CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN

ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

RADNA

Br. 679.

U
leojena no ministoskoj stici

Ministar vanjskih posala grof Czernin
predao je 14. o. mj. svoju ostavku, koja
je primljena, te je već imenovan i njegov
nasljednik, bivši njegov prešasnik na mi-
nistarskoj stolici, barun Stjepan Burian.
Ovaj ostaje ujedno ministrom zajedničkih
financija, pak se po tom misli, da je to
samo provizorno popunjenje ministarske
stolice, a da je ministarska kriza još u pre-
laznom stadiju.

Ovaj dogogjaj izazvao je u domaćoj
kao i u stranoj štampi najrazličitije komen-
tare. Sve su novine ove sedmice tražile
uzrok ostupa grofa Czernina i bile pune
nagagjanja:o njegovom nasljedniku. Jedno-
glasno se gotovo slažu u tom, da se uz-
rok padu ministra vanjskih posala ima tra-
žiti u njegovom zadnjem govoru od 2. o.
mj, ali dok bi jedni htjeli, da je morao
ostupiti radi razloga unutrnje politike, do-
tle drugi traže uzmak u vanjskoj politici,
osobito u diplomatskoj borbi sa francuskim
ministrom Clemenceau.

Bečki pak listovi donose i treću ver-
siju, da naime razlozi demisije grofa Czer-
nina nijesu podesni za javno raspravljanje,
i da nije dala povod tomu ni vanjska, ni
unutrnja politika, već to, što se shvaćanje
Njegova Veličanstva Karla nije sasvim su-
daralo u posljednje doba u različitim pita-
njima sa nazorima ministra vanjskih posala.

Bilo što bilo, grof je Czernin upra-
vljao vanjskom politikom naše Monarhije
punih 16 mjeseci; njegovi govori pobu-
glivali su uvijek najveću pažnju u vanj-
skom svijetu, te je i kod samih neprijatelja
bio cijenjen kao vrstan diplomat, pak je
stekao opći popularitet kao malo koji drugi
ministar. Kako je bio još mlad i radišan,
stekao je i zasluga za državu, pak neki
cijene, da će opet doći njegovo doba, i
da se njegova demisija nema smatrati du-
gotrajnom.

Zadnjim svojim govorom, koji se go-
tovo općenito smatra kao pogrješni potiti-

Glazbeni ukos* X

(Osobitim obzirom na crkovnu glazbu.)
O. Braardin Sokol, franjevac — Dubrovnik.

»De gustibus non est disputandum«. Stara
je poslovica, da o ukusu ne valja raspravljati,
jer je ukus nešto subjektivna, te se ne može si-
lom nametnuti. Svakomu je ono najdraže, što se
njemu najljepše pričinja. Kako se pak ista stvar
može motriti s raznog gledišta, to netko opaža
vrline ili manjkavosti, što drugi ne vidi; prama
raznim vidicima stvar im je ugodna, odurna ili
indiferentna, pa: odafle tazlika u ukusu. Svatko
opravdava svoj ukus, jer on sudi sa svog gle-
dišta o krasoti ili vrijednosti predmeta, kako se
njemu naime predmet prikazuje : odatle spome.
tiuta tečenica: »De gustibus non est di-
sputanduma

Kao što u umijeću uopće, tako i glazbi —
a mošđa i više — vladaju najrazličktiji i naj-
oprečniji ukusi. Rečenica gore napomenuta »De
guotibis non est dispatandum«
Pumiti: snon est disputandum« sve dokle bi se
svakomu dosvolilo njegovo stanovište kao is.
pravno | opravdano ; ali se nadaje pitanje, da li
je svako stanovište jednako opravdano i da li
se može

+ -Isvađak iz predavanja držanog dae 10. MI. o. g.

 

ime bi bilo ni odsjeva — otkrivaju i pružaju

 

PRAVA

 

čki akt, izazvao je ipak velike trzavice koli
u unutrnjoj, toli još većma u vanjskoj

politici.
Svojim isticanjem isključivo ,Nijema-

ca“ i ,Magjara“, te ,,Ugra“ i ,,Austrijana-
ca“ ozlovoljio je proti sebi sve ostale na-
rode u monarhiji, a radi izraza proti poli-
tičkim vogjama češkog naroda, vas je češki
narod uložio energičan prosvjed, te je baš
dan prije njegova ostupa upriličena u Pragu
sjajna češko-slovačka manifestacija.

Sam je ministar Seidler izjavio češkim
zastupnicima, da on nije bio informisan o
Czerninovoj izjavi, a doista je svojim go-
vorom izazvao još većih poteškoća u onako
već otešćanoj unutrnjoj politici.

Svi naime narodi monarhije liju na
potoke krvi za svoju dinastiju, pak pra-
vom žele, da sadašnji položaj poboljšaju.
I radi toga je došlo do otvorenog sukoba
megju pojedinim narodima, koji traže re-
forme, i megju onima, koji neće da se dira.
u današnji ustroj države i u stare ustanove.
Grof Czernin je udario ovim drugim smje-
rom, a navijestio reakciju mjesto da pogje
u susret zahtjevima sada nezaddvoljnih na-
roda. On je pao, a pitanje je, hoće li se
njegovim ostupom promijeniti smjer unu-
trnje politike,

Diplomatska borba izmegju francuske
i bečke vlade, koju je takogjer izazvao grof
Czernin, sve se to većma zaoštrava, da se
je u debatu počela uvlačiti i osoba našeg
Vladara sa navodnim njegovim pismom
princu Sikstu Bourbonskomu, bratu naše
Ćesarice i Kraljice Zite.

Francuska vlada traži naime sve mo-
guće načine, kako da u jednu ruku sebe
sasma opravda od prigovora grofa Czer-
nina, a da opet nagje način, kako da o-
slabi savez Njemačke sa Monarhijom. Ja-
vnost je uvjerena, da promjena na mini-
starskoj stolici neće dovesti do nikakve bi-
tne promjene u vanjskoj politici naše države.

Neutralna pak štampa bolno konstatira,
da je padom grofa Czernina najviše pre-
trpjela štete ideja mira, sporazuma, kako
ga je nekada grof Czernin najvećma zago-|

 

 

 

 

 

Evo, ovo je pitanje, o riješenju kojega ovisi
vrijednost raznolikih ukusa.

Jedna je istina, jedna dobrota, a krasota,
koja uklapa u sebi i jednu i drugu, što više:
čini da oskoči, kako je Plato: nazvao »splendor
veri«, tle može, a da ne bude nego jedna, Ona
nam se pojavlja na mahove u prirodi, oma nam
se kadikad ljeska u nekim ljudskim djelima, koje
ljudski duh milotom opaja, podiže i oplemenjuje.
Ljudska umjeća ovu nam krasotu ili bolje blijedi
odsjev apsolutne krasote — koje da ne bi bilo,

 

 

pročišćenu duliu čovječjemu na užitak,

Sve što opstoji, ono je istinito, dobro i li-
jepo; istinito, u koliko ga možemo upoznati ;
dobro, u koliko nam je poželjno ; lijepo, u koliko
naslagjujuće, U koliko je istinito, predmet je
našega razuma; u koliko dobro, predmet je naše
čežnje ; a lijepo obiju ovih ljupskih moći, što se
moderno kaže : ukusa.

Lijepe su umjetnosti predmet ljudskog čez-
uuća i naslagjivanja. Upoznati pak objektivnu
istinu i objektivnu dobrotu pojedinih umjetnosti,
to jest upoznati njihovu objektivnu dobrotu, jest
sasvim teško,

Lijepe se umjetnosti u sebi ne mijenjaju,
Objektivna je ljepota kod njih uvijek ista, ali na-
čin se izražaja TAD s je ljepota glazbe u
gregorijanskom u, kod početka mensuralne
glazbe, kod XVI. vijeka, u Bachovim

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

m—————m——m—>

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

a LEŠ I at
U DUBROVNIKU, 20. APRILA 1918.

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJISE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

varao, a sada svojim otkrićima o tajnim ili
polutajnim mirovnim pregovorima zadao
mu teški udarac,

 

Navodno pismo kralja Karla
princu Sikstu Bourbonskom.

Francuska je vlada izdala ovo službeno
saopćenje: U metežu ovih dana izbija jedna kon-
kretna činjenica, naime da Cesar Karlo, pred
očima samoga Berlina, preuzimlje na svoj račun
lažno cprovrgavanje grofa Czernina, te na ovaj
način prinugjava francusku vladu da iznese dokaze.

Evo teksta autografskog pisma, što je princ
Siksto Bourbonski, Cesarev šura, saopćio dana
31. januara 1917, predsjedniku republike, gosp.
Poincarć-u, i koje je odmah zatim bilo donese.
no na znanje, sa prinčevim pristajanjem, francu-
skom ministru predsjedniku :

»Dragi Siksto! Primiče se kraju treća godi-
na ovog rata, koji je zadao svijetu toliko tuge
i nevolje. Svi su narodi moje carevine više nego
ikad složni u volji, da brane nepovrijedljivost mo-

| narhije, pa bilo po cijenu najtežih žrtava. Za-

hvaljujući njenoj djelatnosti i velikođušnom su-
djelovanju sviju narodnosti moje carevine, mo-
narhija je skoro tri godine znala da se odupire
najtežim napadima.

Niko neće poreći vojničke uspjehe, što su
moje čete postigle, naročito na balkanskom bo-
jištu. Francuska, sa svoje strane, pokazala je ot-
pornu snagu i sjajan plan. Svi se mi divimo bez
pridržaja divnoj tradicijonalnoj hrabrosti njene
vojske i požrtvovnosti svega francuskog naroda.
Osobito mi je milo vidjeti, ma da smo zasad
protivnici, da nikakva prava opreka u shvaćanji-
ma i nastojanjima ne dijeli moju carevinu od
Francuske, i da se mogu s pravom nadati, da
će moje žive simpatije za Francusku, zajedno
sa simpatijama što cijela monarhija goji, uklo-
nuti za sva vremena povraćanje ratnog stanja,
za koje nikakva odgovornost ne pada na mene,
U ovu svrhu, i da tačno izrazim istinitost ovih
osjećaja, molim te, da tajno i neslužbeno saop-
ćiš gospodinu Poincarć-u, predsjedniku francu-
ske republike, da ću ja sa svim sredstvima i s
ulaganjem svega mog ličnog utjecaja podupirati
kod mojih saveznika francuske pravedne zahtje-
ve povratka odnosno na Elsass.Lothringen.

Što se Belgije tiče, to se njeno suverenstvo
mora uspostaviti; ona mora zadržati sav svoj
afrikanski posjed. Ovim se ne prejudicira pitanju
o odšteti, što će ona dobiti za pretrpljene gu-
bitke. Srbiji će se povratiti njeno suverenstvo.
Kao zalog za našu dobru volju, skloni smo, da

glasovirskim ili orguljaškim kompozicijama, u
Haydnovim i kašnje Beethovenovim orhestralnim
simfonijama, u Wagnerovoj modulaciji, hromatici
i disonanci, kao i u najmodernijoj glazbenoj u-
mjetnosti. Sredstva pak, da se izrazi ta glazbena
ljepota, bila su različita, što više donekle oprečna.
Koral se je služio slobodnim govorničkim rit-
mom u jednoglasnoj diatonici; počeci mensu-
ralne glazbe bili su diatonično-dvoglasni u kvar-
tama i kvintama; polifonija XVI, vijeka služila
se je bujnim kontrapunktom ; Haydn i Beetho-
ven imali su orhestar; Wagner je prouzročio
glazbenu revoluciju recitativnom operom, modu-
lacijom, hromatikom i disonancom ; najmoder-
nija futuristiška atonalna glazba neće da pozna
razlike megju konsonancom i disonancom. Poz-
niji su se vijekovi služili tekovinama prošlih vi-
jekova i ujedno nova sredstva otkrivali.

Rekoh, sredstva su različita i možda done.
kle oprečna, ali svima je bio isti cilj : prikazati
glazbenu ljepotu. Glazbena ljepota odsjeva u
jednostavnoj starinskoj koralnoj melodiji, kao što
u najmodernijoj kompoziciji,

Rekli smo, da je veoma teško upoznati o-
bjektivnu ljepotu glazbe, Ona je kao žarište, ko-
jemu svi žude: netko se zaustavi na bližoj, a
netko ma daljoj točki; svak bi žudio k žarištu,
ali svakomu nije moguće. Mnoge stvari zaustav-
ljaju :na putu: doba, odgoj, prilike, nedovoljna
ili neispravna izobrazba u ovoj struci. Koji je

La RAŠA Aa pt PRSNI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE

God. XW.

joj damo, kako pravica hoće, prirodni pristup na
Jadransko More a tako i zamašne gospodarske
koristi. Kao prvi uvjet, koji bi se svakako imao
ispuniti, Austrija-Ugarska sa svoje će strane za-
htijevati, da se kraljevina Srbija u buduće od-
rekne svake veze sa kojim bilo društvom ili gru-
pom, naročito sa »Narodnom Obranom«, ili da
ne dopusti takovo udruženje, čiji bi politički cilj
bio rašćinjavanje monarhije. Ona mora da svim
sredstvima, kojima raspolaže, sprečava svaku ta-
kovu političku agitaciju, bilo u Srbiji bilo izvan
svojih granica, i da zato preuzme obveze uz jam-
čenje ententinih vlasti. Ono što se u Rusiji zbi-
va, primorava me, da ono što o tome mislim,
pridržim do časa, kad tamo bude obrazovana za-
konita i konačna vlada.

Pošto sam ti ovako objasnio moje mišlje-
nje, molim te, da mi sa svoje strane, pošto bu-
deš poveo riječ sa obim vlastima, saopćiš naj-
prije što misli Francuska i Engleška, da se tako
pripremi zemljište za sporazum, na čijem će se
osnovu zapodjesti službeni pregovori, koji bi
mogli da svakoga zadovolje.

Dok se nadam, da ćemo ovako čim prije
sa obe strane dokončati nevolje toliko milijuna
ljudi i toliko porodica, koje su zapale u žalost
i strepnju, molim te, da vjeruješ mojem živom
i bratskom osjećanju. — Karlo.«

Pošto je grof Czernin u svojoj noti dana 8
aprila priznao, da je došlo do dogovora, koji su
potekli iz inicijative jedne osobe, koje po rangu
visoko nad njim stoji, to je sada austro-ugarska
vlada prinugjena da se izrazi o pokušaju, što
priznaje, i o potankostima razgovora svoga de-
legata.

Na to je a.-u. ministarstvo izvanjskih po-
sala službeno objavilo :

Pismo Njegovog c. i k. apoštolskog Veli-
čanstva, što ga je predsjedništvo francuskog mi-
nistarskog vijeća objavilo u svome saopćenju
dana 12. aprila 1918 krivotvoreno je. Najprije
red je izjaviti, da pod riječima »ličnost koja po
rangu vrlo visoko stoji nad ministrom spoljaš-
njih posala«, a koja je, kako se priznaje u služ-
benom objavljenju dama 7. aprila, stala da u
proljeće 1917 godine nastoji oko mira, nije se
imalo uzeti Njegovo c. i k. Apostolsko Veličan-
stvo, već princ Siksto Bourbonski, koji se tu ra-
zumijevao; jer se princ Siksto u proljeću 1917.
godine bavio oko zbližavanja: zaraćenih država.

Što se tiče teksta pisma, što ga objavljuje
gospodin Clemenceau, c. i k. ministarstvo spo-
ljašnjih posala izjavljuje po previšnjem nalogu,
da je Njegovo c. i k. Apostolsko Veličanstvo pi-
salo u proljeću 1917. godine svome šuri princu
Sikstu Bourbonskom jedno čisto lično privatno

bliži žarištu, bolje uvigja, ali ne može poreći
svim drugima, da oni uvigjaju nekoji bolje, a
nekoji gore; jedino za one, koji su na periferiji,
može reći, da su lajci u glazbenoj struci.

Da svi ljudi jednako ne uvigjaju i da su
prama tomu različita ukusa, ne treba napose do-
kazivati. Svakdanji nam je život najbolji dokaz.
Kao što nije lako naći ljudi s posve ispravnim
glazbenim ukusom, tako je opet teško naći pot-
puno bez ukusa, najčešće se dogagja, da su po-
kvarena ukusa.

Da razlučimo dobar od pokvarenog ukusa
u crkvenoj glazbi, razvidimo, koje su njezine
vlastitosti. Ako se nečiji ukus s tim potpuno ili
djelomično slaže, priznat ćemo njegovu potpunu
ili djelomičnu ispravnost, inače ćemo ga isto
tako nepravilnim ili pokvarenim proglasiti.

»Motu proprio« Pija X., taj jedini pravni
kodeks crkvene glazbe veli ! »da je crkvena glaz-
be integralni dio svečane liturgije«, »zato mora
sveta glazba imati u velikoj mjeri sva svojstva
liturgije, napose svetost | ljepotu formi, a ovima
se samo po sebi pridružuje općenitost. Mora da
je sveta, dosljedno mora da se kloni svega svje-
tovnoga i to ne samo u sebi, već i načinu izva-
gianja. Mora da je prava umjetnost, jer inače
ne može u slušačima proizvesti onaj učinak, koji
um nastoji postići tim, što liturgiji pridružuje
E «

1 11.2.

34