CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

Političke debate.

Govor ministra vanjskih posala grofa
Czernina od 2. o. mj., što smo ga prošli
put rekapitulirali, izazvao je, kako je bilo
i očekivati, pravu buru u svim političkim
krugovima koli domaćim, toli inostranim.
Cijela štampa kao neprijateljska tako i neu-
tralna s njim se na dugo bavi, te je po-
stao predmetom najrazličitijih diskusija. Radi
tog govora počela je ispoljavati i kombina-
cija, da će grof Czernin dati ostavku, što
se sa mjerodavne strane opet dementuje.

Osim njemačkih i magjarskih' novina
sva je štampa u Monarhiji uzbugjena proti
ministru, što je pohvalio poimence samo
Nijemce i Magjare, kao da i drugi narodi
nijesu doprinijeli za državu i u ovom ratu
ogromnih žrtava u krvi i u novcu.

Najvećma su ogorčeni Česi, što se je
grof Czernin nabacio na neke političke vo-
gje njihovog naroda objedom veleizdajstva.
Cijeli se česki narod izjavljuje složnim i so-
lidarnim sa svojim zastupnicima, te obara
tvrdnju grofa Czernina, da česki narod ni-
je sporazuman sa radom svojih političara
porukom, nek slobodno raspusti parlamenat
i ureče nove izbore, pak će čuti, kakav će
"mu odgovor dati česki narod.

I hrvatsko novinstvo, kao i ono osta-
lih Slavena u Monarhiji, ne može da bude
zadovoljno sa govorom ministra vanjskih
iposala, jer zar  Hrvali nijesu ni toliko za-
služili, da im ministar -prizna njihova juna-
čka djela, o kojima će Karpati, Soča i ina
bojišta s udivljenjem govoriti dok bude
vijeka i svijeta.

Predsjednik zastupničkog kluba južnih
Slavena Dr. Korošec poslao je českom klu-
bu brzojavku, u kojoj izriče solidarnost svo-
ju i svojih drugova sa zastupnicima českog
naroda. Tako se je izjalovio pokušaj grofa
Czernina, ako je mislio, da sa svojim ispa-
dima unese razdor i neslogu bilo izmegju
českog naroda i njegovih zastupnika, bilo
izmegju česke sveze i kluba južnih Slavena.

Značajno:je, da i neki njemački listo-
vi osugjuju pristranost grofa Czernina. za
Nijemce i Magjare, te se u čudu pitaju,
kamo vodi ovakova politika i koliko oja-
čava solidarnu ideju naroda u Austriji.

Knjiga, koja je nazad 9 godina predvi-
glela sadašnji svjetski rat.

(Nastavak, v. br, 674, 675, 676 i 677.)
Što čine Španjolska i Portugal u evropskom

 

PRAVA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA 1:OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NET

U DUBROVNIKU, 13. APRILA 1918.

U stranoj pak štampi najvećma je in-
teresa pobudila izjava grofa Czernina, da
mu se je prije sadanje ofenzive na zapadu
obratio francuski ministar Clemenceau s
upitom, da li je pripravan stupiti u mirov-
ne pregovore. Ententa se je rad ovoga
strašno uzvrpoljila, a radikalni elementi u
Francuskoj zovu ministra predsjednika na
strogu odgovornost.

Clemenceau se je našao u ne maloj
neprilici i najprije je izjavio, da grof Czer-
nin laže, a obećao da će kasnije dati po-
tanje obrazloženje cijele te afere. Sad su
započele razne izjave austrijske i francuske
vlade, iz kojih se doznaje, da je izmegju
francuskih i austrijskih pouzdanika u Švaj-
carskoj zbilja dolazilo do takovih pokušaja.

Pitanje se je mirovnih pregovora na
žalost i ovaj put izjalovilo, a Ententa bi
hotjela na svaki način, da zbaci sa sebe
odgovornost za dalnje prolijevanje krvi, i
ako je očito, da nikad nije htjela da pri-
hvati mirovnih ponuda, koje su više puta
iznosile centralne vlasti.

Ententa nadalje nastoji, da i ovu upa-
dicu izrabi, kako bi u svojim zemljama
uzdržala još jači otpor proti miru, te kod

»svojih naroda pobudila još ratoborniji duh.

I ,miroljubivi“ Wilson regbi da je počeo
plovit ratobornom strujom, tako da su iz-
gledi u opći mir još uvijek na žalost veo-
ma daleko.

 

Wilsonov govor.

Kod proslave prve obljetnice što su Ujedi-
njene Države ušle u rat, te kod otvora kampanje
za treći zajam slobode držao je predsjednik Wil-
son u Baltimoreu govor, u kojem se sjetio na
tu obljetnicu i rekao: Danas je godišnjica što
smo prihvatili izazov Njemačke na borbu za naše
pravo da živimo slobodno, da budemo slobodni,
te za jednako pravo naroda čitavoga svijeta.
Znamo da nam rat nalaže najteže žrtve, znamo
da će nam rat najbolje muževe oteti i — ako
ustreba — sve što imamo, Nijesam došao da
vam govorim o potrebi zajma, nego da vam da-
dem živahniju predodžbu onih svrha kojima ima
da služi, Uzroci ovoga najvećega rata i svega
što o njem zavisi leže sad razgovjetnije pred
nama nego li prije, Ujedinjene Države mogu
sada biti sigurnije nego li ikada, da njihova
sudbina zavisi o njemu, a ako se rat izgubi da
će njihov položaj kao veliki narod biti izgubljen
kao i njihova misija u svijetu. Zovem za svje-

ali se to vrelo brzo zatvori, Francuska me daje
ništa, Španjolska i Portugal nemaju novaca, Au-
strija nešto malo, a o Rusiji, Turskoj i Italiji ne
ću ni da govorim. Švedska i Norveška uzajmlju-
ju, ali je to sasvim malo. Amerika dava svijem,
a kasnije i Australija, možda i Japan. Stoga Nje-
mačka, a i ostale zemlje, zalažu svoje otoke.

Danas (1909) ima Njemačka 4 milijarde
duga, uz kamate od 300.000 maraka; nakon rata
imaće barem 12 milijarda, za koje se hoće jedna
milijarda kamata, jer u to doba nijesu mnogo
traženi državni papiri uz 8% kamata,

I više bi se napravilo duga, kad bi se samo
našlo, ko bi dao novaca. Kako Njemačkoj, tako

 

doke svoje sugragjane, da u nijednoj fazi ovoga
strašnoga rata nijesmo u svom sudu pretjerivali
nazore Njemačke. Na očigled dogagjaja, — koji
imaju tako duboki utjecaj na sudbinu čovječan-
stva na čitavom svijetu, stidio bi se poslužiti
krutim riječima ili izrazima mržnje ili osvete.
Kušali smo, ne bi li doznali iz riječi njezinih
vlastitih govornika nakane, za kojima Njemačka
ide u ovome ratu, te prema njima isto tako
otvoreno postupati, kao što želite, da postupamo
prema vama. Ja sam ideale i nakane Amerike
otkrio bez upotrebe fraza i bez primisanja, te
pozvao neprijatelje neka i oni progovore isto tako
otvoreno za čim idu. Oni su u posve razgovjet-
nim izrazima odgovorili te izjavili da ne traže
pravednost nego gospodstvo i bezuvjetnu pro-
veđbu svoje volje. Nijemci nijesu odgovorili po
svojim državnicima, nego po svojim vojničkim
vogjama, koji zaista vladaju Njemačkom. U Uje-
dinjenim Drževama mora se razumjeti što su
učinili u Rusiji, Finskoj, Ukrajini i Rumunjskoj, a
Amerika ima pravo uzeti, da bi na zapađsoj
fronti to isto učinili, kad ne bi proti njoj stajale
vojske, koje ne mogu svladati niti njene bez-
brojne divizije, Kada Nijemci čim osjete da je
taj otpor nepredobitan, postave povoljne i pra-
vedne uvjete pogledom na Belgiju, Francusku i
Italiju, zar bi onda mogli Američane prekoravati
kad bi odatle povukli zaključak, da sve čine sa-
mo za to, da neprijatelju puste slobodne ruke
u Rusiji i na Istoku ? Nakarla neprijatelja da je
bez dvojbe ta, svojoj volji i svojoj taštini pod-
vrći sve slavenske narode, sve prvotne ciljeve
naroda ma balkanskom poluotoku i sve zemlje
kojima vlađa Turska i kojima tako loše upravlja.
Sagrađiti svjetsko carstvo nasilja, lakomosti i tr-
govačke premoći, koje bi za Američane bilo isto
tako neprijateljsko kao i za Evropu, te koje bi
na koncu svladalo Perziju, Indiju i narode dale-
kog Istoka. Wilson završi: Što dakle da učinimo?
Što se mene tiče, bio bi i sada jošte spreman
govoriti o pravednom i poštenom miru i u svako
doba, kad se iskreno želi, o miru, u kome je
jednako dobro i jakim i slabim, ali kada sam
predložio takav mir, dogje odgovor od njemačkoga
zapovjednika u Rusiji, a ja nijesam zlo razumio
znamenovanje toga odgovora. Prihvatio sam
izaziv, a znadem, da ga prihvaćate i vi. Cijeli
svijet neka znade da ga prihvaćate. Njemačka je
još jednom rekla, da samo vlast ima da o tome
odluči, ima li da zavlada pravedan mir megju
ljudima, te da li pravo, kako ga shvaća Amerika,
ima da odlučuje sudbinom čovječanstva ili vr-
hovno' gospostvo, kako ga shvaća Njemačka.
Mi za to možemo dati samo jedan odgovor:
Sila, sila do skrajnosti, sila bez mjere i granica,
prava ona slavna sila, koja će zakon svijeta
opet staviti u njegova prava, te baciti u prah
svako sebično vrhovno gospodstvo !

 

Francuska je takogjer izmorena, i traži mir,
potaknuta i sa strane Engleške, e da bi se ova
posljednja ma taj način mogla opet dokopati In-
dije. Rusija .ne može da sklopi mira, jer nema
vlade. Njemačka sklapa mir s Bngleškom i Fran-
cuskom i obvezuje se, da neće smetati Engle-
škoj u preosvojenju Indije, Australija i Kanada

ostaju samostalne države, Njemačka dobija na-|

trag svoje kolouije kao i zaplijenjene brodove.

Na ratnu oštetu niko i ne misli, jer je ne
može niko da plati. I njemačka pomorska trgo-
vina opet se razveže, e da se miljarde, bačene
u malo vremena, opet zadobiju u mnogo
Rusija povlači svoje čete s granice i s nji-
opsijeda Moskvu i Petrograd. U Rusiji se
despotizam proti ustavu, a to oboje ne mari
više za evropski zat. Njemačka bez ikakve za-

i

 

 

\JU ee
God. XIV,

Razne vijesti.

— Na zapadnom ratištu, nakon stanke od
osam dana, započela je druga faza u njemačkoj
ofensivi. Nove su borbe započele s obje strane
grada Moreuila na Avri. I sada je zarobljeno do
10.000 neprijatelja.

— U ožujku iznosi gubitak neprijateljskih
zrakoplova na zapadnom ratištu: 23 balona za
privezivanje i 840 zrakoplovu, od kojih je njih
158 palo iza njemačkih linija, a ostali su se, što se
opazilo, srušili s one strane neprijateljskih polo-
žaja. Nijemci su u borbi izgubili 81 zrakoplov
i 11 balona za privezivanje.

— Stigla je vijest, da su se Japanske mor-
narične čete iskrcale u Vladivostok, da štite ži-
vot i imovinu Japanaca. Čete su se iskrcale po-
slije sukoba s oružanim Rusima. U službenim
američkim krugovima ne pripisuju tome dogo-
gjaju političke važnosti.

— Diplomatsko zastupstvo Japana dalo je
uvjerenje, da je iskrcavanje u Vladivostoku samo
mjesna upadica i da će se doskora stišati,

— »Berl. Tageblati« javlja s. upućenog mje-
sta, da je njemačka vlada bila točno upućena o
pregovorima izmegju grofa Armanda i Revertera.

— Agenciji Stefani javljaju iz Atene, da je
vlada sazvala u vojsku za 16. aprila pričuvna
godišta 1909. i 1910. rodom iz Arte i Epira.

— Prema vijesti »Izvjestija«, pregovara vi-
jeće pučkih povjerenika glede prodaje Kamčatke
Americi.

— Iz Bukarešta brzojavljaju 8. travnja, da
je potpisan poštanski ugovor izmegju Austro-
Ugarske i Rumunjske.

— Dosadanji je austro-ugarski opunomo-
ćenik u Rumunjskoj generalmajor pl. Sendier
premješten u Odesu. Poglavica je austro-ugar-
skog gospodarskog štopa u Bukareštu, pukov-
nik pl. Kortz, preuzeo poslove punomoćnika.

— Bečki »Fremdenblatt« javlja, da će se do-
skora, kako je zaključeno, uvesti iskaz. za duhan.

— »Arbeiter Zig.« donosi poziv na radni-
štivo, da na 1. maja demonstrira za opći mir i
bratstvo, naroda.

Domaće vijesti.

Car i kralj Karlo u leteri. Dne 4.
o, mj. otputovao je car i kralj Karlo iz Beča.na
jug, da pohodi Goricu i mjesta na prijašnjoj
južno-zapadnoj fronti. Iz Gorice .otputio se vla-
dar, svuda na putu vanredno srdačno dočekan,
preko Cormonsa, Medeje, Duina, Miramara u
Pazin, a odatle je nastavio put po Istri. Najprije
je otišao u Labin, gdje je dulje vremena bora-
vio megju stanovništvom i dao se izvijestiti o
prilikama proizvodnje u bliskim ugljenim rudni-
cima u Krpu i o stanju radništva. — Iz Plomi-
nje krenuo je uzduž istočne istarske obale u

ostanu bez pastira, reče lisica i ukrade pretilo
jagnje.

Eto je tako svršio evropski rat, niko nije? po-
bijedio, niko nije pobijegjen, niko ne priznaje,
da je izgubio, niko ne smije reći, da je dobio.
Isključiv naravno Rusiju, koja i dalje vodi rat,
ali u svojoj zemlji. Engleška opet osvoji Indiju.
Francuska želi da se opet dočepa Tunisa i Al-
žira, ali joj to ne pogje za rukom, jer ove žele
vlastitu samoupravu uz savezništvo s Tur-
skom.

I nakon svršetka rata traje iseljivanje. Ev-

 

ravnoprav-
nost u državi. Ali države evropske ostaju i ga-
kon rata policajske države, | feudalizam .opet
podiže svoje glavu.
Uz to su evropske države sasvim prezadu-
gragjanski i siromašni stgleži

49