CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 PRAVA NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU | A tuta SRA PRSA Od LN Pa PRELO ASS SNA LN AA m RG AO SJJ ETE Br. 666. lilsonoo program općeg MIMI. Mirovni pregovori sa Rusijom u Brest- Litowskom zadavaju dosta brige u redovima Entente. Odatle najrazličitiji pokušaji, kako bi se osujetilo, da ne dogje do posebnog mira sa Rusijom. Na poziv Rusije, da bi se pregovorima pridružile i vlasti Entente, ova nije dala odgovora, pak sad na usta svojih državnika počimlje Ententa, da pre- cizuje svoje mirovne uvjete. Najprije je pro- govorio Lloyd George, engleški premier, a poslije malo dana šalje i Wilson novu svo- ju poslanicu sa 14. tačaka, gdje razvija uvjete o općem miru. Upadno je, kako i državnici Entente postaju umjereniji i manje ratoborni. Više nema hvalisanja o »konačnoj« pobjedi, ni o posvemašnjem uništenju protivnika. Wilson i George puni su jos uvijek naj- veće simpatije prama ruskom narodu, a pod firmom samoodregjenja i slobode malenih naroda znadu vješto, da sakriju svoju pra- vu svrhu. Wilson se dapače divi tečevinama i pothvatima njemačkog naroda, odriče se i trgovačkog rata, kao i uplitavanja u unu tarnju preobrazbu Njemačke, ako je samo ona voljna pristati na načela, koja on razvija. Da je Wilsonu toliko na srcu, koliko id a bt on5t na , i djelima, a ne samo laskavim riječima i miloglasnim frazama. Amerika je naime po- najvećma kriva, da rat još uvijek traje, jer da ona nije snabdjevala Ententu ratnom zairom, rat bi bio još prve godine dovršio. Pak i sada zašto nije Wilson uložio svoj ugled, da se i Ententa odazove po- zivu za pregovore o općem miru, već dok on razvija svoj mirovni program, dotle do- lazi amerikanska vojska na evropsko rati- šte. da nastavi prolijevanje krvi. Nije stoga čuda, da štampa centralnih vlasti smatra taj program licumjernim, a »miroljubivog« Wilsona kao dvoličnog Janusa. Kad bi Wilson bio doista prožet onim idealima čovječanstva, & kojima tako lijepo znade da goaori, činio bi da se ta načela oživotvore najprije kod njegovih saveznika, e bi isposlovao i tamo autonomni razvi- AA boćeski ši leće opravdaju rat do istrošenja, što ga je na- vijestila Ententa i da prikriju proverbijalnu amerikansku ,nesebičnost“. Dogje li do posebnog mira sa Rusi- jom, tad će i Wilson i Lloyd George po- stati valjda još umjereniji i nesebičniji, a to je po svoj prilici pitanje skore budućnosti. Mirovni pregovori s Rusijom. Primirje traje automatski dalje i pregovori se nastavljaju. Boljševici su odustali od svojih zahtjeva, da se pregovori premjeste iz Brest-Litowska. O tom je bilo govora u plenarnoj sjednici dne 8. ov. mj., gdje je njemački drž. tajnik dr. pl. Kiihlmann izjavio, da četvorni savez ne prestaje na ruski predlog, da se mirovni pregovori dru- gamo premjeste. Pošto se emtenta do odregjenog roka nije priključila pregovorima, te se prego- vori imadu nastaviti na onoj točci, na kojoj su se nalazili prije nastupa božićne stanke. Na kon- cu je izjavio, da ne drži poteškoće materijalne naravi tako velikim, da se djelo mira razbije i opet započne rat na istoku sa svojim nedogled- nim posljedicama. Grof Czernin naveo je razioge, radi kojih četvorni savez odbija daljnje vogjenje pregovora u neutralnom inozemstvu. Prvi je razlog tehni- čke naravi (ne bi bilo direktnog spoja s vlada- ; danas se više ne radi o pregovo DO o tarebnćm miri megju Rusije i četvornog saveza. U neutralnom inozemstvu ententa bi se uplitala u ove prego- vore. Zastupnici Turske i Bugarske priključili su se izvodima opunomoćenika Njemačke u Au- stro-Ugarske. General Hoffmann upozorio je, da ima u rukama niz radiotelegrama i proglasa, potpisa- nih od zastupnika ruskih vlade i ruskoga vrhiov- nog vojnog vodstva, u kojima imade dijelom po- grda njemačkih vojnih uredaba i njemačkoga vr- hovnoga vojnog vodstva, dijelom poziva revo- lucionarnog karaktera, upravljenih njemačkim četama. U ime vrhovnog njemačkog vojnog vodstva prosvjeduje proti ovim nadiotelegramima i pro- glasima. Isto su tako prosvjedovali aust.-ugarski general Čičerić, bugarski pukovnik Gančev i tur- ski general Izzet paša. U sjednici obržanoj dne 9. o. mi., rekao je ruski pučki povjerenik Trockij, da žali ne- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 19. JANUARA 1918. CRVENA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU sporazumke, koji su se uvukli u pregovore. Priz- naje, da je mirovna formula od 25. prosinca os- tala bez vrijednosti, jer se vlasti sporazuma ni- jesu pridružile, ali on se mora držati temeljnih principa demokratskog mira. Rusija bi se mogla sama obraniti od do- skočica entente na neutralnom mjestu pregovo- ra. Prosvjeduje proti tome, što je drž. kancelar upozorio osim na pravo lojalnosti još i na po- ložaj sile. Njemačka trgovina se ne može pro- sugjivati na temelju sadašnjeg stanja. Da uzme četvornom savezu izliku za prelom pregovora, ruska delegacija pristaje na to, da ostane u Brest- Litowsku i da nastave pregovore. Dne 10. t. mj. sastadoše se odaslanstva delegacija Austro-Ugarske, njemačke i Rusije na dogovor. Pri tom bi utanačeno, da se od ruske delegacije dne 27. prošlog mjeseca predloženo povjerenstvo za vijećanje političkih i teritorijal- nih pitanja ima sastaviti, a paralelno sa vijeća- njima dvaju povjerenstva da se imadu održati predhodni dogovori sličnih referenata pojedinih pojedinih delegacija o uregjenju gospodarskih i pravnih pitanja. Prvo spomenuto povjerenstvo održavalo je svoja vijećanja dne 10. o. mj. prije i po podne. U početku plenarne sjednice od 72. ov, mj. izjavi grof Czernin da vlasti četvornoga saveza pri- znavaju ukrajinsku delegaciju kao samostalnu delegaciju i kao opunomoćeno zastupstvo sa- mostalne ukrajinske republike, Formalno prizna- mje ukrajinske pučke republike kao samostalne tžave od četiri savezne+vlasti pridržava se mi- svilom Ugovo.d; 23 : Na to izjavi Trockij, da konflikt megju rus- kom vladom i ukrajinskim generalnim tajništvom nije u nikakovom savezu sa pitanjem samoopre- djeljenja ukrajinskog naroda, te da pristaje da ukrajinska delegecija samostalno sudjeluje u mi- rovnim pregovorima. Ukrajinski drž. tajnik Holubović izjavi na to, da će na temelju iste ukrajinska delegacija su- djelovati u pregovorima. Iza toga se razvila debata izmegju gen. Hof-| manna, drž. tajnika Kiihlmanna i Trockija o pro- pagandi, što je ruska vojska tjera radiotelegrafom. Dne 11 i 12 ov. mj. održavala je njemačko- austrijsko-ruska komisija, izabrana za| vijećanja: o teritorijalnim pitanjima, tri duge sjednice. Tu je bilo najprije ustanovljeno, da na prvom' mje- stu ugovora o miru ima doći, da je ratno stanje megju zaraćenim dovršeno. Zatim je uglavljeno, da će obje stranke isprazniti zaposjednuta po- dručja načelno na temelju posvemašnje zamjeni- ReRA at JONGSESDR A JESSE A ENG ap SEG ef ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L VINEF MEŠA KMAN ASA KD E SR SA testna tosti tako, da je ispražnjenje zaposjednutih rus- kih područja vezano sa ispražnjenjem onih au- strijskih i turskih krajeva, koje je zaposjela Ru- sija. — Vijećanje o pitanju, kada će se ispraž- njenje provesti, moralo se je prekinuti, jer su mnijenja bila oprečna, a kad je došlo na red pi- tanje, ma koje se dijelove zaposjednutoga po- dručja imade ispražnjenje protezati, zametla se je duga rasprava izmegju jedne i druge stranke, te se nije moglo doći do sporazumka, Rusi su izni- jeli četiri tačke jo samoopredijeljenju narodnom, ali protustranka nije na njih mogla pristati, zato je ovo vijećanje komisije bilo odgogjeno, |da se vzmognu saveznici megjusobno sporazumjeti. Na 1/6. ov. mj., nastavili su se pregoovri austro-njemačko-ruske komisije za riješenje teri- torijalnih i političkih pitanja. Usprkos vrlo veli- kim razlikama u shvaćanju s jedue i druge stra- ne, inak se je moglo u nekim ,tačkama ustano- viti neko približenje. U sjednici od 17 ov. mj. imalo se je pri- stupiti k pretresanju četiriju tačaka, koje je pred- ložila ruska delegacija. Sa ratišta. U zadnje se je doba borbena djelatnost na talijanskom ratištu bila ograničija na samu top- ničku djelatnost promljenjive jakosti. Na 15. ov. mj. Talijanci su poslije jake topničke priprave prešli u pješadijski napadaj izmegju Brente i Monte Pertica. | neprijatelju je u žestokim boje- vina iz bliza bilo uspjelo, du mjestima prodre u naše jarkove, ali je brzo protundatom bio iz njih svuda izbačen. I na donjoj Piavi kod Bressanone neprijateljski je napadaj bio brzo za- ustavljen. Ovih dana Talijanci su nastavili svoje uzaludne napadaje istočno od Brente. Na zapadu od Monte Pertica tri su njihova juriša bila slom- ljena vatrom topova i strojnih pušaka; neprija- telju su zadati teški gubitci, a zarobljeno mu je 12 oficira i 300 ljudi. Na ruskom ratišta primirje. Na mačedonskoj fronti bila je u zadnje doba živahnija artiljerijska borba izmegju jezera Ohride i Prespe, na zavoju Cerne| i u dolinama Vardara i Strume. Većinom manja poduzeća jer je temperatura spala 26% ispod ništice nakon ve- like mećave u brdima. Na zapadnom ratištu nije bilo osobitih do- gogjaja. Na raznim mjestima fronte vodili su se topnički bojevi. tak i slobodu potlačenim narodima. Inače njegove riječi nemaju druge svrhe van da PODLISTAK. ži Arsen Wenzelides: Ivo Vojnović-Užički.*) Prigodom šesdesetgodišnjice dubrovačkog esnika a Vojnovića napisao je o njem Arsen enzeliđes literarnu studiju i izdao ju je u po- sebnoj knjizi. Da odmah rečemo, studija nije i i ne odgovara potpuno visini momenta, koji je htjela da proslavi. Wenzelidesu fali odregjeno estetsko stano- vište, koleba se i koprca izmegju dvije oprječne estetske struje, što ga je i zavelo, da pedantski razdijeli knjigu po literarnim vrstama i pojedinim Vojnovićevim djelima, dakle po vanjskim i te- hničkim osebinama, gubeći tako Gee sliku pjesnikova rada i n pjesničkog svijeta, a S druge strane inden , po Carducciu, na- čelo »opće ljudskoga« sa estetikom, ne prova- ajući ga konsekventno. Wenzelides se još drži davno zabačenih estetskih teorija. Još mu imponuje n. pr. da samo spomenemo jednu Ova a. KR kriv: q znao uhva- su kriva, da uhva- najživlje elemente u a rugi, uhvatiti sve ljepote ove čudesne zemlje, svim najtanjim njihovim niansama: i dubro- vačka nebesa i dubrovačko more; i njegove hridi sa rascavtjelim vrijesom, i njegove prastare zi- dine; i njegove miholjice, što užegavši svoje žute feraliće, stupaju u mučaljivoj povorci prema groblju svetoga Mihajla u Lapadu, gdje se go- spari odmaraju »od plandovanja i lasti«, dok im »eolska harfa« čempresa šapće: »Requiem aeter. nam« ; i zavijanje šiloka sa žalosnom pjesmom maslinarka ; i Petku, za koju zalazi mjesec, kao zlatna igla u crnoj pleteni lijepe župke; i nje- govu sadašnjost i njegovu prošlost. Wenzelides je ipak, donekle, znao uhvatlti i izraziti ove elemente u Vojnovićevim djelima, premda se nije producirao u stilističkim virtuo- znostima, kako je to običaj naših naje ih kri- tičara. Sudovi, koje je dao o glavnim Vojnovi- ćevim djelima, prilično su tačni, i ako ih nije znao do kraja motivisati, Sve u svem, Wenzeli- desovo djelce ima svojih odlika i zaslužuje da bude tano. X. \ (6—1. 1918). što bro nad ba onoga rakom po dobrog izrečena dva govora » telja, a glase: (+%) U sablasnoj realnosti života bio si kao A sada Te. Antune dragi, neima više... Život že previše realan, previše surov, a Ti si bio eterična sjena Poezije. Bio si previše nje- žan, pa Te je Vječnost još netaknutoga podignula u vaseljensko carstvo, pre no ti Ti pred okom pojerii se srđa Života, preno Ti je sa vihorom ivotne borbe za opstanak odletio miloduh onih dobrih očiju, onih slatkih riječi mekanijeh kano majčine grudi. Otišao si, ali da, Ti si i morao otići, jer trajne sreće ne nebesa. u nama si bio svijetla zrika vjesnica milinja koje knežuje u otajstvenom carstvu bijelih sjena s|one strane groba. U Tvojim vječno vedrim očima gledali smo vječno plavo nebosvogje u dalekom carstvu on- kraj groba. Na Tvom cvatućem licu Ne smo vječnu sreću ljubavi čistih djevica; u Tvojoj kosi blistao je zlatan prah vječno blistajućih zvijezda nad plavim brežuljcima Edena vječnosti. Poslala te Vječnost megju nas za kratko vrijeme, samo za dvadeset i jednu godinu, nas omami Tvojim čarima, pa da Te odnese a nas ostavi omamljene kao somnanbule, čija je srca odnio onaj koji je bio i otišao, Odnio si nam srca, a kad smo ih mi za- tražili nad bijelijem T' LE E son me | prolaptale : Vrati ću Vam ih elehi < EE koje nema sunca na Eric Vana ii ani ann savršenstva, " A sada putuj nježni mladiću, kucaj na vrata cak Crondei Smit, etei A nEmZOgqr ata knuti kao vabac, kao ..... _ Otvori mu, Sati, svoje misterije | \ , Tih je gost, koji Ti na vratima kuća. Uresiti će Ti praznu čamu svojim bićem sna i trivbog opija ruža i mimoza, — a mi ćemo ostati isp vratiju sa suzama, ukočenih pogleđa žaleći što ga ne možemo slijediti. A ta crna vrata kad se po- novno otvore sa škripom i lomljavom ne će nas zm nego će nas osloboditi začaranja, tije- težine realnosti, i mi ćemo u susretu s onim koji je otišao veselo pokliknuti jekom vječnosti : Slava ! Slava ! Slava! Dragi Tonko ! J. M.) Sve što Ti je bilo i ostaje odano, okuplja se oko prerano otvorenog groba, da Ti do zadnjeg časa ostane blizu i u duši dohvati ledenu desnicu : Zbogom Tonko ! Iz osobite prijateljske odanosti i ja ću Tonko da se bliže približim i pogledam u nevjerovano . . . Jao ! Sve tuguje i plače dobroga Tonka... Još nevjerujem ...! Još Te gledam puna - zanosa, e v