+0 ijeziku staroga Dubrovnika. (v. br. 5 i 6.) Ad Rešetar nahodi, da najstariji du- vački Menčetić i Gjore Držić, pišu ihpozicije od glagola ići (ići) u mlagjoj štoka- škoj formi: naći poći itd. nagjem pogjem itd., imlagji pjesnik Vetranić da ih piše u starijoj ča- avačkoj formi : najti pojti itd. najdem pojdemi td. u pojavu ne umije on drukčije protumačiti nego “ konjekturom da su ti pjesnici, biva y ,- pisali nješto što nijesu govo- rili, jer nije moguće da se u Menčetićevo i Drži- ćevo doba govorilo na onaj prvi mlagji način a u Vetranićevo na ovaj drugi stariji. Ali je to tuma- “&etije (po našemu sudu sasvim nenaravno. Mi vi- dimo po onome što g. Rešetar sfim u Arkivu iz- vješćuje, da u Menčetića i Držića, pored mlagjih dolaze, .premda._posve. rijetko, i starije forme a Vetranić da ima pola jednih a pola drugih.*) Ra- zlika je dakle samo u tome, što su u prva dva - pjesnika mnogo običnije mlagje nego li starije, a u pošljednjega. jednako obične i mlagje i starije forme. Pa zar ne može biti da se je kako u vri- jeme Menčetića i Držića, tako još i u Vetranićevo vrijeme govorilo u Dubrovniku pored naći nagjem i na starinsku najti majdem, a da su ona dva pr- va pjesnika, premda starija, voljeli upotrebljavati u knjizi one. mlagje forme, a ovaj pošljednji, premda mlagji, volio upotrebljavati ove starije for- me? Ovo može lijepo biti, a mi tvrdimo da je ta- ko i bilo, jer se takovo tumačenje onoj pojavi sa- _mo po sebi nadava; dok je tumačenje g. Rešeta- ra usiljeno, kako se vidi i po tome što stoji u o- preci & drugim njegovim tvrdnjama. On tvrdi nai- . me da su samo Menčetić i Držić uzeli svoje ča- kavačke oblike od Marulića, & ostali dubrovački pjesnici da su ih uzeli od Menčetića i Držića. Ali kako je sad moguće da je Vetranić uzeo svoj poj- ti pojdem itd. od ova dva pjesnika, kad oni pišu gotovo samo poći pogjem itd. Ad 6) Najjači dokaz, da stari dubrovački pje- snici nijesu u svojim pjesmama pisali potpuno ona- ko, kako su govorili podavajo g. Resetaru njeki pjesnici svojim pristupima, što su dodali pjesni- čkim djelima i koji su pisani prozom. Pjesnici, koji imaju te pristupe, jesu: Marin Držić, Luka- rević, Ranjina i Zlatarić. Svi ti pristupi, tvrdi g. Rešetar pisani su čisto štokavački, jer se u njima uahodi isključivo što, sašto, št, gj, megju, zatim grimiti, useti i o na svršetku od sloga, jedini je isugetak prijati i Ai? u Ranjine, Ali da vidimo je- | gu li sbilja . drukčije pisali ti pjesnici u poeziji. — ČGujmo opeta samoga g. Rešetara. (Vidi: Arkiv na strani 876 i potonjoj): ća nema niti jedan pjesnik, * nego samo što ; sač nahodi se doduše kod svih tih pjesnika, ali puno regje nego “li sašto, tako kod Lukarevića samo 4 puta a 48 puta sašto, sa- mo kod M. Držića stoji češće sać nego li sašto; #4 dolasi kod Zlatarića dvaput (tašća šćit**), kod M. Držića jedanput (gušćanini), a kod Lukarevi- ća i Ranjine nijedan put ; j sa gj ima cigli jedan put jedini Lukarević (odrejena). Pored primiti, w- seti i & na stišetka od riječi imadu svi pjesnici XVI vijeka, kako nadalje tvrdi g. Rešetar, i pri- jati, vaseti i | mjesto 0; isto su tako kod većine pjesnikh češće ikavske nego li jekavske forme, dok u pristupima, kako je izbrojio g. Rešetar, i- made 487 jekavskih & samo 69 ikavskih forama. Sada ako ovo isporedimo s onim kako su pisani _ pristupi, te usmemo još na um kratkoću pristupa = prema dušici pjesama, uvjeravamo se lako da ne- 9) |. Rešetar našao je upravo da u Vetranića drame | imaju ponajviše madi naglom itd. a ostale pjesme posaj- riše majki najdem itd. I sa njega ovo glje prosti olučaj, i da to ni najmanje ne dokasuje, da i pjesmama imade i ne-dubrovačkoga elementa. Mi se ufamo, da smo ovako pobili sve tobo- žnje razloge, kojima je g. Rešetar htio podupri- jeti svoju hipotezu (koju je, ako se ne varamo, upravo prof. Budmani prvi izrekao) o imitaciji Marulićeva jezika sa strane najstarijih dubrovač- kih pjesnika, i da smo jasno dokazali da su oni stari pjesnici, kanošto i svi ostali dubrovački pje- snici, pisali svoje pjesme pravim dubrovačkim na- rječjem svojega vremena. Sada pošto je jezik naj- starijih pjesnika sačuvao još mnogo čakavačkih osebina, to izlazi jamačno, da su stari Dubrovča- ni bili čakavci, te ako je čakavština osebična hr- vatska, da su i po jeziku kako i po svem. osta- lom bili pravi Hrvati. (svršetak.) Zašto ,Crvena Hrvatska?“ IV. Treći bizantski pisac koji potvrgjuje Duklja- ninovu ,Crvenu Hrvatsku“ jest Grgur Kodren u svome djelu Sivoyng igrogiG», koje počinje stvorenjem evijeta a svršuje godinom 1057. Kako Ćesar Konstantin, tako i on ne pribraja Zahumce, Travunjce, Konavljane i ost. Srbima, nego ih po- napose imenuje. Nadalje pripovijedajući kako je godine 1019 bizantski Ćesar Vasilije II. osvojio Bugarsku, odmab dodava: ,Svladavši Bugarsku, pokori se njemu i susjedni narod Hrvata, i dva njegova vladara, dva brata, kojima ćesar udijeli časti i obilne darove (To 38 BaceAci srgogecooćnaa», rije Bovhyaglac Šovhw9eionc adrg, xai ra Šuoga š3q 1&» XogBaraw). — Ovo mjesto ne može se nikako tumačćit, kao da bi bio govor o dalmatinsko hrvatskoj kralje- vini pod Krešimirom [I. i Gojslavom. Hrvatski vladari, o kojim je ovdje riječ da su se na mir- ne predali bizantskome ćegsaru, stolovali su, polag svijesnog istraživanja D.ra Račkoga, u porječju Raše i Lima, t, j. u zemlji susjednoj Bugarskoj u gorojem Pomoravlju. U ono doba oblast Bugar- ske sterala se je od crnoga do jadranskoga mora u okolici dračkoj i ohridskoj, pa od Balkana do Podunavlja i Pomoravlja, pa kad se govori o Hr- vatima susjednim Bugarskoj, to naravno ne mogu biti stanovnici Krešimirove Hrvatske, koju je ci- jela Bosna od Bugarske dijelila, i koja s druge strane bila je dosta jaka da se sama opre pobje- donosnoj grčkoj vojsci, kako i Bugarska, a ne da se preda bez oporbe. Za stalno ako se je, po pripovijedanju istog Kedrena, Srijem bio opro bi- zaotskoj prijevlasti, bila bi se i oprla dalmatinsko- hrvatska država, da se o njoj ovdje radi. Kedronovo. pripovijedanje posve potvrgjuje i utvrgjuje Ivan Zonaras, tajni pisar ćesara Alegi- ja I Komnena (1081-1118). On je napisao povje- sno djelo u 18 knjig&. Oni narodi, koje Česar Konstantin u X vijeku pribraja Srbima, po njemu su Hrvati. ,Nakon pokorenja Bugarske, piše i on pri g. 1019, pokori se i narod Hrvata i Srijem rimskome (€. j. bizantskome) ćesaru.“ Za godinu pak 1076 ovo što nam on pripovijeda: ,Treće go- dine vladanja njegova (ćesara Mihajla VIl) narod Hrvat&, koje sebi sovu takogjer Srbima, navali da zauzme Bugarsku“ (To sgiro 8 šra sic facidei- ag ad to0 td rđ» Xgopirwv š9vog, obo Ši) zaš Zi4glovg vivdg xalodai, xAKivAEO Ti) EO» Bovl- ydgwv xogav črixegagmog xaraoxeiv. Joan, Zoo, Aunal, lib, XVIII c. 17 edit, Dindorf, pag. 298). Ovaj navod baca svjetlost na sve što se prije re- klo, jer se vidi očito ; 1) da se ne radi nipošto o kraljevini dalmatinsko-hrvatskoj, koja nije nigda bila napala na Bugarsku ; 9) da opseg i ime br. gua ta Srbiju i za Srbe, koje zove takogjer Tvl- balle, al znade i za njeku Hrvatsku. Jer, pripovi- jedajući o ratovima što je bizantski ćesar Ema- nuel Komnea vodio sa Stjepanom Nemanjom, sa- trapom Srbije, sa godinu 1199 evo što govori : Cesar (Emanuel) bijaše dočuo, da je Stje- pan Nemanja, čovjek nemirna i nezasitljiva duha, udario na susjedne zemlje, i da, zaboravivši na svoj prijašnji udes, prisvaja sebi Hrvatsku i oblast Kotersku ( XogBariav xai cv Karrdqwv tiv x0- Qedrqra). . . : Is povijesti zna se da je Ćesar Emanuel g. 1166 bio osvojio ne samo Hrvatsku i Dalmaciju, kojom su prije vladali Krešimir i Zvonimir, nego i Bosnu, i s njom čitavu Dukljansku kraljevinu, i- li ti Dukljaninovu Crvenu Hrvatsku. Od osvojenih zemalja Emanuel napravi dvije oblasti, jednu ko- ja se zvala regnum Dalmaciae et Chroacie“, a a drugu, koja u povijesti dolazi pod imenom ,dw- catus Dalmacie atque Dioclie*, u kojoj se je pak nalazila oblast Kotorska, pod zapovjedničtvom nje- koga koji se zvaše ,kyr Izanacius.* Ovu poslje- doju oblast, t. j. Duklju i Kotor, nastojao je iz petnih žila Stjepan Nemanja da poda se skaći (Pored. Stojan Novaković, zemljište radnje Nema- njine str. 36-48), a tu baš oblast grčki povjesni- čar Nicetas nazivlje, , Horvatijom", potvrgjujući tim i on pričanje popa Dukljanina. Naši Dopisi. Dubrovnik 16. Marta. Najsigurniji dokaz da je politički list na pravoj stazi i čvrsto jamstvo da će naći odziva i potpore u narodu, jest kad taj list govori narodu is srca i duše; kad on misli, ćuti i želi ono isto što i narod misli, ćuti i želi; kad on pobije ono čega se narod boji; on ti je pravo njegovo gla- silo, vijerni tumač narodnih težnja i osjećaja. ,Cr- vena Hrvatska“ dokazala je već do sada, da za- služuje od naroda najpotpunije povjerenje. Ja sam često ovih dana promišljao o lijeku našim jadima i nevoljama ; došao sam do resul- tata, što ga i ,Orvena Hrvatska“ u svome iskre- nom rodoljublju i dubokom političkom iskustvu nahodi i onako lijepo ističe kad piše : ,Što se sa- da hoće hrvatskoj našoj stranci, to je rad, to je postojanost, &0 je jedmodušnost koli w mišljenju toli x djelovanju.“ Pak dalje: ,Budimo svi složni u hrvatskoj misli i sada kad se baš radi da na izbornome kreševu pokažemo pred svijetom što smo, i koga smo naroda sinovi, uprimo svi slo- žno da shrvamo protivničke sile i da pokašemo svijetu da u ovoj našoj semlji ne živi nego je- dan narod, narod hrvatski.“ Ove su fiječi ravno potekle iz čista srca i plemenite duše nareda na- šega, i ja ti se iskreno radujem i najtoplije ti če- stitam ,Orvena Hrvatska“ : drži se čvrsto toga pravca, on ti je suho zlato! (I hoćemo, čistog pravca pa kud puklo. Op. Ur.) Opasni se znakovi pomaljaju na političkome obzorju : grof Taafe se nalasi u neugoduu polo- žaju, u nemilu škripcu. Stare većine više noma : mladočesi i prećerani Nijemci Sechčnererove boje, kadri su da pobrkaju račune i majlukavijem' dr- žavniku, pa. se on i Bismark svao a nekmoli Tasffe. U novom će Reichsrat biti njemačkih li- beralaca u savesu s žugjelima njemačkih Lienba- cherijanaca, njemačkih antisemita, njemačkih ka- tolika, njemačkih prusomana i Zallingerijana ; bi- će staročeha, (ako i malo) mladočeha, konservati- vnih českih aristokrata ; biće Poljaka svake boje sbirke stranska i strančica da joj nema pa- ra u nijednom saboru ovega svijeta: a gdje je vo- ćine? Hajde ja isti! a Ipak ko u mutnu ribe, često štogod ulovi, te je sva prilika da će grof Tasffo naći aveju ve- ćinu, jer on ugimlje orestva i arugje sa dalju avo- ju vladavinu gdje ih nagje. Stranka otarih ustavo- vjerca, sadašnjih liberalaca ili napre- o vori I ako njebo k de.