Br. 324. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine surazmjemno; za lnozemstvo godišnje K. 9 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. novnom napastovanju, sa strane nje- mačke, ako se ne opremo tome no- vomu pokušaju, sa namišljenom nje- mačkom školom ? Zdrav razum uči, da treba poštovati tugji narod, tugji jezik, kad si p1imo- ran kod njega življeti, a u našoj Mo- narhiji ako se hoće pravednog poret- ka i mira, treba puštati svakoj naro- dnosti da oplemeni i njeguje na svo- me ognjištu svoju narodnost, svoj je- zik. A ti se pridošljici ogrešuju u o- bim tim svetinjama, kad hoće da bu- du neka iznimka, ne samo; nego kad još hoće da nam dom raskopavaju u ime nekakve kulture i znanja, što na- mi nije niti poćudno, niti potrebito, niti uharno. Svojom djecom u svojim kućama neka opće kako ih volja, ali javna nastava ne smije biti u drugom jeziku kako podloga učenju, nego u jeziku onoga naroda. Njihova djeca razgovarajući se doma švapski uzdr- žati će svoj jezik, u školi će ga usa- vršiti pod vrijednim profesorima koji podučavaju u jeziku i literaturi tog je- zika, a u isto će doba naučiti naš kul- turni i miloglasni jezik, a opet prilično Čemu njemačka škola? Pokrajinski listovi javljaju, da će se njemačka škola iz Zadra prenijeti u naš grad, ili da će se amo podignuti no- va. Osječeno i muževno su ustali proti toj namisli, kao i mjesni listovi. Na- ravno je i razložito da i mi prista- nemo i odobrimo štogod su te novi- ne napisale o tome predmetu, te da i mi kličemo all' unisono: nećemo njemačke škole! Kad se našeg djetinstva i mlade- načke dobe sjećamo, uvijek nam lebdi pred očima nakaza talijanštine, koja je onda bahato i nesmetano tlačila naš narod, kad se je talijanština šepirila i kočila u svim uredima, u otmenim dru- štvima, u kazalištu, u javnim lokalima, napokon i u župnim uredima. Spomi- njemo se dobro, kojim su te prezirom gledali oni te su bili na glavnim po- ložajima, i kako su u ostalomu čestiti sinovi našeg naroda znali sažaljenjem kazati e je hrvatski jezik, varvarski. Otraške one nevoljne aberacije osjeća- mo još danas, jer mnoge ugledne i moguće obitelji, čigovo prezime i po- rijetlo očito kažu da su čisti Slaveni,|talijanski, a zaista takovo im znanje ipak s nerazumnoga nekoga picteta| neće biti na odmet, nego uvjereni smo prama pregjima svojima, koji su u sta-|na veliku korist. | naši se mladići :žr- ro doba zalutali u talijanski tabor, ho-|tvuju, po naukovnoj osnovi, da sve će na silu da su ltalijanci. Ako pak|to nauče, pak zašto nebi i Arminijeva pretražimo, koji je bio uzrok te ne-|djeca radila požrtvovno kako i naša? voljne italijomanije, nalazimo da su| Ima još jedan tvrdi razlog, da ap- glavni ako ne baš jedini bile škole, solutno odbijemo njemačke škole u koje su otugjivale svome narodu mno-|nas, a taj je slijedeći: Vidimo svi da ga plemenita i čestita srca vlastitih si-li najgori ubožarak danas gleda da pro- nova. | htjede se orijaške borbe, su-|tura svoje sinove kako bi postali go- stavnoga neprestanoga jurišanja, dok|spoda, dokturi, a jer je doba prilične se je uklonila ta smrtonosna mora s|narodne slabosti, kad se narodni po- prsiju mile pokrajine naše, a i danas|nos lasno žrtvuje kojekakovim probit- nakon šesdeset godina nijesmo taj tro-| cima, izlikom da bi ti besvjesni ro- skot izgulili s narodne njive. Koliko|ditelji bolje osjegurali buduću karijeru je suza, nevolje i stradanja ta borba|svom podmlatku, slali bi ga u te škole proizvela svjedoči povjest prošloga vi-|i mi jedva što smo izbacili jedan te- jeka; narod se vas istrošio u taj bor- ret s nas, našli bi se iznenada i neo- bi, dok je slavodobitno osvojio sve o- paženo pritisnuti drugim teretom, koji sim Zadra, koji će ipak prije ili posli-\bi bio tim težiji jer bi mašao veliko je ući u kolo braće svoje. zapleće i obranu baš kod onih, koji Pak zar da se mučke izložimo po-|bi imali svakomu dijeliti po pravici, PODLISTAK. bejci u ovoj časti, to se je dogagjalo si- gurno počevši od g. 304. (vidi nap. djelo str. 66). »Crtice« pišu: »decemviri litibus judican- dis, koji sude u privatnim tužbama«. »Bullettino« govori, da je to pogrješka. Bojesen u napomenutomu djelu piše: »de- Jedna ocjena spljetskog »Gullettino di aroheologia“ — (3) ocljenjena. »Crtice« pišu (s. 16.) »Pučki tribuni mo- rali su priteći u pomoć plebejcu protiv pri- tiska konzula i patricija. Uz pučke tribune stali su dva pučka edila, kao njihovi po- moćnici, i kurulski edili«, »Bullettino« ima da prigovori ovo: po- greška je, da su kurulski edili bili pomo- ćnici pučkim tribunima. Za pravo »Crtice« govore da su dva puć- ka edila stali kao pomoćnici pučkim tribu- u privatuim tužbama, osobito u parnicama o slobodi«, »Crtice« pišu: »Poslije Hadrijana carevi su pridržavali svoje gragjansko ime; ma godinu za drugoj izmjenivali patriciji i ple. je car upotrebljavao, stajaše ime Caesar, ====a== — S II ES [— oo uuu u=u= koje je pripoznato svim muškim članovima|o osobitostima kršćanskih natpisa, Julijeve carske kuće, Iza svih imena sta-|to IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. kažu bo da je justitia regnorum fundamentum, ali da je ta pravica pristrana, više puta i gluha i nijema opažamo iz davnina, a ne osjećamo ni najmanje da se misli udariti pravim putem i svakomu narodu dati svoje. Mi uhvamo da smo u tomu svi pot- puno saglasni, a uvjereni smo da će i gospoda vojnički činovnici, koji .bez dvojbe imadu narodnoga ponosa, odo- briti ako se priječimo takovim poku- šajima i takovom napastovanju. A vi- soka vlada ragje nego li uvagjati ta- kove nametne i odurne škole, neka dotične svote uloži, kako bi prostorije naših škola bile prozračnije, udobnije i zdravije. Dosta je vidjeti i zaviriti u naše škole, a da odma osjetiš, kako nijedna osim možda preparandije nije takova, kakovu ju hoće higijenični za- htjevi. Eto koliko ima godina da se vapi e bi se sagradila nova Gimnazi- ja, odgovaraju: ove će godine, najdu- lje do godine, a u toliko godine pro- laze, a bijedna mladež skapa nadasve od Listopada do Travnja na propuhi, bez ogrijeva, bez ikakvoga načina da osladi naporno svoje učenje. Lsavrši- te nam ono što imamo i što našim novcem plaćamo, a za sebe zadržite te njemačke škole, koje mi odbijamo za nas i za našu djecu! Dualistični dogovori. Barem je tako okrenulo ovo zadnjih go- dina, da se u našoj Monarhiji ne uzimlju u obzir želje i razložite pravice drugih na- rodnosti, nego da zasjedu na divan s je- dne strane gospoda Bečlije, s druge strane gospoda Budimpeštanska, i što oni utana- če, dobro je, zakonito je, sveto je, a nami ne preostaje nego zavikati: amen! Ponovi- la se je nagoda austro-ugarska, pak vajna Hrvatska i ako neodvisra u velikom dijelu svojeg resorta, nije bila ni pitana, ni sa- slušana. Raspravljalo se o carini i banci, a i u tome je ostaviše iza vrata. Došlo je N. V. pohoditi anektirane zemlje, ali ban nije smio tamo ni zaviriti. Dao se je neki to- božnji ustav toj zemlji, Nijemci su i Ma- gjari ostali skrbnici i naziratelji, a Hrvat- skoj se je uskratio svaki i najmanji dio kontrole. Ima već dva mjeseca da slijede autima duumadmastematstammsamatauiaiumagezamadmenanemamssimmniitanmukamammnm interpunkciji. »Bullettino« piše ovako: »U četvrtom po- glavlju o kršćanskim nadgrobnim natpisima i u susljednom o interpunkciji natpisa po- sve su labavi kriteriji, po kojim pisac sudi, kojoj dobi pripada jedan ili drugi natpis te u opće i u drugim poglavljima, kad ob cemviri (st)litibus judicandis, koji sude|ovomu govori, griješi«. Pisac »Crtica« iznosi neka kriterija ali ne kao nepogrješiva kriterija već kao manje, više vjerojatna. To se vidi iz načina njego- voga pisanja; n. pr.: »fakovi se natpisi mo- mjesto praenomena nadogje Imperator. | za|gu smatrati«, »moglo bi se možda udariti praenomena i gentilskoga imena, ako ga|pravilo ... al opet nije ni to sigurno« it.d. Inače »Crtice« u tim pogl. glavno govore Ako je sve pogrješno — kako hoće »Bullettino« nima, a da su pridošli uz tribuna i kurul- vljahu carevi počasno ime »Augustus« (pri-|tada više ne bi bile osobine kršćanskih nat- ski edili u koliko su u ovu čast mogli biti, | znato Oktavijanu). Nakon toga više, bili su izmjenično sa patricijima|tuli »tribucinia potestas«, službeni ti-| pisa, koje navode »Crtice«: I. P., V. I. .P.; »Pater Patriae«, |D. I. P. EN. IP. Tada više ni neke simbo- birani i plebejci, koji nijesu mogli a da ne »Ponitefex Maximus«, »Proconsul«, »Con-|lične slike ne bi bile osobine kršćanske, budu uz sud«, »Censor«. Bojesen u navedenim starinama piše:| Bullettino« prigovara: isto vrijeme s pučkim tribunima (494.)| poredani uvedena su dva plebejska edila kao sluge pisac ih je pobrkao bez ikakova reda«. i kad je bio| Onoga reda, kojega se drže »Crtice«, drže (367.) pridogju|se ponajbolji rimski arheolozi, a »Bul.« ne (966.) Kurulski su edili| ima tu reda, — Mi zbilja ne shvaćamo više su bili iz- (takovo »Bullettinovo« pisanje, Jeli to inad? bilo (Jeli prkos? Jeli to što drugo? već umaprijeda uregjeno, da su se jednu u to »Crtlee« (na str. 20, 91, 29, 28) govore|cu strpali sB.« olssnje, kao n. pr.: Golubica sa granicom masline, »Naslovi careva|sidro, paoma, riba i t. d. Ali neće se naći su po nekom stalnom pravilu, a|niti jedan arheolog, koji će se usuditi us- tvrditi da to nijesu kršćanske osobitosti epigratske ili da su labavi to kriteriji, a bili bi labavi i pogrješni krite- riji, koji nam pružaju »Fasti consulares«, ,. i t. d., sve bi to valjalo strpati šarlatanstva. Ali uman učiniti. On će dogovori glede obrambene reforme i voj- ničkog kaznenog postupnika, a te prego- vore i dogovore vode isključivo ministar- stva s ove i s one strane Laite, a ostali narodi a nadasve Hrvatska gledaju i prate to nadmetanje i nadmudrivanje, kako pro- sti posmatrači, a da pak blagohotno prime po koju šugavu mrvicu, ako se udostoje ti veliki faktori i tu mrvicu kako milostinju pružiti. I tako po stoti put nesretni duali- stički sistem slavi slavlje, dalje se širi, oja- čava šančeve za buduće borbe, kad će se dva suparnika zahvatiti u koštac da pobje- dom jednoga prestane neprestano nadme- tanje i nadmudrivanje. Pravica najelementarnija je zahtjevala da se, ili ne da nikakova povlastica, te da sve ostane, kako je do danas bilo, ili da se da- de svakoj narodnosti jednaki dio povlastica i pogodnosti u novomu zakonu. Zar nije- smo svi djeca jednoga oca? Zar ne dopri- našamo u jednakoj mjeri i novcem i krvi za obranu Monarhije, za nje ugled, a mnogo puta i za takove tražbine, koje nam ne mo- gu biti poćudne? Ne prinašamo li i nešto više, dok naši sinovi u mornarici vrše slu- žbu i dulje i tegotnije i pogibeljnije nego druge narodnosti? Zar nijesmo do jučer jer na granici, bili izloženi, kako nijedna dru- ga narodnost, te smo s toga mnogo šta pretrpjeli što drugi nijesu? Pa ipak, eto gledamo kako ministri lete, vijeća se nago- milavaju, svaki čas jedni glasovi navješta- ju da se do sporazuma ne može doći, a sutradan nove glasine javljaju da pregovori nijesu pretrgnuti, nego da slijede, tegotni porogjaj oblaškavaju ministri pravde, mini- stri domobranstva, ratni ministri, napokon ista kruna, a sve šumovlako bez da sudje- luju ostale krunovine, ostale narodnosti. Ža- losno je, ali je ovako, i kad gospoda mi- nistri budu donijeli gotov dogovor parla- mentima u Pešti i u Beču, mi ćemo onda zavapiti, zakukati, možda i prosvjedovati, a sve će biti utaman, jer će gg. ministri kazati: jedva se je jedvice mogla stvar i ovako prikrpiti, a ovaj ugovor treba da bu- de primljen bez promjene, ako se neće da se sve obatali i golemi trud i nastojanje, i da se dogje do udesne bratoubilačke bor- be. A uz takovu pjesmu treba oklepiti uši i pristati i odobriti. I lako će u ovoj poli još dugo gospodovati njemački jezik, a u drugoj poli magjarski. Lukavi se je Khuen znao nametnuti Beču, barem tako glase za- dnje vijesti, a nametnuo se je, jer u Beču vide da je danas u silovitoj Magjarskoj on još najtrijezniji političar, koji kad bi ostu- pio nadošli bi svakako drugi usilnici, koji bi zapeli na više i možda doveli do prelo- kaza zašto bi se imalo to strpati u ropo- tarnicu već naprosti to tvrdi, ne možemo ni mi o tomu dalje govoriti. Samim tvrd- njama teško se je kada vjerovalo, danas pogotovu ne vjeruje. »B.« dalje slijedi: »Kad je govor o inter- punkciji moram opaziti piscu, da je ovom knjigom pokazao, da se posve malo razu- mije u interpunkciju u starim natpisima. On je svagdje stavio piknje na dno, Epi- grafista, koji što takova opazi na jednom natpisu treba, da ga uvrsti u falsifikate. Ako je pisac to učinio iz tehničkih razloga, tad je to morao u bilješci opaziti«. Mi ćemo još ovdje dodati, da u inter- punkciji »Crtice« neimadu nigdje brštanov list, kao znak interpunkcije već u zapor- cima napisano (brštanov list). »B.« ovakov natpis valja da uvrsti ne jednom, već de- set puta izmegju falsifikate. Inače to neće nitko učiniti, kada opazi, da se je auktor na dva mjesta tužio na uestašicu grafičnih tiskovnih znakova, koje mu tiskara nije mo- gla dati, pa izrijekom kazao da se u više slučajeva primoran zadovoljiti — radi ta- kove nestašice — samim fonetičkim pismom. »B.« slijedi: »Ni kratice ni fasti nijesu u potpunom redu, kako se je imalo pravom očekivati. .. pisac svršava crtice sa pogla- Preiplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. —- Piativo i utužljivo u Dubrovniku. === ===; ma, što Monarhiji u ovo doba neizvjesno- sti i megjunarodne nesjegurnosti nebi mo- glo biti ugodno ni korisno. Slavenima u Monarhiji ovo bi imala biti velika poduka, da obatale razmirice svoje i nesuglasice, a da svi radeći dogovorno izvojšte sebi, da već ne budu prikraćeni u svakomu pravu, viseći o milosti amo Nije- maca, tamo Magjara. Hoćemo li taj dan dočekati? Bojimo se ili prem kasno ili mo- žda i nigda. Vijesti iz naroda. Iz Boke Kotorske. (Izbor za car. vijeće i Hrvati). »Boka je bise1 srpskoga (!) naroda, Boka znači mo- re za srpstvo (I), u Bokelja ima ponosa da svoj zavičaj očuva srpstvu (!)....«: ovako je glasio proglas na birače pred četiri go- dine a na proglasu potpisi Dra. B. Vukoti- ća, Dra. R. Sardelića i ostalih srpskih ka- ponja. O Hrvatima ni spomene, premda su ovi osjegurali izbor pok. Bjeladinovicu. (Na- ravno pomogli su i polit. komesari !) I na- šlo se slabića iz t. z. »hrv. stranke« koji su taj proglas odobrili! Ove godine opet dva srpska kandidata, koji trebaju Hrvate, obilaze po Boki i u čisto hrvatska : mjesta, da se prikažu »iskrenom bratijom«. A mi bi rekli i po iskustvu, da nijedan uvjereni Hrvat nebi smio vjerovati ni jednom ni dru- gom kad pričaju o narodnom jedinstvu. Dr. Sardelić ni u proglasu ne spominje Hrva- te, a Dr. Vukotić i ako ih iz nužde u svo- je svrhe spominje nije ih se spominjao pred malo vremena, kad je držao govor na grobu pok. Bjeladinovića; a da i ne spo- minjemo doba čibukaša, sjećamo se još nje- govog svesrpskog govora pri dolasku »Du- šana Silnog« u Kotoru. Sa ekonomskog gledišta, ako svi znaci ne varaju, malo se može Boka nadati od ovakovih zastupnika, koji bi se kao i neki prijašnji više bavili osobnim i velikosrpskim stvarima nego li potrebama Boke. Žalosno je pak da naši Srbohrvati iz t. z. »hrvatske stranke« ne nalaze shodno da zaštite od o- bmame i demoralizovanja neke radnike i se- ljake koji vadu kestenje iz ognja za srpske poslove, jer kad kažu da je ovo »srpski kotar«, onda nek se sami »Srbi« za svoje kandidate bore! Iz Janjine. (Sjednica seoske blagajne. - Vrijedan sve- ćenik). Na svrhu prošlog mjeseca držala je naša seoska blagajna svoju glavnu skupšti- nu za g. 1910. Članovi pristupiše u ogro- mnom broju i ako je mnogima vrlo daleko, izabrano i ocrtano bez pravog poznavanja predmeta«. I ako imade u kraticama i u fastima ti- skarnih pogrješaka, budući da »B.« ne na- pominje, koje su, već samo tvrdi kategori- čno po običaju, ne možemo se svrnuti po- bliže, ali možemo pravom presuponovati, da će »Bullettinovi« prigovori biti slični onim, koje smo stavili na rešeto. »B.« piše dalje: »imali bi još opaziti g. piscu, da je morao citirati odakle je done- šene natpise uzeo, da se može vidjeti, jesu li tačno prepisani, kao što nekoji i nije- su«. Što se mora tražiti i naći u jednoj knjizi, to odregjuje svrha same knjige, »Crtice« nijesu kakav »corpus inscriptiorum«, kakva »monumenta historica« koja historici kon- zultiraju. U takovim zbirkama valja da budu citacije, odakle su uzeti natpisi, Ono malo natpisa, što donose »Crtice« tu su nave- deni ne za konzultiranje, već za vježbanje u čitanju. U gimnazijalnim vježbenicama latinskim i grčkim rečenice su crpane iz klasika latinskih i grčkih, a tu ne ima ni- kakovih citacija; a ne ima ih, jer ih ne treba: gimnazijalci se svejedno vježbaju u latin- skomu i grčkomu jeziku, samo ako vježbe odgovaraju duhu jezika i gramatičkim pra- vilima. Da su svi natpisi i izmišljeni u »Cr- radije 1 ta topovoćaj vljem o simboličnim slikama, koje je ne|ficama« dok odgovaraju jeziku, načinu pi- samo veoma mršavo da li i neuredno, jer| sanja i t, d. onoga doba, postigle bi bile