CIJENA JE ISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 NO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU tea OL ŠAL NES ŠALA LN JE SO Br. 671. Njemačka i Rusija. Dok sa zapadnoga bojišta nema važnih vijesti — zavladala je naime tamo prilična li- šina, koja po svemu naviješta jaku oluju — dotle je sva pozornost svraćena dogagja- jima na istočnoj fronti,, gdje su iznenagje- nja i preokreti zadnjih dana na dnevnom redu. Poslije sklopljenog mira sa Ukrajinom 9, februara, boljševička se vlada u Petro- gradu našla u škripcu. Njezina izjava u Brest-Listovsku, da je za Rusiju dovršeno ratno stanje sa centralnim vlastima, bila je samo lijepa izlika, da uzmogne jače učvr- stiti svoj rasklimani položaj, te nesmetano nastaviti svoje samosilje po raznim ruskim pokrajinama. Ruske čete pod imenom ,crvene garde“ već davno harače u pravom smislu riječi po Finskoj, te izazivlju gragjanski rat sa bijelom gardom“, koja se je ustrojila na obranu finske samostalnosti. I| u Ukrajini čete boljševika nastoje na sve moguće na- čine, da ometu mir i javni poredak u zem- lji, i da unište sve žitne zalihe. U Litvi i Estonskoj bijes se boljševika iskaliuje osobito na njemačkom dijelu pu- činstva, te oni kao i Finska zamoliše Nje- igačku, da ih uzme pod svoju zaštitu. U samoj su pak Rusiji zavladale tako kata- strofalne prilike, da je i s ruske strane iz- rižena želja, da bi došli Nijemci i uveli red. Sve ovo, a osobito što nije slijedila de- mobilizacija ruskih četa, kako je bilo ugo- voreno, nego se je počela obrazovati i »cr- vena garda« dobrovoljaca, prisililo je Nje- mačku, da na 18. februara, kad je istekao rok utanačenog primirja, opet stupi u ratno stanje sa Rusijom. I njemačke su čete već «počele prodi- rati na rusko zemljište, kad evo najnovije vijesti donose, da se Petrogradska vlada izjavlja spravnom, da pristane na uvjete, koji su joj bili postavljeni na konferencama u Brest-Litovsku, te će po tome i sa Ru- sijom doći do formalnog mira. Ovaj spor izmegju Rusije i Njemačke + Dr. JOS. KONSTANTIN JIREČEK, dvorski savjetnik, profesor slovenske (filologije i jugo- istočne evropske poujesnice na bečkoj universilati, bivši profesor sveučilišta u Pragu, bivši ministar prosvjete u Sofiji, član najznamenitijih akademija znanosti i kultur- nih u Evropi, učenjak prvoga reda, pisac umrlih djela itd. itd. (Svršetak). Spomenuo sam dubrovačku povjesnicu. Ji- reček joj je postavio pragmatično-kritične temelje pa velikim brojem svojih radova pokazao Du- brovnik stranome svijetu u velikome svijetlu njegove neobične veličine. Većeg dobrotvora, pri jutelja i poštovatelja nije imao Dubrovnik do Ji- 1. čeka. Mnogo prije no što Gelcich-Thalloczy izda- <. še »Diplomatarium ragusanum« (Dubrovački di- ; lomatar) te zagrebačka akademija »Monumenta R g I (D t Rt p tl )iJorga svoje re- geste, Jireček je proučavao glavne odjelke u dubro- vačkome državnome arhivu pa silno uradio oko p-euredaba istoga. Jireček je jako radio i u dubro- vačkome tajnome arhivu u Beču te namjesništve- nom arhivu u Zadru. Arhivalne studije u Dubrov- r.iku, Zadru, Beču i drugamo plod su mnogobrojnih rjegovih djela, rasprava, članaka i recenzija U njima se pokaza Jireček ne samo kao izvrstan poznavalac političke povijesti nego i pravnih, "a Iministrativnih, ekonomskih, kulturnih i literar- nih prilika na Balkanu uopće, a na istočnim ja. ne- | maja 1889 i objelodani je u nakladi iste akade- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. , 1 2 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 U DUBROVNIKU, 23. FEBRUARA 1918. izravno se ne tiče naše države, jer Monar- hija ne graniči sa Rusijom, već sa Ukraji- nom, pak su sa sklopljenim mirom njezine granice zaštićene prema Rusiji. Nade je pako, da će i samosilje bolj- ševika brzo prestati, te da će doći do pra- vog i zdravog mira izmegju Rusije i cen- tralnih vlasti, I Rumunjska je već na putu, da sklopi posebni mir, jer je palo rato- borno ministarstvo Bratianuovo, a vladu je preuzeo Avarescu, koji je već učinio prve korake za mirovne pregovore. | Londonski ugovor glede lstre i | Dalmacije. Engleški »Manchester Guardian« donosi | potpuni tekst ovog tajnog ugovora, koji još nije bio objavljen, o kome se naročito mnogo i kod | nas pisalo, jer se tiče naših zemalja. Mi po »Ob- | zoru« donosimo prevod ovog znamenitog doku- | menta talijanske pohlepivosti na naše zemlje. | Ugovor glasi : | 4. Poglavlje: U budućem mirovnom ugo- , voru Italija mora dobiti područje Trenta, cio južni Tirol do njegove prirodne geografske granice | brenerskim klancem, grad i područje Trsta, gro- | foviju Goricu i Gradišku, cijelu Istru do Kvar- | nera sa Voloskom i istarskim otocima Cres i Lo- | šinj, a isto tako i sve manje otoke Plavnicu, | Unie, Kanidole, Palazzoli, Sv. Petar kod N>m- (Opaska 1.: Ovdje se nabrajaju nične pojedinosti). 5. Poglavlje: Tako isto dobiti će ltalija i pokrajiuu Dalmaciju u njenim sadašnjim grani- cama uključivo Lisserica, , Tribanj na sjeveru i cijelu zemlju na jugu do jedne linije, koja se od obaie kod rta Planke na zapadu morskog puta proteže tako da obuhvata sve doline riječ- kih kotlina Šibenika, naime : Čikolu, Krku i Bu- dišnicu sa svim njihovim pritocima. Italija će do- biti dalje sve otoke, koji leže sjeverno, zapadno od dalmatinske obale, počinjući sa Premudom, Selve, Ulba, Scarda, Maon, Pag i Puntadura, a tako isto i one, koji su sjeverno, sve do Mljeta na jugu, uključivo otoke Sv. Andrije, Vis, Brač, Torcola, Korčula, Cazza i Lastovo sa svim okru- žavajućim grebenima i malenim otocima (kao i Pelagosa, ali bez otoka Velike i Male Zizone, Šolte i Brača.) Ovi se krajevi proglasuju neutralnim : pogra- prošlosti bez sumnje je »Die Bedeutung von Ra- gusa in der Handelsgeschichte des Mittelalters« (Važnost Dubrovnika u trgovačkoj povijesti sred- njega vijeka). Ovu krasnu radnju pročita Jireček u sjednici carske akademije nauk& u Beču 31 mije. Na hrvatski je preveo ovo djelo i uvodom popratio potpisani pa ga izdao u »Maloj Boško- vićevoj biblioteci« 1915. U Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium izda Jireček skupa sa D.rom Bal- dom Bogišićem dubrovački statut pod naslovom : »Liber statutorum civitatis Ragusii« itd. Zagreb 1904. Ovaj prvi kodeks dubrovačkih pisanih za- kona remek je djelo pravnog poimanja u starome Dubrovniku. Ono služi, po sudu Appendinovu na čast ljadskome duhu i vijeku u kojemu je nastalo, Prema ovome, Jireček i Bogišić silno zadužiše Dubrovnik iznijevši na svijetlo njegov prvi zbornik pisanih zakona, koji snabdješe svim potrebitim kritičkim aparatom. Za poznavanje uregjenja kancelarije Dubro- vačke Republike napisao je Jireček preznamenitu studiju : »Die mittelalterliche Kanzlei der Ragu- saner« (Sredovječna dubrovačka kancelarija). Rad- nja je izašla u Jagićevu »Arhivu za slovensku tilologiju«, svezak XXV i XXVI. Iz nje doznaje- mo, da je u dubrovačkoj kencelariji vladao la- tinski, talijanski i slovenski jezik, Svakako se bia, Asinello i Gruica skupa sa susjednim otočjem; I. Cijela obala od rta Planke na sjeveru sve Lu XIV. stoljeću toliko govorilo hrvatski u Du- do najskrajnje južne obale poluotoka Pelješca, uključivo s ovim otokom u cijelosti. :2. Dio obale od jedne tačke 10 kilometara južno obronaka brda Stare Reguše do rijeke Vo- juše, tako, da su u neutralnoj zoni: cio bok:- kotorski zaljev, sa lukama Bar, Ulcinj, Sv. Ivan Meduanski i Drač, pri čemu ostaje pravo Crne Gore netaknuto, kojoj se osniva na obostranim ugovorima od mjeseca svibnja i travnja godine 1906. Ali i pored toga ne mora se pravo, koje je Crnoj Gori garantirano u njenim sadašnjim granicama, protegnuti na one leritorije i luke, koje će se možda dati Crnoj Gori. Ne smije se dakle nijedna obala lučka, koja sada pripada Crnoj Gori, ni u buduće neutralizovati. S druge strane moraju ograde, koje se tiču Bara i ma koje je Crna Gora već god. 1909. pristala, stu- piti na snagu. 3. Napokon svi oni otoci, koji nijesu pri- pali Italiji. (Opaska 2.: Slijedeće teritorije na Jadranu prisajedinit će se sa strane sila četvornog spo- razuma Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori: Na sje- veru Jadranskoga mora cijela obala od Volon- skog zaljeva na istarskoj obali do sjeverne gra- nice Dalmacije, koja sađa pripada Ugarskoj, i cijela hrvatska obala, luka Rijeka i malenih luka Novi i Karlobag, a tako isto i otoci Krk, Prvić, Gregor i Rab; a na jugu Jadranskoga mora, gdje su zainteresovane Srbija i Crna Gora, cijelu oba- lu od rta Planke do rijeke Drine sa glavnim lu- kama Spljet, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj i Sv. Ivan Meduanski sa otocima Vel. i Mala Zirona, Bua, Šolta, Brač, Jakljan i Kalamota. Luka Drač može se odstupiti vi muslimanskoj državi upii_qesevitac| 7. Poglavlje: Pošto je Italija prema poglavlju 4. dobila Trentin i Istru, Dalmaciju i jadranske otoke u smislu pogl. 5., kao i valonski zaljev, u slučaju stvaranja malene, autonomne i neu- tralne Arbanije, izaći će Italija po mogućnosti u susret željama Francuske, Engleske i Rusije, da se sjeverni i južni dijelovi Arbanije podijele me- giu Srbijom i Crnom Gorom i Grčkom. Južna obala Arbanije od granice talijanskog okruga Va- lone do rila Stilos, izjavljuju se neutralnom. Ita- lija mora dobiti pravo, da vodi spoljašnje okol- nosti sa Arbanijom, U svakom slučaju Italija pri- staje, da Arbanija dobije jedno područje, (dovolj- no veliko, da se može sjediniti sa granicama Sr- bije i Grčke zapadno od ohridskog jezera. Dr. Seidler o Rusiji, Ukrajini i Poljskoj. U sjednici zastupničke kuće od 19. ov. mj. olada je iznijela zakonski predlog o proračun- brovniku, da je Ivan Ravenjanin mogao općiti sa strankama tek preko tumača. Za historiju dubrovačkog teritorija prije sa- gragjenja Dubrovnika pa razvoja samih odnošaja u Dubrovniku i historije romanizma na Balkan- skome poluotoku kapitalno je Jirečekovo djelo ; »Die Romanen in den Stš&dten Dalmatiens wi- hrend des Mittelalters« (Romani v dalmatinskim gradovima za srednjih vijekova), Ovo djelo, uda- reno u tri dijela, izda carska akademija znano- sti u Beču 1902 i 1904. Povodom toga djela napisa znameniti vizantinista Karlo Krumbacher ove riječi: »Prizvajem, da sam malo pročitao radova, koji na tako ograničenom prostoru daju čitavu masu rezultata i važnih općih zaključaka, koji u isto vrijeme imponuju znanjem, dalekim pogledom i oštroumnim ispitivanjem. Predmet, o kome se radi, komplikovan je samo kako se može zamisliti, a za njegovo povoljno riješenje pretpostavljaju se taki uslovi, koji vjerojatno da ne može nijedan živi povjesničar u toj mjeri ispuniti kao Jireček.« Pisac ovih redaka, iz za- hvalnosti prema najboljemu učitelju | pri- jatelju, a iz ljubavi prema svome narodu, preveo se nakladnik, djelo će ugledati svijetlo dana. prilike Dubrovnika i njegove okolice te poznavanje odnosa Dubrovačke Re- | PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJISE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. skom provizoriju na četiri mjeseca. U zastupni- čkoj kući su bili svi zastupnici, a galerije su bile dupkom pune. Ovom prilikom je ministar predsjednik dr. Seidler nakon dogovora s mini- strom izvanjskih poslova grofom Czerninom dao ovu izjavu o prilikama na sjeveroistoku : »Pri sklapanju mira s Ukrajinom, valja u- važiti dva momenta, koja su od osobite važno- sti. Prije svega valja ma to upozoriti, da su pra- ma članku IX. mirovnog ugovora sve odredbe ovog ugovora nerazdjeljiva cjelina. Što u ovom ugovoru jeđan dio dopusti, u vezi je s onim, da li će druga stranka vršiti svoje obveze. Obveze, što ih je ukrajinska pučka republika preuzela na se, ponajprije se sastoje u tome, da nam stavlja na raspoloženje suviške svojih poljopri- vrednih proizvoda. (Odobravanje). Od ove se ustanove mirovnog ugovora nađamo olakšanju životnih prilika u monarhiji, što će nam se da- vati žito i druge životne namirnice iz Ukrajine. Iznad svake je sumnje, da su zalihe žita u Ukra- jini daleko veće, uego li bismo mi to mogli sada prevesti. U smislu mirov. ugovora, Ukra- jina je obvezava, da stavi na raspolaganje nama i našim savez.uicima suviške žita. Pitanje, da li i koliko možemo dobiti žita iz Ukrajine, sastoji se to! me, koliko ga možemo tu zateći i pre- vesti. Sva su odnosna utanačenja već učinjena, te se je nadati, da ćemo žito dobiti još u ovoj gospodarstvenoj - godini. Ukrajinskoj pučkoj re- ' publici je takogjer od glavnog interesa, da nam dane zatraženu količinu žita, jer u protivnom slučaju stoju izvan snage i oni dijelovi saveznog wgovora, gdje mi_ emo .-povla: stica. Dakako, da pri ovom ne zabora- viti, da sva Rusija pa i Ukrajina slenje pod u- darcima gragjanskoga rata, te da je u ovakovim prilikama vrlo teško prevesti robu. Prama za- dnjim vijestima, što ih je dobio ministar izvanj- skih poslova, anarhija je u Rusiji sve veća i veća. Ondje je haos, borba svih proti svima. Pri ovom snemu naš je cilj, da učinimo sve, što je moguće, kako bismo našem junačkom žitelj- stvu nabavili hranu odonuđa, a koju ono pod- punim pravom zahtijeva, te koju je i zaslužio nakon dugotrajnog oskudijevanja i junačkog pre- garanja. (Živahno odobravanje. Pljeskanja). __ Proročanstva su, da li će to u kojoj mjeri uspjet, nemoguća, kad anarhija u Rusiji sve v raste. Ne uspije li to, tada otpadaju i ostale od- redbe ugovora. Tad nam još uvijek ostaje jedna prednost, da smo dovršili ratno stanje s Ukrajinom kao i s petrogradskom vladom. (Odobravanjc.) Druga je važna tačka ugovora cholmska klauzula. radnje : »Die Wlachen und Maurowlachen in den Denkm&lern von Ragusa« (Vlasi i Morovlasi u dubrovačkim spomenicima) pa »Die Beziehungen der Ragusaner zu Serbien unter Car Uroš und Konig Vikašin (Odnosi Dubrovčana sa Srbijom za cara Uroša i kralja Vukašina). Ovu studiju prevede na hrvatski naš veliki učenjak don Frano Bulić. K ovoj se radnji zgodno pribraja : »Srbsky cat Uroš, kr&l Vikašin a Dubrovčanć.« Ako još k ovome svemu napomenem Jirečekove radnje: »Ugovor Stefana Prvovenčanoga sa Dubrovčani- ma« ; »Drač«; »Arbanaške listine« ; »Dubrovnik« ; »Nastojanje starih Dubrovčana oko raširenja granica« ; »Epidaur« itd., to sam samo napome- nuo jedan dio, što je Jireček napisao o Dubrov- niku. Svakako uza sve izneseno zaslužuje o80- bitu pažaju njegovo vrlo interesantno djelo: »Poselstvi republiky dubrovnicke k cisatovne Ka- težine Il. v 1. 1771-1775« (Odnosi Dubrovačke Republike s caricom Katarinoin II. u g. 1771-1775). Jireček je dalje svojim studijama »Der ra- gusanische Dichter Šiško Menčetić« (Dubrovački pjesnik Šiško Menčetić) i »Beitr&ge zur ragusa- nischen Litteraturgeschichte« (Prilozi za dubro- vačku literarnu historiju) pokazao put, kako da tinsku literaturu. |brovački književni radnici, crtajući us to u po- ljedinostima njihove životne prilike.« e s j nA di ee : y ei