+ , Glavna zadaća ,Orvene Hrvatske“ jest, za-
govarati ku državnu misao, braniti ime i
svetinje hrvatske u svim onim krajevima, gdje se
njek i pod vlastitim kraljem sterala ,Crvena Hr-
u svim ovim južnim hrvatskim
ini s Primorjem, Dubrovniku
. Pri ovoj obrani i segovaranju ,Crvenoj Hr-
( poe očima veliki jedan cilj, velika
boa misao, misno bez koje Hrvat
a te misao jest : Ujedinjenje!
narodnog i državnog hrvatskog prava; i u prvom
redu sjedinjenje Dalmacije s materom zemljom
Hrvatskom :
Kad smo jednog oca sini
I jednu nam majku daj;
o Bože živi i sjedini
rt Jednog roda troji kraj!
3 Da, ova molitva slavnog Prerada jest vršak
političkih aspiracija ,Crvene Hrvatske.“ Divna
molitva] Dugotrajni, očajani vapaj svakog Hrva-
a, sudbom ljudi i vremena otrgnutog od svoje
gemlje i od središta svog narodnog života. Proklet
# svaki koji se tom molitvom ruga, a vječno grizo-
dušje svakome onome Hrvata, kome ona nestane
iz srca i iz ustiju!
gOrvena Hrvatska“ po tome razgovaraće
-trijezno i revno sve što bi moglo dovesti do če-
stitog i spasonosnog ujedinjenja svih Hrvata, a
'boriće se odlučno proti svim neprijateljima ime-
;ma i državne misli hrvatske. ,Svakome svoje“ to
:je njezino geslo. U južnim ovim crveno-hrvatskim
-stranama, čije interese list ima osobito zastupa-
ti, ne treba ,Crvenoj Hrvatskoj“ da se buri to-
liko proti talijanskom iredentismu, koliko proti
već gori napomenutome srpskome ekskluzivizmu,
«koji dovodi do odijeljenja i vječne nesloge. U toj
borbi ,Crvena Hrvatska“ stoji čvrsto na načelu
.da Srbi, jeli im do sloge, imadu, pokle sa u ma-
mjini, braniti i rasgovarat hrvatsko državno pra-
wo, kao nješto svoga, biva kao baštinu svoga bra-
ta. Oni treba da pripoznadu da su hrvatski dr-
žavljani u hrvatskoi dzzavnoj zajednici. Ništa se
drugo ne ište od njih. Dokle god manjina Srba
me bude pristala na ovaj naravni i pravedni za-
htjev Hrvata već nasuprot bude nastojala da sve
posrbi, kd što i čini, i u tu svrhu bude kumova-
Ja s tugjincima ; dotle s njima neće o slozi moći
biti razgovora.
uči taj kobni srpski eksklugivizam,
slogom što
mu da još u dublje prokopa
veliki božiji ugodnik, spasio ju je toliko puta od
propesti. Zahvalnost Dubrovnika napram njemu
bila je sa to i biće uvijek neizmjerna, a štovanje
napram njemu neće nigda nestati iz srca svakog
dubrovčanina, nalazio se on na najdaljem kraju
svijeta. Sebastijski Mučenik, bio je i biće uvijek
galog tmegjusobne sloge i ljubavi dubrovčaua, i
kolikogod se oni razilazili u političkom mišljenju, je-
dno će ih ipak svegjer sljubljivat, a to je : sv. Vlaho !
. Blagdan svečev, za Dubrovnik i okolicu pi-
je samo crkvena, nego i narodna svećanost. Za
; svo da način na koji se danas blagdan svetkuje,
_ _pricili ga da spovije da grad koji takove svoča.
1 mosti sprema, mora da ima cijelu svoju povijest,
. mješto individualna, čim se osobito ističe megju
= uttalim hrvatskim gradovima, — I zbilja, ne bi
čovjek vjerovao! Dubrovnik, grad tako tih i mi-
ran preko godine, na domaku dana sv. Vlaha ću-
IME: uševljen. Niko dru-
2
ši no moše se isporediti s načinom kako je prije
4 tilo svetkovan, to ipak dosta je i ono šte se da:
% nas vidi da čovjeka zanose, i, ako je inostranac,
13
g
ego sv. Vlaho ima da ga preobraci !
jod maloga djeteta do stare bake ostavlja
+
w
pTERNReRODROGSE--nAO-OIJINR NaS OP Kmm:) boot SSR rnnnnnEnePrS RR ES OT,
postoji megju braćom. Njoj je do toga da brani
svoje, i ponuka Srba da poštuje Hrvata onako
kako on zaslužuje, jer je uvjerena da sloge i lju-
bavi nema bez zamjenite časti, i poštovanja brat-
skih prava i svetinja. Na to poštovanje, ako Srbi
nijesu naučni, treba da ih Hrvat nauči.
Al n
ujedinjenja sv «
Crvena Hrvatska“ boreći se za hrvatska na-
rodna prava ne smije i neće nigda smetnuti s u-
ma da se bori za prava onoga naroda, koga po-
vijest punim pravom nazva ,antemurale christia-
nitatis“ ; niti će biti indiferentna napram onim
koji nastoje da otmu Hrvatu blagodati one vjere,
kojom se je uvijek pred svijetom ponosio, i bez
koje bio bi stoput propao ili očajao. S druge pak
strane, pokle je uvjerena, da bez ćudorednosti i
društvenog poštenja ne može nijedan narod da ga
dugo uspijeva, ona se neće ustručavati da ošine,
bude li potreba, beznačajnost i nećudorednost,
prekazala se ona na ma kojoj strani, i pod kojim
mu drago plaštem.
,Crvena Hrvatska“ jest i ostaće list mesavi-
san. Ona ufa da dobro shvaća dužnosti što je
vežu napram narodu čije interese zastupa, i na-
pram zamisli, koju je pregnula da zagovara. Za
tisuću ljeta slobodni Dubrovnik nju evo iznosi
na svjetlost. Nenarodne i mračnjačke ideje niti se
igda dohvatiše, niti će se igda moći dohvatit je-
dnoga grada koji je okušao što zmači sloboda, i
koji je dao narodu pjesnika ,Dubravkel“ Svi
hrvatski listovi, spobornici hrvatskih prava
u Monarhiji, moljeni su da prime ,Crvenu
Hrvatsku“, onako kako im srce ćuti, i da joj ne
zamjere ako nije odjevena onim ruhom, koji bi se
htio listu što izlazi u hrvatskoj Ateni. Srce je ve-
liko. ali sile izdavaju; a ,Crvena Hrvatska“ na-
da se da kako ju je hrvatski narod podigao, tako
da je neće ni u radu ostaviti, već da će je uvijek
svakojako potpomagati. Ona pak od svoje strane
nastojaće da zadovolji željama naroda, obaviješ-
ćujući ga o raznim svjetskim dogogjajima, koji bi
ga osobito mogli zanimati, i prateći narodne nje-
gove borbe, i borbe cijelog slavljanskog svijeta.
Mimo toga ona će u svome podlisku rado pružati
narodu što i za zabava i pouku, donoseći pripo-
vjedaka iz domaćeg života, ili prijevoda iz stranih
jezika itd., a posebnom rubrikom neće zapustiti
ni seoskoga gazdu, ni prostoga radnika, pružaju-
ći mu gospodarskih pouka, i upućujući ga u ono-
me što bi mu moglo biti korisno ga svakidanji
život.
A ti, o slavni i mučenički marode Hrvati,
kuću i hiti da se pomoli svetitelju, da se naslu-
ša gruvanja mužar& i sviranja glasbe, da se na-
gleda divne većernje rasvjete i vijanja barjak4.
Vas je grad na okupu; na svačijem licu vidi se
neopisiva radost i veselje, koje niko ne može
potpuno okušat, nego ko se je rodio i živio u
Dubrovniku.
Dao Bog, o Dubrovniče, da veselje i ra-
dost, što ti sv, Vlaho donosi, nigda ne odbjegne
od tebe! Svečeva uspomena, kako dosad tako i
unaprijed, bila ti sveta i upasonosna. Slijedi sla-
vit svoga zaštitnika onako kako si ga uvijek do-
sad slavio, ne obzirući se na sve što bi mogao
reći kakav tugjinski dopus, koji ne razumije niti
tebe, niti samašaj domaćih tvojih svetkovina. Pa-
si! tugjinski duh činio ti je da pometne# malo
po malo sam božitoji badnjak ; taj isti dub ne-
prestano radi kako da ti iznenarodi i način svot-
kovanja tvog dičnog Obranitelja; ali kad bi i u
ovome, ne dao Bog, uspio, znaj da onda ti bi
prestao biti Dubrovnik !
primi ovim oduševljeni pozdrav što ti iz ove pro-
slavljene dubrave upravlja mlada ,Crvena Hrvat-
ska !* Vjeruj da ona za te diše i žive, ona s to-
bom uspijeva il gine, ona se s tobom ima boriti
na život il na smrt!
Uredništvo.“
Zašto ,Urvena Hrvatska ?“
I.
Maogi će kazati, a jur su i kazali; usijane
su glave izmislile tu Crvenu Hrvatsku, izmišljo-
tinu Popa Dukljanskoga, čigovo - povijedanje i
tvrgjenje ne vrijedi ni boba. Daj dakle, da se
najprije otresemo te potvore.
Ko je taj pop Dukljanin? To je ljetopisac
Barske Nadbiskepije, koji je sastavio svoju kro-
niku u polovici XII. vijeka, upotrebivši za svoje
djelo nešto stare knjige, a nešto pričanje starijih
ljodi. — Ova je kronika za nas Hrvate drago-
cjeni spomenik, osobito s toga, što nam je saču-
vala vijesti o Hrvatskoj kakova je bila u X vije-
ku i prije. Ljetopisac pripovijeda da je u ono
vrijeme Hrvatska obuhvaćala cijelu današnju Dal-
maciju, Hercegovinu i Crnu goru dopirući na ju-
gu do Drača, a na sjeveru do rijeke Une. Ova
se je Hrvatska cijepala na dvoje: na bijelu Hr-
vatsku ili donju Dalmaciju (,Croatia alba quae
et inferior Dalmatia dicitur*), kojoj je pripadala
i Bosnazi u crvenu Hrvatsku ili gornju Dalmaciju
(,Croatia rubea . .. . quae et superior Dalma-
tia dicitur“). Srednja granica megju Bijelom i
Crvenom Hrvatskom činilo je Duvno (locus Dal-
ma= Dimno). Od ove dvije skupine, Bijela Hr-
vatska i Crvena Hrvatska, popu Dukljaninu po-
znata je potanje ova posljednja. U njoj navodi
on ove pokrajine (regionea): Zahumje ili Hum
(,Chelmania = Hlmania = Himno“), Travunju
(,Tribunia“), Podgorje (,Podgoria, latine submoa-
tana*) i Zetu. Zatim spominje razne župe, koje
su se nahodile u pojedinim pokrajinama ili kne-
ževinama. Po položaju onih župa možemo szaklju-
čiti kakav je bio opseg rečenih četiriju pokrajina.
Zahumlje i Travunja ležahu posvema u današnjoj
Hercegovini i obližnjoj Dalmaciji u kojoj leži za-
humski Ston i travunjsko Konalje s Risnom, a
Podgorje i Zeta obuhvatahu pored današnje Crne
gore bližnji dio Dalmacije okolo i niše Kotorskog
zatona do Bara, zatim sjevero-istočnu čest Her-
cegovine pri sadašnjoj Crnoj gori, i Arbanasku
od Gusinja do Skadra.
Dr. Rački, koji je u ,Književniku* god. I
uzeo prvi da ocijeni historijsku vrijednost du-
kljanske kronike, dijeli je na tu svrhu u dva
dijela. Prvi dio opisuje i pripovijeda zgode naše-
ga baroda uopće, od prilike sve do polovine X.
vijeka. Ovaj dio čini se da je prijevod iz latin-
skog jezika, pa kako je tu u staroj etnografiji,
povijesti i geografiji koješta pobrkano, Rački se
neustrućava tvrditi, da ta čest ljetopisa nema
baš nikakove vrijednosti za hrvatsku povijest pi-
ti u materijalnom niti u formalnom pogledu. Ali
nije tako s drugim dijelom, koji pripovijeda go.
tovo jedino zgode Crvene Hrvatske od god. 980
do 1160, i o kojem dr. Rački veli da se razbo-
rit povjesnik može njim poslužiti za historiju
onih krajeva, koje taj dio opisuje, dakako & ra-
zborom.
Pita se sada; vrijedi li ono što pop Du-
kljanio kaže o Crvenoj Hrvatskoj? Mi tvrdimo da
vrijedi i da po tomu naslov našeg lista ima tvr-
dog povjesničkog temelja, jer po svjedočanstvu
tog ljetopisca Crvena se je Hrvatska prostirala
od Dubrovnika do Bara u Arbaniji.
A dokazi? — Neki dopisnik Srpskog Glasa
(Br. 49. 1890.) kaše doslovce: spa na ta svrhu
i sam preučeni dr. V, Klaić do mu je (popu Du-
kljaninu) posve lošu svjedodžbu u skorašnjem
svom brošurku o Hrvatima.“ Dakle dršimo se i
mi V. Klaića kad je proučen i kad je tako ne-