-

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10

PRAVA

NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN

| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

BARNA LN NSA SELU LA DL

U DUBROVNIKU, 18. MAJA (1918.

Politička borba.

G wor ministra predsjednika Dr. Sei-
dlera od 3. o. mj. izazvao je silnih poli-
ličkih trzavica. Iz istoga se čisto razabire,
da je bečka vlada zaplovila njemačkim kur-
som. Odgoda pak parlamenta do 18. ju-
nija u ovakovim teškim i napetim prilikama
pokazuje, da se unutrnja politička kriza ne
misli riješiti ustavnim putem već iznimnim

stanjem.
Dr. Seidler hoće da ugodi i sudetskoj

i alpinskoj struji njemačkih nacijonalaca.
Za volju prvih, hoće da se Češka razdijeli
na kotare, tako da manjina Nijemaca u Če-
skoj dobije samostalnu državnu upravu u
njemačkim okružjima Češke, a za volju
drugih, hoće da izluči Slavene iz sklopa
južnih Slavena e da bude Nijemcima slo-
bodan put od Sjevernog do Jadranskog
mora.

Proti ovim namjerama Seidlerove vlad<
pe samo da su najenergičnije prosvjedo-
vali i češki i jugoslavenski zastupnici na
carevinskom vijeću i izdali svečani mani-
fest, nego su takogjer ustali na obranu
prava češkog naroda i članovi gospodske
kuće češkog velikog plemstva, koji od sta-
rine imaju nekog upliva i na samom car-
skom dvoru. Ova je izjava čeških magnata
pobudila najveću senzaciju i kod samih
Nijemaca.

Austrijski Nijemci hoće da izrabe proti
slavenskoj većini sadašnji čas, kad se kod
sastanka vladara u njemačkom glavnom
ratnom stanu još jače učvršćuje savez iz-
megju Njemačke i Austro-Ugarske i nagla-
suje potpuni sporazum, te izazovno uda-
raju proti pravednih i opravdanih zahtjeva
Slavena oslanjajući se na zalegja velikog
njemačkog carstva.

Borba se je razvila baš žestoko, te
nije čuda, da su duhovi uznemireni, | hr-
vatsko je pitanje na dnevnom i to prvom
redu. Hrvati nemaju u zalegju jakog pri-

t / Svijetie dubrovačke uspomene
god. 1918.

Niko 1. Ojivanović.

Vrijeme nam leti, a uz to teški: ovaj rat,
koji svakoga uvelike zaokuplja, čini, da nam i
veći dogogjaji, koji s njime nijesu u svezi, pro-
gju uopće jedva opaženi. Skromno se i mi u
Dubrovniku za ovog rata sjetismo glasovitih :
Oca J. Stulića, Biskupa M. Vodopića, Dr.a Gj.
Pulića, a nazad malo dam i velikog nam P.
Preradovića. Nu red je da se javnim načinom
Ni i još drugih svijetlih lica i znamenitih

ogogjaja. Dostojno i pravedno je.

*

Ove se godine, na 26. juna, vrši 25 ljeta
od velebnog slavlja priregjenog u čast hrvatskog
prvaka-pjesnika slobode, kad je, biva, »u Du-
brovniku naše žarko sunce obasjalo spomenik
prvom sinu Dubrovnika, slavi Slavenstva, dici
ljudstva« : Gjivu Frana Gundulića. Prošlo je 280
godišta, da nam je »te zvijezde nestalo, ali što
smeta ? — još se u našem plavom moru ogleda
njezin sjaj, i trepteći kO da nas sokoli :

»Vrijeme mrakom od zabiti
: Care i carska krije imena ;
Samo je sv" vik na sviti
djela uzmožnieh uspomena !< !

Tome neumrlam svojem sinu novi Dubrov-

nik zabilježio je lijepi vječni spomen na »Gun-

dulićevoj poljani«, glasovitim Rendićevim djelom. | našu,

Pred njim, a pred sjenom velikog pjesnika Slo-
vinstva trebalo .bi da ponovimo i ove godine
onaj zavjet, koji na usta poglavice odbora za

A. rov u sadat.: glskri* br. 11.-12., god. 1898. —

 

jatelja, na koga bi se osloniti mogli, a
sa -svih atrana pohlepni susjedi lakomo
vrebaju na hrvatske zemlje. Poznate su
talijanske aspiracije za lstrom i Dalma-
cijom, Magjari opet gledaju na Bosnu i
Hercegovinu, a Nijemci hoće slobodan put
na Jadran.

Izmegju ova tri moćna susjeda treba
u sadanjem času i potpune sloge i viso-
kog naglašivanja svojih prava, te da svak
poradi prema svojim silama za ujedinjenje,
samostalnost i slobodu hrvatske domovine
a u okviru Monarhije pod žezlom zakoni-
tog nam Vladara. Od Njega hrvatski narod
očekiva ostvarenje svojih historičnih i na-
cijonalnih prava, u Njem polaže sve svoje

ufanje.
Samo se od sebe nameće pitanje, a

što radi u ovo najteže i najkritičnije doba
hrvatska vlada u Zagrebu, što hrvatski sa-
bor? Zašto sada odvažno ne istupe i ne
naglase prava hrvatskoga naroda? Hrvatski
je sabor svojedobno u adresi na Njegovo
Veličanstvo ponovno izrazio želju naroda,
da se hrvatske zemlje sjedine. Sad je hora,
da se taj zahtjev ponovi i naglasi, kako
on stoji na zakonskom temelju, a spada
baš u kompetenciju sabora.

Hrvatski .narod svijestan svoga prava,
pun pouzdanja u svog Vladara, uvjerer je,
da nema sile, koja bi mogla uništiti jedan
narod, dok u njemu živi narodna svijest i
pouzdanje u pravednu stvar. Odolio je kroz
stoljeća i stoljeća i jačim silama i tolikim
zulumima, odoljet če i sadašnjim kušnjama,
dok sunce pravde ne zasjaje i na njego-
vom pragu !

 

Prosvjedna izjava jugoslavenskih i
čeških zastupnika.

U zajedničkoj sjednici Jugoslavenskoga kluba
i Češkoga Saveza, koja je održana 7. ov. mj.
jednoglasno je zaključena slijedeća izjava :

U času, kad je apsolutističkom odlukom
vlade dra. Seidlera odgogjena zastupnička kuća

otkriće onog spomenika, pok. Marinite pl.
Gjorgjića učinismo nazad 25 godišta : »da ćemo
živo raditi za narodnu ideju i razvitak narodne
kulture, uz štovanje narodnih tradicija i domaćih
svetinja, što nam je jamstvo za bolju i veseliju
budućnost.«

S radošću ističemo, da je Jugosl. Akademija
zn. i umjetn, u Zagrebu izvršila baš ove godine
plemenito djelo, primiv za štampu vršnu radnju
vrlog prof. Dr,a Gjura Korbler-a : kritično izda-
nje Gundulićeva »Osmana«, gdje je naš veliki
pjesnik propleo i nanizao svoja pobožna načela,
rodoljubne osjećaje i velebni zanos za ljepotu
i svetu slobodu.

Kroz prvu polu ovog mjeseca navršilo se
50 godina od onog svijetlog dana, kad je češki
narod položio temeljni kamen svojem prosvjet-
nom hramu »Narodnom Divadiu« u Pragu,
gdje se uvijek lijepo gojila pozorišna umjetnost.
Cijeli češko-slovački narod slavi ovih dana na
način upravo veličanstven, i slavljima i spomen-
publikacijama, uspomenu toga velikog dogogjaja,

'koji ima za njih veliko kulturno i nacijonalno

značenje. O toj velebnoj slavenskoj proslavi, ko-
joj sudjeluju i izaslanici svih slavenskih pleme-
na u monarhiji, pa i Hrvati, donijet će i naš list
detaljniji prikaz.

Ovdje pak želimo da istaknemo i jednu
dubrovačku uspomenu, koja je preklani,
prošla baš ne-

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

 

 

ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OOLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB

proti volji svoje većine, te u kom se preko glava
i proti volji zainleresovanih naroda pripravljaju
dalekosežne ustavne promjene, sastaše se na za-
jedničku sjednicu Češki Savez i Jugoslavenski
Klub, da u ime sveukupnih čeških i jugoslaven-
skih klubova, bez razlike stranaka solidarno dig-
nu ovaj javni prosvjed :

Zastupnici češkoga i jugoslavenskoga naroda
prosvjeduju sa najvećim ogorčenjem proti svim
pokušajima vlade, da nanovo naredbenim putem
uredi davno preživjele i od naroda nepsiznate
ustavne prilike bez sudjelovanja naših naroda i
proti njima. Mi prosvjedujemo tim odlučnije, što
se to čini samo od njemačkih šovinista iznugje-
nim utemeljenjem okružnih poglavarstva u Češ-
koj. Isto tako prosvjedujemo proti istodobno na-
viještenom državopravnom odcijepljenju sloven-
skih zemalja od čitavoga nerazdjeljivoga naroda
Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i proti njemačkoj
invaziji na Jadranskom moru. Mi izražavamo
svoju uzrujanost rati toga, što se vlada usugjuje
učiniti sve to u sudbonosnom času svjet. rata,
te što na naš zahtjev glede samoodregjenja i
posvemašnje samostalnosti naših naroda, koji su
zahtjev čitavoga civilizovanoga i demokratskoga
svijeta, odgovara apsolutističnim oktrojima, koji
ne znače od nas željkovanoga mira niti moguć-
nost prijateljskoga zajedničkoga života naroda,
nego početak borba, kakovih još nije bilo, te
koje mogu dalje poći, nego li slute sami začet-
nici oktroja. Nadalje konstatujemo otvoreno, da
se.ova pravna nasilja počinjaju na našim naro-
dima u času, kada najširi slojevi naših naroda
iza besprimjernog oskudjevanja, beskrajnih ratnih
godina i iza posve izjalovljene opskrbne politike
stoje pred pravom katastrofom. Za to dižemo
ovu tešku optužbu, što se u doba, kad nema
kruha, te kad stojimo pred posvemašnjim ne-
znanjem onoga što će sutra biti, pomnožavaju
beskrajne gospodarstvene i socijalne patnje još
političkim, nacijonalnim i državopravnim  patnja-
ma, te što se općenita uzrujanost tim digla n4
takav stepen, da se danas posljedice ne mogu
niti pregledati.

Istodobno dižemo svoj glas proti nečuve-
nom postupku vlade, koja u času kada čitav
svijet prožimaju načela demokracije, gragjanske
jednakosti i političke autonomije, nastupa proti
nama sa eksperimentima, koji uistinu neznače
ništa drugo, nego ponovno utvrgjenje apsoluti-
zma, ponovno umnažanje apsolutističkoga apa-

U tom našem malenom ali lijepom pro-
svjetnom hramu mnogo je u ovo 50 godina
odjekivao, uz melodiozni talijanski, i slavenski
hrvatski pretežno | — lijepi govor i pjev; u
onom teatru date su tolike izabrane hrvatske,
srpske i ine slavenske drame, komedije, ope-
re; čuli smo' i lijepih. djela dubrovačkih dra-
maturga;  priregjeno je toliko svečanih aka-
demija, spomena, koncerata. Ondje smo s uži-
vanjem slušali i 8. Smetanć remek-djelo : »Pro-
danu nevjestu« i svjetske virtuoze F. Onmd?ičeka
i J. Kociana, s uživanjem gledali smo reprodu-
cirano u živoj slici koje lijepo djelo J. Čermaka.

Ovaj naš Thalijin hram silno je počašćen
bio dragocjenim posjetom blagopok. Ni. C. K.
Apošt. Veličanstva Cara i Kralja Franja Josipa A
te blagopok. Nj. C. K. Visosti Rudolfa.

Pedeset minulih »kazališnih« godina dalo je
mnogo momenata i fakata, što sačinjavaju zna-
čajni život ovog važnog kulturnog našeg hrama,
pa bi vrijedilo skupiti i objelodaniti važnije po-
datke, kojima bi nam se pregledno prikazao u

“riječi i u slici postanak i razvoj »Bundićevog

teatra«. Ovaj je podignut na mjestu ruševina stare
»palače velikog Vijeća«, a naslijedio je zad-
nji »stari teatare na dnu »Zuzerine ulice.«

Vojnovićeva i naša »Dubrovačka trilogija«,
to je ono idealno djelo, koje bismo što prije,
prvom svečanom prilikom, željeli čuti u našem
teatru.

Nijesu daleko, po svemu to suđimo, oni
dani, kad ćemo braću Čehe imati u većem bioju
i trajnije u svojoj sredini, jer ih silno privlači
naše more, naše »Srebrno«. Eto nam tako, na

 

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE

umice ignorišu svi zahtjevi naših naroda. Jedna-
kom odlučnošću prosvjedujemo i proti tome, što
se u doba, kad parlamenti svih zaista demokrat-
skih država neprekidno i Gdlučno učestvuju u
sudbini svojih naroda, opet odgagja austrijski
parlamenat bez svakoga uzroka i bez svake nu-
žde, te na štetu javnih i aprovizacijonih prilika,
te što se zastupnici naših naroda opet lišavaju
parlamentarne tribine bez koje su morali tri go-
dine rata bili pod pritiskom vojničke diktature.
Odgovornost za posljedice pada u prvom redu
ma vladu, koja je ovim korakom, koji se nikako
neda ispričati, opet pokazala pred čitavim svije-
tom, da se Austrija ne može pozvati ustavnom
državom, te da se brojčano neznatna i nikome
odgovorna oligarhija i birokracija ne usteže pod
pritiskom i uz privolu jednoga dijela njemačko-
nacijonalnih zastupnika i članovima parlamenta
općeg izbornog prava začepiti usta, čim se za-
počne bojati da bi parlamenat smogao srčano-
sti, da reče i konstatuje otvoreno, što je prava
volja i faktično uvjerenje u tom parlamentu za-
stupanih naroda.

Zastupnici češkog i jugoslavenskog naroda
izjavljuju stoga, da neće priznati nikakva oktroja
niti ikakovu jednostranu administrativnu odredbu,
ako bi im se ona nametnula, te da se skraj-
njim ogorčenjem odbijaju ove mjere, da ne pre-
uzimaju nikakove odgovoruosti za daljnji razvi-
tak prilika, te da se neće nikakvom silom dati
zastrašiti, nego će se solidarno ustrajati u borbi
proti apsolutizmu, te za gospodstvo demmokrat-
ske slobode, prava samoodregjenja i političke
“samostalnosti.

 

Hrvatsko pitanje,

Prošli smo put donijeli, kako je magjarski
list »Az Est« donio alarmantnu vijest, da će Bo-
| sna i Hercegovina biti pripojena zemljama ugar-
| ske krune, a sad opet »Deli Hirlap« dobiva sa
| pouzdanja vrijedne strane, da će u najskorije
| vrijeme biti objelodanjeno pripojenje Bosne i

He.cegovine kao i Dalmacije zemljama ugarske
| krune. Pripojenje južnih provincija Ugarskoj sli-
| jedilo bi sa izmjenom, da Ugarska pristane na
| takozvano austro-poljsko riješenje -pitanja Polj-
| ske, kojemu je svrha sjedinjenje Galicije i Polj-
ske pod Habsburškom kućom.

Poljska bi država stupila sa Monarhijom u
personalnu uniju. Do sada su Nijemci energično

 

 

| rata. Na drugoj se strani svjesno prelaze i na-' proti tomu prosvjedovali, te se je u njihovom

damo se, i lijepe prigode, da iu našem Thali-
jinom hramu čujemo i. s naše pozornice češku
riječ — govorenu i pjevanu,, pošto smo u onom
teatru nazad koju godinu upoznali i čuli megju
učesnicima »Slavenskog novinarskog kongresa«
i glavn: zastupnike češkog čuvenog novinarstva.
x
| Revolucija marča mjeseca god. 1848., \rat-
ka ali ozbiljna i žestoka, stvorila je u Austriji
ustav. U Beču je već 15. marča izdat proglas,
kojim se naviješta ustav narodima u Austriji.
Data bijaše sloboda štampe, naviješteni sabori
za sve pokrajine, biranje narodnih zastupnika,
ustanovljene narodne garde. Objavljujući konsti-
tuciju car Ferdinand /. ističe u proglasu nadu,
da će se podanici umiriti i da će tijek javnih
poslova mirno teći. Krvlju stečen ustav svakoga
je u to vrijeme obeselio.'

O učestvovanju nekojih Dubrovčana u do-
gagjajima burne ove godine, o narodnoj gardi
(»guardia nazionale«), o nekojim ekscesima ta-
dašnjim nešto je već tamo i amo u štampi 1za-
išlo. Nu dalo bi se i sada, nakon 70 godina,
| mnogošta još iznijeti, što bi nas Dubrovčane
| interesovalo. Ta dosta se i dandanas još kod
stare nam čeljadi pominje »četrestiiosma«.

+.

 

 

God. 1815. bečki kongres dosudi Dubrov-
nik Austriji. Od tada je i naš grad sastavni dio
kraljevine Dalmacije, te pripada našoj carevini.
God. 1818. bje Dubrovnik sretan, da ga je Ni.
Veličanstvo Car Franjo 1, svojom prisutnošću

OO. Kulišić: »Iz godine 1848. u Dubrovniku«, Du-

brovnik, 1908. 4

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI