x ča, Ri s Mirovni M RVE CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 peer oy JO + RARI a PRAVA NA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L JUSE ti testne sa a etrtnAA: PRAKSA RERJRSS SRPA EJ [SER PA pa JEG RA SJ Politička taktika." Često se sa strane dobro mislećih i ozbiljnih osoba čuje tužba, da se u nas vodi politika bez politike ili bolje da se puno grješi u političkoj taktici. A te se pogrješke znadu i ter kako ljuto da osvete. Radi tih pogriješaka ne trpi toliko onaj, koji ih počini, koliko sama inače dobra stvar. Treba naime imati na pameti, da je politika više vještina, umjetnost, nego li znanost. | najučeniji političar, pogriješi li u taktici, proigra često i najbolju stvar. Ako se ovo dogagja kod političara uopće, kako da toga ne bude i kod nas Hrvata vruće krvi i južnog temperamenta, kojima je osim toga ponajvećma pala u dio i poznata slavenska nesloga, o čemu se je jedan izvrsni poznavalac narodnih osebina klasično izrazio: ,Dva Slavena, tri pameti“. Ovaj domaći jal već se od hiljadu go- godina osvećiva na općoj narodnoj stvari i ako do danas Hrvatska nije samostalna ni slobodna, nijesu tomu toliko krivi ni Nijemci, ni Magjari, koliko nažalost sami Hrvati. A kad smo radi tih svojih mana morali toliko trpjeti u normalnim, mirn:m vremenima, kako ćemo istom morati is- paštati te svoje stare grijehe u sadašnjim odlučnim i osudnim časovima velikog ovog doba, te ga preživljujemo. Pogriješena politička taktika u ovako- vim momentima znači gotovu narodnu pro- past. Zato je sada više no ikada potrebita oštrovidna razboritost u prosugjivanju vanj- skih dogagjaja | domaćih prilika. Mora da se nagje način, da prema vani istupi cijeli narod složno i jedinstveno, a u domaćoj politici, da se utišaju političke strasti, da nestane osobnih političkih razmirica i nad- mudrivanja, a osobito da se ne izazivlje kulturna borba, jer ova bi mogla da naj- gore rascijepa narodne redove i da u sva- kom pogledu veoma ubitačno djeluje. * Ove ozbiljne refleksije primamo od uglednog su- p Glazbeni ukus bitim obzirom na crkovnu glazbu.) O. Brnardin Sokol, franjevac — Dubrovnik. (Svršetak) Razložili smo kriterije, po kojima ćemo pro- suditi, da li je neka kompozicija dostojna crkve jedne strane na ovo, a . | benoj izobrazbi. s: 8 $ i z Poslije četiri duge godine teškog ovog | rata u našoj politici nije nažalost zavla- dala još ona ozbiljnost, koju iziskuje za- mašitost ovog kritičnog časa, kad se kroji sudbina naroda i država i kad ima da pade odluka o njihovoj budućnosti, o daljnjemu biti il ne biti. Pretpostavivši sve ovo, bolno moramo konstatovati, da se u hrvatskoj politici nije pojavio pravi narodni pokret za opće do- bro, već da se je većma razmahao stra- nački pokret. Političke strasti tu i tamo žestoko još vriju, osobnosti još uvijek igra- ju ne malu ulogu, a naviješta se i sustavno provodi i kulturna borba. Nastoji se iz petnih žila, da se pri- kaže političke protivnike kao narodne ne- prijatelje i pri tom se ništa ne štedi. Iz jednog ekstrema upađa se u drugi, a jedni bi i drugi htjeli, da su uzeli u zakup pravi patrijotizam. Stranačke su strasti kod nekih tako preuzele maha, da kod svojih protivnika vide sve samo crno, te ni dobru volju neće jedni drugima da priznadu. Nije nužno, da se sve stranke stope u jednu jedinstvenu stranku, da napuste svoje stranačke programe. To koliko bi u teoriji bilo idealno, u praksi se ne samo teško postići dade, nego nastaje i pitanje, da li bi to probitačno bilo. Ali je svakako potrebito, da se klonimo megjusobnog na- bacivanja uvreda i raznih insinuacija, nu- žno je, da nestane pogubnog strančarenja, a da složno radimo za opći i glavni cilj: za narodno ujedinjenje na temelju naro- dnog i historičkog prava. Brzo će se navršiti godina dana od bečke deklaracije. Ista može da se pohvali gotovo potpunim uspjehom kod Slovenaca, polovičnim kod Hrvata, a slabim kod Srba. Da taj pokret nije postao općim narodnim pokretom, kriva je opet slaba politička taktika. Bečka deklaracija prvih mjeseca nije imala protivnika, a po gotovu ne tako ljutih, kako ih ima sada nakon godine dana. Povijest naše politike bilježi nam go- jeta.« Glazbeno neizobraženi učitelj tamburanja Rakovčić sjajno prolazio, svuda čašćen i nagra- gjen. Amadej Zlatanić s odlikom absolvirani praški konservatorista od svakog prezren bijedno življaše u vječnoj borbi za pravu umjetnost, jer mu po- nos nije dopuštao, da ugagja niskim instiktima publike i dade se od iste voditi, mjesto da on nju s pravom vodi. Ne možemo reći, da je ukus po- svuda isti bio. Bilo je vrijednih učitelja, časnih iznimaka, ali oni su se većinom bavili svjetov- nom glazbom i dosta pridonesli sveopćoj gla- .Kako se može ovom stanju doskočiti ? Odgovor je lak i shvatljiv : jedina je Crkva jasnije rečeno svećenstvo kadro lomu dosko- i ako samo hoće, uspjeh je sjeguran. Nije to X., koji u : iLi Hi i hi DUBROVNIKU, 4. MAJA (918. tovo na svakoj stranici sijaset neuspjeha u našoj narodnoj borbi; uspjesi su rijetki i maleni, tako da je hrvatski narod morao doživjeti mnogo razočaranja, pak nije čuda, da često gubi i političko oduševljenje. Krive su tomu dosta i naše prilike, što smo po- cijepani u više pokrajina i što se nalazimo pod raznim vladama uvijek u ogromnoj manjini, ali krivo je puno i pomanjkanje jedinstvene, opće, prave narodne politike. Još je vremena, da se pogrješke ispra- ve, da zdrav razum. i pošteno srce nadvla- da strasti i politički jal, da se bratska srca slože u borbi za slobodu i za dom. Teško ga se nama, bude li hrvatski narod i na- dalje morao uzdisati: ,Propast tvoja od tebe Izraele«. — Z. Talijani I južni Slaveni. Od kada su Talijani otjerani sa Soče do iza Plave, njihovi su se osjećaji grdno promije- nili. Ranije su maštali samo o »neoslobogjenoj braći«, sada pak maštaju i o »oslobogjenju ju- žnih Slavena«. Talijani nikada nijesu krili, da njihov iren- dentizam ne teži prisajedinjenju ltaliji samo o- nih austrijskih krajeva, koji su pretežno naseljeni Talijanima. Od sredine prošloga stoljeća oni po- žudnim okom gledaju ne samo južni Tirol, Go- ricu i Gradišku i grad Trst. Oni naime traže za sebe pored toga još i sve slovenačko tršćansko zalegje, cijelu Istru, južni dio Kranjske, zalegje kvarnerskog zaljeva i cijelu Dalmaciju sa svim njenim ostrvljem, jednom riječju, cijelu sjevernu i istočnu jadransku obalu u znatnoj dubini, Da bi učvrstili svoje gospodarenje Jadran- skim morem, uvukli su se — pišu »Beogr. No- vine« — i u Arbaniju. Arbanija trebala je biti talijanski protektorat. U tom bi slučaju Jadran- sko more zbilja postalo talijansko more, u pra- vom smislu te riječi »mare nostro« apeninske kraljevine. Ostao bi samo primorski dio Crne Gore, kuda bi dobila izlaza i Srbija. Ali Crna Gora nije vlast, koju treba ozbiljno uzeti, Srbija hi se naskoro odrekla izlaza na Jadran, koji je u svoje vrijeme tražila samo u prkos Austro- Ugarskoj. Da su Talijani Jadran zatvorili, onda za Srbe put do Jadranskog mora ne bi ipak bio put u slobođu. Ali prirodni put prema moru za Sibe jeste Solun, kao svjetsko saobraćajno pri- ako ih već nema, a megjutim će misliti ma do- brog orguljaša, jer čemu orgulje bez orguljaša? Najzgodnije bi za .sela i gradiće bilo pozvati kojeg absolventa ljubljanske orguljaške škole ili zagrebačke, kad se zauzimanjem cecilijanskog društva osnuje, te mu naći još koju drugu za- službu n. pr. na blagajni. Mogla bi u ostalom sama crkva dati odgojiti koje talentirano dijete za te službe bilo u javnoj crkveno-glazbenoj školi ili kod iškolanog učitelja crkvene glazbe. Za gradove bi valjalo izabrati najvrijednije uče- nike prije spomenutih škola ili još bolje apsol- veute, koje više crkveno-glazbene škole. Ima li pak nade, da bi se mogao popra- pokvareni ukus kod puka i inteligencije ? je izvan svake sumnje samo treba čvrste vo- lje, ustrajnosti i spreme, a evo lomu dokaza. gospodina, kojeg puno in- God. XIV. stanište. Da je Italija u dosadašnjem tatu pobi- jedila, onda bi sudbina Jugoslavenstva bila ga- pečaćena. Milijuni Slavena potpali bi pod tali- jansku kraljevinu, 'a time bi postali nacijonalno bespravni, jer Italija ne trpi na svom zemljištu nikakav drugi nacijonalni razvoj, nego samo ta- lijanski. To dokazuje sudbina Slovenaca u Fri- aulua. Ne može se naći ni traga njihovom jeziku ni u školi ni u crkvi, a kamo li u nadleštvima ili sudovima, gdje vlada isključivo talijanština. Pa kad je gradska samouprava u Trstu već pod austrijskom vladavinom nastojala, da ovom gradu dade karakter čisto talijanski, šta bi tek bilo od Slovenaca u Trstu i okolici, kad bi postali po- danici talijanske nacijonalne države ? U Trstu samome čine Talijani većinu, u Istri znatnu manjinu. Ali oni ne samo, da su ovdje težili za samostalnim gospodstvom, nego su i u Dalmaciji, — gdje ih ima samo u nekoliko gra- dova, te sačinjavaju samo najneznatniji dio ukup- nog stanovništva, — željeli da dobiju ulogu vla- dajućeg naroda. A pošto u Dalmaciji od velikog djela blagopokojnog cara i kralja Frana Josipa : - općeg izbornog prava, koje je izbacilo na povr- šinu slovensku većinu, Talijani više nijesu mo- gli vladati, oni su kao bijesni počeli galamiti o — nekom ugnjetavanju ! .. Današnja Italija smatra sebe za nasljednicu Venecije. Ona je stupila u rat zato, da bi se do- čepala toga nasljedstva. Tako barem objavljuje plamenim riječima, pjesnički prorok rata, Gabriele D' Annunzio. Dugo godina prije rata njegov je spjev »La nave« burno uzrujao duhove u Italiji. Bila je to »Pjesma nad pjesmama« o »Mare nostro«. Do sada je Italija samo jednim krilom pluća disala. Ona će moći slobodno disati tek onda, kad »oslobodi« Dalmaciju, a to znači, kad je bude potčinila. A kakvo bi to tek gospodstvo nastalo | U gradovima jadranskog primorja oču- vale su gradjevine u talijanskom stilu i danas uspomenu na ono doba, kad je mletačka repu- blika odista Jadran — taj »mare nostro« — stvo- rila svojim morem. Ali ove gragjevine, koje iz- gledaju tako sitne prema spomenicima starorim- ske veličine, nijesu pravi svjedoci gospodstva mletačke republike u slovenskim oblastima, Kako su bezdušna mletačka trgovačka gospoda eks- ploatisala ove oblasti i njihov rad, pokazuje naj- bolje ona pustoš, koja je ovladala prije tako šu- mom bogatim Krasom, otkad su se na njemu učvrstili Mlečići. To posvjedočuje i niska kultu- ra, u kojim se vjekovima uslijed mletačkog go- spodstva nalazila južnoslavenska kultura. pjevač ne pjeva, nego deklamira većinom bez patosa, kao da se publici ruga; u jednu riječ: od dosade nije vidio kad prije konca, a od ner- voznosti da skoči iz kože. Poslije prestave dogje mu prijatelj i s posmješkom na ustima reče: »Što ne, to je glazba!« Gospodin ga ozlovo- ljen gleda i odbrusi, da ovo me zaslužuje ni imena glazbe. Prijatelj se dosjeti jadan i na pri- jateljsku mu reče: »Moj N., Vi nijeste privi- knuti na takvu modernu kompoziciju, pa je ni- jeste odmah razumjeli. Dogjite sutra, pa će već bolje ići! Gospodin otigje i sutra. Dočekao je nešto mirnije svršetak prestave, ali s nikakovim boljim uvjerenjem. Otide i treći dan i opazi, da glazba nije baš tako suhoparna, kako mu se s početka činilo. Slijedećih dana sve je bolje ra- zumijevao, dok se napokon nije tako u nju za- ljubio, da bi se stavio u koji kut kazališta, oči io, da se ne rastrese i tako zađubljen slu- šao i pomljivo pazio, da ne izgubi nit glazbe- nih misli. On se je tako zanio za »Bohćme«, da nije bilo kašnje u Dubrovniku te prestave, j on nije prisustvovao. Ovakovu evoluciju imao bi svatko proži- Ne ima se odmah prezreti i zabaciti kao nevaljalo što se ne razumije. Najprije se mora priznati svoj pokvareni glazbeni ukus i tomu li- takvom stanju ne može biti