CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU KOI NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU RANA aL SLON Non LaS EN Na PSA LN Nova ofenziva u ltaliji. : Premda su odavna talijanski listovi navi- ještali novu austro-ugarsku ofenzivu i vojskovo- gje talijanski sve sile ulagali, da je predusretnu ili tilo kako osujete, to je ista prošle subote ne samo započela, već neprijatelje i iznenadila glede mjesta i glede vremena. Talijani se još dobro sjećaju prošle a.-u. ofenzive nazad šest mjeseci, kad su u malo dana ne samo izgubili sve, što su silnim naporom i ogromnim žrtvama u dva- naest orijaških navala bili stekli, već su naše čete duboko u njihovu zemlju prodrle i tek brza i jaka pomoć francuskih i engleških četa mogla je da zaustavi njihovo pobjedonosno napredovanje. Prva je naša ofenziva srušila generala Ca- dornu, jer da je on bio kriv talijanskom porazu, što nije znao da dočeka našu navalu, a sadašnji talijanski zapovjednik Diaz, bojeći se radi izne- nagjenja jednake sudbine, na svim je tačkama kušao našu frontu e da doznade, odakle mu se udarac sprema. Sasvim tim našim je hrabrim če- tama uspjelo preći na više mjesta rijeku Piave i učvrstiti se daleko s one strane rijeke. Tu je pite zapovjednikom poznati junak, general rojević, a osobito su se odlikovale naše čete pod generalom Wurmom. Sa sjeverne strane vodi borbu vrsni strateg Konrad-Hetzendorf, sli ne samo što u visokim brdinama nalazi na silne prirodne poteškoće, već se je tamo neprijatelj najjače učvrstio. Tu je za. i pomoćne čete francuske i engleške. Ipak je austro-ugarska vojska i u tim predjelima imala i sada lijepih uspjeha, i prijeti da sagje u ravninu iza legja neprijatelju. Do sada je nabrojeno preko trideset tisuća zarobljenika i mnoštvo ratnog materijala, kojim je kao i sa hranom Amerika dobro opskrbila bila Italiju. Borba još uvijek traje, naše čete napre- duju i približuju se gradu Treviso, gdje je ras- kršće željeznica. Rika naših topova čuje se i u ima i u Padovi. Ovo ima da služi kao pro- slava treće godišnjice, otkako je Italija krenula vjerom i mapala nas iza legja. Već je do sada svoju nevjeru skupo platila, a idemo da vidimo, što je još čeka. Razne vijesti. »Mirovna ofenziva“. Veliko je iznenagjenje pobudilo prošle sed- mice pisanje francuskih listova, koji su inače bili ratni huškači, da se dogje do mirovnih prego- vora sa Njemačkom. Glasilo francuskog ministra redsjednika Clemenceaua piše: »Ne ćemo više dati prilike .njemačkom militarizmu, da tvrdi, e , se Francuska protivi miru. Neka samo Njemačka progovori, mi ćemo je spremno saslušati.« Nje- mačke novine na to uzvraćaju, da je Njemačka više puta pružala pomirnicu ruku, koju Francu- ska nije htjela prihvatiti. Sada je moguće samo to, da zaraćene stranke bez javnoga raspravlja- nja izvedu na čisto pitanje, pod kojim bi uvje- tima bio moguć sporazum. Stanje u Rusiji. U Rusiji je stanje uprav žalosno. Tamo se U Cavtatu. Putopisna crtica. (Svršetak.) Iskrcasmo se. Veselo se uhvatismo dvije i dvije i odosmo, da pregledamo Bogišićevu bi- blioteku. Ni iz daleka ne slutismo, koliko blago sjeduju Cavtaćani, imajući ovu biblioteku, za oju nije dovoljan niti jedan ljudski vij k, a ka- mo li ono a sata, da se pie Potpisasmo se u omašnu knjigu i odnijesmo sa sobom tu sliku. Dolje nas dočekao gosp. vitez Bijelić, te uam osobitom strpljivošću razjasni Bukovčevu sliku, koja se nalazi spram ulaza. Ta slika pri- kaziv? ples, koji se držao posljednji dan poklada, a plesu prisustvovahu svi članovi cavtajskog Društva, od kojih skoro svi žive, Da se tijekom vremena ne zaboravi koje lice, gosp. vitez dade ispod svakoga lica ubilježiti ime dotičnoga gos- podina i gospogje. Povede nas zatim u drugu sobu, gdje smo vidjeli njegov vlastiti portret, na- pravijeo od Bukovca, kao i Bukovčev autopor- u se još nalazi nedovršeni model Bogiši- ćeva spomenika u gipsu. — Pošto s ovim bi- i, odosmo do muzeja. Tu nam se duša na tom milinom, promatrajući starine, koje je vrijedna ruka znala sačuvati. Tu je vi- djeti narodnih nošnja, sitnica iz Svete zemlje, rinskih novaca, meta iz Kine i dalekih ze- malja, ali nas ipak najvećma zanimaše maleni o , kojim su se Osobitim interesom pre- losmo zatim, da se »_kso, 1 po- | go i ta . Gosp. vitez Bijelić | ione amnom eli veieije, koje okala u na PRAVA POJEDINI BROJ EEE uprav nezna, ni ko pije, ni ko plaća. Svaki pre: dio ima gotovo svoju vladu i svoju upravu. Proti sadašnjoj vladi boljševika dižu se neprestano po- bune, koje idu zatim, da se uspostavi carizam i apsolutizam. U tom pokretu sudjelovale su i česko-slovačke čete. Izgleda da je pokret ugušen. — Bugarsko ministarstvo Radoslavovo pre- dalo je kralju ostavku zbog unutrnjih nesugla- sica. Sastavljenje novog ministarstva povjereno je Malinovu. — Regbi da je sigurno, da će Finska po-| nuditi krunu princu Oskaru,. najmlagjemu sinu njemačkog cara. — »Miroljubivi« Wilson brzojavno je na- glasio Poincareu, da nema mira bez pobjede. -— »Daily Mail« javlja, da je zadnje tri ne- djelje ostavilo Pariz 120.000 stanovnika, a od početka godine-320.000. — U parlamentarnim krugovima drži se stalnim, da će odstupiti Seidlerovo ministarstvo, a da će ga zamijeniti činovnički kabinet. Domaće vijesti. Konstituiranje »Odbora s oven- skih, hrvatskih i srpskih žena — za siročad«. Akcija oko razmještanja naše djece iz opustjel'h južnih krajeva poprima sve kolosalnije dimensije i sve više postaje općim narodnim pitanjem, koje će bez dvojbe biti od najvećega zamašaja za cio naš kulturni i gospo- darski život za i iza ovoga rata. Vogjeni tom mišlju održao je dne 14. ov. mj. Odbor S. H. S. žena — za siročad konstituirajuću sjednicu, na kojoj je bio izabran slijedeći upravni odbor : Presjedništvo: ggje. Zlata Kovačevićeva, Jelena Ćukova i Pipa Tavčar-Arkova ; tajništvo gg. Dr. Gi. Basariček, J. Čulić i Dr. Knaflić; blagajnice ggje. Krista Gjorgjevićeva i Jelka Peršićeva ; po- slovogja g. Niko Bujas; revizionalni odbor ggje. Emka Krsteljeva, Jelena Basarićekova, Pavka Bošković-Novakova i g. Dr. Ivo Orlić. Članovi su odbora preko četrdeset gospogja-i IZLAZI SVAKE SUBOTE CRVENA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU $& ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIO?ĆENA PLAĆA SE 40 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 30 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODF| STOJI 20 PARA. UZPOPUST.2UKOP. SE NEVRAĆAJU LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SF. ASA SSS Ada LL a S SŠ NA LANA LANE it teti SRNA PERI v , 22. JUNA 1918. se daje uprav sretno shvalila i provela preporod | dosađanjeg sistema i zadovoljila glavnom uvjetu | kazališne racionalne organizacije. Sve ovoza buduće mnogo znači da se us: pije suzbijanjem tugjinske kazališne umjet: osti. > Operni i operetni ciisemble obiluje mar- kantnim i dobrim umjetnicima: Primadonna gca. Lovčinska, tenor (Rus) g. Hankin, baritonista g. Ertl (bošnjak), basista g. Banac (osječanin). Dragocjeni biser osječke družine još uvijek o- staje naša Lovčinska svojim zvonkim glasom, čuvstvenom glumom i dotjeranom tch1ikom pje- vanja osvaja i postade ljubimca općinstva. Ona je nama dobro poznata sila uvijek dosle- dna i vijerna našem Osječkom Kazalištu, uzor i primjer svima. Hrvatski narod voli je kako ona zbilja i zaslužuje, a svi ostali dorasli su joj drugovi. Upravitelj Opere naš je zemljak g. Polić, čovjek pun mladenačkog žara, soliđan, jaka or- ganizatorna duha, dirigent snažne i disciplinarne ruke, osjetljivog temperamenta, apsolutni domi- nator ovog savršenog orkestra. Njegov dostojan suparnik g. Fritz obećaje veliku budućnost. Režija je u mjerodavnim rukama našeg pro- slavljenog umjetnika g. Vukovića, duše osječke družine, Administrativnom stranom ravnaju na opće zadovoljstvo naši ljudi g. prof. Nadvornik i g. Milovanović. Zborovi i orkestar puni i pre- cizni. Repertoar savremen i biran. Unatoč ratnim prilikama družina se je ne samo održala već razvila materijalno i umjetnički sa najboljim pogledom u budućnost. Osječkom kazalištu želimo sretan: i beriće- tan svršetak ovogodišnje sezone, željom da ju i mi u Dubrovniku i u svoj Dalmaciji doskora na duže gostovanje budemo imati. — Spectator. Sudska unapregjenja i premje- štaji. Ministar pravde premjestio je kotarske suce Jeronima Moscovitu iz Spljeta i Petra Gjt- panovića iz Sinja na zemaljski sud u Zadru ; suce Tomu Kuljiša iz Trogira u Spljet, Simuna Arneri iz Visa 1 Zadar, dr, Jovana Kalurića iz Zadra u Kotor, Šimuna Štuka iz Blata u Trogir, gospode. Ovomu odboru je svrha, da se, kao akci- oni odbor Središnjeg Zem. Odbora u Zagrebu brine za svu slovensku, hrvatsku i srpsku djecu, što dolaze na prehranu u Hrvatsku i Slavoniju i da namakne što više srestava, naročito za odi- jevanje i obuvanje djece. Gostovanje Hrvatskog Osječkog Kazališta u Sarajewu. Nakon punih 5 godina ovih je dana stupila osječka kazališna družina na pozornicu Društvenog Doma u Sara- jevu, da opet nastavi svoju narodnu prosvje- tnu zadaću promicanjem umjetnosti. Kao uvijek do sada, a osobito ovaj put družina i njena Uprava može se sa najvećim ponosom dičiti, da je potpuno uspjela i zado- voljila Šeher-Sarajevo. Radosna srca uvigjamo, da Osječko Kazalište još nikada kao sada nije raspolagalo sa tako vrsnim pjevačima, koji se u umjetničkoj visini paralelno podudaraju i time hrvatske kazališne \ Ivana Kirchmayera iz Imotskog u Sinj, Š'munma Tecilazića iz Omiša u Metković, Petra Nisetea iz Skradina u Imotski, — a imenovao je kot, suca kod višeg zemalj. suda u Zadru dra. Antuna Kandiaša zemalj. savjetnikom u Zadru; kot. suca Dušana Riškovića u Trogiru kot. sucem i upra- viteljem suda u Perastu. Nadalje je im>novao/ sucima prislušnike Petra Petrića za Trogir, Fra- na Šurića za Drniš, Ivana Tvrdeića za Imotski, N kolu llijića za Sinj i Sava Novakovića za Skradin. Novi časopisi. »Neue Sildslavische Rundschau«. Primili smo prvi broj ove političke revije, što je uregjuje Dr. N. Kreković. Izlazi 2. put JR God. cijena 32 K. Zagreb, akadem. trg br. 2 »Sildslavischer Lloyd«. Zeitschrift fitr Volks- | wirtschaft und Wirtschafispolit:k. U:egjuje Vla- dimir Pavlaković. Tiskara »Merkur«, Zagreb. Izlazi 2 put mjesečno. Cijena 24 K na godinu. , Gospodarsko udruženje. lniciji- postizava onaj harmonični uspjeh cjeline. Vidi restano onim samotnim i jednostavnim vilama. | \ratismo se natrag, jer nam je bilo preći ulicom | »Prijeko« zvanom, eda iz bliza promotrimo onu | bijelu kućicu, koja nam se s mora za palinom sakrivala, i ostale kuće, čiji prozori bijahu oki- ćeni crvenim i žutim karanfilima. Na prozorima je bilo vidjeti nebrojeno glava, koje nas radoznalo promatrahu, a na jednim vra- tima vidjesmo skup mile dječice, koja nas je svo- jim nježnim i svjetlucavim očicama milo pratila, | Čusmo, kako je netko rekao : »Mišljasmo, da ne | će nikomu pasti naum, da nas posjeti, pa još iza ovih kišovitih dana !« Doista ! Dogjosmo na- glo, i odosmo naglo, ali ćemo opet doći, da sve tačnije pregledamo, i da nešto dulje oslanemo u vašem milom Cavtatu ! Ne osjećamo ni trunka umora, ali ipak bi naregjeno, da odsjednemo u oveću kafanu, koja bijaše u blizini, Tu nas profesor, rogjen iz Cav- tata, pogostio već pripravljenim slatkišima i pro- branim pićem. A mi? Ne znadosmo mu se kako odužiti, pa mu za uzdarje dadosmo cvijet svoga srca — sitnu pjesmu. Nazdravice jurile jedna za drugom, kao i preša zahvalnica, za sve nastojanje vrijednog i jubljenog našeg profesora. Pošto smo mi učenice razastrle svoje želje gred profesorima našim, ustade gosp. profesor uviteo, te izreče sjajan govor u spomen Bogi- šiću, spomenuv i njegovu sestru, a i vrijednu JospO g koju prije ui. i koja se sad na- Sve je teklo glatko i neprisiljeno. Digoše spodo, ik, ali ću »N , go- pa da njome oslovim veselje, koje danas okušah u j vašem društvu. Vaša imena, koja ubilježiste u oR bit će trajnom uspomenom svijeh vlaćana, a mojom na osobiti način. Kratko & vrijeme, što ga ovdje provadoste, ali želimo, da i nadalje ne ostane naš Cavtat zaboravljen. Mi tivom prijatelja narodnog gospodarstva došlo je što dovrši, podiže se gosp. Bratić, koji opet u! svom govoru najviše pažnje posveti sestri po kojnog Bogišića, koja iza smrti njegove, premda imućua, ostade megju njima, želeći s njima di- jeliti radost i žalost, Prikazao je učenicama vsi- jednost pedagogije, i potaknu ih na učenje te struke. Spomenuo je i odsutnog upravitelja za- voda, koga svi počastiše burnim : živio I... Harne, smo mu osobito za blagoslov, koji je izazvao na naš zavod. I mi tako blagoslov i rusu milosti želimo da Tvorac saspe vrhu ubavog Cavtala., Slijedila je napokon pjesma, koja nas je podi;e- | ćala na skori rastanak. — Odosmo jošte da po-' hodimo Bukovčevu sliku u crkvi Gospe od Sni- jega. Tu vlada tek prava umjetnost u potpunoj svojoj lančini | Sve živo, regbi na, sunce zapada, i u njegovu žaru izgara Cavtat. Morska površina trepli, cakli se i giblje, kao da je od živoga sre: bra, i kupa se u sjaju sunčanih traka. Gospa preko mora gazi, a angjelići je kite ružama, koje mirišu svježinom, svježinom, koje neće pio ne- stati, nigda uvenuti, svježinom umjetnosti. I tek sada, kada nam se razdijeliti sa Cav- tatom, osjetismo tugu, koja nam se oko srca svila i koja je sada izbila svom silom ma površinu. Bijasmo naime žalosne, što nam se sudba tako okrutnom pokazala, i sto lično ne mogosmo vi- djeti našeg vrlog umjetnika Bukovca. Parobrod zviždi, a mi hrlimo. Ukrcasmo se, — Svi smo na okupu. Opra- štamo se u duhu»sa nezaboravnim Cavtatom i zaplovimo .. . a iz duše nam se orila ona stasita:: »Na Jadranu bura duva, Da se tresu i gore, Bura duva, Hrvat čuva, I primorje i more... .« Svijet s obale domahivaše, a mi odvraćasmo cvi- * jećem, kojim nas obdariše asku. Svaka u djetinjoj naivnosti htjela, da joj cvijet strši naj- većma u vis, pa se uspinjala, samo da tu želju 1 Mnogo je cvijeće od prevelikog domahiva- nja bilo prekinuto, te palo u more, da okiti grudi plavog Jadrana. | sad se sjećam onog crvenog ćemo vas, a ja napose, uvijek rado primiti, i u cvijeta, kojitje plovio morem. A kamo?....| do osnutka »Gospodarskog udruženja« sa sje- dištem centrale za sada u Zadru. Predsjednikom upravnog odbora izabran je g. Mate Cepernić, c. k. viši geometar; potpresjednik veleposj. g. Mate Drašković, a predsjednikom nadzornog vi- jeća profesor g. lvo Juras. Daljni su čla ovi g.g. veleposi. Krsto Perović, učit. Andrija Gor- tam, posj. Vicko Zanetov i posi. Ivo Rimanić. Pravla su već od.brena, te udruženje počinje odmah da djeluje. Gospodarskom udruženju za- datak je, da unapregjuje cjelokupno domaće go- spodarstvo uopće i svaku gospodarsku granu napose, a naročito da na temelju uzajamnosti uaapregjuje prodiktivnu vjeresiju, štednju, pri- vredu i gospodarenje svojih članova i t. d. Po- treba ovakovog udruženja isticala se i ranije, a raročito danas za vrijeme ratnog i prelaznog gospodarstva: osob:to pako obzirom na potrebe naših gospodara i privrednika poslije rata. Na- ročito pako pokazala se je potreba jednog sa- mostalnog gospodarskog udruženja, koje će znati i meći da u svakoj potrebi muževno istupi za interese svojih gospodara. Članom Gospodarskog Udruženja m že postati svaki gospodar širom Dalmacije u najširem smislu te riječi, pa nema sumnje da će se u nj udružiti svi naši gospo- dari širom domovine. Udjeli (akc;je) iznose K 100.—, a K 10.— upisnina. Svaki član udruže- nja može da upiše kcl.ko hoće takovih udjeia na koje mu otpada i odnosna dobit od čistog godišnjeg dobitka. Uplate akcija i sva korespon- dencija šalje se na: »Go>spodarsko Udruženjc« u Zadru. — U njemačku ngutiku u Trstu primat će se samo Nijemci i davat će im se jake potpore. Jugoslavenski klub istupit će oštro proti osrova- nju škole. — Dr. Danilo Dimović, bosanski odvjetnik, izabran je u Srbu jednoglasno nar. zastupnikom na hrvatskom saboru. — Iz Zagreba :se javlja, da koalicija nije zadovoljna »Hrv. Riječi«, pa da će početi izdavati svoj list, koji će izlaziti dva puta na dan. Htjela je kupiti dioničku Tiskaru i »Obzor«, ali nije uspjela. G. Ivo conte Vojnović otklonio je izbor za predsjednika Društva hrvatskih književnika. Gradska kronika. Pučka zabava na korist »Kar- love sedmice« — koju smo u prošlom broju potanje najavili — uspjela je preko svakog oče- kivanja. Koliko moralni, toliko još većma ot- skače materijalni uspjeh, a još više kad se uz- mu u obzir sadašnje opće ekonomske okolnosti i uza sve to što se kod nas često i skoro ne- prekidno sabiru dobrovoljni prinosi za dobro- činstvene i rodoljubne svrhe. Zebavu je uveličala vojna muzika, koja je pred crkvom Sv. Vlaha otsvirala probrani pro- ram. Na Placi su bili upriličeni razni paviljoni, gdje se je prodavalo cvijeće, hladna jela, piće i ost., te obavilo vučenje lutrije. U isto je vrijeme u općinskoj kafani koncertovao vojni orkestar. Došlo je i prilično učesnika iz okolice. Zabava posvjedočio i šešir, ko;i je jednoj s glave odle- tio. Mi bijaše nemoguće ! Dužnost zove ! Sada više nijesmo vijugali parabrodom, već udarismo ravno k Dubrovniku. Pjesma je bila opet uz nas. Sad se čuo »Dalmatinski šajkaš«, sada opet »Gore n«bo visoko, dole more duboko..« Ne zaboravismo ni Jadranovu posestrimu, krvavu Soču, te otpjevasmo : »Mila rijeko, dosada neznatna ...« Jadran, kao da je razumio bol svoje posestrime, a mi njemu ; Ostavljenoj posestrimi kreći, Smrtni jecaj žuborom zapriječi ; Tvoja voda, nek joj na grud kane, Tvoja ljubav, nek joj vida rane. Primičemo se kraju! Ugledasmo ga, i čusmo gdje se miomirisnim majskim zrakom razliježe »Po- zdrav Gospin.« Mi, a da se ne dogovorismo, je- dnoglasno zaorismo ; »Čuj što ono zuji milo, Ah, ta to je zvonca glas, »Pozdrav Gospi«. zazvonilo, Na molitvu zove nas...« Da je sunce već zašlo, svjedoči otpjevana pjesma : »Sunce zagje, mrak proteže, Po obzorju svoju moć... « Prispjesmo! Na obali vidimo pokoje smiješeće se lice, koje nas očekuje. Iskrcasmo se ; zahvalismo i oprostismo sa svima i odosmo kući, Svakoj je od nas iz srca stršila u vis uspomena na .- dan, a u ušima nam zvečalo: 31. svibnja! — Pa i sada, kad god se sjetimo Cavlata, ša- ljemo mu svoj pozdrav : Iz dubrave, Doma slave, 4 Slatkog raja, Y- Nekadanjeg vilin-gaja, U kome su bijele vile, Negda kolo izvodile, Gdje nam i sad sunce sjaje, A blagodat rosa daje, Gdje mam i sad cvate cvijeće, Nježno cvijeće, izraz sreće, Koja bajni miris daje,