Br. 324.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
1 Četvrt godine surazmjemno; za lnozemstvo godišnje K. 9 — Ko
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

   
 

   
 

 

 

   
 

novnom napastovanju, sa strane nje-
mačke, ako se ne opremo tome no-
vomu pokušaju, sa namišljenom nje-
mačkom školom ?

Zdrav razum uči, da treba poštovati
tugji narod, tugji jezik, kad si p1imo-
ran kod njega življeti, a u našoj Mo-
narhiji ako se hoće pravednog poret-
ka i mira, treba puštati svakoj naro-
dnosti da oplemeni i njeguje na svo-
me ognjištu svoju narodnost, svoj je-
zik. A ti se pridošljici ogrešuju u o-
bim tim svetinjama, kad hoće da bu-
du neka iznimka, ne samo; nego kad
još hoće da nam dom raskopavaju u
ime nekakve kulture i znanja, što na-
mi nije niti poćudno, niti potrebito,
niti uharno. Svojom djecom u svojim
kućama neka opće kako ih volja, ali
javna nastava ne smije biti u drugom
jeziku kako podloga učenju, nego u
jeziku onoga naroda. Njihova djeca
razgovarajući se doma švapski uzdr-
žati će svoj jezik, u školi će ga usa-
vršiti pod vrijednim profesorima koji
podučavaju u jeziku i literaturi tog je-
zika, a u isto će doba naučiti naš kul-
turni i miloglasni jezik, a opet prilično

Čemu njemačka škola?

Pokrajinski listovi javljaju, da će se
njemačka škola iz Zadra prenijeti u naš
grad, ili da će se amo podignuti no-
va. Osječeno i muževno su ustali proti
toj namisli, kao i mjesni listovi. Na-
ravno je i razložito da i mi prista-
nemo i odobrimo štogod su te novi-
ne napisale o tome predmetu, te da
i mi kličemo all' unisono: nećemo
njemačke škole!

Kad se našeg djetinstva i mlade-
načke dobe sjećamo, uvijek nam lebdi
pred očima nakaza talijanštine, koja je
onda bahato i nesmetano tlačila naš
narod, kad se je talijanština šepirila i
kočila u svim uredima, u otmenim dru-
štvima, u kazalištu, u javnim lokalima,
napokon i u župnim uredima. Spomi-
njemo se dobro, kojim su te prezirom
gledali oni te su bili na glavnim po-
ložajima, i kako su u ostalomu čestiti
sinovi našeg naroda znali sažaljenjem
kazati e je hrvatski jezik, varvarski.
Otraške one nevoljne aberacije osjeća-
mo još danas, jer mnoge ugledne i
moguće obitelji, čigovo prezime i po-
rijetlo očito kažu da su čisti Slaveni,|talijanski, a zaista takovo im znanje
ipak s nerazumnoga nekoga picteta| neće biti na odmet, nego uvjereni smo
prama pregjima svojima, koji su u sta-|na veliku korist. | naši se mladići :žr-
ro doba zalutali u talijanski tabor, ho-|tvuju, po naukovnoj osnovi, da sve
će na silu da su ltalijanci. Ako pak|to nauče, pak zašto nebi i Arminijeva
pretražimo, koji je bio uzrok te ne-|djeca radila požrtvovno kako i naša?
voljne italijomanije, nalazimo da su| Ima još jedan tvrdi razlog, da ap-
glavni ako ne baš jedini bile škole, solutno odbijemo njemačke škole u
koje su otugjivale svome narodu mno-|nas, a taj je slijedeći: Vidimo svi da
ga plemenita i čestita srca vlastitih si-li najgori ubožarak danas gleda da pro-
nova. | htjede se orijaške borbe, su-|tura svoje sinove kako bi postali go-
stavnoga neprestanoga jurišanja, dok|spoda, dokturi, a jer je doba prilične
se je uklonila ta smrtonosna mora s|narodne slabosti, kad se narodni po-
prsiju mile pokrajine naše, a i danas|nos lasno žrtvuje kojekakovim probit-
nakon šesdeset godina nijesmo taj tro-| cima, izlikom da bi ti besvjesni ro-
skot izgulili s narodne njive. Koliko|ditelji bolje osjegurali buduću karijeru
je suza, nevolje i stradanja ta borba|svom podmlatku, slali bi ga u te škole
proizvela svjedoči povjest prošloga vi-|i mi jedva što smo izbacili jedan te-
jeka; narod se vas istrošio u taj bor- ret s nas, našli bi se iznenada i neo-
bi, dok je slavodobitno osvojio sve o- paženo pritisnuti drugim teretom, koji
sim Zadra, koji će ipak prije ili posli-\bi bio tim težiji jer bi mašao veliko
je ući u kolo braće svoje. zapleće i obranu baš kod onih, koji
Pak zar da se mučke izložimo po-|bi imali svakomu dijeliti po  pravici,

   

PODLISTAK.

bejci u ovoj časti, to se je dogagjalo si-
gurno počevši od g. 304. (vidi nap. djelo
str. 66).
»Crtice« pišu: »decemviri litibus judican-
dis, koji sude u privatnim tužbama«.
»Bullettino« govori, da je to pogrješka.
Bojesen u napomenutomu djelu piše: »de-

Jedna ocjena spljetskog
»Gullettino di aroheologia“ —
(3) ocljenjena.

»Crtice« pišu (s. 16.) »Pučki tribuni mo-
rali su priteći u pomoć plebejcu protiv pri-
tiska konzula i patricija. Uz pučke tribune
stali su dva pučka edila, kao njihovi po-
moćnici, i kurulski edili«,

»Bullettino« ima da prigovori ovo: po-
greška je, da su kurulski edili bili pomo-
ćnici pučkim tribunima.

Za pravo »Crtice« govore da su dva puć-
ka edila stali kao pomoćnici pučkim tribu-

u privatuim tužbama, osobito u parnicama
o slobodi«,

»Crtice« pišu: »Poslije Hadrijana carevi
su pridržavali svoje gragjansko ime; ma

godinu za drugoj izmjenivali patriciji i ple.
je car upotrebljavao, stajaše ime Caesar,

====a== — S II ES [— oo uuu u=u=

  

koje je pripoznato svim muškim članovima|o osobitostima kršćanskih natpisa,
Julijeve carske kuće, Iza svih imena sta-|to

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

kažu bo da je justitia regnorum
fundamentum, ali da je ta pravica
pristrana, više puta i gluha i nijema
opažamo iz davnina, a ne osjećamo
ni najmanje da se misli udariti pravim
putem i svakomu narodu dati svoje.

Mi uhvamo da smo u tomu svi pot-
puno saglasni, a uvjereni smo da će i
gospoda vojnički činovnici, koji .bez
dvojbe imadu narodnoga ponosa, odo-
briti ako se priječimo takovim poku-
šajima i takovom napastovanju. A vi-
soka vlada ragje nego li uvagjati ta-
kove nametne i odurne škole, neka
dotične svote uloži, kako bi prostorije
naših škola bile prozračnije, udobnije
i zdravije. Dosta je vidjeti i zaviriti u
naše škole, a da odma osjetiš, kako
nijedna osim možda preparandije nije

 

takova, kakovu ju hoće higijenični za-
htjevi. Eto koliko ima godina da se
vapi e bi se sagradila nova Gimnazi-
ja, odgovaraju: ove će godine, najdu-
lje do godine, a u toliko godine pro-
laze, a bijedna mladež skapa nadasve
od Listopada do Travnja na propuhi,
bez ogrijeva, bez ikakvoga načina da
osladi naporno svoje učenje. Lsavrši-
te nam ono što imamo i što našim
novcem plaćamo, a za sebe zadržite
te njemačke škole, koje mi odbijamo
za nas i za našu djecu!

 

Dualistični dogovori.

Barem je tako okrenulo ovo zadnjih go-
dina, da se u našoj Monarhiji ne uzimlju
u obzir želje i razložite pravice drugih na-
rodnosti, nego da zasjedu na divan s je-
dne strane gospoda Bečlije, s druge strane
gospoda Budimpeštanska, i što oni utana-
če, dobro je, zakonito je, sveto je, a nami
ne preostaje nego zavikati: amen! Ponovi-
la se je nagoda austro-ugarska, pak vajna
Hrvatska i ako neodvisra u velikom dijelu
svojeg resorta, nije bila ni pitana, ni sa-
slušana. Raspravljalo se o carini i banci, a
i u tome je ostaviše iza vrata. Došlo je N.
V. pohoditi anektirane zemlje, ali ban nije
smio tamo ni zaviriti. Dao se je neki to-
božnji ustav toj zemlji, Nijemci su i Ma-
gjari ostali skrbnici i naziratelji, a Hrvat-
skoj se je uskratio svaki i najmanji dio
kontrole. Ima već dva mjeseca da slijede

autima duumadmastematstammsamatauiaiumagezamadmenanemamssimmniitanmukamammnm

interpunkciji.

»Bullettino« piše ovako: »U četvrtom po-
glavlju o kršćanskim nadgrobnim natpisima
i u susljednom o interpunkciji natpisa po-
sve su labavi kriteriji, po kojim pisac sudi,
kojoj dobi pripada jedan ili drugi natpis
te u opće i u drugim poglavljima, kad ob

cemviri (st)litibus judicandis, koji sude|ovomu govori, griješi«.

Pisac »Crtica« iznosi neka kriterija ali ne
kao nepogrješiva kriterija već kao manje,
više vjerojatna. To se vidi iz načina njego-
voga pisanja; n. pr.: »fakovi se natpisi mo-

mjesto praenomena nadogje Imperator. | za|gu smatrati«, »moglo bi se možda udariti
praenomena i gentilskoga imena, ako ga|pravilo ... al opet nije ni to sigurno« it.d.

Inače »Crtice« u tim pogl. glavno govore
Ako je
sve pogrješno — kako hoće »Bullettino«

nima, a da su pridošli uz tribuna i kurul- vljahu carevi počasno ime »Augustus« (pri-|tada više ne bi bile osobine kršćanskih nat-

ski edili u koliko su u ovu čast mogli biti, | znato Oktavijanu). Nakon toga
više, bili su izmjenično sa patricijima|tuli »tribucinia potestas«,

službeni ti-| pisa, koje navode »Crtice«: I. P., V. I. .P.;
»Pater Patriae«, |D. I. P. EN. IP. Tada više ni neke simbo-

birani i plebejci, koji nijesu mogli a da ne »Ponitefex Maximus«, »Proconsul«, »Con-|lične slike ne bi bile osobine kršćanske,

budu uz sud«, »Censor«.

Bojesen u navedenim starinama piše:|  Bullettino« prigovara:
isto vrijeme s pučkim tribunima (494.)| poredani
uvedena su dva plebejska edila kao sluge pisac ih je pobrkao bez ikakova reda«.

i kad je bio| Onoga reda, kojega se drže »Crtice«, drže
(367.) pridogju|se ponajbolji rimski arheolozi, a »Bul.« ne
(966.) Kurulski su edili| ima tu reda, — Mi zbilja ne shvaćamo više
su bili iz- (takovo »Bullettinovo« pisanje, Jeli to inad?
bilo (Jeli prkos? Jeli to što drugo?

već umaprijeda uregjeno, da su se jednu

u
to
»Crtlee« (na str. 20, 91, 29, 28) govore|cu strpali sB.« olssnje,

kao n. pr.: Golubica sa granicom masline,

»Naslovi careva|sidro, paoma, riba i t. d. Ali neće se naći
su po nekom stalnom pravilu, a|niti jedan arheolog, koji će se usuditi us-

tvrditi da to nijesu kršćanske osobitosti
epigratske ili da su labavi to kriteriji,

a bili bi labavi i pogrješni krite-
riji, koji nam pružaju »Fasti consulares«,
,. i t. d., sve bi to valjalo strpati

šarlatanstva. Ali uman
učiniti. On će

 
  

 

 

dogovori glede obrambene reforme i voj-
ničkog kaznenog postupnika, a te prego-
vore i dogovore vode isključivo ministar-
stva s ove i s one strane Laite, a ostali
narodi a nadasve Hrvatska gledaju i prate
to nadmetanje i nadmudrivanje, kako pro-
sti posmatrači, a da pak blagohotno prime
po koju šugavu mrvicu, ako se udostoje ti
veliki faktori i tu mrvicu kako milostinju
pružiti. I tako po stoti put nesretni duali-
stički sistem slavi slavlje, dalje se širi, oja-
čava šančeve za buduće borbe, kad će se
dva suparnika zahvatiti u koštac da pobje-
dom jednoga prestane neprestano nadme-
tanje i nadmudrivanje.

Pravica najelementarnija je zahtjevala da
se, ili ne da nikakova povlastica, te da sve
ostane, kako je do danas bilo, ili da se da-
de svakoj narodnosti jednaki dio povlastica
i pogodnosti u novomu zakonu. Zar nije-
smo svi djeca jednoga oca? Zar ne dopri-
našamo u jednakoj mjeri i novcem i krvi
za obranu Monarhije, za nje ugled, a mnogo
puta i za takove tražbine, koje nam ne mo-
gu biti poćudne? Ne prinašamo li i nešto
više, dok naši sinovi u mornarici vrše slu-
žbu i dulje i tegotnije i pogibeljnije nego
druge narodnosti? Zar nijesmo do jučer jer
na granici, bili izloženi, kako nijedna dru-
ga narodnost, te smo s toga mnogo šta
pretrpjeli što drugi nijesu? Pa ipak, eto
gledamo kako ministri lete, vijeća se nago-
milavaju, svaki čas jedni glasovi navješta-
ju da se do sporazuma ne može doći, a
sutradan nove glasine javljaju da pregovori
nijesu pretrgnuti, nego da slijede, tegotni
porogjaj oblaškavaju ministri pravde, mini-
stri domobranstva, ratni ministri, napokon
ista kruna, a sve šumovlako bez da sudje-
luju ostale krunovine, ostale narodnosti. Ža-
losno je, ali je ovako, i kad gospoda mi-
nistri budu donijeli gotov dogovor parla-
mentima u Pešti i u Beču, mi ćemo onda
zavapiti, zakukati, možda i prosvjedovati,
a sve će biti utaman, jer će gg. ministri
kazati: jedva se je jedvice mogla stvar i
ovako prikrpiti, a ovaj ugovor treba da bu-
de primljen bez promjene, ako se neće da
se sve obatali i golemi trud i nastojanje, i
da se dogje do udesne bratoubilačke bor-
be. A uz takovu pjesmu treba oklepiti uši
i pristati i odobriti. I lako će u ovoj poli
još dugo gospodovati njemački jezik, a u

drugoj poli magjarski. Lukavi se je Khuen

znao nametnuti Beču, barem tako glase za-
dnje vijesti, a nametnuo se je, jer u Beču
vide da je danas u silovitoj Magjarskoj on
još najtrijezniji političar, koji kad bi ostu-
pio nadošli bi svakako drugi usilnici, koji
bi zapeli na više i možda doveli do prelo-

kaza zašto bi se imalo to strpati u ropo-
tarnicu već naprosti to tvrdi, ne možemo
ni mi o tomu dalje govoriti. Samim tvrd-
njama teško se je kada vjerovalo, danas
pogotovu ne vjeruje.

»B.« dalje slijedi: »Kad je govor o inter-
punkciji moram opaziti piscu, da je ovom
knjigom pokazao, da se posve malo razu-
mije u interpunkciju u starim natpisima.
On je svagdje stavio piknje na dno, Epi-
grafista, koji što takova opazi na jednom
natpisu treba, da ga uvrsti u falsifikate.
Ako je pisac to učinio iz tehničkih razloga,
tad je to morao u bilješci opaziti«.

Mi ćemo još ovdje dodati, da u inter-
punkciji »Crtice« neimadu nigdje brštanov
list, kao znak interpunkcije već u zapor-
cima napisano (brštanov list). »B.« ovakov
natpis valja da uvrsti ne jednom, već de-
set puta izmegju falsifikate. Inače to neće
nitko učiniti, kada opazi, da se je auktor
na dva mjesta tužio na uestašicu grafičnih
tiskovnih znakova, koje mu tiskara nije mo-
gla dati, pa izrijekom kazao da se u više
slučajeva primoran zadovoljiti — radi ta-
kove nestašice — samim fonetičkim pismom.

»B.« slijedi: »Ni kratice ni fasti nijesu u
potpunom redu, kako se je imalo pravom
očekivati. .. pisac svršava crtice sa pogla-

  

Preiplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
neirankirani ne primaju se. —- Piativo i utužljivo u Dubrovniku.

=== ===;

 

 

ma, što Monarhiji u ovo doba neizvjesno-
sti i megjunarodne nesjegurnosti nebi mo-
glo biti ugodno ni korisno.

Slavenima u Monarhiji ovo bi imala biti
velika poduka, da obatale razmirice svoje
i nesuglasice, a da svi radeći dogovorno
izvojšte sebi, da već ne budu prikraćeni u
svakomu pravu, viseći o milosti amo Nije-
maca, tamo Magjara. Hoćemo li taj dan
dočekati? Bojimo se ili prem kasno ili mo-
žda i nigda.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Boke Kotorske.

(Izbor za car. vijeće i Hrvati). »Boka je
bise1 srpskoga (!) naroda, Boka znači mo-
re za srpstvo (I), u Bokelja ima ponosa da
svoj zavičaj očuva srpstvu (!)....«: ovako
je glasio proglas na birače pred četiri go-
dine a na proglasu potpisi Dra. B. Vukoti-
ća, Dra. R. Sardelića i ostalih srpskih ka-
ponja. O Hrvatima ni spomene, premda su
ovi osjegurali izbor pok. Bjeladinovicu. (Na-
ravno pomogli su i polit. komesari !) I na-
šlo se slabića iz t. z. »hrv. stranke« koji
su taj proglas odobrili! Ove godine opet
dva srpska kandidata, koji trebaju Hrvate,
obilaze po Boki i u čisto hrvatska : mjesta,
da se prikažu »iskrenom bratijom«. A mi
bi rekli i po iskustvu, da nijedan uvjereni
Hrvat nebi smio vjerovati ni jednom ni dru-
gom kad pričaju o narodnom jedinstvu. Dr.
Sardelić ni u proglasu ne spominje Hrva-
te, a Dr. Vukotić i ako ih iz nužde u svo-
je svrhe spominje nije ih se spominjao pred
malo vremena, kad je držao govor na
grobu pok. Bjeladinovića; a da i ne spo-
minjemo doba čibukaša, sjećamo se još nje-
govog svesrpskog govora pri dolasku »Du-
šana Silnog« u Kotoru.

Sa ekonomskog gledišta, ako svi znaci
ne varaju, malo se može Boka nadati od
ovakovih zastupnika, koji bi se kao i neki
prijašnji više bavili osobnim i velikosrpskim
stvarima nego li potrebama Boke. Žalosno
je pak da naši Srbohrvati iz t. z. »hrvatske
stranke« ne nalaze shodno da zaštite od o-
bmame i demoralizovanja neke radnike i se-
ljake koji vadu kestenje iz ognja za srpske
poslove, jer kad kažu da je ovo »srpski
kotar«, onda nek se sami »Srbi« za svoje
kandidate bore!

Iz Janjine.
(Sjednica seoske blagajne. - Vrijedan sve-
ćenik). Na svrhu prošlog mjeseca držala je
naša seoska blagajna svoju glavnu skupšti-
nu za g. 1910. Članovi pristupiše u ogro-
mnom broju i ako je mnogima vrlo daleko,

 

 

izabrano i ocrtano bez pravog poznavanja
predmeta«.

I ako imade u kraticama i u fastima ti-
skarnih pogrješaka, budući da »B.« ne na-
pominje, koje su, već samo tvrdi kategori-
čno po običaju, ne možemo se svrnuti po-
bliže, ali možemo pravom presuponovati, da
će »Bullettinovi« prigovori biti slični onim,
koje smo stavili na rešeto.

»B.« piše dalje: »imali bi još opaziti g.
piscu, da je morao citirati odakle je done-
šene natpise uzeo, da se može vidjeti, jesu
li tačno prepisani, kao što nekoji i nije-
su«.

Što se mora tražiti i naći u jednoj knjizi,
to odregjuje svrha same knjige, »Crtice«
nijesu kakav »corpus inscriptiorum«, kakva
»monumenta historica« koja historici kon-
zultiraju. U takovim zbirkama valja da budu
citacije, odakle su uzeti natpisi, Ono malo
natpisa, što donose »Crtice« tu su nave-
deni ne za konzultiranje, već za vježbanje
u čitanju. U gimnazijalnim vježbenicama
latinskim i grčkim rečenice su crpane iz
klasika latinskih i grčkih, a tu ne ima ni-
kakovih citacija; a ne ima ih, jer ih ne treba:
gimnazijalci se svejedno vježbaju u latin-
skomu i grčkomu jeziku, samo ako vježbe
odgovaraju duhu jezika i gramatičkim pra-
vilima. Da su svi natpisi i izmišljeni u »Cr-

radije 1 ta topovoćaj vljem o simboličnim slikama, koje je ne|ficama« dok odgovaraju jeziku, načinu pi-

samo veoma mršavo da li i neuredno, jer| sanja i t, d. onoga doba, postigle bi bile