IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE + ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :«: POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA. :— ti Dubrovnik, 14. marta 1914. RUSIJA I EVROPA Dubrovnik, 13. marta. Od nekog vremena sve evrop- ske države povisuju vojni kon- tigenat. Svaka hoće da je što moguće jača, sposobnija za od- branu svojih interesa. Povišenje vojske pojedinih država nalazilo je i nalazi iz- vjesna odjeka i komentiranja u štampi raznih evropskih naroda. Njemačka je prošle godine broj- no povećala svoju vojnu snagu; kako ona tako i druge države. U povećanju vojske : obično se o mm staranje i brigu odnosne ve za njenu bezbjednost. Francuska štampa, na primjer, zabilježila je povećanje njema- čke vojne snage, sasvim hladno, bez nervoznosti i bez sumahni- tih kombinacija. Štampa bečka i peštanska, na isti način, nije u tom registrovanju činjenica pokazivala ni najmanje uzbuđe- nosti i uzrujanosti, pače je izri- čito polazila sa stajališta, da povećanje vojne odbranbene sna- ge nije ništa drugo nego priro- dno shvatanje potrebe, da se država obezbijedi, Dotle ide sve u redu, Ali kad Rusija povećava svoju vojsku, onda padaju sva prava bezbjednosti državne, a na površinu iskače nepovjerenje, sumnjičenje i slično. Prema povišenju kontigenta ruske vojske, kao i protiv po- kusne mobilizacije njene vojske, istrčao se izvjestan dio evropske štampe, u prvom redu njemačke, sa svom svojom žestinom i ner- voznošću. Slovenska carevina na- lazi se na biljezi te štampe, pu- caju na nju fišeci napunjeni sr- džbom, prijetnjom i mrzovoljom, udara se na nju sumnjičenjem, i podozrijevaju se nekakvi prekri- veni, tajni politički ciljevi. To čitamo u jednom dijelu štampe. Eno Njemačke. Frankfurter Zeitung vide, jasno i očevidno, u ruskoj pokusnoj mobilizaciji čitav početak velikog svjetskog rata, te, akcentujući na opasnost koja prijeti Njemačkoj, poziva Njemačku na provedenje jedna- kih mjera, Bečka štampa takođe se bavi ruskim naoružanjem. Tu se čita, da više nema novaca da se čine pripreme i uzbune, i upozoruje se Rusiju, prilično spe- cialnim žargonom, nek ne ruši uvjerenja u mir i održanje mira. Neke su opet novine po nešto smjelije i odvažnije, pa u Rusiji već gledaju odlučnog neprija- telja. U toliko, ruska se je vlada pobrinula da umiri taj dio evrop- skog javnog mišljenja, pa je iz- javila, da naoružanje nije nego samo pokusno, da nije upereno ni protiv koga, i da se nikome ne treba ni uznemirivati ni bo- jati. Ruska je vlada čak istakla da ona uvjerava o istinitosti tog demantia. * Nastaje pitanje: Ima li pra- va taj izvjesni dio štampe da tako tumači namjere ruske po- litike, i da u njima gleda samo prikrivene osnove? — Na to nam pitanje može najbolje od- govoriti vladanje i političko dr- žanje Rusije za cijelo vrijeme balkanskih ratova i krize. Dr- žanje Rusije kroz vrijeme krize bilo je evropsko, hoćemo da ka- žemo, ona se je držala u armo- niji sa evropskim velesilama; & to je držanje Evrope u toku kih ratova bilo neutralno i miroljubivo, to je i držanje Ru- sije, kao člana tog evropskog koncerta, bilo samo miroljubivo. Svi se sjećamo, da je ruska po- litika bila toliko miroljubiva, da su se u izvjesnim ruskim poli- tičkim krugovima dizali čak i protesti protiv bezgranične mi- roljubivosti. Rusija je za vrijeme balkanske krize, kao i ostale evropske velike sile, radila na održanju mira i svoje političko držanje skroz udešavala i prila- gođavala principu održanja mira. Takvo držanje Rusije nekima je donijelo i uspjeha. “ Dakle, i danas gledati u vo- litičkom držanju Rusije sve dru- go nego li miroljubivost, nije sa- sma čista stvar. Da su sve dr- žave radile za ciljeve Ewrope, za mir, onoliko koliko Rusija, valjda bi balkanska kriza bila nešto ranije i brže svršila, mno- ga bi se pitanja bila možda ri- ješila sa manje štete, uznemire- nosti i opasnosti po opšti mir. S toga cijenimo, da se ni danas ne može govoriti o prekrivenim namjerama ruske politike, kad je baš ta ruska politika do da- nas bila onakva kako smo na- veli, naime, u skladu: sa težnja- ma i željama Evrope. Po tome današnja sumnjičenja mogla bi da budu prekrivene namjere iz- vjesne štampe, koja je do sada više puta pokazala, kako je spo- sobna da sumnjičenjima i pod- metanjima aranžira do bajoslov- nosti strašne afere, koje su se, sa svom svojom odvratnosti, do sada raspršavale u — dim, Da- nas je već teže, neistinitim i iz- mišljenim aferama, navoditi ja- vno mišljenje na svoj mlin; to ide donekle, pa se prave na- mjere otkriju i očituju. Stvaranje kobnih afera, na temelju izmišljotina i sumnjiče- nja, davno je postalo monopo- lom jednog dijela štampe, ali, sa srećom, taj monopol ne ren- tira. Ekspropriacija morske obale Na zajedničkom saboru u Pešti primljena su dva zakona o ekspropri- aciji morske obale uz hrvatsko terito- rije. Ovaj zakon uzrujao je u velike novinstvo i opoziciju, Koaliciji se pred- bacuje sa strane opozicionalnog novin- stva da je mirno propustila i gledala ova novu povredu nagodbe i da nije nikako proti tome ustala. U hrvatskom se saboru već nekoliko dana o tome debatira. Govorila je opozicija, govorio je i ban o ovom predmetu, a govorili su i zastupnici koalicije, te odbijali prigovore i napadaje. Od većine izja- vili su se o ekspropriaciji morske obale Dr. Mažuranić i Dr. Hinković. Da raz- jasnimo stvar i uzroke konflikta, pre- nosimo iz govora Mažuranićeva neko- like pasuse: Obala morska u interna- cionalnom smislu je onaj potez zem- ljišta, koji se kod samog mora proteže u nekoj stanovitoj širini do privatnih vlasništva i služi u javne svrhe, zato, da se tamo svaki smije slobodno kre- tati na tom zemljištu, da svaki sa morske strane može pristupiti, da na tom zemljištu nitko nikomu ne može svoga kretnja priječiti. Ali svakako glavna mu je svrha ta, da pristup s mora na kopno olakša. I kao takova obala je javno dobro i svaki od nas imađe pravo, da na tn obalu stupi, da svaki ima pravo da ga utom drugi nesmije da priječi. Ta obala uza sve to, što je ona javno dobro, što služi svima jednako, ipak je sastavni dio teri- torija one općine, u koju zasjeca, dakle sastavni, dio teritorija kraljevino Hr- vatske. Na tom teritoriju, i ako dobro, po naravi same stvari ima da vrši i op- CRVENA HRVA izdavateli | odgovorni urednik: ivo Arsete, Godina XXIV. — Broj 4. ćina i kotar i zemlja, sva ona svoja prava, koja viši inače u svom _ terito- riju. Samo sada dolazi jedan plus, da je na tom teritoriju povjeren nadzor, u koliko se tiče samoga pomorstva, posebnoj jednoj oblasti, pomorskoj ob- basti, kao specijalnoj oblasti, koja ima da se bavi sa pomorstvom i ima da vodi nadzor nad ovim teritorijem, ko- liko se to tiče samog pomorstva. Ta pomorska oblast nije naša autonomna obla«t, nego zajednička i sada, gospodo, dolazimo do toga, da ako pomorska oblast u svojoj kompetenciji, u svojem nadziranju te obale u smislu pomor- stva prisvoji nešto od onih prava, koje bi imala naša općina, naš kotar i naša zemlja na tom teritoriju da vrši ako se to dogodi, onda zajednička ta oblast neka prava prisvaja na štetu naših autonomnih oblasti. Onim momentom, čim pomorska oblast kao takova pređe svoj djelokrug nadziranja obale u smi- slu pomorskom, onim momentom je ona zadrla u prava naše autonomije. Zakon o eksproprijaciji kaže, ako je nužno za pomorske interese i svrhe, da se može ekspropriirati privatno do- bro, koje leži pokraj obale i da se tako ekspropriirano dodaje k onomu od prije postojećemu javnom dobru i postaje javno dobro. Sam princip eksproprija- cije privatnog zemljišta u svrhu pro- širenja obale nema u sebi ništa lošega, nego dopače dobroga. U $ 2. govori ovaj zakon o tomu, da se imade obala prije, nego bi se ovaj zakon imao u porabu uzeti, da se prije toga imade obala očistiti, da se imade postaviti u takovo stanje, kako. bi trebala da bude naime, da ta obala bude otvorena i to se kaže radi toga, jer ima mjesta, gdje obala nije otvorena i očišćena. Kako se imade pri tom postupati, ovaj S kaže, da će se postupati sporazumno sa hrv. banom. Prigovori sa strane opozicije, mjesto da se kreću točno u konkretnim pojedinostima, uniirani su u jednom velikom glasno politiku : Ovim zakonom izručava se obala kraljevine Hrvatske Mađarima. Ja bih molio gospođu, da ovako ne reknu. Zakon u svojoj stra- nosti ide za tim, ne da obalu suzi i dade Mađarima, nego daje pravo po- morskoj oblasti, da pojedine dijelove privatnika priklopi javnomu dobru i da ju time proširi. Govornik spominje zatim konflikte koji su radi obale nastajali, a ti su državni. Jedno je gruntovni upis te obale a drugo je pitanje kompetncije na toj obali. Obala, nad' kojom je nadzor vo- dila pomorska oblast, nije bila upisana na nikoga i činovnici pomorske oblasti u svojoj prerevnosti došli su na misao i držali, zato što pomorska oblast ima nad obalom nadzor pomorsko-redar- stveni, da je radi toga obala vlasniš- tvo zajedničkog erara i htjeli su tu obalu da gruntovno upišu na zajedni- čki erar. I faktično, pošto se nije za to u početku saznalo, pošlo je za ru- kom, da su neki dijelovi te obale gbilja upisani gruntovno na državni erar. Čim se to saznalo, naši ljudi počeli se za- nimati i naše oblasti uputile su pučan- stvo, da se tom protivi. I tako se do- godilo, da je većina luka primorskih napisana na državni erar, Samo iznimka se dogodila s lukom Selce, da je jedan dio napisan na drž. erar, a jedan dio na općinu, a jedan dio na nikoga. Ovim zakonom nije riješeno pitanje konflikta na obali nego tek pitanje ekspropriacije. Pitanje kompetencije na obali imađe se tek sada riješiti i tu moraju vlada i ban paziti, jer pomor- skoj oblasti pripada stanovito pravo nadzora, ali našim oblastima pripada ono drugo naše pravo, da se na svom teritoriju razvijaju po svojim zakonima. Kako će se te dvije vlasti snaći, tu leži dtuteres, tu leži pogibelj. Najveći dio konflikta nastao je kod podijeljivanja dozvola. Ima da se riješi pitanje, hoće li se kod građevne dozvole urediti tako, da će se pomor- ska oblast zvati na raspravu kao inte- resent, ili da naša oblasti uređuju u rom na pomorsko pitanje, da daje do- zvolu, odnosno odbija. + Opozicija bi imala prigovarati dru- gome i to načelnoj naravi u samom zakonu. Ovaj se zakon nastavlja na zakon o ekspropriaciji god. 1881. Proti tomu zakonu ima se prigovarati, jer je donešen u zajedničkom saboru. Ovaj zakon sadržaje takove ustandve, koje smije samo ovaj sabor donašati. 'To može biti predmetom prigovora i ras- prava da naglasi jer ako imadu da prilike, a :ne ovakove fraze bacati a narod: uzeli su obalu i dali ju Ma- džarima, nego valja iz državopravnog gledišta spomentti, da je već osamde- setih godina bilo proti onom zakonu prigovora, jer je stvoren na zajednič- kom saboru i jer ima ustanova, koje se protive nagodbi. To ste imali prigovarati, onda bi narod znao, o čem se radi. To je jedno državnopravno pitanje glede forme same, a ne pitanje o po- morskoj obali kao takovoj, već o zakonu koji to pitanje riješava. Kad ne bi bilo ovog prigovora zakonu sa državnog gledišta, onda sama ekspropriacija ne znači izručivanje hrv: teritorija Madžarskoj, nego znači pro- širivanje obale u svrhe pomorske i onog pučanstva, koje tamo živi. Zadaća nas i vlade je paziti, da se provađanje zakona a osobito kod ustanovljenja kompetencije ne okrnje naši interesi. Pregled Srbija i Bugarska Petrogradsko Novoe Zvono donosi uvodni članak o srpsko bugarskim od- nosima, pa među ostalim kaže : »Sudeći po jednom dijelu bugar- ske štampe srpsko-bugarsko pomirenje otežano je izjavom Srba, da ne žele ustupiti ni jednu stopu Maćedonije, koju Bugari smatraju za svoje zako- nito nasljeđe“. Smatramo da nam je dužnost na- pomenuti, da savremena karta Evrope nije osnovana na načela etnografske spravedljivosti. Ova je karta nacrtana uspjesima oružja i talentima diploma- cije. Kad bi Srbi i Grci napali na Bu- garsku i oduzeli ioj Maćedoniju kao što je Rumunija uzela Turtukaj-Balčik, moralni osjećaj mnogoga Rusa nebi se s tim pomirio i zahtjevao bi da se us- postavi narušeno pravo. Ali, zapadnu Maćedoniju osvojili su od Turaka Srbi, a ne Bugari, i nijesu Bugari pomogli Srbima da uzmu Bitolj nego su Srbi pomogli Bugarima da uzmu Jedrene. To su fakti, koji se ne mogu os poriti. I još nešto, nijesu Srbi napali Bugare, nego Bugari Srbe, i uz to mučki, bez objave rata. To je takođe fakt. Nikada mi nijesmo krivili, niti ćemo kriviti, bugarski narod i bugar- sku armiju za taj zločin protiv Slo- venstva. Ali mi krivimo i krivićemo pojedina lica u Bugarskoj. I dokle god su ta lica na vlasti, mi ne možemo imati prema Bugarskoj, kao državi, onakav odnos kao prema Srbiji, koja se od početka pa do kraja rata bespri- jekorno ponašala kao slovenska država, Stoga, mi nemožemo priznati ni Bugar- skoj ni Rusiji nikakvo moralno pravo, da od Srbije zahtijevaju vraćanje Bu- garskoj teritorije, koju je ona u po- štenom boju osvojila. Ovo pitanje, da bi se izbjegli nesporazumom i zaoštre- nosti, treba prenijeti sa gledišta prava na teren političke celishodnosti. Na tome terenusu mudri g. Pašić i nje govi drugovi uvijek stajali i neće ni- kad odbiti da na njega stanu. Nijemac o Arbaniji Pavao Michaelis u političkom ne- dieljnom pregledu Berliner Tageblati a, bavi se današnjim svečanim i veselim m PRETPLATA I OGLASI = NEFRANKIRANA PISMA NE o00000000000000 RUKOPISI SE NE VRAĆAJU raspoloženjem albanskoga naroda. On kaže : Razumije se samo po sebi da vrli Albanci očekuju sada od svog novoga kneza da se s njegovim dolaskom lije zlatna rijeka na njih i na njihovu zemlju. Inače, šta će im knez, Sva je g : i gi diti F i E. i U svakom slučaju glavna stvar za novu vladu biće u tome, da ona umije odr- žavati labilnu ravnotežu između Veli- kih Sila i balkanskih susjeda. Sreća je za kneza, što je on van nacionalnih i Njemački narod, koji odaje dobroj volji princa Wieda, iskreno će se radovati, ako bi mu pod teškim pri- likama pošlo za rukom da se održi i da srećno izvede djelo, kojega se pri- mio, a ako ne, onda će mu ostati bar jedna interesantna uspomena. Bilješke Posljednji broj našega lista bio je Austriji. Ona se u monarhiji i prodaje, i kupuje, i čita, pa niko nikome. Mi smo u posljednja ja 2 broja preveli reli po ništa. Uz pat nam je plava olovka iz- brisala neke rečenice iz jedne dubro- vačke vijesti. da je vijest imala baš toliko efekta! . Upalo nam je u oči, da je jedan novi naš list, neovisan i nacionalistički i patriotski, zabilježio ; da bosanski zastupnik Dimović jedini provodi, na zdravoj bazi, narodno je- dinstvo Hrvata i Srba! Sigurno to bi- jaše štamparska pogrješka ! . Prava Crvena Hrvatska ski- nula je masku sa liga svoga. Prošli broj bio je iskićen i nakićen. Povike koje je sama , Prava“ oduševljeno do- nosila da su se razlijegali gradskim tlečući“ aš il kellisnsbog tala, sama sada dopušta konavoskom dopi- sniku — ,strijelcu“ — da ih desavuiše, I onaj strijelački dopis kako li je ša- rovit! Pa onaj spisak ,glasovitih lju- di“ ! Mamelučka odbrana od mameluka. Dobro je ipak znati, s kim imamo po- sla. Ali ,Prava“ može biti uvjerena, đacima ruske štipendije, Jedan je optu- žen i za to, što je napisao — rusku slovnicu. Na raspravu je pozvano 96 svjedoka. . a * 4