onjse, ćoti, | tudjini. On i svi koliko ih ima, ra-
-duje vi jota pojavu, koji šta može pružiti bilo
Magjaru, bilo autonomašu, bilo Talijancu na hr-
štetu ove naše teško iskušane
pjoš ma Hrvata koji misle da će
nk sebi, da đe udariti narodnim
e nade tw istinu! Pak nam je te-
lajući kako ,Obzor* hoće još da
| migadja“ sa braćom, koja su mu
jernije dokazala, osobito njemu, da
a jet rpski bog veći, mnogo veći
i lijep orove članke, nađahnute viso-
kim otadžbeničkim duhom, što je odgovaralo srp-
ska*navihštvo # Jedan je dio Šutio, drugi se previ-
jag& elika, se. većina rugala. Da rugala, pak Hr:
vatu je moralo skakati rumenilo na obraz od stida i
od srdžbe:ne samo ta nesudjenu braću, već i na
takovo hrvatsko glasilo, koje se ulagiva hrvat-
skitii" neprijatanjima Ljudi okolo Obzora morali bi
jednom prestati sa takovom igrom, koja nije nipo-
što dična i časna po hrvatski narod, a danas po-
slije svega onoga što smo od te braće doživjeli,
postala je sramotna i pogubna. Sramotna, jer ka-
ko da se krsti čovjeka koji se nugja onomu koji
ga s prezirom odbija? pogubna, jer se tako zavo-
de Hrvati \od onoga puta, kojim su odavna mora-
li udariti, Jer ono sve nije nego lutanje koje pro-
iz adja ona. neizvjesnost pojmova, u kojoj su nas
takova nagadjanja držala uspavana. Neka Obzor“
bude uvjeren da će Srbi u Banovini, a i svukud,
dok, samo. jednoga bude, pomagati uvijek sve ono
što je proti Hrvatu i hrvatskomu imenu, te da
njegovi članci ne će ni najmanje ublažit izdajnič-
ke udarce srpske braće proti hrvatskoj domovini.
,.. Jest ,Srbi svi i svuda jednaki“ velika je i-
stina, na koju mi Hrvati valja da računamo i da-
nas i u buduće, a kamo li sreće da smo š njem i
prije računali ! Jer njima ne bi bila toliko narasla
srpaka krila da hoće da ih razastru na hrvatsko
ime, na hrvatsku zemlju. D& mi aami smo tomu
krivi, mi Hrvati, koji smo za ljubav sloge uvukli
srpsko ime i u akademijski riječnik i u dalmatin-
ske škole, koji smo ga uvlačili bezobzirno i u na-
šu,, beletristiku i u znanstvena djela, a nijesmo
htjeli vidjeti da oni, od prvoga do zadnjega, odbi-
jaju hrvatsko ime kao pas vreli lonac, a kad ga
spominju da ga spominju od nevolje, i da mu se tad
rugaju) Da .više trpimo takove sramote ? Ne, hiljadu
puta ne! Pravi Hrvat toga trpjeti neće. Došlo je već
vrijeme da, radimo i da pripravljamo konačne ra-
čune 8 tom nesugjenom braćom.
Moda
(Dopis i gvada)
II.
Radnik“ pošto kroz malo mjeseca, iscijedi
svu svoju srpsku žuč proti Hrvatima, ne imajuć
već što ludo i hudo da upiše, podlegne crnoj sud-
bini ostalih figurina svojih prešasnika. Ko pak
ne pozna ,Radnik“ a želi osvjedočiti se o njego-
voj znanosti, kulturi, političkoj zrelosti i moralao-
sti, neka izvoli pročitat kojigod broj sarajevskog
Napretka“, od sama Stražičića ostrojena u Sara-
jevu, podporom srpske propagaude. Ov&j mladić
pošto se izseli iz Mljeta i Budve, gdje bi taj-
nik onih općina, nakon tolikih zasluga stečenih
u Dubrovniku širenjem srpske mode & nadasve u-
strojenjem sadašnje tako zvane srpsko-tolomaške
općine, usiljen bi ići trbuhom sa kruhom u Sara-
jevo. Nu ako seu Dubrovniku mirnim srestvom od-
rekne misije, bome tamo u dje-
G hrvatskog kralja, gdje po-
povi | fratri nose brke, a katolici i Mahsmedanci
is tive duše preziru srpsku modu, strah nas
| posrne više ne podigne. Mu-
| agovački , Glas“ o nje-
| takih ljepota da kad
, pa i političko igro
sa vjerojatne držali.
Pošto smrću ,Radnika“ prestadoše izlazit na-
risi srpskih figurina u Dubrovniku, Srbizam slavi
na dražbu svoje krpetine. Ko će ih spasiti ? Ru-
kovati se sa srbinom nakon slivničke sramote; ru-
kovati se sa ovim našim srbima kad i sami pravi
srbi neće nipošto da spoznaju svoga zakonita
brata ; kad u srpskoj, regencija, skupština, i sve
što predstavlja kraljevinu, staviše pod noge prava
materinska svoje kralj ice; rukovati se sa srbinom i
tim ili prije ili poslije zanijekati naobrazbu, koju
bi Dobrovnik kad bi se posrbio izgubio; rukovati
se sa srbinom kada ostali slovenski narodi, Srbiju
zbog njene taštine i nadutosti, ne za sestricu, neg
za svoju neprijateljicu smatraju, činilo se svakomu
poštenjaku za nemoguće. Ipak.... krpetine srpske
mode ostadoše spasene. | to od one već vrlo dobro
poznate stranke koja kako u svoj Dalmaciji, tako
i.u Dubrovnika ljubi i obožava talijansku vladu,
koja doisto u političkoj svojoj nemoralnosti i ta-
štini, u financijalnome stanju, u narodnoj izopa-
čenosti može dati ruku kukavoj djedovini silovitih
Nemanjića : slika ljubi priliku.
Ipak savez talijanske stranke sa srpskom
premda novcem, pilom i jelom za stolom naj-
podlijih prijekarskih krčma objačan, ako je spasi,
ne učini zato pobjedonosnu srpsku modu u hr-
vatskomu Dubrovniku. Već su počeli i traju me-
gjusobni prikori, čim hrvatska svijest u Dubrovni -
ku više se budi i razvija.
Učeća mladež, već nije pod šibom srpskih
profesura, pa ako bi koji dandanas htio nastaviti
djelo Budmanijevo nije mu dorastao, a svako na-
sljedovanje Castrapellijeva djela mladež prezirno
odbija ponoseć se hrvatskim imenom. Svojim moral-
nim ponašanjem, svojom pitomosti i skladom, kaže
da ne misli na srpsku, ni da će se natjecat na u-
živanje Judine Zaklade u Beču. Ona se veseli ,Cr-
venoj Hrvatskoj“ spoznajuć pravicu njenih čistih
i svetih načela. Famozna srpsko-tolomaška četa,
koja je negda bijesnila po gradu, povukla se u
tmine i šuti, uvjerena da su prošla već ona vre-
mena kad je bilo prosto Hrvata ružiti, i po krč-
mama i ulicama goniti srpski prkos. Odjek sta-
rih srpsko-talijanskih kleveta i psovaka, kadkada
čuje se još sa strane ,Dalmatovih“ već dobro po-
znatih dopisnika, koji već i samu ,Dalmatovu* u-
pravitelju postadoše dosadni, kao što znamo po
jednomu njegovu ljubimca. Bijedan, čestokrat na-
gje se u teškoj neprilici, ne znajuć kako da skupi
i u red sastavi materijale što mu ih pošlje njeki
neznalica. ,Srpski Glas“ nalazi se uistoj neprilici,
i da mu ne pomogoe polemika oaših listova, i
kronaka dubrovačkih kuodurarija, ne bi imao šta
da tiska.
Nego i u Bosni i Ercegovini, na koje pokra-
jine pansrbizao vrlo računaše, budi se velika reak-
cija. Tute sa katolicima, Muhamedanci bore se
proti srbizmu da ne mogu bolje. Na temelju po-
vijesti i narodnog prava viču: go vjeri smo muha-
medanci, ali po krvi po ništo Srbi nego Hrvati.
I tako treba da bude. Svaka moda kao moda tra-
je od danas do sutra: treba da propane. Treba da-
kle da propane i srbizam u našim stranama : mo-
ra da se povrati odkle je i došao, ter ako ga je
želja kod Hrvata spasiti uspomenu svoga imena,
nek spozna da nije drugo nego gost, trpljeni gost:
Naši Dopisi.
Kuna 65 Maja 1891.
Svim našim Aristarsim koliko ih je god od
pijavskog ća do oskorušnog prijevora, i njihovu
ortaku kunovskomu Girašaninu i famozoomu du-
brovačkomu dogonu, faaatičnoj, po dubrovačkoj mo-
di, srpkinji od Pijavičina. koja šumadinstvo u...,
.... (nečuveno!) širi — poručujemo schiešto e nel-
to da su svojim cinizmom dogadili i dosmrgjeli
svakomu do mile volje, i da će im još malo biti
(po njih do sada presadovoljnog) pirovanja. — Na-
vlastito paka onomu glavnom pobočniku našega
Garašanina, koji svojim bumbističnim patosima ho-
,đe da ocrni svakoga i da stavi pod noge sve a-
" mošnje prave Hrvate pa i prerodoljubnoga dopis-
nika i njegove dopise s ovih kršnih hrvatskih stra-
na..,. Vala bogme neće dok jena ramenu hrvat-
ske nam glave. Baš on Humevac skoptičista on, sam
može ustvrditi da su puke šuplje frate sve što
smo mi njemu i njegovoj furdi nerodoljubna pred-
bacili 1!!! On sam može bezočno, jer ne pojmi hr-
vatstvo u pravome smislu, on rekoh može u sve
glase vikati: kakve smo amanete pogazili ?! Ama-
nete! Ma sto je, bog te vidio, amanet? etimolo-
gijski žnači ? Prosti, Solone, ali si na krivomu pu-
tu; vidi što to znači amapnet — i priznućeš s na-
ma, ti i tvoja compagnia bella, da steu izborima
pogazili najsvetije amanete, pogazili ste svoju,
ništa manje nego svoju narodnost! Ako ste kadri
protivno dokazat, dokažite, a mi ćemo vam odgo-
vorit. Mi vas se za cijelo ne bojimo. Izagjite ako
ste pravedni, na junački megdan pa što komu
Bog dade i junačka sreća. Mi ćemo vam ako i ne-
odgovorite, samo bože dani zdravlje, izniet na srije-
du apodiktičnih dokumenata da se vidi tko su vu-
kovi u ovčijoj koži, i da sudi pošteni svijet tko su
oni koji se danas u Ratu imenom Solons i Ulpi-
jana, glasovitog jurisprudenta, krste i bane, koji
s nikakvog pogleda imadu prava. nit mogu imati
pretensije da se prte u općinske i u seoske javne
posle, Vidjećemo mi, gospodo, hoće li se stati na
rep krivomu vašemu radikalstvu i još lugjoj avo-
katuri neznatnog pijavskog Ulpiana. Vidjećemo mi
hoćeli se šovinisti dočepat vladanja za kojim straš-
no hlepe. Vidjećemo mi napokon hoće li se čist
pravac pokloniti ludom šarenjaštvu ex — pravog
hrvata od Oskorušna et comp. — i izmisljenomu na
Kuni srpstvu šumadinca parona U. Jeste i čali ?
Cijenimo da jeste.
Hrvati čistog pravca.
Spljet 11 maja,
U člancima što ih ,Crv. Hrvatska“ gdjekad
turi u svijet pod naslovom ,Moda* opisuju se muo-
ge istine koje su se u Dubrovniku dogagjale, za
t. zv. srpske ere. Mi ih ovdje rado čitasmo kao
sretno riješenje pitanje o tome novome dubrovs-
čkom srpstvu, a opet jer imamo sad i mi nesreću
kako su je prije dubrovčani imali. Umjetno šire-
nje srpatva započelo je i u Spljetu; & kakvim u»
spjehom, o tome nećemo govoriti, samo čin kon-
statujemo. Kako se postupalo u Dubrovniku sad
se radi i kod nas megju našom mladeži, iznoseći
sve ono što je srpskoga, a ,volterijanskim posmje-
hom“ izvrgavajući ruglu sve hrvatsko. Pa uz to,
kad takav radnik ili agitator slovi kao njekakav auto-
ritet, gotovo je. Kad se do ovakovih stvari dogje, lako
je onda shvatit gosp. Bakotića, koji kaže da ga je srp-
ska kaštelanska majka porodila! - Dubrovčanina i
Korčulanina u kvarenju mladeži u Dubrovniku na-
slijedio je dubrovćanin u Spljetu. Prosto srpskoj
omladini da se ponosi svojim imenom, pa prosto
i srpskim profesurima da je u tome krijepe, ali
da truju našo mladež u ime njihove velike Srbije,
to je naprosto gadno i bezobrazno. I taki ljudi ,kao
Srbi ali od onih za slogu,“ imaju obraza da se
pridružuju hrvatskim društvima.
Pitanje o glagolici amo je na dnevnom redu,
U opće se drži da je ,Crv. Hrv.“ najbolje pogo-
dila odakle u ovome poslu vjetar duva. Biskup naš
sam vidi da je uz nos udario puku, i ne sna šta
bi radio poslje kaštelanskih iskaza, rad kojih se
sada istraga vodi. Govore da će ići u Rim. S Ri-
mom se on u poslu glagolice nema česa svjetova-
ti. Bolje je da pogje u Beč, ali preko Magjarske
i Budimpešte, jer će tako po magjarskom cjeniku
put manje stojati, & možda mu i oči otvori.
Y.
Pogled po svijetu.
— Evo kakovo je razmjere stranska u Sa-
stupničkoj kući u Beču, po najnovijem službenom
popisu, Cijela kuća carevinskog vijeća) ima sada
840 članova, 4 mandata nepotpunjena. Sjedinjena
ljevica ima 108, njemačka narodna stranka 20,
klub Coroninijev 18, Hohenwartov 70, poljski
klub &8, rosinski 7, mladočeski 88, klub morav-
skih 10 članova. Slobodna zadroga se. .
ske reforme broji 18 članova, megju kojim 18
antisemit&, bez kluba; suviše nalaze 8%6 i 4
divljaka.