CRVENA HRVATSK

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI
; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

NA POILI ČETVRT

pot a aestAAa teuta ti
kamp ARA pam RAMA aL JES SS DO Pod JE

Četvrti ratni Božić.

Eto će da nam svane i četvrti ratni
Božić. Kroz ovo teško vrijeme o Božiću
bi svako plemenito srce nešto jače zaigra-
lo; sama od sebe javljala se nada, e će
Božić donijeti mir svijetu, ali se je na ža-
lost pokazalo, da je ta nada varava. Zloba
ljudska nije htjela da čuje ni o primirju,
te smo do sada doživjeli tri krvava Božića;
u ognju i plamenu jakih borba, u moru
ljudske krvi. |

Zebnjom u srcu iščekivasmo, što će
nam. donijeti četvrti Božić. Mirovne su se
ponude još uvijek odbijale i priprave se
činile za četvrtu zimsku vojnu, te se bo-
jasmo, da nam nebi četvrti ratni Božić na-
došao još crnji, još krvaviji.

Ali eto malo nam odlanulo, jer i ako
ne slavimo ljetos Božića u potpunom miru,
a ono ga barem slavimo u primirju na ci-
jeloj a najduljoj istočnoj fronti, gdje baš o
Božiću znale borbe da buđu ponajjače a i
ponajveće. A po svemu izgleda i ima
nekih znakova, e će ovo primirje, da
bude zora novog dana mira ljudima na
zemlji.

Istako ovog puta, i ako nas ratne ne-
volje još uvijek nemilo pritištu, to opet
manje osjećamo onaj kontrast izmegju mi-
lih i nježnih Božićnih svetkovina i ratne
vreve, pune straha i užasa.

Božić ima osobito značenje za bijedno
čovječanstvo, i zato ga svak milo očekuje
i nastoji, da ga što veselije sprovede. Bo-
žića se raduju ne samo djeca, već i starci
i odrasli ljudi. 1 najtvrgje, pa ma i kame-
nito srce kao da omekša i da se raznježi,
kad će Božić da proslavi.

Božić je ne samo veseli dan, što ga
svak želi da proslavi kraj domaćeg ognji-
šta, u krugu svojih milih, što je sad na
žalost malo komu priušteno, već je to ujed-
no i veliki historični dogogjaj, kad se je

Povjesai anekdoti o intimnosti grada
Dubrovnika sa samostanom Male Braće.

(Prigodom 600-godišnjice napisao O, Frano Jurić — Cavtat.)
Očita je činjenica, da anekdoti u jednoj

anekdot amnogo puta godi srcu, razplamsa maštu,
podaje pobude. Dapače u mnogim slučajevima
on je bazom i historičnoj kojoj istini.
Oslanjajući se na ovu aserciju, uslobogju-
jem se prigodom 600-godišnjice opstanka samo-
stana Male Braće ovdje iznijeti par povjesnih
znekdota, koje ne stvori fantazija naroda, no oni

PRAVA

vt st Pen BD SS pa E SSA Ap
VAVA At STA PRVA

svijetu navijestio mir, to najveće blago, ko-
mu sada dovoljno veliku vrijednost pozna-
mo, a prije ga pravo nijesmo znali da ci-
jenimo. :

Otajstvo Betlehemske štalice silan preo-
kret u svijetu proizvede, sav socijalni i dr-
žavni poredak pcprimi novo obilježje,
zakon mira, istine i ljubavi održa pobjedu
i proti zloći i slaboći ljudskoj kao i proti
zasjedama zloga duha, neprijatelja svakom
dobru.

Sa nastupom kršćanstva promijenjuje
se lice zemlji, započimlje novi vijek, hoće
svuda. da zavlada novi, do tada nepoznati
duh, duh slobode, jednakosti i bratstva u
pravom smislu te riječi. | nova nauka do-
naša zamjernog ploda na svakom polju,
svaki stvor oćuti njezinu blagodat. A po-
ganstvo poraženo neće da joj se posvema
predade, već gleda i nastoji, da pod pla-
štem nove moderne kulture uskrisi na nov
život stare svoje bogove praznovjerja i
bezvjerja.

I ta borba izmegju svijetla i tmine,
izmegju laži i istine sveudilj traje i kad
jenja, to je znak, da se na nove borbe
sprema. Borba proti Bogu na svim pod-
ručjima javnog života nalazi u svakom sto-
ljeću posebnih izraza i novih oblika. | sa-
dašnji rat u najdubljem svom uzroku jedna
je samo pojava te uvijek stare i uvijek
nove borbe.

Dok sveta Božićna noć biidi u duša-
ma našim takove misli, dotle neće biti srca,
a da u toj tihoj svetoj Božićnoj noći neće
zavapiti za mirom.

Svevišnji nek ostvari tu plemenitu že-
lju srdaca ljudskih i nek uskori mir ljudi-
ma dobre volje! Četvrti ratni Božić nek
bude zadnji i posljednji ratni i nek učini,
da nas brzo ogrije sunce mira i bratske
ljubavi : U to ime: Slava na visini Bogu,
a na zemlji mir ljudima dobre volje :

 

Placom grada Dubrovnika smjerno stupa
jedan redovnik Male Braće. Oborenih očiju, ru-
kam u rukavima stupa on sve dalje i dalje. Regbi,
kako se i dandanas po Dubrovniku govori, »da
se Placa tresla«, kad ovakvi redovnici izagju na
nju. I stupa redovnik naprijed, a sa svih strana
hrpe djece kupe se oko njega, pomljivo zureći
u rukave redovnika, u kojima nešto nosi. »I me-
ni, padre Anselmo, jednu smokvu« — čuju se
glasovi djece. A naš ti padre Anselmo iz rukava
vadi svoj dar i svakome djetetu daje po dvije-tri
smokve na glavu. Djeca ponosna na tome daru,
veselo ih blaguju harno zahvaljvjuć redovniku.

I dandanas mnogi gragjani ob ovome pri-
čaju, kako su i oni trčali za padre Anselmom i
od njega smokava dobivali.

Taj dobri redovnik bio je: O. A, Santica,
rodom iz Potomja. Za pune 24 godine bio je
kapelanom bolnice »Domus Christi«. Ispovijeda-
jući vjernike, nenadno mu pozlilo i sutradan na
14. srpnja, g. 1874. preminu u 83, godini života.
»Fratar gluhi« i dandanas se spominje tim
(nazivom vrsni redovnik Male Braće O. Inocent
\Čalić. On sakupi po dubrov. obiteljima nepro-
cijenjeno blago dubrov. rukopisa za biblioteku
'Male Braće. O njemu se priča, da je bio sasma
pagluh, ali je ipak znao mnogu korisnu novost
(grada i vlade. Znao se je fino vladati prema po-
litici onog vremena, Mnogo klasičnih latinskih

pjesama ispjeva. Umre 9. lipnja 1852, lntere-
santna je jedna njegova slika, koja se privatno
čuva u samostanu.

Nema tome mnogo godina i okolišem Du-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

 

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

U DUBROVNIKU, 22. DECEMBRA 1917.

Iz naše domaće politike.

Kad smo svojedobno konstatovali nedavni
preokret u politici bosanskih Hrvata, tad smo
dobro prikričili, da stvar treba ozbiljno i teme-
ljito proučiti, hladno razloge ispitati, pak logički
zaključak izvesti. Naglasili smo i izjavu inicija-
tora novog političkog pravca, da im nije do bor-
be, ni do strančarenja, jer da sada nije mome-
nat za to.

Te su naše riječi mnogi tumačili, kao da
smo odlučni pristaše sarajevske izjave, a protiv-
nici bečke. Predvidjeli smo i borbu, koja se je
nažalost tako rasplamsala, daje često prešla do-
puštene granice. Na osobu preuzvišenog Dr. Šta-
dlera, nadbiskupa vrhbosanskog, palo je i pre-
više oštrih, kakovih doista nije zaslužio baš od
onih, koji su primorani priznati da cijene patri-
jotični njegov rad.

Takova je borba više nego žalosna u ovim
odlučnim časovima i meoprostivo griješi, ko za-
meće megjusobnu kavgu, a ne stupa složno u
boj za domovinska prava. Regbi ipak, da se stra-
sti stišavaju, i da se stvar sada počimlje mirnije
da prosugjuje.

Da ne lijevamo ulja u vatru, a opet jer
su kod nas i duhovi podijeljeni, držali smo za
shodno, da se ne istrčavamo i da se u borbu
ne upuštamo, e da tako ne izazivljemo još jačeg
razdora izmegju boljševika i menjševika, kako bi
se moglo zgodno okrstiti pristaše bečke i sara-
jevske deklaracije. .

Ako ikad, to smo dužni sada osobito, da
politika vodimo s najvećom politikom. Zlatna je
stoga bila u ovom sporu opomena »Obzora« ;
»Moramo raditi, u koliko možemo, da se prilike
promijene, da izrabimo političku konjunkturu,
pak da svaki korak napred bude značio pribli-
ženje naroduom cilju. — Ako sa tog stanovišta
posmatramo stvar, onda ne ćemo s toliko bijesa,
fanatizma i nesnošljivosti osugjivati one, koji
misle drugim putem koristiti narodu, nego ćemo
braneći svoje poštivati i njihovo stanovište. Na-
protiv ne zaboravimo, da tim što se jednog po-
litičara ili jednu stranku proglasi nepatriotičnom
ili izdajničkom, da je se tim redovno tjera u
protivnički tabor.«

»Kad bi hrvatsko-srpskoj koaliciji uspjelo
sjediniti Dalmaciju, ne bi se nitko ljutio ; kad bi
Stadleru uspjelo pripojiti Bosnu, i to ne bi od
nas nitko odbio ; a kad bi se oživotvorila južno-
slavenska deklaracija, bili bi svi zadovoljni, pak
i današnji njezini protivnici.«

brovnika pritisnula zla godina. Udarila nerodica,
poskočila skupoća. Te godine, jednog božjeg
dana, dogje jedan Konavljanin u Malu Braću da
dade milostinju za sv. misu, On će: gosparu,
po što su mise? Redovnik, koji se je tu nalazio,
reče: Čovječe, ne plaća se sv. misa kao kakva
roba u dućanu; ono što se daje, to je kao mi-
lostinja. On će: Ej gosparu, sve je danas po-
skupilo, pa teško ti ga se nama jadnima ove
godine, a lasno vama fratrima. Redovnik će:
Teško, čovječe i nama i vama | Ta izjava začudi
Konavljanina, te strašivim pogledom pogleda na
okolo. Zatim povjerljivo tukne redovnika po ra-
menima, pa će mu nekim stalnim osvjedočenjem,
nekom tajinstvenom iskrenošću tiho na uho reći:
Gosparu, duše ti, reci mi pravo, jeste li vi u
Maloj Braći ove nevoljne godine krenuli u onu
veliku kasu. Redovnik: Ma kakvu kasu? On:
Jest, jest, vi u Maloj Braći imate jednu veliku
kasu ispod skala velikog oltara. Kad vi u nju
dirnete, stalno će onda biti glada. Tako su mi
moji stari pričali.

Godine 1913, svanulo lijepo pramaljetno
jutro. Žarko sunce svojim zrakama obasjalo klau-
star Male Braće u Dubrovniku. Njegova zraka
vidno se svjetlucala po rosnatom listu historične
naranče, po palmama i ostalom bilju i cvijeću,
što se tu nalazilo. Prostranim hodnicima klaustra
uzšetao se je jedan gospodin, fino odjeven, pom-
ljivo začešljan, rekao bi: engleški je lord. Nje-
govi koraci tiho su ozvanjali svodovima klasič-
nog klaustra, očima zorno motri, regbi proučava
slike sv. Frana, voštarnu, lijekarnicu. Kao prita-

 

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF

U svakom programu ima i nešto dobra, a
bečka se i sarajevska deklaracija u glavnome
slažu, samo je prva većeg, a druga užeg opsega,
prva je idealuija, a druga hoće da bude realnija.
Svako ima svoje razloge i svoje dokaze pro i
contra, koji su se u skorim polemikama pretie-
sli, a mi ćemo ih u glavnom rekapitulirati.

Jugo-slovenska deklaracija od 30. svibnja
ima bez sumnje svoju dobru stranu: jedinstven
nastup u radu svih naših zastupnika, sjedinjenje
cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba
na temelju hrvatskog državnog prava. To doista
mora da je Ideal svakog pravog rodoljuba.

Proti istoj pak iznose se ovi prigovori:
Bečka je deklaracija kratka i nejasna, nije u
svemu razgovjetna, pak joj nemojmo — vele
njezini protivnici — slijepo masjedati, a da se
prije dobro ne razbistri, kako će ona da oživo-
ri svoj ideal.

Drugi je ne manje važan prigovor, što be-
čka deklaracija zabacuje hrvatsko ime, prošlost
i slavu hrvatskog naroda. Hoće da radi ua hr-
vatskom državnom pravu, a žrtvuje hrvatski
značaj. Tim hoće samo da pogoduje Srbima,
jer se Slovenci rado nazivlju «planinski
Jugo-slavenstvo bečke 'deklaracije, — izvodi se
dalje, — uije nego veliko srpska ideja u novom
izdanju.

Čudno je pak i ponašanje Srba; oni se još
uvijek reservirano drže. Nijesu mi izdaleka za-
grijani kao Slovenci, ni kao pristaše deklaracije
u Banovini. A to, kao i držanje srpsko-hrvatske
koalicije, pobugiuje opravdanu sumnju, da li su
oni voljni sudjelovati u političkom rađu na te-
melju hrvatskog državnog prava. Drugim rije-
čima, žele li oni veliku Hrvatsku ili veliku Srbiju.

Nije bilo umjesno ni potrebno, — prigo-
vara se jošte, — da se Dr. Korošec poziva na
evropski forum, jer tim dava povoda našim ma-
rodnim protivnicima, da dovođe u svezu bečku
deklaraciju sa krfskim paktom, i ozlovoljuje one,
koji najvećma pri tom mogu da pomognu.

Sarajevskoj se pak izjavi prigovara, što je
kasno i nenadno došla. Za punih pet i po mje-
seca »Hrvatski Dnevnik« najodlučnije je koplje
lomio za bečku deklaraciju, Slovenci su na svom
putu kroz Bosnu naišli svuda na susretljivost,
razni intervijevi nadbiskupa Dr. Stadlera sa ma-
gjarskim novinarima nijesu se kosili sa jugo-
slavenskom deklaracijom, pak izjava 16. stude-
noga dolazi kao grom iz vedra neba.

To dava sumnju, — izvodi se dalje, — da

jice, znatiželjno, baca češće svoj pogled na jed-
nog redovnika, koji se je tu slučajno nalazio.
Redovnik?je mislio, da ga stranac želi što pri-
upitati, te se približi k njemu i reče: Želite li
što, odlični gospodine ? Moj se lord smete, te će
glasno : »Moj dragi padre, ne želim od tebe ni-
šta, nego sam ti došao nagledati se Male Braće.
Dvadeset godina bio sam ti u Americi. Prošao
sam svijeta i gradova, ali nema nigdje piira Ma-
loj Braći. Ja sam ti često mislio na Malu Braću,
govorio o funkcijonima njezine crkve, te o sta-
rim fratrima, kojima sam kao dijete služio sv. mise.«
Ovaj gospodin bio je jedan dubrovački zanatlija.
Ovim klaustrom svagdano se vigja skup
težaka sada ovog sada onog mjesta, koji traže
utjehe, Eto, bolest im je u kući. Gdje će oni
tražiti lijeka ? Kod Male Braće! Bolest je, i zato
treba poći u farmaciju Male Braće po kakav
shodni lijek, u Voštarni uzeti svijeću, u sakri-
stiji naručiti sv. misu, dati činkvinu (Si quaeris)
sv. Antunu, te druge shodne molitve naručiti. Kad
su sve to obavili, mirniji se vraćaju kući svojoj.
Na vratima samostana Male Braće stoji je-
dan brat laik metlom u ruci. Sin je
obitelji. Ime mu je: Ira Marko, Mirno stoji
dovnik oslonjen o metli, a zorno motri
nike oko sebe, Netom bi se približio
koji plemić, odmah bi podigao metlu
mesti ulicu, što ostaje megju crkvom
i Spasa. To je činio zato, da obuzda bahatost
plemićkih sinova, koja u ono doba bijaše velika.
I dandanas ta ulica zove se: fra Markova
(Svršit će se.)

i