IZLAZI SVAKE SUBOTE

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA e:

BROVNIK I ZA AUSTRO-UG

ARSKU NA
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED.
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE

= ZA PO 1 ČETVRT GODINE RAZ

MJERNO. :
POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA, :———

Dubrovnik, 9. maja 1914.

Doije riječi itolijancima 1 tolijanašima

Dubrovnik, 8. maja.
:. Pravo ime za ponašanje Ta-
lijana u Italiji, na glas o pono-
vnom sukobu u Trstu, jeste lu-
dovanje. Uvjereni smo, da čar-
latanski prizori koji se ovih dana
odigravaju po glavnim gradovi-
ma Italije, nijesu drukčije nastali
nego na poticaj i telografska
zapomaganja ovih primorskih i
tršćanskih talijanaških delija. Ža-
losno je, da se mlada italijanska
inteligencija u kraljevini dade
tako lako uplivisati i zavesti od
tršćanskih židova i smicalica, te
upasti u take lude pogreške i
ispade koji graniče sa smješnošću,
Mi, za čas, govorimo o ovim
ekscesima sa posmijehom saža-
ljenja, onog sažaljenja koje se
pobuđuje posmatrajući činove i
djela kakvog nesretnog umobol-
nika. Pa moramo tako.

U Trstu je neobuzdana tali-
janaška ulica napala ponovo Slo-
vence. Naravna stvar, da su u
sukobu Talijani izvukli batina,
kako ih posvuda izvlače, samo
ako je pred njima protivnik, a
ne, naravno, kad udaraju na pal-
me i datale, pa im sijeku glave,
obično sa gubitkom od jednog
ili dvoje mrtvih!! U "Trstu su
ranjena dva Talijana, ili bolje,
dobili su zasluženu lekciju za
neprestano izazivanje i napada-
nje. Kao odjek na to, u ltaliji
i po Italiji redaju se demostra-
cije za demostracijama, i u see
protesta protiv događaja u Tr-
stu, protiv Slovenaca, protiv Slo-
vena u opšte, proti nas Jugo-
slovena.

Nijesu to obične demostracije
koje mogu da nastanu kod plahe
mladosti usljed kakva senzacio-
nalnog glasa ili vijesti, te bi
mogao povrijediti patriotsko osje-
ćanje žive, zanesene, vruće mla-
dosti. Ne, nijesu to demostracije
takve vrste; one su nešto sa-
svim drugo, nešto neozbiljno,
mahnito, histerično; one su neka
vrsta abnormalnog stanja. Kad
se u Italiji izvješuju crne zasti\ve,
ili se spuštaju na po koplja; kad
se u Rimu silom obustavljaju
predstave u pozorištima i kon-
certi; kad se u Milanu zatvara
universa, i kad se u Rimu ogla-
šuje mrtvo zvonjenje, klecanje
zvona na universi, itd, itd., &
sve u znak protesta i opšte na-
cionalne žalosti za dvije izbijene
glave u Trstu, — e, onda to ne
možemo i ne smijemo drukčije
nazvati, nego kako smo nazvali
malo prije.

Ovako što može se događati
samo kod neozbiljnog svijeta,

U Italiji se sve to radi samo
zato, što su u Trstu napali Slo-
veuce, i što su bili toliko juna-
čni, da su bacili bombu pred
Narodni dom, namjerom, da
ga unište, Okrenimo stranicu.

m i neozbiljni ispadi u
Italiji, \ im _ okolnostima,
lako bi se da izliječiti. Kad se
djeca uzobijeste, pa iz obijesti
čine štetu, viku i galamu, pojavi
li se neko malo stariji, brzo se
umire i učutkaju, te postanu do-
bra i mirna. Talijanskom ludo-
vanju, naprotiv, nema ko da
stane na put, noma ko da pri-
stupi sa prutićem, zaprijeti, ili
malo šušne. I onda obijest raste,
+ ludovanje se povećava, mahni-
tanje dobija snagu, glava se diže,
jezik se razvežuje, ruke se istr-
čavaju, noge dršću od entuzia.
zma, srce je puno smjelosti i
odvažnosti, a duh pun ponosa i
umišljene nepredobimosti.

Lako je vikati, psovati, pro-
testirati, junačiti se, kad nema

t

 

 

 

 

pred tobom onoga na koga psu-
ješ i vičeš; lako je bacati ka-
menje na prozore i razbijati ih,
ka! nema pred tobom onoga,
kome si to kamenje namijenio.
Uvjereni smo, da svega toga ne
bi sada po Italiji bivalo, kad bi
oni tamo imali pred sobom pro-
tivnika, kad bi, recimo, mase
našega življa, obitavale u Ita-
liji, kako što se oni naseljavaju
i živu kod nas. Što bi kazali
italijanski Talijani, kad bismo
mi bili nešto , kulturnlji“, kako
i oni, pa onako malo, radi uza-
jamnosti, radi oduživanja, trgli
se malo iz mirovanja, prenuli se,
da povratimo dug?! Ne, mi će-
mo i bez takvih sredstava ustra-
jati u borbi za naša nacionalna
prava; mi ćemo ozbiljnije i, do-
stojanstvenije braniti našu na-
cionalnu čast, naš nacionalni
ponos, koji smo u duhu s našom
braćom dokumentovali na Ku-
manovu, Bregalnici i Jedrenima.
Mi ćemo se od vaših mahnitih
napadaja i vrijeđanja braniti a
da vas ne tučemo, ali smo vas
htjeli samo upozoriti na vaše lu-
dovanje i mahnitanje. /

Zriniski i Frankopan
Beograd, 2. maja 1914.

U ovim danima kada uskrsava u-
zamrlo i kada se diže klonulo, kada
je osnaženo hrvatstvo: kada je jugo-
slavenstvom i pobednim balkanskim ra-
tovima, hrvatstvo dobilo pravo značenje.
narodnu sadržinu i lepotu nacijonalnog
ponosa, 243. godišnjica Zrinjsko-Fran-
kopanove smrti slavi se već po svim
našim krajevima, slobodne i neslobodne
Jugoslavije, zajednički. "Taj dan dobio
je opšti, naš, narodni karakter, i je-
dnako kao Hrvati, počimaju da ga
slave i Srbi i Slovenci. Na taj način
on dobiva puniju vrednost, potpunije
značenje i dublji smisao. On postaje
time u pravom smislu reči nacijonalni
jugoslavenski praznik.

Ovo je druga godina što Beograd,
slobodan centar istočnog dela našeg
troimenog naroda, uzima učešća u tome
pomenu. To nije čudo i nije nerazum-
ljivo. Sve ono što je slobodno, slobo-
darskog duha, to je naše: narodno.
Naš narod ima tri imena ali treba da
ima samo jednu sadržinu. Sadržina
našeg nacijonalizma ne može da bude
izraz  ropske skučenosti, štreberstva,
jednostranosti. Ona treba da obuhvati
sve ono što je naše, srpsko-hrvstsko i
slovensko i sve ono što sva ta tri o-

 

RVENA HRVATSKA :

izdavateli | odgovorni urednik: ivo Arsete. Godina XXIV, — Broj 12.

pobočnik Jugoslavenstva. Ona time po-
kazuje da nije srbijanski i da nije
srpski samo nacijonalizovana, nego da je
isto tako jer je srpska svest kod nje
jaka i probuđena, njen! nacijonalizam i
hrvatski. Naše uverenje ostalo bi samo
osećaj kada ne bi bilo primenjivano u
praksu: ona to sadu radi. Ljubeći sve
ono što je maše, narodno bilo to hr-
vatsko, slovenačko, srpsko, oma zato i
sve to drži svojim i ona zato MA
mučenike smatra svojim mučenicima,

što Hrvati Zrinjski i Frankopani ne
uspeše u svojim namerama, ona tako-
đer drži svojom žalošću. Ja se veselim
i zanesen sam do ludila što Srbi osve-
tiše Kosovo kae što jednako svaki
Srbin treba da se veseli i da obožava
svaku pobedu hrvatstva. Ja sam zato
Srbin po osećajima i po mome nacijo.
nalizmu. Omladina srbijanska time po-
kazala je da je ona baš tačno i jasno
hrvatska, hrvatskija od svakog Alfire-
vića, Dulibića i Štadlera, a slovenskija
od svakog Susteršića. Zato i ta lepa
pojava, to realno shvatanje našeg na-
cijonalizma, ima veliku vrednost: tako
treba da mi svi radimo, tako treba da
se volimo i da tako osećamo. Vidovdan
treba da postane opšta hrvatska slava

 

i Uskrs Kosova, Uskrs hrvatstva i po-
beda hrvatske misli.

Omladina je priredila taj pomen
ali je na njemu sudelovala i cela elita
Beograda. Kroz tu svečanost i mani-
festaciju narodnog jedinstva progovorila
je doša celog srbijanskog, slobodnog
Beograda. Na* njoj su bili i starci i
omladina, muškarci i dame, studenti i
profesori, učitelji i naučnici, trgovci i
ministri, oficiri i popovi! 'To je vrlo
važno i to znači innogo : to znači da
je ta proslava postala i srbijanske jav-
nosti, da je Srbija u svojoj biti i svo-
jim uverenjem jugoslavenska država.
Hrvatima treba da bude ponos što Sr-
bija Kumanova i Bregalnice smatra
svojim i mučenike Bečkog Novog Me-
sta, upoređujući ih sa svojim herojima
na balkanskim poljanama i ljubeći ih
kao svoje junake Kosovske koji joj,
njoj i svima nama, stvoriše Budućnost.

Iz reči pređimo na dela kao što
je to pokazala Universitetska Beograd-
ska Omladina.

M. Bartulica.

 

U Dubrovniku, 8. maja.

U prošlom smo broju, na u-
vodnom mijestu, istakli značenje
30, aprila. Danas, kad je taj
dan već svuda po našim zemlja-
ma proslavljen, i to s uspjehom,
smatramo potrebnim još na neke
momente uprijeti prstom, Ovaj
je dan veliki dan, pa zaslužuje
mu posvetiti malo više pažnje

 

od strane narodne štampe, što

deljka imaju dobra, lepoga, narodnoga, | je, radošću konstatujemo, većim

samostalnoga, to je svojina naše celine,
to je naše opšte. Ja ne mogu da bu-

 

dijelom i učinjeno.
Uspomena na mučeničku smrt

dem Jugosloven ako nisam i Srbin i | dvaju hrvatskih velikana bila je
Slovenac, svojim osećajima i svojim u- | proslavljena od cjelokupnog na-

nutrajim izrađenjem, kao i Hrvat. Pra-
ma tome svaki deo jugoslavenske celine
kolikogod je on u tome deo i izraz
specifično jednog dela naroda, on baš
zato jer je deo i jer on kao deo nosi
sve one osebine, celo bogastvo i svu
lepotu koju ima duh, duša i smisao
celine, i koja označeje naše jugosla-
venstvo, za nas jeste isto tako svet i
dreg kao i ostala dva dela. Ja sam
Hrvat ali zato i srpski i slovenski (slo-
venački) deo naše snage, naše nacijo-
nalne moći, za me je isto tako hrvatski
kao i hrvatski deo. 'To je zato jer sa-
držina celine treba da bude jedna, sa-
držina pojedinih delova treba da bude
u jezgri ista i da se sve te tri među-
sobno sa svojim, specijalno svojim ose-
binama upolpunuju, i usavršuju celinu :
a to je naš jugoslavenski nacijonalizam.

Zato se i u adu, središtu
svega onoga što je za Srbe (i otud za
sve Jugoslavene) dobro, narodno i slo-
bodno priređuj : pomen toga dana.
'Tu godišnjicu slavi i Beograd i za to
radi omladina, Ona time pokazuje da

šeg dvoimenog naroda, Hrvata
i Srba. Tako u Hrvatskoj, Sle-
voniji, Dalmaciji, Bosni i Her-
cegovini, Srbiji novoj i staroj,
to je bio dan uspomene, dan je-
dne misli i ideje. Zar je to mali
uspjeh svete i spasonosne ' ideje
nacionalnog jedinstva, jedinstva
u misli i osjećanju? Zar je ne-
znatno značenje toga dana, kad
on ima snagu da o i obu-
zme jednom mišlju sve Hrvate
i Srbe, u svim srpskim i hrvat-
skim zemljama?

Prilikom 30, aprila, sve su
novine donijele prigodne članke.
Milo nam je spomenuti, da su
srpske novine prednjačile u to-
me. Osim novina u kraljevini,
koje su donijele zanosne, tople
i iskrene članke o hrvatskim mu-
čenicima, a koje žalibože, nije-
smo mogli pročitati, jer tih no-
vina još ne primamo; osim njih,
kažemo, treba osebno istaknuti
stpske listove u Bosni i Herce-

 

je svesna, da je narodna i da je pravi | govini, Žalimo, da oemamo mje-

 

 

sta, da te članke prenesemo, me-
đu kojima je i takvih, da bi ih
trebalo u okvirima sačuvati i ču-
vati kao neke znamenitosti. Zna-
jući, kakve su prilike u Bosni i
Hercegovini, ti su pojavi još zna-
čajniji, utješljiviji. Ne samo to,
nego je i dan uspomene bio pro-
slavljen zajednički, složno i brat-
ski, kako u Mostaru, tako i u
drugim mjestima i varošima Her-
ceg Bosne.

Ovo su sve momenti, koje je
svakako trebalo istaknuti,

Evala, tako treba! I sve što
više hoće da nas zavade, rasta-
ve, to jedinstvo jača, snaži i u-
tvrđuje se. Budimo zadovoljni, i
krećimo naprijed istim putem,
pa ćemo skoro i veliki Vidovdan,
od koga nas ne haa već nešto
mjesec i po dana, zajednički
proslaviti. Ne Vidovdan tužni,
nego veseli i junački.

Koliko smeta naša sloga i
jedinstvo, koliko je naljutila za-
jednička proslava 30-og aprila
naše ,prijatelje“, to smo već o-
pazili po nekim bezglavim i be-
smislenim istupima. A Madžari-
ma opet toliko je pošlo uz nos,
da su se i kroz svoje novine na
nas oborili. Prigovaraju nam o-
vako: Hrvati su nam ukrali dva
junaka madžarska, Zrinjskog i
Frankopana, koji su poginuli za
madžarsku slobodu. Ukrali su
nam ih, i slave ih kao svoje na-
rodne mučenike. Ali Srbi, ti hr-
vatski rivali, prisvajaju sada za
sebe ta dva junaka, slaveći ih i
oni kao svoje.

Kako je ovo ,bezazleno“ ka-
zano! Pa, na koncu, puštimo ih,
nek se tješe kako ih volja.

 

Proslava 30. aprila 1671.
u Beogradu

Beograd 30. IV.

Kao i prošle godine, beogradski
studenti svečano proslaviše dan smrti
hrvatskih velikana bana Petra kneza
Zrinjskog i kneza Krste Frankopana.
Proslava je bila danas u sali Osnovne
Škole kod Saborne Crkve. Odbor, koji
se sastojao od starijih, najviđenijih i
najsimpatičnijih studenata univerziteta,
učinio je, da je proslava bila svečanija
nego lani u toliko više, što je zamolio
g. Dr. Ferda Šišića, profesora hrvatske
istorije na Zagrebačkom universitetu,
da kao stručnjak izloži svoje predava-
nje o narodnim mučenicima pred beo-
gradskom publikom, Koliko je taj po-
ziv bila čast i priznanje bratu hrvata,

| stručnjaku, toliko je ujedno bila i že.

lja, da šira publika beogradska bude
dobro i tačno informisana o životu, ra
du i smrti oaših mučenika u odnosu
prema ondašnjim političkim prilikama
i opšte interesovanje ze ovaj novi po-
jav u nacionalnom našem životu kod
braće Srba. Odbor je rasturio po gradu
na tisuće proglasa, pozivajući ,,građan-
stvo i sve svoje univerzitetske i gim-
nazijske drugove da u što većem broju
posete ovaj svečani skup, i time po-
kažu, kako preko Beograda sav  srbi-
janski svet oseća zajednički sa svojom
hrvatskom braćom“.

Već u deset sati golema sala os
novne škole, iskićena hrvatskim i srp+
skim trobojkama, bila je prepuna po-
satilaca ove tužne svečanosti, Najotme-
nije beogradsko društvo učestvovalo je
ovome pomenu, da ukaže počast hr-
vatskim mučenicima kao svojima i da
braći dade svoj osećaj jedinstva, lju-
bavi i vere. Nj. Visokopreosveštenstvo
Mitropolit g. Dimitrije, članovi Akade-
mije Nauka sa predsednikom g. Stoja-
nom Novakovićem, profeso:i univerzi-
teta i srednjih škola, predstavnici na-
cionalno-kulturnih ustanova, viši čino.
vnici, narodni poslanici, nekoliko viših
oficira, pa čak i nekoliko vojnika re-
dova, univerzitetska i srednjoškolska

 

Gu PRETPLATA I OGLASI

ŠALJU SE EH A DOPIS! UREDNIŠTVU
s.

ZI ANNE

OMEN
Po BO GODBI uz PODOŠT 1
NEFRANKIRANA

gin Bea

OGLASE 1

M

RUKOPISI 8 NE NE VRAČAJU

omladina i muška i ženska i napokon
velik broj i ostalog građanstva — svi
ovi uzeše učešća ma pomenu, da se
poklone prahu mučenika i da potkrepe
svoj nacionalni osećaj. Proslavu je o-
tvorio g. dr. Jovan Radonić, prof. univ.
pozdravivši i predstavivši g. Šišića.
Iza srdačnog i oduševljenog ,živeo“,
g. Šišić poče da čita svoje predavanje,
koje je potrajalo jedan sat. Predavač
je hteo, da informiše publiku o pogi-
biji naših velikana, pa je kao stručnjak
izneo sve podatke, koji osvetlavaju is-
toriju njenu sve od početka, od uzro-
ka i povoda, koji su je proizveli. Ma
da je to u samoj stvari dosta suhopa-
ran siže, ipak je predavač vrlo zani-
mivo prikazao i dao jasan portret na-
ših mučenika kao ljudi, političara i na-
rodnih velikana u vezi sa političkim i
socijalnim prilikama, koje su 1
na razvitak i stvaranje — urote.
Šišić pravi je marodni istoričar i A
čan stručnjak, a ona nepomućena ti-
šina i pažnja za njegova čitanja kroz
čitav jedan sat i onda oduševljen a
plauz, bilo mu je priznanje, da je us-
peo. Isto je tako velika pažnja doka-
zala ozbiljno shvatanje ovoga velikoga
narodnog pomena. Iza predavanja g.
Šišića ustade g. Giga Geršić, član Akad.
Nauka i univ., profesor i jedan od pr-

drugim prilikama, pokazala kako istin-
ski i bratski oseća i radi, te želi da
ona na ovom putu nastavi svoj rad.
Ovaj je pojav plod već sazrelog ose-
ćanja bratstva i solidarnosti Srba i Hr-
vata, jednoga naroda sa dva imena.
G. Geršić je malo govorio, vrlo malo,
ali ono što je kazao bilo je tako slat-
ko, toplo, iskruno i bratski rečeno, da
je moralo da dirne duboko u srcu sva-
kog nazočnog Hrvata, a kod brata Sr-
bina da pobudi odobrenje. Drhtavim,
staračkim glasom, sedi je akademik za-
vršio svoj govor rečima: ,,Svaka suza,
koju vi prolijete nad grobovima svojih
narodnih mučenika, naša je suza; sva-
ki vaš uspeh popraćen radošću, to je
naša radost. Mi smo nal od uvek
bili, jedno ćemo i ostati . . Živela
Hrvatska !“

Govor g. Geršića učinio je dubok
utisak na prisutne, Buran aplauz i o-
duševljeno klicanje pozdravljalo je gg.
Šišića i Geršića, Hrvatsku, naše nar.
jedinstvo i t, d. Svi su prisutni zatim
ustali, kad je univ. pev. društvo ,O-
bilić“ sa ostalim omladincima počelo
da peva hrvatsku nar. himnu: ,Lepa
naša domovino , . .* Himna se otpevala
i saslošala mirno i svečano. Time je
ova proslava dovršena.

Epilog.

Danas se navršuje godina dana,
otkako je nastupio jedan nov, vrlo lep
i utešljiv pojav u našem nacionalnom
životu. Taj pojav jest proslava i po-
men hrvatskih velikana na dan njihove
smrti kod Srbijanaca, u Beogradu, tom
našem najkulturnijem i najnacionalni-
jem centru. "To znači mnogo. Taj je
pojav dokaz čiste i prave nacionalne
svesti i vaspitanja, dokaz bratskog o-
soćanja i ljubavi, dokaz zrela shvata-
nja da smo jedno i da treba da bade-
mo jedno.-Od lani je počeo i srbijan-
ski svet da se preko svoje prestonice
svake godine odužuje senima hrvatskih
inučenika, koje naziva svojima! 1 taj
će pomen ostati tradicija sve do ono-
ga časa, kada poslednji hrvatski uspeh
bude srpski uspeh — i obratno. Tako
misle i osećaju svi učesnici proslave,
tako oseća Beograd, tako oseća Srbija

M Hrvat pre nego stane no-

na srbijansko tlo, neka se prigne

i ili poljubi tu svetu bratsku zemlju !
Milan Šare.