x
ča, Ri s
Mirovni

M

RVE

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10

peer oy JO
+

RARI

a

PRAVA

NA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI

NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15

KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L

JUSE

ti testne

 

sa a etrtnAA: PRAKSA
RERJRSS SRPA EJ [SER PA pa JEG RA SJ

Politička taktika."

Često se sa strane dobro mislećih i
ozbiljnih osoba čuje tužba, da se u nas
vodi politika bez politike ili bolje da se
puno grješi u političkoj taktici. A te se
pogrješke znadu i ter kako ljuto da osvete.
Radi tih pogriješaka ne trpi toliko onaj,
koji ih počini, koliko sama inače dobra
stvar. Treba naime imati na pameti, da je
politika više vještina, umjetnost, nego li
znanost. | najučeniji političar, pogriješi li
u taktici, proigra često i najbolju stvar.

Ako se ovo dogagja kod političara
uopće, kako da toga ne bude i kod nas
Hrvata vruće krvi i južnog temperamenta,
kojima je osim toga ponajvećma pala u dio
i poznata slavenska nesloga, o čemu se je
jedan izvrsni poznavalac narodnih osebina
klasično izrazio: ,Dva Slavena, tri pameti“.

Ovaj domaći jal već se od hiljadu go-
godina osvećiva na općoj narodnoj stvari
i ako do danas Hrvatska nije samostalna
ni slobodna, nijesu tomu toliko krivi ni
Nijemci, ni Magjari, koliko nažalost sami
Hrvati. A kad smo radi tih svojih mana
morali toliko trpjeti u normalnim, mirn:m
vremenima, kako ćemo istom morati is-
paštati te svoje stare grijehe u sadašnjim
odlučnim i osudnim časovima velikog ovog
doba, te ga preživljujemo.

Pogriješena politička taktika u ovako-
vim momentima znači gotovu narodnu pro-
past. Zato je sada više no ikada potrebita
oštrovidna razboritost u prosugjivanju vanj-
skih dogagjaja | domaćih prilika. Mora da
se nagje način, da prema vani istupi cijeli
narod složno i jedinstveno, a u domaćoj
politici, da se utišaju političke strasti, da
nestane osobnih političkih razmirica i nad-
mudrivanja, a osobito da se ne izazivlje
kulturna borba, jer ova bi mogla da naj-
gore rascijepa narodne redove i da u sva-
kom pogledu veoma ubitačno djeluje.

* Ove ozbiljne refleksije primamo od uglednog su-

p
Glazbeni ukus
bitim obzirom na crkovnu glazbu.)
O. Brnardin Sokol, franjevac — Dubrovnik.
(Svršetak)

Razložili smo kriterije, po kojima ćemo pro-
suditi, da li je neka kompozicija dostojna crkve
jedne strane na ovo, a

. | benoj izobrazbi.

s: 8
$

i

z

 

Poslije četiri duge godine teškog ovog |
rata u našoj politici nije nažalost zavla-
dala još ona ozbiljnost, koju iziskuje za-
mašitost ovog kritičnog časa, kad se kroji
sudbina naroda i država i kad ima da pade
odluka o njihovoj budućnosti, o daljnjemu
biti il ne biti.

Pretpostavivši sve ovo, bolno moramo
konstatovati, da se u hrvatskoj politici nije
pojavio pravi narodni pokret za opće do-
bro, već da se je većma razmahao stra-
nački pokret. Političke strasti tu i tamo
žestoko još vriju, osobnosti još uvijek igra-
ju ne malu ulogu, a naviješta se i sustavno
provodi i kulturna borba.

Nastoji se iz petnih žila, da se pri-
kaže političke protivnike kao narodne ne-
prijatelje i pri tom se ništa ne štedi. Iz
jednog ekstrema upađa se u drugi, a
jedni bi i drugi htjeli, da su uzeli u zakup
pravi patrijotizam. Stranačke su strasti kod
nekih tako preuzele maha, da kod svojih
protivnika vide sve samo crno, te ni dobru
volju neće jedni drugima da priznadu.

Nije nužno, da se sve stranke stope
u jednu jedinstvenu stranku, da napuste
svoje stranačke programe. To koliko bi u
teoriji bilo idealno, u praksi se ne samo
teško postići dade, nego nastaje i pitanje,
da li bi to probitačno bilo. Ali je svakako
potrebito, da se klonimo megjusobnog na-
bacivanja uvreda i raznih insinuacija, nu-
žno je, da nestane pogubnog strančarenja,
a da složno radimo za opći i glavni cilj:
za narodno ujedinjenje na temelju naro-
dnog i historičkog prava.

Brzo će se navršiti godina dana od
bečke deklaracije. Ista može da se pohvali
gotovo potpunim uspjehom kod Slovenaca,
polovičnim kod Hrvata, a slabim kod Srba.
Da taj pokret nije postao općim narodnim
pokretom, kriva je opet slaba politička
taktika. Bečka deklaracija prvih mjeseca
nije imala protivnika, a po gotovu ne tako
ljutih, kako ih ima sada nakon godine dana.

Povijest naše politike bilježi nam go-

jeta.« Glazbeno neizobraženi učitelj tamburanja
Rakovčić sjajno prolazio, svuda čašćen i nagra-
gjen. Amadej Zlatanić s odlikom absolvirani praški
konservatorista od svakog prezren bijedno življaše
u vječnoj borbi za pravu umjetnost, jer mu po-
nos nije dopuštao, da ugagja niskim instiktima
publike i dade se od iste voditi, mjesto da on
nju s pravom vodi.

Ne možemo reći, da je ukus po-
svuda isti bio. Bilo je vrijednih učitelja, časnih
iznimaka, ali oni su se većinom bavili svjetov-
nom glazbom i dosta pridonesli sveopćoj gla-

.Kako se može ovom stanju doskočiti ?
Odgovor je lak i shvatljiv : jedina je Crkva
jasnije rečeno svećenstvo kadro lomu dosko-
i ako samo hoće, uspjeh je sjeguran.
Nije to
X., koji u

:

iLi
Hi i

 

hi

DUBROVNIKU, 4. MAJA (918.

tovo na svakoj stranici sijaset neuspjeha u
našoj narodnoj borbi; uspjesi su rijetki i
maleni, tako da je hrvatski narod morao
doživjeti mnogo razočaranja, pak nije čuda,
da često gubi i političko oduševljenje. Krive
su tomu dosta i naše prilike, što smo po-
cijepani u više pokrajina i što se nalazimo
pod raznim vladama uvijek u ogromnoj
manjini, ali krivo je puno i pomanjkanje
jedinstvene, opće, prave narodne politike.

Još je vremena, da se pogrješke ispra-
ve, da zdrav razum. i pošteno srce nadvla-
da strasti i politički jal, da se bratska srca
slože u borbi za slobodu i za dom. Teško
ga se nama, bude li hrvatski narod i na-
dalje morao uzdisati: ,Propast tvoja od
tebe Izraele«. — Z.

 

Talijani I južni Slaveni.

Od kada su Talijani otjerani sa Soče do
iza Plave, njihovi su se osjećaji grdno promije-
nili. Ranije su maštali samo o »neoslobogjenoj
braći«, sada pak maštaju i o »oslobogjenju ju-
žnih Slavena«.

Talijani nikada nijesu krili, da njihov iren-
dentizam ne teži prisajedinjenju ltaliji samo o-
nih austrijskih krajeva, koji su pretežno naseljeni
Talijanima. Od sredine prošloga stoljeća oni po-
žudnim okom gledaju ne samo južni Tirol, Go-
ricu i Gradišku i grad Trst. Oni naime traže za
sebe pored toga još i sve slovenačko tršćansko
zalegje, cijelu Istru, južni dio Kranjske, zalegje
kvarnerskog zaljeva i cijelu Dalmaciju sa svim
njenim ostrvljem, jednom riječju, cijelu sjevernu
i istočnu jadransku obalu u znatnoj dubini,

Da bi učvrstili svoje gospodarenje Jadran-
skim morem, uvukli su se — pišu »Beogr. No-
vine« — i u Arbaniju. Arbanija trebala je biti
talijanski protektorat. U tom bi slučaju Jadran-
sko more zbilja postalo talijansko more, u pra-
vom smislu te riječi »mare nostro« apeninske
kraljevine. Ostao bi samo primorski dio Crne
Gore, kuda bi dobila izlaza i Srbija. Ali Crna
Gora nije vlast, koju treba ozbiljno uzeti, Srbija
hi se naskoro odrekla izlaza na Jadran, koji je
u svoje vrijeme tražila samo u prkos Austro-
Ugarskoj. Da su Talijani Jadran zatvorili, onda
za Srbe put do Jadranskog mora ne bi ipak bio
put u slobođu. Ali prirodni put prema moru za
Sibe jeste Solun, kao svjetsko saobraćajno pri-

ako ih već nema, a megjutim će misliti ma do-
brog orguljaša, jer čemu orgulje bez orguljaša?
Najzgodnije bi za .sela i gradiće bilo pozvati
kojeg absolventa ljubljanske orguljaške škole ili
zagrebačke, kad se zauzimanjem cecilijanskog
društva osnuje, te mu naći još koju drugu za-
službu n. pr. na blagajni. Mogla bi u ostalom
sama crkva dati odgojiti koje talentirano dijete
za te službe bilo u javnoj crkveno-glazbenoj
školi ili kod iškolanog učitelja crkvene glazbe.
Za gradove bi valjalo izabrati najvrijednije uče-
nike prije spomenutih škola ili još bolje apsol-
veute, koje više crkveno-glazbene škole.

Ima li pak nade, da bi se mogao popra-
pokvareni ukus kod puka i inteligencije ?
je izvan svake sumnje samo treba čvrste vo-
lje, ustrajnosti i spreme, a evo lomu dokaza.
gospodina, kojeg puno in-

 

 

God. XIV.

stanište. Da je Italija u dosadašnjem tatu pobi-
jedila, onda bi sudbina Jugoslavenstva bila ga-
pečaćena. Milijuni Slavena potpali bi pod tali-
jansku kraljevinu, 'a time bi postali nacijonalno
bespravni, jer Italija ne trpi na svom zemljištu
nikakav drugi nacijonalni razvoj, nego samo ta-
lijanski. To dokazuje sudbina Slovenaca u Fri-
aulua. Ne može se naći ni traga njihovom jeziku
ni u školi ni u crkvi, a kamo li u nadleštvima
ili sudovima, gdje vlada isključivo talijanština.
Pa kad je gradska samouprava u Trstu već pod
austrijskom vladavinom nastojala, da ovom gradu
dade karakter čisto talijanski, šta bi tek bilo od
Slovenaca u Trstu i okolici, kad bi postali po-
danici talijanske nacijonalne države ?

U Trstu samome čine Talijani većinu, u Istri
znatnu manjinu. Ali oni ne samo, da su ovdje
težili za samostalnim gospodstvom, nego su i u
Dalmaciji, — gdje ih ima samo u nekoliko gra-
dova, te sačinjavaju samo najneznatniji dio ukup-
nog stanovništva, — željeli da dobiju ulogu vla-
dajućeg naroda. A pošto u Dalmaciji od velikog
djela blagopokojnog cara i kralja Frana Josipa :

- općeg izbornog prava, koje je izbacilo na povr-

šinu slovensku većinu, Talijani više nijesu mo-
gli vladati, oni su kao bijesni počeli galamiti o
— nekom ugnjetavanju ! ..

Današnja Italija smatra sebe za nasljednicu
Venecije. Ona je stupila u rat zato, da bi se do-
čepala toga nasljedstva. Tako barem objavljuje
plamenim riječima, pjesnički prorok rata, Gabriele
D' Annunzio. Dugo godina prije rata njegov je
spjev »La nave« burno uzrujao duhove u Italiji.
Bila je to »Pjesma nad pjesmama« o »Mare
nostro«. Do sada je Italija samo jednim krilom
pluća disala. Ona će moći slobodno disati tek
onda, kad »oslobodi« Dalmaciju, a to znači, kad
je bude potčinila. A kakvo bi to tek gospodstvo
nastalo | U gradovima jadranskog primorja oču-
vale su gradjevine u talijanskom stilu i danas
uspomenu na ono doba, kad je mletačka repu-
blika odista Jadran — taj »mare nostro« — stvo-
rila svojim morem. Ali ove gragjevine, koje iz-
gledaju tako sitne prema spomenicima starorim-
ske veličine, nijesu pravi svjedoci gospodstva
mletačke republike u slovenskim oblastima, Kako
su bezdušna mletačka trgovačka gospoda eks-
ploatisala ove oblasti i njihov rad, pokazuje naj-
bolje ona pustoš, koja je ovladala prije tako šu-
mom bogatim Krasom, otkad su se na njemu
učvrstili Mlečići. To posvjedočuje i niska kultu-
ra, u kojim se vjekovima uslijed mletačkog go-
spodstva nalazila južnoslavenska kultura.

pjevač ne pjeva, nego deklamira većinom bez
patosa, kao da se publici ruga; u jednu riječ:
od dosade nije vidio kad prije konca, a od ner-
voznosti da skoči iz kože. Poslije prestave dogje
mu prijatelj i s posmješkom na ustima reče:
»Što ne, to je glazba!« Gospodin ga ozlovo-
ljen gleda i odbrusi, da ovo me zaslužuje ni
imena glazbe. Prijatelj se dosjeti jadan i na pri-
jateljsku mu reče: »Moj N., Vi nijeste privi-
knuti na takvu modernu kompoziciju, pa je ni-
jeste odmah razumjeli. Dogjite sutra, pa će već
bolje ići! Gospodin otigje i sutra. Dočekao je
nešto mirnije svršetak prestave, ali s nikakovim
boljim uvjerenjem. Otide i treći dan i opazi, da
glazba nije baš tako suhoparna, kako mu se
s početka činilo. Slijedećih dana sve je bolje ra-
zumijevao, dok se napokon nije tako u nju za-
ljubio, da bi se stavio u koji kut kazališta, oči
io, da se ne rastrese i tako zađubljen slu-
šao i pomljivo pazio, da ne izgubi nit glazbe-
nih misli. On se je tako zanio za »Bohćme«,
da nije bilo kašnje u Dubrovniku te prestave,
j on nije prisustvovao.
Ovakovu evoluciju imao bi svatko proži-
Ne ima se odmah prezreti i zabaciti kao
nevaljalo što se ne razumije. Najprije se mora
priznati svoj pokvareni glazbeni ukus i tomu li-
takvom stanju ne može biti