IZLAZI SVAKE SUBOTE

ZA DU-
U NA
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMST
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA 8E PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
= ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA:
BROVNIK I ZA AUST

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA.

Dubrovnik, 27. marča.

Otkrića o atentatu na Rijeci
pobudila su opću sensaciju, i
ona su još jedan karakterističan
primjer, među tolikim ostalim,
što se kod nas može da dogodi
iza kulisa mnogih događaja, koji
na prvi mah imaju sasma drugi

led.

Scipioni! Nije to ni prvi ni
posljednji. Bog zna koliko ih je
još, samo što se drukčije zovu
i, što u nekoliko drukčije rade.

*

Prvih marta bačena je bomba
u baštu riječkog namjesnika, ek-
splodovala je i nanijela je ne
velike štete. O tom atentatu do-
niješe sada novine vrlo karakte-
ristična otkrića. Neki Giuseppe
Scipioni, iz Ortone, priča, da mu
je funkcioner državne policije
Dr. Enrik Beusterin ponudio iz-
vjesnu nagradu da spremi jedan
atentat. Radilo se o tome, da
se baci bombu pred namjesni-
štvenu palaču na Rijeci. Taj Sci-
pioni trebao je da nađe u Ja.
kinu jednog anarhistu, koji bi
se primio da falsifikuje pisma a
pisma bi imala da dokažu, da je
atentat bio naređen tome istome
anarhisti od gg. Zanelle, Coro-
sazza, Bachicha i Brusa. Dr.
Beusterin imao je predvidjeti,

da na večer atentata ne bude
straže pred palačom, kako bi.
atentator mogao neopaženo po-

bjeći. Sutri dan bi Scipioni imao
primiti polovicu obećane mu na-
grade od 5000 kruna. Imajući

kompromitentna pisma, Dr. Beu- |
sterin imao je dati uapsiti to- |

božnje inspiratore atentata, a
Scipionu su trebali platiti dru-
gih 2500 kruna. Osim toga, od

tada dalje, imao je Scipioni pri- |

mati 3000 kruna godišnje po-
moći. Iste večeri Scipioni je bio
primljen od namjesnika Wicken-
burga, koji mu je potvrdio obe-
ćanja sa strane Beusterina, i
dade mu 300 K za troškove, da
se povuče u Jakin da nađe a.
narhistu.

Scipioni otputuje.  Izmijeni
nekoliko telegrama sa Beusteri-
nom, koji mu pošalje 200 kruna
kao predujam nagrade anarhisti
koji je imao pisati pisma, te nađe
atentatora u osobi nekog Belelli,
koji je docnije, poslije atentata,
bio uapšen na Rijeci.

Scipioni se povrati na Rijeku
sa Belelli, dogodi se atentat, ali,
protivno uslovima, atentator je
bio uapšen, Scipioni je protesto-
vao, te mu zaprijetiše da će i
njega uapsiti. Da je htio otići
sa Rijeke, morao je dati Beu-
sterinu 500 K kao kauciju. Za
naknadu imao je od kapetana
policije Kemarki 500 kruna, od
kojih 400 trebalo je platiti anar-
histi za kompromitentna pisma
i 100 K za putne troškove. Da
je nabavio takva pisma, bio bi
dobio nagradu od 5000 kruna,
pripomoć godišnju od 3000 K,
i bila bi mu povraćena kaucija.

Ali Scipioni, u Jakinu, odmah
o svemu informuje advokata Bac-
cicha i druge koji su imali biti
kompromitovani i događaj ge
blikuje u listu Z/ Ordine. Kao
dokaz svojim navodima pokazuje
Scipioni na telegrame poslate
mu od Beusterina, a ima i po-
štanskih uputnica za novac koji
je primio sa Rijeke.

Ovo je istorija. riječkog aten-
tata, prikazana po talijanskim
novinama koje ističu, kako je
ovaj atentat bio organizovan od
policije, e da odgovornost za
njega bace na talijansku stranku.

GO-
vo

s

Dubrovnik, 24. marta 1914.

Naravno, ovo izvješće Sci-
piona odmah je dobilo zvanični
demanti, Da li je istinito što
Scipioni otkriva, znaće se sva-
kako kasnije; istina će iskočiti
na površinu. Nas ova otkrića ni-
jesu ni malo ni začudila ni izne-
nadila; nije ovo prvina. Koliko
li procesa i ,veleizdajničkih“
afera nije do sada bilo, a i još
će da ih bude dok stvari ovako
teku, i to uvijek da se kompro-
mituje jednu stranku ili jednu
narodnost i narodne vođe! Samo

ijani bi morali drugim okom
gledati ma razne Scipione, pa
ma gdje se oni nalazili. Ovi bi
trebali uvidjeti, da su tršćanski
događaji šipionada, i da su tr-
šćanski talijani Scipioni, samo
tom razlikom da oni tjeraju da-
lje i ne izdavaju se. Mi razli-
kujemo Talijane s one i Talijane
s ove strane Jadrana. Oni ona-
mo su naivni, možemo kazati, u
vjerovanju ovima ovamo kad im
izvješća šalju o ,talijanstvu“ na-
šega primorja. A ovi ovamo,
koje predvode i vode tršćanski
židovi talijani, a imituju ih naši
nZaratini“, imaju naročite ciljeve,
kakve, bez sumnje, nemaju Ta-
lijani u Italiji. Događaji na Re-
voltelli nijesu ništa drugo nego
nepotrebno potpirivanje mržnje
između nas i Talijana, što ima
dublje uzroke i dalje ciljeve. 1
zato je reakcija naša, reakcija
narodna, protiv ,kulturnih“ ta-
lijanskih ispada tiha, mirna i
ograničena na prostu odbranu;
| naš narod vidi šipionadu i ne
da se tako lako dovesti na ta-
nak led. Mi sa toga stajališta
posmatramo talijanske provoka-
cije, koje nijesu talijanima ni-
| saivso nacionalna potreba, jer
oni zaista, kao neznatna manji-
| na našem Primorju uživaju veća

 

privilegija, no što ih zaslužuju

\i što bi ih po pravici išlo. Mi
| nikad nijesmo niti ćemo ustati
protiv talijanske nacije, ali ćemo
| se uvijek braniti od podmetnu-
| tog talijanaštva, branićemo se,
| branićemo svoje na svome. Ali
| mržnja protiv nas tako zaslje-
\ pljuje i one koji bi mogli pro-
| gledati, da oni apsolutno ne
vide kud vode ove borbe, ova
mržnja i ovi sukobi.

Nama talijani ne utjeruju ni
malo straha u kosti, mi se njih
ne bojimo, ali uvjereni smo, da
bi se pravi talijani morali bojati
tršćanskih provokatera, tršćan-
skih laži-talijana, koji su opasni
i po nas i po njih, i koji utiru
put trećemu koji nikako ne može
biti prijatelj ni našoj ni talijan-
skoj naciji, a to je germanizam.

Žalosno je, da ga talijani, pa |
upotrebljuju |

bilo i nesvjesno,
protiv nas, te nas stavljaju u
poziciju gdje se moramo boriti
protiv dva neprijatelja, na dva
fronta. Sreća, da naš narod ima

ipak snage, pa će se znati odu-

pirati sve do konačne pobjede,

a da zna i da je kadar, to je.

on dokazao.

 

 

 

 

Današnja Srbija
Beograd, 21. III. 1914.

Iza onih teških dana ratovanja na-
stupio je period mira i rad na kulturi
našao je izraza u punom jeku. U no-
vim oblastima jednovremeno po svim
mjestima osnivaju se sokolska i stre-
ljačka društva, čitaonice i knjižnjice.
Određen je velik broj osnovnih škola
ali se osjeća velika oskudica učitelja.
Otvorene su mnoge škole, učiteljske,
ratarske i gimnazije, Pozorišne grupe
obilaze glavnija mjesta i davaju pred.
stave, Po svim a osobito manjim mje-
stima oficiri i ostali kultarniji radnici

 

  

davajn zabavna posijela i drže analfa-
betske tečujeve. Muslimani i Arnauti
osjećaju se dobro, & narod ostali stu-
pio je velikim mahom u ovaj novi ži-
vot sa jednom vanrednom samosvješću
kako se to da razabrati iz svih stvari,
Svi se varoši poljepšavaju i čiste, grade
se drumovi a država sem željezničkih
pruga radi na uređivanju izvora i ru-
dnika, na kolonizaciji i općoj prosvjeti.
Blagotvoran uticaj kulture daje lijepe
plodove.

U takvome stanju stvari kampa-

njihovome morala i upravo je odurno
što Makedonski Glas koji izlazi u Pe-
trogradu na bugarskom jeziku, donosi
o nekakvim zvjerstvima i pokoljima u
Novoj Srbiji. Dolaze međutim česti gla-
sovi o pripremanju komitskih četa i o
radu bugarske ,revolucijonarne propa-
gande“, Sama konstatacija da takovih
vijesti uopće ima strašno, djeluje na
svakoga koji zna kako je danas dobro
i kako se svi lijepo osjećaju u novim
krajevima. S druge strane pri dolasku
princa Wieda u Drač bile su od tog
novog vladara primljene u audijenciju
neke deputacije tobože sa Kosova i iz
Ohrida, kojima da je novi vladalac
obećao pomoć. Ne zna se koliko je
istinitosti u tome, ali i to sa onim prije
dobro govori o intrigama koje se prave
na račun ove bijedne naše Srbije.
Poznato je danas i Japancima, da
je u Srbiji nacijonalna svijest vrlo ve-
lika. Dok je prije rata uza svu svijest
i velike nade ipak bila nastala neka
nostalgija, neka bolna smalaksalost i
| osobito iza aneksije neko očajavanje,
sada svak vedro gleda u svoju buduć-
nost tvrdo vjerujući u ostvarenje ko-
načno svih nacijonalnih ideala, sa jed-
nim velikim pouzdanjem u svoju snagu.
U tome nema šovinističke poze i pre-
tjeranosti i oholog egoizma nego je taj
nacionalni ponos samo jedan prirodan
rezultat narodnog instinkta i nacijonalne
svijesti. Vjerovanja nije nikad maaj-
kalo srpskome seljaku, ali je danas i
vjera i nada mnogo veća, mnogo jača.
Po svim znacima i po vijestima koie
dolaze iz diplomatskih kancelarija i pre-
stoničkih biroa, sprema se bura u
skoroj budućnosti. Taj isti dojam koji
se znatno opaža u cijeloj evropskoj
štampi, i ovdje je proizveo! iste rezul-
tate i Srbija znajući dobro što joj voj-
ska znači radi neumorno na snaženju
i jačanju svoje hrabre vojske. Osim
toga što svaki naš čovjek iz tih
krajeva ovdje osjeća neku lakoću u
svemu uživajući ovu slobodu, on ne.
sumljivo dobija i jedan jak podstrek i
jedan dobar lijek i ko je ovdje boravio
ne će sigurno očajavati i pesimistički
gledati u sutrašnjicu. Ovaj grad kao u
svemu izraz cijelog života Srbije daje
| lijepih dokaza o velikoj macijonalnoj
| svesti Srbijanaca, tako da je ova va-
| roši ako je po svome broju stanovnika
| i po svojoj dosta velikoj internacijo-
| nalnosti u prometu, trgovini i stran-
| cima, doista mnogo velegrad, ipak
| mnogo i premnogo nacijonalistički grad
\ i dična prestonica kraljevine Srbije. 1
baš ovdje kao i u cijeloj Srbiji osje-
ćate izvjesnu radost kad razumijete sve
pokrete i sve goste ovih ljudi, kad im
u očima i na licu čitate da su nestr-
| pljivi i da jedva čekaju, da ponovno i
|

 

što prije teško ispaštaju stoljetne gre-
hove naše zle sudbine. Bto tako ova
| kulturna Srbija kojoj i braća podmeću
klipove, vjerom u sebe i u narodnu
| našu opću budućnost čeka veliki dan.

| Milko B.
| “

| Bilješke

» Hrvatska Korespondencija“ a i
druge zagrebačke novine donose vijest,
da će ove dane biti odgođen Hrvatski
Sabor na više nedjelja. Prekid bi tra-
jao do mjeseca maja, a tada bi sabor
opet nastavio sjednice, da raspravi pro-
račun.

 

 

  

\ i
' == a
.

 

 

 

SLI

+ Na ovu vijest o odgodi , Srbobran“
piše, da ovo pitanje nije još odlučeno
i ne može se tačno kazati koji će se
dan sabor odgoditi. Kad se sabor sa
stane ponovo imaće da riješi ne samo
proračun već i mnoge druge zakonske
osnove.

*

Rumunjski list Bukarester Tagblatt
u dopisu iz Berlina pod naslovom Ju-
goslavenska opasnost piše o najezdi Ju-
goslavena i ugroženju Nijemaca u mo-
narhiji, pa ovako završuje :

Kao što se vidi, opasna je i 0z-
biljna politička siteacija, u kojoj.:se
dana« austrijska država nalazi prema
Jugoslovenima. Što se tiče austrijskih
Nijemaca, za njih u svakom slučaju
neće biti dobro, pa kako da se ta si-
tuacija razvila i razmrsila. Ako austrij-
ska vlada hoće da osigura sebi vjer-
nost Jugoslovena obećanjem i predu-
stetljivošću /u nacionalnom  pogledn,
onda to može da bude samo na račun
Nijemaca. Ako bi, pak Austrija za
slučaj pobjednog rata proširila svoje
teritorije na jug, onda će se znatno
povećati moć Slovenstva u državi, u
kojoj danas već ima ukupno 60%. cje-
lokupnog stanovništva prema 36% au-
strijskih Nijemaca.

Dođe li do toga, da se Austro-
Ugarska riješi na oružanu odbranu od
slovenskog zaobručavanja sa sjevera i
sa juga, onda će nastati borba, čiji će
rezultat riješiti pitanje: da li njemačka
nacija ima još budućnosti u srednjoj
Evropi ili će morati da podlegne pod
talasima brojno jačeg ofenzivnog Slo-
venstva.

*

Kotarski poglavar u Spljetu, Szil-
vas, opet je izdao svoj glasoviti ,akaz“,
poznat iz dobe balkanskih ratova i doc-
nije, kojim za tri mjeseca zabranjuje kiće-
nje kuća, osvijetljenje nošenje vrpca i
tako dalje i dalje. On hoće da tim dade
toliku važnost spljetskim talijanima, pa
cijeli grad stavlja u neku vrstu iznimnog
stanja. I ovi ljadi misle u svojim ve-
likim glavama, da se ovakim mjerama
ugušuje narodna svijest! Općinsko u-
praviteljstvo u Spljetu protestovalo je
kod namjesnika za ove iznimne mjere,

Komesar Peršić u Spljetu prepla-
šio se od pjesme Onamo 'namo. Ću-
dnovato. — Da je Prizren u Arbaniji,
dalo bi se shvatiti, ali kad su već ona-
mo došli Srbi, komesarev je strah su-
višan i nerazumljiv. Evo kako se pre-
plašio. Građanstvo spljetsko otpratilo
je na parobrod dva slovenska đaka
koja bijahu došla u Spljet sa hrvatskim
đacima. Pri polasku parobroda klicalo
se i pjevalo; pjevala se Lijepa naša,

* pa zatim i Onamo 'namo, Komesar Per-

šić, sa 20 žandara i kumpanijom de-
tektiva počeo tiskati i gurati svijet.
Kako da bi Spljećani zbilja otišli ona-
mo, onamo, — u Prizren, da potjeraju
Srbe!!

.

Sve novine donose, da će Sviha
dobiti mjesto na austrijakom konsulatu
u Draču. Nastić uživa priznanje, pa
može i Sviha ovo imenovanje i odli-
kovanje !

 

Jedna dužnost
naše omladine

Mnogo se u zadnje doba piše po
novinama, što mnogi naši ljudi čine u
Srbiji. Tamo ih je iz Dalmacije mnogo
otišlo, a većina ih ne voli ništa da radi.
besposličare, skiću se po kafanama i
trče od ministarstva do ministarstva
tražeći novaca. Toliko je toga, da ti
ljudi kvare lijep glas, koji naš svijet
do sada uživaše u Srbiji. To su obi-
čno mladi ljudi, koji niti su nauku
svršili niti su zašta sposobni, lijeni i
pokvareni, pa misle da će im Srbija
odmah, brže bolje, podijeliti sva naj-
bolja i najunosnija mjesta a da oni
ništa ne rade, već kritiziraju, Omla-
dini našoj pada u dio dužnost, da ko-

U STUPCU. OGLASI VIŠE PUTA STAMPANI
POGODBI U MA

NEFRANKIRANA PISMA

000000000000000

 

su PRETPLATA I OGLASI =
ŠALJU SE UPRAVI, A_DOPISI UREDNIŠTVU

, IZJAVE 1 JAVNE

E OBJAVE &0 PARA OD 1

NE PRIMAJU SE.
RUKOPISI SE NE VRAĆA

liko je moguće spriječi seljenje takvih
individua u Srbiju, omladina to u ne-
koliko može, jer ona pozna, može da
pozna tu navalu parasita, koji se gu-
raju u njezine redove i od pustih
lijepih riječi razvikavaju se patrioti-
zmom. Nek je omladini na srce da
poradi što može, da se guba očisti,

 

iz omladinskih krugova
Proglas jugoslovenske nacionalističke
omladine u Pragu
Slovensko - hrvatsko - srpska  aka-
demska omladina u Pragu ma povjer-

im m

čko društvo , Jugoslavija“.

Općina grada Praga pozdravila je
taj naš zaključak oduševljeno i ustu-
pila besplatno prostorije za čitaonicu,
knjižnicu, administraciju i redakciju li-
sta ,Jugoslavija“, koji ćemo izdati već
prije uskrsnih praznika kao organ ,ju-
goslovenske nacionalističke omladine“.

Skupština je osim toga jednogla-
sno usvojila predloženi nacrt programa,
kojim se ova južno-slovenska omladina
ima da organizuje na idejnoj osnovi
potpunog ujedinjenja Slovenaca-Hrvata-
Srba pod jednim zajedničkim imenom
»Jugoslaveni“ i opunomoćila odbor, da
preuzme inicijativu u organizovanju
sveukupne omladine  južno-slovenske
po čitavom našem jugu.

Međutim je zagrebačka nacionali-
stička omladina preuzela inicijativu i
pozvala prigodom Njegoševe proslave
predstavnike pojedinih akademskih dru-
štava iz svih naših krajeva. Na tom
sastanku u Zagrebu došlo se do pot-
punog sporazuma: 1) da delegati preu-
zmu inicijativu za lokalne organizacije
i ujedinjenje slovensko-hrvatsko-srpskih
društava; 2) da sve te formirane or-
ganizacije porade na formuliranju pro-
grama, kako će se na zboru jugoslo-
venske nacionalističke omladine, još
prije velikih ferija, poraditi na zajed-
ničkome programu; 3) da listovi ,Glas
Juga“ i Jugoslavija“ izlaze za sada
odijeljeno, dok zbor ne uredi pitanje
listova.

Pozivljemo stoga u prvom redu
sva akademska društva po ostalim sve-
učilišnim gradovima, da obrazuju jed-
nako ujedinjenje, i svu našu omladinu
po domovini, da se organizuje i s nama
stupi u vezu.

Pozivljemo sve naše sumišljenike
i prvake, da nas u ovom radu mate-
rijalno i moralno pomognu, sakuplja-
njem pretplatnika i saradnjom za naš
list.

Mi istupamo pod zajedničkim ime-
nom , Jugoslaveni“ naglasujući pri tom,
da naš nacionalizam nije ni slovenski, ni
hrvatski, ni srpski separatni, već ju-
goslovenski,

Da su Slovenci-Hrvati-Srbi jedan
narod, za nas je to do onog časa fa-
kat, dok nas znanost ne uvjeri 0 pro-
tivnom, a to i onako ne bi zaustavilo
naše djelovanje u ovom smislu, jer za
nas je važna činjenica, da Slovenci-
Hrvati-Srbi imaju sv4 uslove, da po-
stanu jedna jedinstvena nacionalna cje-
lina.

Mi nijesmo samo južni Sloveni,
mi hoćemo da budemo Jugoslaveni.

Jugoslovenski nacionalizam  uslo-
vljen je najbolje baš ekskluzivističkim
nacionalizmom pojedinih južnosloven-
skih plemena, čija ie tendencija, da
svoje plemenske osebine prenesu i na
ostala plemena. Ni jedna od tih sepa-
ratnih i separatističkih tendencija nije
bila toliko snažna, da nametne drugo-
mu plemenu svoj kredo, i što više ni
sama nije mogla za svoje pleme da
pronađe one elemente, koji bi ga od
drugoga potpuno odijelili, specifikovali
i karakterizovali kao posebnu nacio-