CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Sve dublji jaz puca.

U našoj domaćoj politici kako svagda
tako i u ovim ozbiljnim časovima nesloga
i hrvatski jal igraju veliku ulogi. Izmegju
pristaša bečke deklaracije, koji traže da
na podlozi narodnog jedinstva i na prin-
cipu narodnog samoodregjenja postignu svoj
cilj: jugoslavensku državu, te izmegju dru-
ge struje, koja se temelji na hrvatskom dr-
žavnom pravu, i zahtijeva, da se sjedine sve
hrvatske zemlje pod hrvatskim imenom, te
tako uskrsne samostalna velika Hrvatska,
nastaje sve to veći razdor.

Bilo je nade, da će se ove dvije po-
litičke struje uporedo boriti, te prema vani
jedinstveno istupati, ali na žalost s dana
u dan kopa se s/e io dublji i teško pre-
mostivi jaz, iznose se sve opreke, e bi čo-
vjek rekao, da je to sada naša glavna za-
daća, kako će jedna struja da uništi drugu.

Glas onih, koji pokazuju put izglagje-
nja, ostaje glas vapijućeg u pustinji; savjeti,
da se okanimo ako ikada, a to bar sada,
megjusobne svagje i osobnih zadjevica, ma-
lo se uvažuju. | naša žurnalistika, koja ve-
ćinom stvara javno mnijenje, pušta više
maha stranačkim strastima, nego li hladnom
razboru, pak se trši, da nagje kod svog
protivnika, što no riječ, dlaku u jajetu, ito
odmah da izvjesi na veliko zvono. Čast

iznimkama, koji zatvaraju svoie. stupce sirgs-| |

tvenim izlijevima pojedinaca, a mirnim to-
nom nastoje da izglade opreke i da do-
vedu cijelu našu politiku u skladan tijek.

Bečka deklaracija sve to većma odstupa
od hrvatskog državnog prava, neki ga nje-
zini pristaše dapače javno zabacuju, tako
te se ispunja nagoviještanje, da je hrvatsko
državno pravo ušlo u bečku deklaraciju kao
Pilat u »credo«. Stoga je njezini protivni-
ci smatraju negacijom hrvatstva i vide u
njoj veliko-srpsku ideju, samo u drugom
izdanju.

I u jednu drugu nepriliku stavljaju
protivnici jugoslavene : ako je bečka de-
klaracija vaš minimum, što je onda, pitaju
oni, vaš maksimum? Dakako da na ova
i ovakova bockanja ne ostaju dužni ni oni
njima, te se iznosi sva sila objeda, potvo-
ra i sumnjičenja.

Osim borbe izmegju ovih dvaju struja,
koje bi uza sve to mogle uporedo da rade,

 

AVA

CRVENA HRVATSKA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA [ DOPISI UREDNI

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB

 

U DUBROVNIKU, 26. JANUARA 1918.

kako smo to većkrat naglasili, pojavila se
je na našem političkom obzorju i nova
borba proti srpsko-hrvatskoj koaliciji, stranci
većine hrvatskog sabora, ali ne hrvatskog
naroda. | njezini dosadanji prijatelji i bra-
nitelji počimlju je tako nemilo škakljati.
da je već ne samo u očitoj neprilici, već u
pravoj trzavici, kuda li će, na koju li stranu.

I dalje ostati u reservi, nedopuštaju
pristaše, uz bečku deklaraciju, brane Ma-
gjari i prijete ostrakizmom sa vladinih sto-
lica; uz pravaše, nedopušta im ponos. Sve
ovo ragja neslogom i nezadovoljstvom me-
gju samim koalicijonašima te skoro mora
da se riješi i ovaj gordijski čvor.

Iz svega pak slijedi žalosna činjenica,
da se kod nas vodi politika bez politike,
iz interesa, ambicija i inata, rad čega se i
Marko poturčio. Više je nego umjesna re-
fleksija = »Primorskih Novina« u članku:
»Malo o našem pitanju«, te zaslužuje da.
je ovdje doslovce prenesemo :

»Poradi toga, jer postoje ovakve dvije
misli, vodi se kod nas u javnosti i danas
još velika borba, koja često prelazi i gra-
nice, te bi nam se pametan svijet morao
samo narugati, kad bi vidio i znao, šta mi
radimo u ovako važnom i ozbiljnom času,
kad se drugi narodi upravo grčevito stišću
i nastoje učvrstiti svoje redove, da postignu
oživotvorenje svojih narodnih težnja.

To je, što pokazuje nas Hrvate i ui
vrijeme ovog velikog doba tako sićušnim
i nerazboritim. Dobro, priznajmo, da su
faktično ove dvije oprečne misli u Hrvat-
skoj. Jedni traže ovo, drugi ono. Pa zašto
onda megju nama radi toga tolika borba, |
kad vidimo, da i jedna i druga misao izis-|
kuje toliko čvrste, poštene i muževne borbe?

Kad se već ne možemo sjediniti u,
jednoj misli, vojujmo svaki za svoju pošte-
nim i čistim oružjem, ne obazirajmo se na
nikog i ne slušajmo, što je kome milije i
povoljnije i što bi rado oni u Beču, Berli-
nu ili Pešti, nego radimo otvoreno i traži-
mo ono, na što imamo pravo i što je u
čistom interesu našeg naroda i naše narod-
ne stvari.

Neka vide naši protivnici, ako se i
razlikujemo u mišljenju i ako nijesmo je-
dinstveni, da smo ipak u našoj borbi po-
stojani i pošteni, pa pustimo vremenu, neka
ono odluči, koja će misao pobijediti,

 

 

Kraj toga, dakako, ne smijemo zabo-
raviti, a da ne spomenemo i našu hrvatsko-
srpsku koaliciju. Što ona misli, to možda
i znamo, ali da ona nešto hoće, to ne vi-
dimo. Vrijeme je skrajne, da ne drži toliki
pošten svijet i nadalje u ovakovoj bludnji .. .“

 

Pregovori o miru s Rusima,

Dne 18. o. mj. nastavilo je svoje vijećanje
u Brest-Litowsku povjerenstvo za uregjenje po-
litičkih i teritorijalnih pitanja.

Kada se radilo o pitanju povratka onih,
koji su izselili iz osvojenih predjela za vrijeme
rata, izjavio je dr. Kilhimann, da su središnje
vlasti u načelu sporazumme s mišlju, da se ti
povrate, te da je najzgodnije da se to praktički
provede, kada bi se to repatriiranje povjerilo po-
vjerenstvu, koje je zaposleno s izmjenom civil-
nih zarobljenika.

Kada je ova točka bila povoljno riješena,
povjerenstvo je uzelo u pretres pitanje, kako se
ima obaviti glasanje o državnoj budućnosti onih
zaposjednutih krajeva, kojima Rusija priznaje pra-
vo samoodregjenja.

S njemačke se strane istakaulo, da refen-
dum, kako ga je predložila ruska delegacija, ne
odgovaru stanju razvića ovih područja, te da bi
bilo pravije, da se sadašnja zastupnička tijela u
ovim krajevima tako prošire izborima na širokoj
podlozi, da bi onda bila uistinu zastupstvo sve-
za žitoljstva.

Usuprot tome pripominje Trockij, da ruska
delegacija nije takova mišljenja o kulturnoj vi-
sini tega žiteljstva te da se čvrsto drži svoga
predloga, da se referendumom odluči o držav-
noj budućnosti ovih zemalja.

Na to dr. Kiilhimann ponovno upozoruje na
nastojanje središnjih vlasti, da se širokim sloje-
vima naroda ima pripuštavati sve veći upliv na
politiku. Glavno je pak, da se održi red u pre-
lazno doba, a spriječiti se mora širenje revolu-
cije i na ove krajeve, koji su i onako dosta
pretrpjeli u ratu.

Daljnje vijećanje o ovom pitanju odgogjeno.

Onda je povjerenstvo govorilo o tome, ko-
lika imađu biti područja, što se kasnije imadu
isprazniti, jer im se pridržava pravo, da odluče
sama o svojoj državnoj pripadnosti. General Hof-
fmann je iznio kartu, u kojoj su označeni ti pre-
djeli izmegju Istočnog Mora i Bresta-Litowskog
uz opasku, da ovdje nisu označeni teritoriji juž-
no od Bresta-Litowskog radi toga, što se vode
pregovori s ukrajinskom delegacijom.

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF

REERO am JR

Ran Rem ji RASA

—
God. XIV.

Ovo je prouzrokovalo, te je Trockij dao
protuizjavu, da proces samoopredjeljenja Ukraji-
ne još nije toliko sazrio, da bi se pitanje raz-
graničenja izmegju ruke republike i Ukrajine
moglo smatrati kao da je već provedeno. Grani-
ce će se odrediti voljom širokih slojeva narođa,
te će u svakom pojedinom slučaju trebati, da se
slože ruska i ukrajinska delegacija.

U savezu s time je grof Czernin govorio
o pitanju predjela, što su ih zaposjele austrijske
čete, te je zamolio Trockoga, da ga obavijesti o
odnosnim pregovorima s petrogradskom vladom
odnosno, da se kako to želi ukrajinska delega-
cija, samo s ovom delegacijom vode pregovori.

Na to reče Trockij, da se ukrajinskoj dele-
gaciji ne može pripustiti, da ona jednostrano i
samostalno pretresava ovo pitanje.

Tada je grof Czemin izjavio, da će se o tom
pitanju izjasniti tek, kada se riješi pitanje kom-
petencije izmegju ruske i ukrajinske delegacije,

Na upit dra Kiihimanna odvratio je Trockij,
da je kavkaška vojska posvema: pod zapovjed-
ništvom starješina, koji su odani vijeću narodnih
povjerenika, te da proglašenje finske republike
dosada nije dirnuto u pitanja Aalandskih otoka.

Na koncv sjednice izjavio je Trockij, .da on
radi unutrašnjih političkih stvari mora otputovati
u Petrograd za sedmicu dana. Pošto su pak sva
pitanja potanko pretresana u povjerenstvu, predla-
že, da se vijećanja povjerenstva odgode do 29.
siječnja. U njegovom odsustvu vodstvo ruske de-
legacije preuzima g. Joffe. A

Sa strane središnjih vlasti je izražena nada,
da će se nakon povratka g. Trockoga polučiti
potpuno saglasje.

O pregovorima sa ukrajinskim  povjeren-
stvom zaključila je dne 20. ov. mj. austrijska,
njemačka i ukrajinska delegacija, da o dosada
vogjenim pregovorima izdade slijeđeću objavu:

Dosadašnje rasprave, koje su se vodile iz-
megju delegacije središnjih vlasti s jedne strane
te ukrajinske narodne republike s druge stra-
ne, urodile su tim uspjehom, te se može reći,
da ima opravdane nađe, da će se doči do su-
glasja u osnovima mirovnog pregovora, što se
ima da sklopi. Ustanovljeni su glavni pravci mi-
rovnog ugovora u toliko, da se delegaciji na:
meće dužnost, da s domaćim odgovornim mje-
stima dogje u dodir. Jedan dio opunomoćenika
nalazi se ponukanim, da osobno izvijesti o te-
čaju pregovora te da izmoli privoljenje za ono
što je uglavljeno. Sve se delegacije slažu u to-
me, da se rasprave, koje se, rađi toga moraju

 

Glazbena produkcija
koju su priredile učenice diplomirane učiteljice glasovira
gospogje Adelie Lovrinčević.

Javne glazbene škole imaju svake godine
više javnih glazbenih produkcija, najmanje dva-
put godišnje: pri početku i svršetku školske go-
dine. Tu se pokazuje ne samo napredak zavoda
i učenika nego je i pobuda ovima, da se javno
istaknu, megjusobno takme te se sa još većim
marom na učenje stave. Ta komu nije milo, da
se njegove vrline i uspjesi javno priznadu ?

Glazba je najplemenitija i najraširenija u-
mjetnost: svakomu je drago glazbu slušati, ali
učiti — to nije uvijek ni zanešenima. Kao u svakom
drugom nastojanju vrijedi i ovdje »per aspera ad
astra« (kroz trnje k zviježgju), valja proći mnoge
i mnoge suhoparne Etudes dok se slome ukočeni
prsti, da budu kadri nešto nježno odsvirati. Veliki
i ustrajni studiji vode k virtuositetu. Ko je $ ma-
lim zadovoljan i zaustavlja se na po puta, slab
znak; u sebi nema pravog žara umjetnosti'nego
je tek puki diletant; ko pak uvijek napred žudi,
dobar znak; ako i ne dopre potpuno do cilja,
približit će mu se barem. :

Ovakova su me čuvstva obuhvatila, kad sam
išao ma glazbenu produkciju, koju je g. Lovrin-
čević sa svojim učenicama priredila. Ideja ple-
menita, hvale vrijedna a opet jednostavna tete
čudim, što se nije do nje i prije došlo. Takve
produkcije služe ne samo glazbenoj izobrazbi |

"Izvedba je bila dobra uz lijep način s dosta ra-

 

publike, mego su pobuda djevojčicama, da se

drugi put još bolje istaknu i stoga s većim ža-
rom na učenje dadu te napokom neka nagrada
onim svake hvale dostojnim roditeljima, koji ne
žale iroška, da se njihova djeca u ovoj plemeni-
toj umjetnosti izobraze ili joj se, što više, posvete,

1, Brahms: Ungarischer Tanz, 6%ručno. Iz-
vagjale na jednom glasoviru Nevenka Merlo-
Brajli (U. tečaj), Gina Miotto (II. t.), Bube Zac-
caria (L t.). Ovom su gracioznom Brahmsovom
kompozicijom otvorile glazbenu produkciju. Prem-
da su početnice, svirale su dosta dobro, jer je
kompozicija zgodna za djecu. Izvedba je bila
nešto sula, jer nijesu još učile uporabu pedala.
2, Ćakovski : Barcarolle, Svira Noemy Pini (IV. 1.)

zumijevanja. Kompozicija dosta teška. Radi uz-
bugjenja bila je kojagod nota u basovoj dionici
štogod suha. S vremenom će postići dobar način
predavanja. Pošto gospogjica još nije učila
uporabe pedala, to ju je vješto poslužila M. Merlo.
3. Grilnfeld : Persischer Marsch (Concert para-
phrase), Izvela Ciara Marotti na pamet, Kom-
pozicija je teška. Gospogjica ima veoma lijep
način sviranja i predavanja; tehnički izvrsno i
s nekom lakoćom ; na potrebitom mjestu melo-
dija odskače, pa se vidi, da je gospogjica shva-
tila kompoziciju. 4. Boccherini: Menuet, 8%ručno.

Na dva glasovira svirale Marija Gjivoje (IV. 1), narmonijom, kontrapunktom i glazbenim obli-
Danica cima uz rala

Drobac (Il. t.), Marija Kesovia u. 4),
Zoe Sivilotti (III. t.). Svakom glasovirašu je po-
znat ovaj menuett ; publici se je ta! svidio
ali bi bez sumnje još više, da je bilo \ legato

 

s pedalom. Osmeroručno svirati i ostati uvijek u
taktu nije lako bez dirigiranja, što se je i ovdje
moglo opaziti, Valjanost se pojedinaca nemože po
ovom raspoznati, jer se ovakove stvari daju više radi
varijacije. Ovaj put su probile led pa im se drugi
put kao solistima nađamo. 5. Chopin: Valse
izostalo, jer je g.ca Tija Rendić u koroti. 6. Rit-
ter: Les Courriers. Nevenka Bibica (IV.t.) svi-
rala je ovaj dosta težak komad bez straha s ne-
kom osobitom lakoćom. Ima točan ritam, dobar
udar zajedno s obim rukama i lijep način, 7.
Listz: Rapsodie hongroise Nr. 12 (original).
Gca Marija Marotti (VIII. t.). je umjetnica, ako
i ne još potpuna. Svira s nekom lakoćom kao
da vodu pije; s razumijevanjem, koje ako i
nije savršeno, svakog je  udivljenja — vrijedno.
Slušaocu se pričinja kao da pjeva neko magjar-
sko ciganče u šumi a ptičice mu svojim cvrku-
tanjem razdragane odgovaraju. Gospogjica se ne
straši, jer se ćuti gospodaricom strumenta, iz ko-
jega na mjestima vuče dosta vatreno željene glaz-
bene prikazbe, Uporaba je pedala kao što ji
legato sviranje svršeno i bezprijekorno.  Mo-
žemo joj željeti, da se samo što prije otigje sa
gospogjicama sestrama usavršiti na koji konser-

vatorij ili još bolje na državnu glazbenu školu | dosta

u Beč (Ć. k. glazbena akademija), gdje će

 

u sebi dosta ciganskoga te će još bolje shvatiti
ovu Lisztovu Rapsodiju, jednu od najtežih gla-
sovirskih kompozicija. Publika je pljeskala, ali
ne kako je sklađba i majstorska izvedba zaslu:
živala. 8. Liszt: Le rossignol. Izvela na pamet
gca. Maria Merlo-Brajli (Vl. 1.) Liszt je bio umjet-
nik, koji nije na sreću note po papiru pisao nego
ih duboko ćutio. Ovom je sklađbom htjeo pri-
kazati slavulja, kako ma blagoj mjesečini sad
nježno sad razdraženo bigliše. Gospogjica se je
uživila u kompoziciju, pa smo mogli pratiti
nuance slavuljevog biglisanja, kojemu je pod glas
odgovarao šumski potočić i noćnim lahorom pomi-
cano lišće. Obična je mana glasoviraša, da ne po-
znaju razlike megju staccatom u ligaturi i bez nje
(mezzo staccato-staccato) što se nemože kod gospo-
gjice opaziti. Ima graciozan način, izvrsno leguto
i dobru uporabu pedala. Kad se vrati sa viših glaz-
benih studija, zasladit će m koji čas umjet-
niškim sviranjem. Buran pl bio joj je nagra-
da za izvrsnu izvedbu. 9. Jensen: Oluja.
Marić (IV. 1.) svojim je udaranjem zorno prika-
zala oluju; bila bi još bolje, da se nije
prestrašila te koji put temelju notu za
udarila. Lijep joj je način sviranja a

10. Suk:

taH8i

e
i
š
:

P
:
š