CRVENA HRVATSK CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI ; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU NA POILI ČETVRT pot a aestAAa teuta ti kamp ARA pam RAMA aL JES SS DO Pod JE Četvrti ratni Božić. Eto će da nam svane i četvrti ratni Božić. Kroz ovo teško vrijeme o Božiću bi svako plemenito srce nešto jače zaigra- lo; sama od sebe javljala se nada, e će Božić donijeti mir svijetu, ali se je na ža- lost pokazalo, da je ta nada varava. Zloba ljudska nije htjela da čuje ni o primirju, te smo do sada doživjeli tri krvava Božića; u ognju i plamenu jakih borba, u moru ljudske krvi. | Zebnjom u srcu iščekivasmo, što će nam. donijeti četvrti Božić. Mirovne su se ponude još uvijek odbijale i priprave se činile za četvrtu zimsku vojnu, te se bo- jasmo, da nam nebi četvrti ratni Božić na- došao još crnji, još krvaviji. Ali eto malo nam odlanulo, jer i ako ne slavimo ljetos Božića u potpunom miru, a ono ga barem slavimo u primirju na ci- jeloj a najduljoj istočnoj fronti, gdje baš o Božiću znale borbe da buđu ponajjače a i ponajveće. A po svemu izgleda i ima nekih znakova, e će ovo primirje, da bude zora novog dana mira ljudima na zemlji. Istako ovog puta, i ako nas ratne ne- volje još uvijek nemilo pritištu, to opet manje osjećamo onaj kontrast izmegju mi- lih i nježnih Božićnih svetkovina i ratne vreve, pune straha i užasa. Božić ima osobito značenje za bijedno čovječanstvo, i zato ga svak milo očekuje i nastoji, da ga što veselije sprovede. Bo- žića se raduju ne samo djeca, već i starci i odrasli ljudi. 1 najtvrgje, pa ma i kame- nito srce kao da omekša i da se raznježi, kad će Božić da proslavi. Božić je ne samo veseli dan, što ga svak želi da proslavi kraj domaćeg ognji- šta, u krugu svojih milih, što je sad na žalost malo komu priušteno, već je to ujed- no i veliki historični dogogjaj, kad se je Povjesai anekdoti o intimnosti grada Dubrovnika sa samostanom Male Braće. (Prigodom 600-godišnjice napisao O, Frano Jurić — Cavtat.) Očita je činjenica, da anekdoti u jednoj anekdot amnogo puta godi srcu, razplamsa maštu, podaje pobude. Dapače u mnogim slučajevima on je bazom i historičnoj kojoj istini. Oslanjajući se na ovu aserciju, uslobogju- jem se prigodom 600-godišnjice opstanka samo- stana Male Braće ovdje iznijeti par povjesnih znekdota, koje ne stvori fantazija naroda, no oni PRAVA vt st Pen BD SS pa E SSA Ap VAVA At STA PRVA svijetu navijestio mir, to najveće blago, ko- mu sada dovoljno veliku vrijednost pozna- mo, a prije ga pravo nijesmo znali da ci- jenimo. : Otajstvo Betlehemske štalice silan preo- kret u svijetu proizvede, sav socijalni i dr- žavni poredak pcprimi novo obilježje, zakon mira, istine i ljubavi održa pobjedu i proti zloći i slaboći ljudskoj kao i proti zasjedama zloga duha, neprijatelja svakom dobru. Sa nastupom kršćanstva promijenjuje se lice zemlji, započimlje novi vijek, hoće svuda. da zavlada novi, do tada nepoznati duh, duh slobode, jednakosti i bratstva u pravom smislu te riječi. | nova nauka do- naša zamjernog ploda na svakom polju, svaki stvor oćuti njezinu blagodat. A po- ganstvo poraženo neće da joj se posvema predade, već gleda i nastoji, da pod pla- štem nove moderne kulture uskrisi na nov život stare svoje bogove praznovjerja i bezvjerja. I ta borba izmegju svijetla i tmine, izmegju laži i istine sveudilj traje i kad jenja, to je znak, da se na nove borbe sprema. Borba proti Bogu na svim pod- ručjima javnog života nalazi u svakom sto- ljeću posebnih izraza i novih oblika. | sa- dašnji rat u najdubljem svom uzroku jedna je samo pojava te uvijek stare i uvijek nove borbe. Dok sveta Božićna noć biidi u duša- ma našim takove misli, dotle neće biti srca, a da u toj tihoj svetoj Božićnoj noći neće zavapiti za mirom. Svevišnji nek ostvari tu plemenitu že- lju srdaca ljudskih i nek uskori mir ljudi- ma dobre volje! Četvrti ratni Božić nek bude zadnji i posljednji ratni i nek učini, da nas brzo ogrije sunce mira i bratske ljubavi : U to ime: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir ljudima dobre volje : Placom grada Dubrovnika smjerno stupa jedan redovnik Male Braće. Oborenih očiju, ru- kam u rukavima stupa on sve dalje i dalje. Regbi, kako se i dandanas po Dubrovniku govori, »da se Placa tresla«, kad ovakvi redovnici izagju na nju. I stupa redovnik naprijed, a sa svih strana hrpe djece kupe se oko njega, pomljivo zureći u rukave redovnika, u kojima nešto nosi. »I me- ni, padre Anselmo, jednu smokvu« — čuju se glasovi djece. A naš ti padre Anselmo iz rukava vadi svoj dar i svakome djetetu daje po dvije-tri smokve na glavu. Djeca ponosna na tome daru, veselo ih blaguju harno zahvaljvjuć redovniku. I dandanas mnogi gragjani ob ovome pri- čaju, kako su i oni trčali za padre Anselmom i od njega smokava dobivali. Taj dobri redovnik bio je: O. A, Santica, rodom iz Potomja. Za pune 24 godine bio je kapelanom bolnice »Domus Christi«. Ispovijeda- jući vjernike, nenadno mu pozlilo i sutradan na 14. srpnja, g. 1874. preminu u 83, godini života. »Fratar gluhi« i dandanas se spominje tim (nazivom vrsni redovnik Male Braće O. Inocent \Čalić. On sakupi po dubrov. obiteljima nepro- cijenjeno blago dubrov. rukopisa za biblioteku 'Male Braće. O njemu se priča, da je bio sasma pagluh, ali je ipak znao mnogu korisnu novost (grada i vlade. Znao se je fino vladati prema po- litici onog vremena, Mnogo klasičnih latinskih pjesama ispjeva. Umre 9. lipnja 1852, lntere- santna je jedna njegova slika, koja se privatno čuva u samostanu. Nema tome mnogo godina i okolišem Du- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU U DUBROVNIKU, 22. DECEMBRA 1917. Iz naše domaće politike. Kad smo svojedobno konstatovali nedavni preokret u politici bosanskih Hrvata, tad smo dobro prikričili, da stvar treba ozbiljno i teme- ljito proučiti, hladno razloge ispitati, pak logički zaključak izvesti. Naglasili smo i izjavu inicija- tora novog političkog pravca, da im nije do bor- be, ni do strančarenja, jer da sada nije mome- nat za to. Te su naše riječi mnogi tumačili, kao da smo odlučni pristaše sarajevske izjave, a protiv- nici bečke. Predvidjeli smo i borbu, koja se je nažalost tako rasplamsala, daje često prešla do- puštene granice. Na osobu preuzvišenog Dr. Šta- dlera, nadbiskupa vrhbosanskog, palo je i pre- više oštrih, kakovih doista nije zaslužio baš od onih, koji su primorani priznati da cijene patri- jotični njegov rad. Takova je borba više nego žalosna u ovim odlučnim časovima i meoprostivo griješi, ko za- meće megjusobnu kavgu, a ne stupa složno u boj za domovinska prava. Regbi ipak, da se stra- sti stišavaju, i da se stvar sada počimlje mirnije da prosugjuje. Da ne lijevamo ulja u vatru, a opet jer su kod nas i duhovi podijeljeni, držali smo za shodno, da se ne istrčavamo i da se u borbu ne upuštamo, e da tako ne izazivljemo još jačeg razdora izmegju boljševika i menjševika, kako bi se moglo zgodno okrstiti pristaše bečke i sara- jevske deklaracije. . Ako ikad, to smo dužni sada osobito, da politika vodimo s najvećom politikom. Zlatna je stoga bila u ovom sporu opomena »Obzora« ; »Moramo raditi, u koliko možemo, da se prilike promijene, da izrabimo političku konjunkturu, pak da svaki korak napred bude značio pribli- ženje naroduom cilju. — Ako sa tog stanovišta posmatramo stvar, onda ne ćemo s toliko bijesa, fanatizma i nesnošljivosti osugjivati one, koji misle drugim putem koristiti narodu, nego ćemo braneći svoje poštivati i njihovo stanovište. Na- protiv ne zaboravimo, da tim što se jednog po- litičara ili jednu stranku proglasi nepatriotičnom ili izdajničkom, da je se tim redovno tjera u protivnički tabor.« »Kad bi hrvatsko-srpskoj koaliciji uspjelo sjediniti Dalmaciju, ne bi se nitko ljutio ; kad bi Stadleru uspjelo pripojiti Bosnu, i to ne bi od nas nitko odbio ; a kad bi se oživotvorila južno- slavenska deklaracija, bili bi svi zadovoljni, pak i današnji njezini protivnici.« brovnika pritisnula zla godina. Udarila nerodica, poskočila skupoća. Te godine, jednog božjeg dana, dogje jedan Konavljanin u Malu Braću da dade milostinju za sv. misu, On će: gosparu, po što su mise? Redovnik, koji se je tu nalazio, reče: Čovječe, ne plaća se sv. misa kao kakva roba u dućanu; ono što se daje, to je kao mi- lostinja. On će: Ej gosparu, sve je danas po- skupilo, pa teško ti ga se nama jadnima ove godine, a lasno vama fratrima. Redovnik će: Teško, čovječe i nama i vama | Ta izjava začudi Konavljanina, te strašivim pogledom pogleda na okolo. Zatim povjerljivo tukne redovnika po ra- menima, pa će mu nekim stalnim osvjedočenjem, nekom tajinstvenom iskrenošću tiho na uho reći: Gosparu, duše ti, reci mi pravo, jeste li vi u Maloj Braći ove nevoljne godine krenuli u onu veliku kasu. Redovnik: Ma kakvu kasu? On: Jest, jest, vi u Maloj Braći imate jednu veliku kasu ispod skala velikog oltara. Kad vi u nju dirnete, stalno će onda biti glada. Tako su mi moji stari pričali. Godine 1913, svanulo lijepo pramaljetno jutro. Žarko sunce svojim zrakama obasjalo klau- star Male Braće u Dubrovniku. Njegova zraka vidno se svjetlucala po rosnatom listu historične naranče, po palmama i ostalom bilju i cvijeću, što se tu nalazilo. Prostranim hodnicima klaustra uzšetao se je jedan gospodin, fino odjeven, pom- ljivo začešljan, rekao bi: engleški je lord. Nje- govi koraci tiho su ozvanjali svodovima klasič- nog klaustra, očima zorno motri, regbi proučava slike sv. Frana, voštarnu, lijekarnicu. Kao prita- ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF U svakom programu ima i nešto dobra, a bečka se i sarajevska deklaracija u glavnome slažu, samo je prva većeg, a druga užeg opsega, prva je idealuija, a druga hoće da bude realnija. Svako ima svoje razloge i svoje dokaze pro i contra, koji su se u skorim polemikama pretie- sli, a mi ćemo ih u glavnom rekapitulirati. Jugo-slovenska deklaracija od 30. svibnja ima bez sumnje svoju dobru stranu: jedinstven nastup u radu svih naših zastupnika, sjedinjenje cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na temelju hrvatskog državnog prava. To doista mora da je Ideal svakog pravog rodoljuba. Proti istoj pak iznose se ovi prigovori: Bečka je deklaracija kratka i nejasna, nije u svemu razgovjetna, pak joj nemojmo — vele njezini protivnici — slijepo masjedati, a da se prije dobro ne razbistri, kako će ona da oživo- ri svoj ideal. Drugi je ne manje važan prigovor, što be- čka deklaracija zabacuje hrvatsko ime, prošlost i slavu hrvatskog naroda. Hoće da radi ua hr- vatskom državnom pravu, a žrtvuje hrvatski značaj. Tim hoće samo da pogoduje Srbima, jer se Slovenci rado nazivlju «planinski Jugo-slavenstvo bečke 'deklaracije, — izvodi se dalje, — uije nego veliko srpska ideja u novom izdanju. Čudno je pak i ponašanje Srba; oni se još uvijek reservirano drže. Nijesu mi izdaleka za- grijani kao Slovenci, ni kao pristaše deklaracije u Banovini. A to, kao i držanje srpsko-hrvatske koalicije, pobugiuje opravdanu sumnju, da li su oni voljni sudjelovati u političkom rađu na te- melju hrvatskog državnog prava. Drugim rije- čima, žele li oni veliku Hrvatsku ili veliku Srbiju. Nije bilo umjesno ni potrebno, — prigo- vara se jošte, — da se Dr. Korošec poziva na evropski forum, jer tim dava povoda našim ma- rodnim protivnicima, da dovođe u svezu bečku deklaraciju sa krfskim paktom, i ozlovoljuje one, koji najvećma pri tom mogu da pomognu. Sarajevskoj se pak izjavi prigovara, što je kasno i nenadno došla. Za punih pet i po mje- seca »Hrvatski Dnevnik« najodlučnije je koplje lomio za bečku deklaraciju, Slovenci su na svom putu kroz Bosnu naišli svuda na susretljivost, razni intervijevi nadbiskupa Dr. Stadlera sa ma- gjarskim novinarima nijesu se kosili sa jugo- slavenskom deklaracijom, pak izjava 16. stude- noga dolazi kao grom iz vedra neba. To dava sumnju, — izvodi se dalje, — da jice, znatiželjno, baca češće svoj pogled na jed- nog redovnika, koji se je tu slučajno nalazio. Redovnik?je mislio, da ga stranac želi što pri- upitati, te se približi k njemu i reče: Želite li što, odlični gospodine ? Moj se lord smete, te će glasno : »Moj dragi padre, ne želim od tebe ni- šta, nego sam ti došao nagledati se Male Braće. Dvadeset godina bio sam ti u Americi. Prošao sam svijeta i gradova, ali nema nigdje piira Ma- loj Braći. Ja sam ti često mislio na Malu Braću, govorio o funkcijonima njezine crkve, te o sta- rim fratrima, kojima sam kao dijete služio sv. mise.« Ovaj gospodin bio je jedan dubrovački zanatlija. Ovim klaustrom svagdano se vigja skup težaka sada ovog sada onog mjesta, koji traže utjehe, Eto, bolest im je u kući. Gdje će oni tražiti lijeka ? Kod Male Braće! Bolest je, i zato treba poći u farmaciju Male Braće po kakav shodni lijek, u Voštarni uzeti svijeću, u sakri- stiji naručiti sv. misu, dati činkvinu (Si quaeris) sv. Antunu, te druge shodne molitve naručiti. Kad su sve to obavili, mirniji se vraćaju kući svojoj. Na vratima samostana Male Braće stoji je- dan brat laik metlom u ruci. Sin je obitelji. Ime mu je: Ira Marko, Mirno stoji dovnik oslonjen o metli, a zorno motri nike oko sebe, Netom bi se približio koji plemić, odmah bi podigao metlu mesti ulicu, što ostaje megju crkvom i Spasa. To je činio zato, da obuzda bahatost plemićkih sinova, koja u ono doba bijaše velika. I dandanas ta ulica zove se: fra Markova (Svršit će se.) i