š : k a SU + ' ki e seu e . “ , : t e 4 . 4 : / , CRVENA HRVATSK. IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA ! DOPISI UREDNI CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU > : I NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZAINOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L JUSE AtaERNA ću DAJ ye a sij pejs mi ii PČ ai PtAtAa pra tu i ARA Pt zat Aa a čiti RiDS tt Prut Attu štetne NES M om sta ata asti tatana ed READ Vas we Ry Ani sta. ada st atta tama stt_attnistntodtata Ma A RJ RSS PA AJ OGLASE JE Eh AAE JE ARE EVIL stvoriti takovu situaciju, ,da vlastodršci ne budu imali drugoga izbora, nego ili prihva- | titi program jugoslavena (bečku deklaraciju) | ili program hrvatstva (pravaški program.« Treću pak struju u našem političkom životu unionističku-nagodbenjačku-dualistič- nu, koju zastupa srpsko-hrvatska koalicija kao službeni prestavnik većine hrvatskog naroda, treba prisiliti, da izigje već jednom u ovim sudbonosnim časovima iz svoje ta- janstvene reserve i da se izjavi bilo za bečku bilo za sarajevsku deklaraciju, pak da i ona skupa sa ostalim strankama po- radi za slobodu i spas domovine. Hoće li pak do toga doći, idemo da vidimo ! legati s Brest-Litowsku imali neposrednu vezu koja je dobro funkcijonirala. U Stockholmu bi uregjenje ovakve veze naišlo na najveće zapri- jeke. Već s toga jednog razloga nismo mogli da na to pristanemo. K tome dolazi, da bi spora- zumna rovarenja, da posiju nepovjerenje izme- gju nas i ruske vlade, u Stockhoimu: naišla na plodno tlo. Iz toga razloga naložio: sam : držav- nom tajniku dru. pl. Kahimannu, da ovaj predlog odbije. Megjutim su u Br.st-Litowsk stigli za- stupnici Ukrajine, koji su provigjeni svim puno- moćima za pregovore. Mi ćemo posve mirno nastaviti pregovore sa zastupnicima Ukrajine. Kako nam petrograd- ska vlada"javlja, ne može ona da pristane na 1. i 2. tačku naših preliminara za mir, Oni :%e, kako je poznato, odnose na modalitete oko is- lonije. Italija, kako izgleda, nije nimalo zagrijana za ovo načelo, jer je diametralno oprečno i njezinom snu o iredentizmu i »sacro egoismo«. Nije stoga čudo, da je ova formula doživjela već do sada toliko modifikacija i iznimaka. »Samoodregjenje naroda« ipak je sa svim tim u sebi još toliko jako, da zadava državnicima najveće brige i da sačinjava jednu od glavnih tačaka, radi koje zapinju mirovni pregovori izmegju Rusije i central- nih vlasti. I riješenje hrvatskoga pitanja zavisi ponajvećma o priznanju Ovoga načela. Zato je bio ne samo: zgodan i koristan, već Samoodregjenje naroda. # Ponajveći dio ljudske povjesnice is- punja borba naroda proti narodu. Prevlast jednoga krši prava drugoga, Načelo ravno- pravnosti još nije moglo da slavi svoga triumfa, te je uvijek bilo gospodujućih i potlačenih naroda. Borba za postignuće svo- jih prava s jedne a za osiguranje gospod- stva s druge strane davala je ponajvećma povoda skoro svim ratovima. Ali i svaki narod ima svoju povijest; ima vijek razvitka, napretka i cvata, kao i vijek nazadovanja i propadanja. Povijest pojedinih naroda označuje se crtom para- bole. Stalnog gospodstva i despotizma još nijedan narod nije sebi osiguro, jer, kako pjeva naš Gjivo, ,nije pod suncem stalne stvari“. I borba za postignuće narodnih, pri- rodnih pravica, tako zvano nacijonalno pi- tanje ima svoju povijest, a tijekom ovog rata to je pitanje postalo najodlučujućim političkim faktorom, te je sada u najjačoj svojoj moći, a naslo je izraza u formuli ,samoodregjenje naroda“. Ovu je riječ najprije izustio Wilson, a prihvatili su_je odmah i svi državnici, te se snjome posebno pozabavili, što doka- zuje, da je bio potrebit takav izraz, da se očituje megjunarodno raspoloženje. Nego svaki državnik sa svog gledišta shvaća tu krilaticu, te je drugovačije tumači i na svo- ju stranu nateže. Samoodregjenje naroda drugovačije poimlje Wilson, a drugovačije Czernin, opet upravo nužno potrebit predbožićni predlog vrsnog našeg političara Dr. Milobara, da se slogom i razborom, a ne strašću i raz- dorom dogje do kooperacije izmegju pra- vaskog i jugoslavenskog programa. A takova je kooperacija moguća i lako izvediva, jer se za postignuće stano- vitog cilja znadu složiti i najheterogenije stranke. A prava politička zrelost, tako umuje Dr. Milobar, te iskreno otačbeništvo kadro je premostiti sve jazove strančarstva i ličnoga protivništva. Žalosno je, da ovako va i boljeg razumijevanja u redovima hr- vatskih političara. U posestrimi Sloveniji išlo se je pak za tim, da se stvori jedna jedinstvena stranka od svih i najoprečnijih elemenata. Do toga pak nije moglo da dogje, jer to je teže, nego li da sve stranke, zapostavivši svoje razmirice i ono što ih luči, združenim si- Mirovni pregovori. Baš kad je imao isteći rok od deset dana, za koji su bili odgogjeni mirovni pregovori u Brest-Litowsku, a koji je bio dat sporazumnim silama, da se izjave o ruskim predlozima, nas- tupila je neka upadica u ovim pregovorima. Predsjednik ruskog izaslanstva je 3. o. mj. uputio iz Petrograda punomoćnicima četvornog saveza brzojav, u kome, s pozivom na odluku ruske republike, predlaže, da se pregovori pro- duže u neutralnom inostranstvu. Odgovarajući umjesni predlog nije našao većeg odazi- mj. brzojavili Joffeu, da oni odbijau svako pre- mještanje pregovora u drugo mjesto, jer je oba- vezno učinjen sporazum, da se pregovori naj- kasnije 5. januara ponovo otpočnu u Brest- Litwsku. Ob ovoj upadici izvijestio je drž. kancelar grof Hertling u njemačkom saboru ovako : »Mi moramo uvijek računati sa moguć- nošću koje upadice. Takva je jedna upadica, koja je već prije u više maha prijetila da izbije, na ovo izaslanici četiriju saveznih sila su 4. o, pražnjenja zaposjednutih područja i na obavija- nje narodnog glasanja u njima. Ruska nam štampa podmeće, kako se mi na nepošten na- prava samoopredjelenja pojedinih narođa. Ova podmetanja moramo odbiti. Odupirajtići se |po- menutim tačkama mi se rukovođimo isključivo razlozima praktične prirode, Mi od toga ne sio- žemo odustati«. Brzojav iz Brest-Litowska od 5 o. mj. javlja : Na brzojav, koji su jučer izaslanici četvor- nog saveza uputili gospodinu Joffeu, ruski iza- slanici su odgovorili, da će, s obzirom na to, što su izaslanici četvornog saveza već prispjeli u Brest-Litowski, 5. januara zajedno s narodnim Litowski. Dne 6 o. mj. bečki dopisni uređ javlja iz Bresta-Litowskog : Jučer u subotu i danas u ne- djelju su se vodili neobvezatni predrazgovori s delegatima ukrajinske republike, koji su u Brestu, Ove su konferencije protekle posve povoljno, Članovi ruske delegacije za mirovne prego- vore zajćdno s Trockijem stigli su 7 ov; mj. u jutro u Brest-Litowsk. čin izvlačimo svoga pristanka, datog u pogledu komesarom za spoljne poslove otputovati si Bret- lama zagju u borbu za postignuće zajednič- kog cilja, slobode i samostalnosti svoje domovine. O tom se uprav sada u Slove- niji raspravlja, pak bi bilo potrebito, da se i u našoj hrvatskoj politici o tom povede riječ. Spasonosan je predlog Dr. Milobara : »Jugoslavenstvo i hrvatstvo ostajuć svaki pri svom programu, moraju složnim radom drugovačije Lloyd George a drugovačije ruski boljševici. Svak znade, da je aplicira na protivničke prilike u potpunom smislu, a teško da je upravi na prilike u svojoj državi. Engleški državnici, koji ponajvećma naglasuju tu formulu, teško da će dopu- stiti, e da ista bude vrijedila i za raukotr- pnu Irsku, i za Indije, Egipat i ostale ko- sad nastupila. Ruska delegacija naime želi, da premjesti mjesto pregovaranja u jednu neutralnu zemlju. Ruska vlada predlaže, da se mjesto pre- govaranja premjesti iz Brest-Litowska u Stock- holm. Posve nezavisno od toga, da mi nismo u položaju da sebi dademo pripisivati od Rusa, gdje ćemo voditi pregovore za mir, dovelo bi premještavanje mjesta za pregovore u Stockholm do znatnih teškoća. Ja ću navesti samo jednu takvu teškoću. Do sad su turski i bugarski de- Dok ovo pišemo, stiže vijest, da su pre- govori uastavljeni. Dne 10. ov. mj. bila je za- jednička sjednica u Brest-Litowsku. Ententne sile nijesu direktno odgovorile na ruski poziv, ali se kao odgovor može uzeti go- vor engleškog ministra Lloyd Georga, koji niže donosima. i ' ljeću dubrovačka je mornarica tako jaka, da se, oružane jedrenjače učestvovaše u svim urea nije bila kako treba potpomagana i podupirana, PRODLISTAR dignu zajedno s južno-italskim Normanima i proti| skim ekspedicijama proti Tunisu, Alžiru, Portu-| to pomalo sve propada i dubrovačkih jedrenjača Podupiranje trgovačke mornarice i | samome Vizantijskome carstvu. Mi pravi cvat| galu, Engleskoj, Tripolitaniji, Turskoj (Lepanto) nestade. unapregjenje brodogradnje. dubrovačke mornarice kao i zlatno doba dubro-| itd. Ova velika revnost Dubrovčana u španjolskoj Dubrovnik se ipak brzo snagje i u ovoj vačke povijesti počimlje tek XIII. stoljećem i teče službi, donese im jakih gubitaka i u brodovima | krizi, kad parobrod istisnu jedrenjaču. Stari po- o (Svršetak) sve do svrhe XVI. vijeka. Kako razabiremo iz|i u momčadi Tako Dubrovnik izgubi od go-| duzetni duh Dubrovčana u čas se pokaza ju pot- punoj snazi, pa se Dubrovnik brzo dade svom jačinom na gradnju i kupovanje parobroda. Što se Dubrovnik ovako na; vrijeme orijentova u tresa (1667.), kada ga seizmički udarac tektonske pogledu promjene prometnih sredstava na moru, te ga ne zadesiše oni udarci osiromašenja, koje naravi svali u gomilu razvalina gotovo bio bez mornarice. Ali Dubrovnik, koji je već otprije bio| podniješe drugi krajevi, što se uporno držahu podigao veliki škver (brodogradilište) u Gružu, | jedrenjača. Doista prvi počeci dubrovačkih pa- a imao druge manje po svome teritoriju, dosko- robroda bijahu dosta skrovni, jer se tu htjelo ra se ojača brojem jedrenjača tako, da je u vri- silnog napora, samoprijegora i rizika. Tek kada jeme francuske revolucije imao tako jako bro- stupiše u krepost zakoni od 27. decembra 1893., dovlje, da je ovo organizovanom imporiacijom u | 123. tebruara 1907., po kojima država podupire južnu Francusku, ovu spasilo od gladi uza svu parobrodarska društva i unapregjuje brodogradaju, | ponositu | uze i dubrovačka parobrodarska flota tako jak U uzlet i razvoj, da je postala biser-nakitom Du- i brovnika i vrlo važnim faktorom u, parobrodar- skim društvima monarhije. Navedeni izvodi o razvoju dubrovačkih pa- | dine 1584—1654. preko 178 brodova, a sve u španjolskoj službi: Što ovi gubitci, opet drugi, učiniše, da je Dubrovnik, u vrijeme velikog po- jednog ugovora Dubrovačke Republike sa Mle- cima u početku XIII. stoljeća, dubrovačka trgo- vačka mornarica poduzimlje u ovo doba trgova- čke radnje u sve zemlje oko Sredozemnoga mora. U XIV. vijeku vide se dubrovački trgovački bro- dovi u svim lukama zapadne Evrope sve do En- Iza otkrića Amerike i pomorskog puta oko rta Dobre Nade u istočnu Indiju, Dubrov- čani dohvatiše i ove zemlje pa velikom trgovač- Starog pothvatnog duha i mlagjahne ener- gije ima u Dalmaciji u izobilju, U potkrijepu ove tvrdnje iznosi trgovačka i obrtna komora za Du- brovnik i Kotor kao primjer samo grad Dubrov- nik, koji se i u prošlosti i u sadašnjosti kaže najsvijetlijim fokusom najrazvijenijeg mentaliteta, besprimjerne energije, okretnosti, koja nadilazi granice pa poduzetnog daha, koji ne poznaje megja. Povijest nam kaže o Dubrovniku pojam najvećeg kultumo-trgovačko-obrtničkog impulsa uz vrlo ograničeni teritorij, koji je njeko vrijeme graničio sa samim gradom, odakle i izagje us- robroda trebaju i potvrđu u statističkim navodima: U augustu 1914. brojaše Dubrovnik 36 pa- svojim novim pravcima u trgovanju, | većih što manjih jedrenjača. tobroda sa 110.800 brutto tona sadržine. služile, da je doveo već onda u svoju vlast sve| Dubrovnik se morađe Španiji. Španjolska Bečki kongres dosudi Dubrovnik sa teri- Za dugu bijahu : otoke od Cavtata do Vratnika (Bocche False).! veselo primi pod svoju moćnu za-| torijem Austriji. Dubrovnik produži i dalje svoju a) Društvo »Naprjed«, koje imagješe ove pa- U daljnjim vijekovima: njegova se momarica sve| štitu. Naravna je posljedica bila, da je Španija trgovačku radnju sa moru putem svoje morna- tobrode: 1. »Napried«; 2. »! ; većma diše u broju sagragjenih brodova na do-|sa sve ovo tražila rekompensacija od Dubrovačke] rice, Šio jače što slabije, Dubrovnik pomlagjiva« 3. »Prazattus« ; 4. »Predsjednik Bechere; maćem škveru u gradu. Ova se flotilja živo bori | Republike, a u kvaliteti dubrovačkih brodova u| še svoju trgovačku mornaricu jedrenjačama ku- 5. »Dubac« ; 6. »Gradac«; 7. »Bosanka«; proti saracenskim gusarima i proteže dubrovačke | ratne svrhe politike. Tako Dubrovnik | pljenim u drugim krajevima lli sagragjenim na 8. »Lapad« ; 9. »Dubrovnike, di tegarečka sc po ri RIN Ade TP za tamošnje Habe-| domaćem škveru sve do 1875. Iza ove godine, | brutto sadržine bijaše . , . 24,636 i Jonskog mora pa sve do voda. U XI. sto- (Mo dubrovačka trgovačka mornarica! b) Društvo »Uhlone» sa parobrodima : ! : 5 | i