CIJENA JE'LISTU,SA|DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
yO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

Pitanje rata i mira.

Mirovni pregovori u Brest-Litovsku nai-
laze na silne poteškoće. Mjesto" da se tu
riješe praktičca pitanja teritorijalne i gos-
podarstvene naravi, razvija se čitava borba
o_teoretskim političkim pitanjima. Još više
negotli;ovaj"sukob_oprečnih političkih na-
zora" usporava_mirovne pregovore i metež
u Rusiji.

Navršiva se?godina dana, da je buk-
nula ruska revolucija, a položaj je u Rusiji
još uvijek nejasan i vijesti iz Rusije uvijek
protuslovne. Ugled i moć vlade boljševika
počimlje da pada, i ona se uzdrži još sa-
mo nasilnim sredstvima. Poznavaoci prilika
još su uvijek« uvjereni, da pitanje mira sa
Rusijom može biti produljeno, ali podni-
pošto uništeno, jer ne sklopi li ga sadaš-
nja, morat će ga sklopiti nova vlada.

Čudno je postupanje vlade boljševika
sa njihovim razlaganjem. Oni priznaju sa-
mostalnost Finskoj, ali neće da povuku iz
Finske ruske, čete; priznaju samostalnost
Poljske, ali neće da priznadu njezinih za-
stupnika u mirovnim pregovorima; priznaju
samostalnost Ukrajine, ali gledaju, da u toj
zemlji izazovu najveći nered i gragjanski
rat. Proti narodnoj ukrajinskoj Radi u Ki-
jevu oni osnivaju drugu ukrajinsku vladu
od samih Rusa, Radu u Harkovu i izasla-
nici jedne i druge ukrajinske vlade sudje-
luju pregovorima u Brest-Litovsku.

Ali Boljševici doživljuju u Ukrajini po-
raz za porazom, i Ukrajina hoće da se čim
prije dogje do utanačenja mira, a u tom je
pak složna sa Rumunjskom vojskom. | tako
se pomalja izgled u zasebni mir Ukrajine
i Rumunjske sa centralnim vlastima.

Ovo je bio regbi i glavni predmet važ-
nih konferenca u Berlinu. Pitanje je od naj-
većeg zamašaja, jer je Ukrajina, kao i Ru-
munjska, najplodnija zemlja, a sjeverna je
Rusija izmučena i tako rastrovana političkim
borbama, da više ne može ni misliti na

Ljekarnica Male Braće.

godom 600-godišnjice opstanka (1317.-1917.)
napisao o, Frano Jurić — Cavtat.

Od davnih se vremena u gradu Dubrovni-
ku spominje ljekarnica Male Braće. Kako nam
jamči tradicija, ona datira od godine 1317. Strogi
povjesnički dokumenat o tome nemamo, no od
vijeka do vijeka, od naraštaja do naraštaja tra-
dicijonalno se tvrdi, da od te godine postoji,
Svakako ona je prva u Europi iza one u Bag-
dadu i Padovi, a za stalno je prva u Hrvatskoj
kraljevini. Regbi, da se tradicija oslanja na či-
njenici, koja proizlazi iz pravila franjevačkog
reda, da se naime mora osobitu brigu ulagati
oko bolesne braće. Prvi uslov zato jesu shodni
lijekovi, ljekarnice. I franjevci gradeći svoj samo-
stan, istodobno su mislili i na ljekarnicu, Ova
asercija korektno opravdava tradiciju, budući su
radi istog razloga, i mnogi drugi samostani i-
mali svoje ljekarnice, koje s vremenom  propa-
doše. Pa i velecijenjeni oci Dominikanci imali
su svoju ljekarnicu u Dubrovniku sve do dolaska
Francuza. Zadnji njihov ljekarnik bio je: fra Vito
de Sanctis, čija se slika na ulju i dandanas čuva
u tome samostanu. Umre g. 1803.

Razumije se samo po sebi, da za prvih vre-
mena ljekarnica Male Braće bijaše sasma ne-
znatna. Iz početka služila je samo za redovnike,
a kašnje za siromahe i druge. Prvobitno njezino
bilo je »Aromatarium«, kako se razabire iz
i samostanskog Arhiva. Zauzetnost i
domaćeg ljekarnika nju je unapregil-

 

nastavak rata. Dogje li do utanačenja mira
sa Ukrajinom, tad će morati i Petrograd-
ska vlada da skopi mir.

Dok se ovako na istoku radi o miru,
dotle se na zapadu još uvijek misli samo
na rat. U najnovijoj svojoj konferenciji En-
tenta zaključuje, da se ima rat nastaviti sa
svom žestinom do konačne pobjede, i da
će se jedinstveno raditi na svim frontama.
Veliku, odlučnu bitku najavljuje za iduću
jesen, jer se nada, da će joj doitada doći
dobra pomoć iz Amerike. Ovi bi zaključci
imali da vrijede kao odgovor na govore
njemačkog državnog kancelara Hertlinga i
austro-ugarskog ministra Czernina.

Ni ,miroljubivom“ Wilsonu ne cavtu
najljepše ruže. Već se u samoj zemlji po-
čimlju javljati glasovi proti njegovoj vladi,
što je zemlju bez potrebe zapleo u rat, i
što amerikansku vojsku izlaže tolikim po-
giblima šaljući je na evropsko ratišle.

Za stalno su na ovako ratoborne za-
ključke Entente uplivale dvije "činjenice:
sporo napredovanje pregovora u Brest-
Litovsku i radnički štrajkovi u centralnim
državama.

Ententa se naime nada, da bi cen-
tralne vlasti mogla predobiti novim oru-
žjem, kad nije mogla ni vojničkom nad-
moći, ni gladom, ni istrošenjem. Move i-
deje samoopredijeljenja naroda imale bi da
prouzroče nerede i bune, i tako da osu-
jete sve vojničke uspjehe centrdlnih vlasti.

Istina, narod je cijelog svijeta željan
mira, jer se ratne posljedice svuda već o-
sjećaju, ali mučno je, da bi narodi central-
nih vlasti, koji su toliko žrtvovali na oltar
domovine, sad na jednom pali na lijepak
sirenskim glasovima svojih dušmana, a i
državnici s druge strane bit će toliko uvi-
gjavni, da će znati udovoljiti opravdanim
zahtjevima pojedinih naroda i radničkih
klasa, te izbiti neprijatelju iz ruka i ovo
novo toli pogubno oružje.

 

vala te sa njegovim propisima i iznašaštima ši-
rija. Nešto osušenih bilina, travica, balsama, ma-
sti i smole bijahu prvobitna njezina ljekovita
sredstva. S vremenom, a s napretkom znanja,
ona je sve veće i veće dimensije obuhvatala te
sada je prva u cijeloj južnoj Dalmaciji i dalje,
Sasma su škrti historični podatci o njoj.
Tek, ako bi smo je spojili sa bolnicom samostana,
imamo o njoj sitnih podataka od g. 1357. i 1465.,
kako to nalazimo u »Testamenta Notariae«. Pr-
vašnji njezini lokali — u koliko nam je poznato
iz samostanskog arhiva — bijahu u donjem kla-
ustru, u onoj mračnoj, omalenoj sobici do Voš-
tarne. Godine 1681. bi prenesena u gornji kla-
ustar po naredbi generalnog vizitatura o. Srećka
ab Aquila. God. 1901. iz gornjeg klaustra bi po-
novno prenesena u donji, u moderne lokale, koje
popravi blage uspomene g. Inje vitez Amerling.
O tome nam govori i ploča sa natpisom.
Svaki, koji je samo jedanput vidio smještaj
starinske ljekarnice Male Braće, dok još bijaše
u gornjem klaustru, nigda mu iz pameti neće
izaći ta mila slika, Pred ulazom njezinim stajahu
dva sadrena kipr. Jedan je prestavljao »Praved-
nost«, a drugi »Mudrosl«, S lijeve strane ljekar-
nice stajaše pričvršćen uz zid drveni tijesek za
priregjivanje raznog ulja. "Na njemu stajahu ve-
liki rogovi jelena. Uokolo bijahu dva mjedena
tučka, a po uglovima dva kamena za laneno i
gorušično brašno, Blizu ovih stajaše kotao za
distilaciju uz ostale sprave, Čitavi pak unutrašnji

 

?
IZLAZI SVAKE SUBOTE i
4

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRAVNA.

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU.L

 

)
FEBRUARA 1918.
Načela pravde i ljubavi imaju da za-

vladaju svijetom i tad će se istom moći
ugledati kraj ovom strašnom krvoproliću.

 

Ratno Vijeće Entente.

Vrhovno ratno vijeće obdržavalo je od 30.
siječnja do 2. veljače u Versaillu sedam sjednica
pod predsjedanjem Clemenceaua. Vijećanjima su
prisustvovali: Za Ujedinjene Države Sjeverne
Amerike general Bliss i Pershing; za Francusku
Clemenceau, Pichon, te generali Foch, Petain i
Weygand; za Veliku Britaniju: Lloyd George,
lord Milner, generali Robertson, Wilson i Haig;
za ltaliju: Orlando, Sonnino i generali Cadorna
i Alfieri.

Vrhovno se ratno vijeće bavilo potanko s
nedavnom izjavom austro-ugarskog ministra za
spoljašnje/ poslove i njemačkog državnog kan-
celara. Bilo mu je nemoguće pronaći u tim iz-
javama i što bi se približavalo po saveznim dr-
žavama formuliranim umjerenim uslovima. To
je uvjerenje samo učvršćeno utiskom, što ga pra-
vi opreka izmegju navodnih idealnih ciljeva s
kojima su središnje vlasti pošle na mirovne pre-
govore u Brest-Lilovsk, te njihovih osvajalačkih
osnova, koje danas izbijaju. Uz te prilike došlo
je vrhovno ratno vijeće do uvjerenja, da mu je
prvom dužnosti osigurati nastavak vojničkih na-
pora saveznika s posljednjom energijom i u naj-
užoj i uspješnoj suradnji.

Ti će se napori morati nastavljati, dok nije-
su izazvali kod meprijateljskih vlada naroda u
shvaćanju promjenu, koja bi bila podesna po-
buditi nadu u zaključak mira, koji ne znače pred
agresivnim i sakrivenim militarizmom  kapitula-
ciju onih principa, kojima žele saveznici pomoći
do triumfa, to jest principa slobode, pravičnosti
i poštovanja prava naroda.

Zaključci, što ih je stvorilo vrhovno ratno
vijeće, ne obuhvaćaju samo sveopće vodstvo voj-
ničkih pitanja saveznika, nego osobito najuže i
najbolje združenje svih napora saveznih vlasti u
borbi proti središnjih vlasti pod kontrolom vr-
hovnog ratnog vijeća proširene su, a na kon-
kretan su i praktičan mačin razvijeni temelji je-
dinstvene politike kao i akcije, ustanovljene u
Rapollu u studenom prošle godine. U svim tim
pitanjima postignut je potpuni sporazum, koji
izmegju vlada toli izmegju vojničkih vogja u
svim potrebitim smjerovima, na temelju čega
mogu svi zaključci dobiti potpunu vrijednost, te

interesantni vazi, ormari, lonci, slike, kipovi, sto-
lovi. Iza ljekarnice stajaše laboratorium, negdaš-
nja kapelica sv, Bartola. Ona ima dva gotska
prozora. Na jednome čita se godina 1763., dok
na pročelnom prozoru ljekarnice, a s lijeve strane,
čita se ovaj natpis: D. R.M. S.A.D. 1759, Dalo
bi se naslutiti, da je ovaj lokal popravio o. Slade,
budući je on umrd g. 1777. Iza njegove smrti
bi popravljen puč vode, gustijernu u malome
klaustru, s kojom se je služila i ljekarnica. Ta
gustjerna posjeduje izvrsnu vođu, koju i danda-
nas gragjanstvo rado traži. Na rubu njezinom
čita se: F.1,E.F. 1789.

Vrlo su interesantni starinski rukopisni letci
ljekarnice, u kojima se nalazi popis imena bilina
u latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Tu
su takogjer 3 sveska puna recepta, galenskih
pripravaka, raznih savjeta i načina liječenja, što
je sve služilo domaćim ljekarnicima kao pri-
ručnici.

Najdragocjeniji i riajljepši ures novouregjene
ljekarnice jesu 43 skupocjene posuđe raznih o-
blika i razne veličine, Stranci im se ne mogu
dostatno nadiviti i ogromne svote za nje su da-
vali, Ali utaman. One će svegjer biti najmilijom
uspomenom drevnih vremena. Ostaju u prvom
a poredane su povrh ormara. U istome
interesantna je ovalna slika, sv. Obitelj,
od nepoznatog talijanskog slikara, Tu je i spo-

 

 

 

VINCE

DARANJ SNL NSS SNA NA ;aLNŠSS SŠALNJASSS SS NL SL LJSE SL a OSE

e u svima pobugjuje mirno čuvstvo neisctpive
nage.

Udruženje uvjerenja i volje, koje nema dru-
gog cilja no obranu civilizovanih naroda protiv
najnasilnijeg poduzeća svjetskog podjarmljivanja
suprotstavlja nasiljima neprijatelja mirno obu-
zdavanje ponovljene najviše energije.

Konferencija katolika u Ziirlchu.

Javljaju iz Berna, 5/1.: Ured »Megjunar.
katoličke Unije« saopćuje : U Ziirichu obdržavala
se 29., 30. i 31. siječnja druga konferencija »Me-
gjunarodne katoličke*Unije«. Na konferencu je
došlo kojih 50 zastupnika, državnika, parlamen-
taraca i drugih katoličkih dignitara iz 9 država.
Iz izvještaja glavnoga tajoika Baumbergera raza-
bire se, da je »Megjunarodna katolička Unija«
od svojega utemeljenja predobila tla prije svega
u neutralnim zemljama, a zatim i u državama
četvornoga saveza u Poljskoj, u Ukrajini i u Li-
tvi. Konferencija zauze stajalište|fprema glavnim
zahtjevima papine "mirovne;note"od;1. kolovoza
1917. Osobito i prema pitanju općenitoga razo-
ružanja na moru i na kopnu, i u zraku, te na-
zrijeva u njemu jednođušno najače temelje za

trajni i pravedni mir pute
narodima. PRRSSE PRSNI ANNA

Konferencija uze, osloniv se na referat prof.
Hilgenreinera s bolju na znanje, da se i protiv
sv. Oca poradi njegova uzvišena mirovna nasto-
janja podigla svegjer rastuća strastvena hajka, te
diže proti tome svečani prosvjed. Ujedno sasluša
sa sažaljenjem izvještaje, prema kojima je sveta
Stolica u zakonito joj zajamčenom 'slobodnom
saobraćaju sa katoličkim instancijama v
broja zemalja u Evropi i izvan nje jako zaprije-
čena i ograničena. U dvjema iscrpivim rezoluci-
jama izražene su te misli, a u istom smislu u-
pravljena je Papi mota. Konferencija pozdravi in-
ternacijonalni kongres katoličkih i kršćansko so-
cijalnih organizacija radnika i radnica, koji se
ima skoro sazvati, da se ustanove zahtjevi rad-
ništva kod sklapanja mira i iza njega.

Konferencija zaključi takogjer, da se ima
stalni poslovni ured  Megjunargdne katoličke
Unije podignuti u glavnom sjedištu narodnih
općenitih mirovnih pregovora za čitavoga trajanja
tih pregovora. Daljnja rezolucija moli vlade, neka
bi svojim delegacijama za mirovne pregovore
dodijelile i stručnjake u  katoličko-crkveritm pi-
tanjima. Konferencija odašalje i saveznom vijeću
brzojavku, kojom mu izražava zahvalu i prizna-

Pija VI., franjevačkom generalnom komesaru,
o. Bonaventuri a Placentia, od 2. XII, g. 1794.,
ljekarnica kao i Voštarna Franjevaca mogu slu-
žiti i za javnost. Dolaskom Austrije u Dalmaciju,
dosta se je o ljekarni raspravljalo i u parlamentu
i u saboru, I car, kralj, Frano [., da ušutka ne-
povoljne glasove, g. 1828. odluči slijedeće : sNe-
ka samostan Male Braće u Dubrovniku ostane
vlasnikom svoje ljekarnice, kao u prošlosti tako
i u buduće, podvrgavajući se zdravstvenim pro-
pisima kao glede pripravljanja i prodavanja lije-
kova, tako i glede naukovnog osoblja, koje je
dodijeljeno ljekarnici,«

I samostan sve do dana današnjega, pa i
u buduće, ostati će vlastništvom ljekarnice Male
Braće, jer to mu dopušta sv. Otac papa, franje-
vački red, vlada, to mu diktira sva drevna problost.

Od davnih vremena nepoznata su nam ime-
na Franjevaca ljekarnika, Tek u zadnje doba,
kako se razabire iz Nekrologija franjevačke pro-
vincije u Dubrovniku, bili su ovi franjevci kao
domaći ljekarnici: o, Justin iz Konavala (1619),
fra Lucid iz Konavala (1626), o. Peregrin is Sto-
na (1671), fra Dominik iz Konavala (1680), o. Vic-
ko iz Dubrovnika (1715), 0. Bernardin iz Rijeke
Dubrovačke (1732), o. Ferdinand iz Dubrovnika
(1759), o. Ignacij Šišić iz Rijeke Dubrovačke (1784),
o. Ivan E. Lučić sa Pelješca (1818), o. ivan E.
Pendija (Penda) (1845), o, Ivan E, Kuzmić (1880),
koji postigne magisterij na padovanskom sve-
učilištu te o, Sebastijan Lubov (1883-1802), On
bi pomoviran na čast magistra ljekarnice u lu-
sbrucku. Već od god. 1881. do danas u franje-

Mi