š
: k a SU +
' ki
e seu
e .
“ ,
: t e 4 .
4 : / ,

CRVENA HRVATSK.

       

IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA ! DOPISI UREDNI

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
>
:
I

NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZAINOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L JUSE

 

AtaERNA ću DAJ

ye a sij pejs mi ii PČ ai PtAtAa pra tu i ARA Pt zat Aa a čiti RiDS tt Prut Attu štetne
NES M om sta ata asti tatana ed READ Vas we Ry Ani sta. ada st atta tama stt_attnistntodtata Ma A RJ RSS PA AJ OGLASE JE Eh AAE JE ARE EVIL

 

stvoriti takovu situaciju, ,da vlastodršci ne
budu imali drugoga izbora, nego ili prihva- |
titi program jugoslavena (bečku deklaraciju) |
ili program hrvatstva (pravaški program.«

Treću pak struju u našem političkom
životu unionističku-nagodbenjačku-dualistič-
nu, koju zastupa srpsko-hrvatska koalicija
kao službeni prestavnik većine hrvatskog
naroda, treba prisiliti, da izigje već jednom
u ovim sudbonosnim časovima iz svoje ta-
janstvene reserve i da se izjavi bilo za
bečku bilo za sarajevsku deklaraciju, pak
da i ona skupa sa ostalim strankama po-
radi za slobodu i spas domovine. Hoće li
pak do toga doći, idemo da vidimo !

legati s Brest-Litowsku imali neposrednu vezu
koja je dobro funkcijonirala. U Stockholmu bi
uregjenje ovakve veze naišlo na najveće zapri-
jeke. Već s toga jednog razloga nismo mogli da
na to pristanemo. K tome dolazi, da bi spora-
zumna rovarenja, da posiju nepovjerenje izme-
gju nas i ruske vlade, u Stockhoimu: naišla na
plodno tlo. Iz toga razloga naložio: sam : držav-
nom tajniku dru. pl. Kahimannu, da ovaj predlog
odbije. Megjutim su u Br.st-Litowsk stigli za-
stupnici Ukrajine, koji su provigjeni svim puno-
moćima za pregovore.

Mi ćemo posve mirno nastaviti pregovore
sa zastupnicima Ukrajine. Kako nam petrograd-
ska vlada"javlja, ne može ona da pristane na
1. i 2. tačku naših preliminara za mir, Oni :%e,
kako je poznato, odnose na modalitete oko is-

lonije. Italija, kako izgleda, nije nimalo
zagrijana za ovo načelo, jer je diametralno
oprečno i njezinom snu o iredentizmu i
»sacro egoismo«. Nije stoga čudo, da je
ova formula doživjela već do sada toliko
modifikacija i iznimaka.

»Samoodregjenje naroda« ipak je sa
svim tim u sebi još toliko jako, da zadava
državnicima najveće brige i da sačinjava
jednu od glavnih tačaka, radi koje zapinju
mirovni pregovori izmegju Rusije i central-
nih vlasti.

I riješenje hrvatskoga pitanja zavisi
ponajvećma o priznanju Ovoga načela. Zato
je bio ne samo: zgodan i koristan, već

Samoodregjenje naroda.

#  Ponajveći dio ljudske povjesnice is-
punja borba naroda proti narodu. Prevlast
jednoga krši prava drugoga, Načelo ravno-
pravnosti još nije moglo da slavi svoga
triumfa, te je uvijek bilo gospodujućih i
potlačenih naroda. Borba za postignuće svo-
jih prava s jedne a za osiguranje gospod-
stva s druge strane davala je ponajvećma
povoda skoro svim ratovima.

Ali i svaki narod ima svoju povijest;
ima vijek razvitka, napretka i cvata, kao i
vijek nazadovanja i propadanja. Povijest

pojedinih naroda označuje se crtom para-
bole. Stalnog gospodstva i despotizma još
nijedan narod nije sebi osiguro, jer, kako
pjeva naš Gjivo, ,nije pod suncem stalne
stvari“.

I borba za postignuće narodnih, pri-
rodnih pravica, tako zvano nacijonalno pi-
tanje ima svoju povijest, a tijekom ovog
rata to je pitanje postalo najodlučujućim
političkim faktorom, te je sada u najjačoj
svojoj moći, a naslo je izraza u formuli
,samoodregjenje naroda“.

Ovu je riječ najprije izustio Wilson, a
prihvatili su_je odmah i svi državnici, te
se snjome posebno pozabavili, što doka-
zuje, da je bio potrebit takav izraz, da se
očituje megjunarodno raspoloženje. Nego
svaki državnik sa svog gledišta shvaća tu
krilaticu, te je drugovačije tumači i na svo-
ju stranu nateže.

Samoodregjenje naroda  drugovačije
poimlje Wilson, a drugovačije Czernin, opet

upravo nužno potrebit predbožićni predlog
vrsnog našeg političara Dr. Milobara, da
se slogom i razborom, a ne strašću i raz-
dorom dogje do kooperacije izmegju pra-
vaskog i jugoslavenskog programa.

A takova je kooperacija moguća i
lako izvediva, jer se za postignuće stano-
vitog cilja znadu složiti i najheterogenije
stranke. A prava politička zrelost, tako
umuje Dr. Milobar, te iskreno otačbeništvo
kadro je premostiti sve jazove strančarstva
i ličnoga protivništva. Žalosno je, da ovako

va i boljeg razumijevanja u redovima hr-
vatskih političara.

U posestrimi Sloveniji išlo se je pak
za tim, da se stvori jedna jedinstvena stranka
od svih i najoprečnijih elemenata. Do toga
pak nije moglo da dogje, jer to je teže,
nego li da sve stranke, zapostavivši svoje
razmirice i ono što ih luči, združenim si-

 

Mirovni pregovori.

Baš kad je imao isteći rok od deset dana,

za koji su bili odgogjeni mirovni pregovori u
Brest-Litowsku, a koji je bio dat sporazumnim
silama, da se izjave o ruskim predlozima, nas-
tupila je neka upadica u ovim pregovorima.

Predsjednik ruskog izaslanstva je 3. o. mj.

uputio iz Petrograda punomoćnicima četvornog
saveza brzojav, u kome, s pozivom na odluku
ruske republike, predlaže, da se pregovori pro-
duže u neutralnom inostranstvu. Odgovarajući

umjesni predlog nije našao većeg odazi-

mj. brzojavili Joffeu, da oni odbijau svako pre-
mještanje pregovora u drugo mjesto, jer je oba-
vezno učinjen sporazum, da se pregovori naj-
kasnije 5. januara ponovo otpočnu u Brest-
Litwsku.

Ob ovoj upadici izvijestio je drž. kancelar
grof Hertling u njemačkom saboru ovako :

»Mi moramo uvijek računati sa moguć-
nošću koje upadice. Takva je jedna upadica,
koja je već prije u više maha prijetila da izbije,

na ovo izaslanici četiriju saveznih sila su 4. o,

pražnjenja zaposjednutih područja i na obavija-
nje narodnog glasanja u njima. Ruska nam
štampa podmeće, kako se mi na nepošten na-

prava samoopredjelenja pojedinih narođa. Ova
podmetanja moramo odbiti. Odupirajtići se |po-
menutim tačkama mi se rukovođimo isključivo
razlozima praktične prirode, Mi od toga ne sio-
žemo odustati«.

Brzojav iz Brest-Litowska od 5 o. mj. javlja :

Na brzojav, koji su jučer izaslanici četvor-
nog saveza uputili gospodinu Joffeu, ruski iza-
slanici su odgovorili, da će, s obzirom na to,
što su izaslanici četvornog saveza već prispjeli
u Brest-Litowski, 5. januara zajedno s narodnim

Litowski.

Dne 6 o. mj. bečki dopisni uređ javlja iz
Bresta-Litowskog : Jučer u subotu i danas u ne-
djelju su se vodili neobvezatni predrazgovori s
delegatima ukrajinske republike, koji su u Brestu,
Ove su konferencije protekle posve povoljno,

 

Članovi ruske delegacije za mirovne prego-
vore zajćdno s Trockijem stigli su 7 ov; mj. u
jutro u Brest-Litowsk.

čin izvlačimo svoga pristanka, datog u pogledu

komesarom za spoljne poslove otputovati si Bret-

lama zagju u borbu za postignuće zajednič-
kog cilja, slobode i samostalnosti svoje
domovine. O tom se uprav sada u Slove-
niji raspravlja, pak bi bilo potrebito, da se
i u našoj hrvatskoj politici o tom povede
riječ.

Spasonosan je predlog Dr. Milobara :
»Jugoslavenstvo i hrvatstvo ostajuć svaki
pri svom programu, moraju složnim radom

drugovačije Lloyd George a drugovačije
ruski boljševici. Svak znade, da je aplicira
na protivničke prilike u potpunom smislu,
a teško da je upravi na prilike u svojoj
državi.

Engleški državnici, koji ponajvećma
naglasuju tu formulu, teško da će dopu-
stiti, e da ista bude vrijedila i za raukotr-
pnu Irsku, i za Indije, Egipat i ostale ko-

sad nastupila. Ruska delegacija naime želi, da
premjesti mjesto pregovaranja u jednu neutralnu
zemlju. Ruska vlada predlaže, da se mjesto pre-
govaranja premjesti iz Brest-Litowska u Stock-
holm. Posve nezavisno od toga, da mi nismo u
položaju da sebi dademo pripisivati od Rusa,
gdje ćemo voditi pregovore za mir, dovelo bi
premještavanje mjesta za pregovore u Stockholm
do znatnih teškoća. Ja ću navesti samo jednu
takvu teškoću. Do sad su turski i bugarski de-

Dok ovo pišemo, stiže vijest, da su pre-
govori uastavljeni. Dne 10. ov. mj. bila je za-
jednička sjednica u Brest-Litowsku.

Ententne sile nijesu direktno odgovorile na
ruski poziv, ali se kao odgovor može uzeti go-
vor engleškog ministra Lloyd Georga, koji niže
donosima.

 

 

i
'

 

ljeću dubrovačka je mornarica tako jaka, da se, oružane jedrenjače učestvovaše u svim urea nije bila kako treba potpomagana i podupirana,

PRODLISTAR dignu zajedno s južno-italskim Normanima i proti| skim ekspedicijama proti Tunisu, Alžiru, Portu-| to pomalo sve propada i dubrovačkih jedrenjača
Podupiranje trgovačke mornarice i | samome Vizantijskome carstvu. Mi pravi cvat| galu, Engleskoj, Tripolitaniji, Turskoj (Lepanto) nestade.
unapregjenje brodogradnje. dubrovačke mornarice kao i zlatno doba dubro-| itd. Ova velika revnost Dubrovčana u španjolskoj Dubrovnik se ipak brzo snagje i u ovoj
vačke povijesti počimlje tek XIII. stoljećem i teče službi, donese im jakih gubitaka i u brodovima | krizi, kad parobrod istisnu jedrenjaču. Stari po-
o (Svršetak) sve do svrhe XVI. vijeka. Kako razabiremo iz|i u momčadi Tako Dubrovnik izgubi od go-| duzetni duh Dubrovčana u čas se pokaza ju pot-

punoj snazi, pa se Dubrovnik brzo dade svom
jačinom na gradnju i kupovanje parobroda. Što
se Dubrovnik ovako na; vrijeme orijentova u
tresa (1667.), kada ga seizmički udarac tektonske pogledu promjene prometnih sredstava na moru,

te ga ne zadesiše oni udarci osiromašenja, koje

naravi svali u gomilu razvalina gotovo bio bez
mornarice. Ali Dubrovnik, koji je već otprije bio| podniješe drugi krajevi, što se uporno držahu
podigao veliki škver (brodogradilište) u Gružu, | jedrenjača. Doista prvi počeci dubrovačkih pa-
a imao druge manje po svome teritoriju, dosko- robroda bijahu dosta skrovni, jer se tu htjelo
ra se ojača brojem jedrenjača tako, da je u vri- silnog napora, samoprijegora i rizika. Tek kada
jeme francuske revolucije imao tako jako bro- stupiše u krepost zakoni od 27. decembra 1893.,
dovlje, da je ovo organizovanom imporiacijom u | 123. tebruara 1907., po kojima država podupire
južnu Francusku, ovu spasilo od gladi uza svu parobrodarska društva i unapregjuje brodogradaju, |
ponositu | uze i dubrovačka parobrodarska flota tako jak U
uzlet i razvoj, da je postala biser-nakitom Du- i
brovnika i vrlo važnim faktorom u, parobrodar-
skim društvima monarhije.
Navedeni izvodi o razvoju dubrovačkih pa- |

dine 1584—1654. preko 178 brodova, a sve u
španjolskoj službi: Što ovi gubitci, opet drugi,
učiniše, da je Dubrovnik, u vrijeme velikog po-

jednog ugovora Dubrovačke Republike sa Mle-
cima u početku XIII. stoljeća, dubrovačka trgo-
vačka mornarica poduzimlje u ovo doba trgova-
čke radnje u sve zemlje oko Sredozemnoga mora.
U XIV. vijeku vide se dubrovački trgovački bro-
dovi u svim lukama zapadne Evrope sve do En-

Iza otkrića Amerike i pomorskog puta
oko rta Dobre Nade u istočnu Indiju, Dubrov-
čani dohvatiše i ove zemlje pa velikom trgovač-

Starog pothvatnog duha i mlagjahne ener-
gije ima u Dalmaciji u izobilju, U potkrijepu ove
tvrdnje iznosi trgovačka i obrtna komora za Du-
brovnik i Kotor kao primjer samo grad Dubrov-
nik, koji se i u prošlosti i u sadašnjosti kaže
najsvijetlijim fokusom najrazvijenijeg mentaliteta,
besprimjerne energije, okretnosti, koja nadilazi
granice pa poduzetnog daha, koji ne poznaje
megja. Povijest nam kaže o Dubrovniku pojam
najvećeg kultumo-trgovačko-obrtničkog impulsa
uz vrlo ograničeni teritorij, koji je njeko vrijeme
graničio sa samim gradom, odakle i izagje us-

robroda trebaju i potvrđu u statističkim navodima:
U augustu 1914. brojaše Dubrovnik 36 pa-

 

 

 

 

 

 

 

svojim novim pravcima u trgovanju, | većih što manjih jedrenjača. tobroda sa 110.800 brutto tona sadržine.
služile, da je doveo već onda u svoju vlast sve| Dubrovnik se morađe Španiji. Španjolska Bečki kongres dosudi Dubrovnik sa teri- Za dugu bijahu :
otoke od Cavtata do Vratnika (Bocche False).! veselo primi pod svoju moćnu za-| torijem Austriji. Dubrovnik produži i dalje svoju a) Društvo »Naprjed«, koje imagješe ove pa-
U daljnjim vijekovima: njegova se momarica sve| štitu. Naravna je posljedica bila, da je Španija trgovačku radnju sa moru putem svoje morna- tobrode: 1. »Napried«; 2. »! ;
većma diše u broju sagragjenih brodova na do-|sa sve ovo tražila rekompensacija od Dubrovačke] rice, Šio jače što slabije, Dubrovnik pomlagjiva« 3. »Prazattus« ; 4. »Predsjednik Bechere;
maćem škveru u gradu. Ova se flotilja živo bori | Republike, a u kvaliteti dubrovačkih brodova u| še svoju trgovačku mornaricu jedrenjačama ku- 5. »Dubac« ; 6. »Gradac«; 7. »Bosanka«;
proti saracenskim gusarima i proteže dubrovačke | ratne svrhe politike. Tako Dubrovnik | pljenim u drugim krajevima lli sagragjenim na 8. »Lapad« ; 9. »Dubrovnike, di
tegarečka sc po ri RIN Ade TP za tamošnje Habe-| domaćem škveru sve do 1875. Iza ove godine, | brutto sadržine bijaše . , . 24,636 i
Jonskog mora pa sve do voda. U XI. sto- (Mo dubrovačka trgovačka mornarica!  b) Društvo »Uhlone» sa parobrodima :

 

!
:
5
|
i