IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA e: BROVNIK I ZA AUSTRO-UG ARSKU NA DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED. BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE = ZA PO 1 ČETVRT GODINE RAZ MJERNO. : POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA, :——— Dubrovnik, 9. maja 1914. Doije riječi itolijancima 1 tolijanašima Dubrovnik, 8. maja. :. Pravo ime za ponašanje Ta- lijana u Italiji, na glas o pono- vnom sukobu u Trstu, jeste lu- dovanje. Uvjereni smo, da čar- latanski prizori koji se ovih dana odigravaju po glavnim gradovi- ma Italije, nijesu drukčije nastali nego na poticaj i telografska zapomaganja ovih primorskih i tršćanskih talijanaških delija. Ža- losno je, da se mlada italijanska inteligencija u kraljevini dade tako lako uplivisati i zavesti od tršćanskih židova i smicalica, te upasti u take lude pogreške i ispade koji graniče sa smješnošću, Mi, za čas, govorimo o ovim ekscesima sa posmijehom saža- ljenja, onog sažaljenja koje se pobuđuje posmatrajući činove i djela kakvog nesretnog umobol- nika. Pa moramo tako. U Trstu je neobuzdana tali- janaška ulica napala ponovo Slo- vence. Naravna stvar, da su u sukobu Talijani izvukli batina, kako ih posvuda izvlače, samo ako je pred njima protivnik, a ne, naravno, kad udaraju na pal- me i datale, pa im sijeku glave, obično sa gubitkom od jednog ili dvoje mrtvih!! U "Trstu su ranjena dva Talijana, ili bolje, dobili su zasluženu lekciju za neprestano izazivanje i napada- nje. Kao odjek na to, u ltaliji i po Italiji redaju se demostra- cije za demostracijama, i u see protesta protiv događaja u Tr- stu, protiv Slovenaca, protiv Slo- vena u opšte, proti nas Jugo- slovena. Nijesu to obične demostracije koje mogu da nastanu kod plahe mladosti usljed kakva senzacio- nalnog glasa ili vijesti, te bi mogao povrijediti patriotsko osje- ćanje žive, zanesene, vruće mla- dosti. Ne, nijesu to demostracije takve vrste; one su nešto sa- svim drugo, nešto neozbiljno, mahnito, histerično; one su neka vrsta abnormalnog stanja. Kad se u Italiji izvješuju crne zasti\ve, ili se spuštaju na po koplja; kad se u Rimu silom obustavljaju predstave u pozorištima i kon- certi; kad se u Milanu zatvara universa, i kad se u Rimu ogla- šuje mrtvo zvonjenje, klecanje zvona na universi, itd, itd., & sve u znak protesta i opšte na- cionalne žalosti za dvije izbijene glave u Trstu, — e, onda to ne možemo i ne smijemo drukčije nazvati, nego kako smo nazvali malo prije. Ovako što može se događati samo kod neozbiljnog svijeta, U Italiji se sve to radi samo zato, što su u Trstu napali Slo- veuce, i što su bili toliko juna- čni, da su bacili bombu pred Narodni dom, namjerom, da ga unište, Okrenimo stranicu. m i neozbiljni ispadi u Italiji, \ im _ okolnostima, lako bi se da izliječiti. Kad se djeca uzobijeste, pa iz obijesti čine štetu, viku i galamu, pojavi li se neko malo stariji, brzo se umire i učutkaju, te postanu do- bra i mirna. Talijanskom ludo- vanju, naprotiv, nema ko da stane na put, noma ko da pri- stupi sa prutićem, zaprijeti, ili malo šušne. I onda obijest raste, + ludovanje se povećava, mahni- tanje dobija snagu, glava se diže, jezik se razvežuje, ruke se istr- čavaju, noge dršću od entuzia. zma, srce je puno smjelosti i odvažnosti, a duh pun ponosa i umišljene nepredobimosti. Lako je vikati, psovati, pro- testirati, junačiti se, kad nema t pred tobom onoga na koga psu- ješ i vičeš; lako je bacati ka- menje na prozore i razbijati ih, ka! nema pred tobom onoga, kome si to kamenje namijenio. Uvjereni smo, da svega toga ne bi sada po Italiji bivalo, kad bi oni tamo imali pred sobom pro- tivnika, kad bi, recimo, mase našega življa, obitavale u Ita- liji, kako što se oni naseljavaju i živu kod nas. Što bi kazali italijanski Talijani, kad bismo mi bili nešto , kulturnlji“, kako i oni, pa onako malo, radi uza- jamnosti, radi oduživanja, trgli se malo iz mirovanja, prenuli se, da povratimo dug?! Ne, mi će- mo i bez takvih sredstava ustra- jati u borbi za naša nacionalna prava; mi ćemo ozbiljnije i, do- stojanstvenije braniti našu na- cionalnu čast, naš nacionalni ponos, koji smo u duhu s našom braćom dokumentovali na Ku- manovu, Bregalnici i Jedrenima. Mi ćemo se od vaših mahnitih napadaja i vrijeđanja braniti a da vas ne tučemo, ali smo vas htjeli samo upozoriti na vaše lu- dovanje i mahnitanje. / Zriniski i Frankopan Beograd, 2. maja 1914. U ovim danima kada uskrsava u- zamrlo i kada se diže klonulo, kada je osnaženo hrvatstvo: kada je jugo- slavenstvom i pobednim balkanskim ra- tovima, hrvatstvo dobilo pravo značenje. narodnu sadržinu i lepotu nacijonalnog ponosa, 243. godišnjica Zrinjsko-Fran- kopanove smrti slavi se već po svim našim krajevima, slobodne i neslobodne Jugoslavije, zajednički. "Taj dan dobio je opšti, naš, narodni karakter, i je- dnako kao Hrvati, počimaju da ga slave i Srbi i Slovenci. Na taj način on dobiva puniju vrednost, potpunije značenje i dublji smisao. On postaje time u pravom smislu reči nacijonalni jugoslavenski praznik. Ovo je druga godina što Beograd, slobodan centar istočnog dela našeg troimenog naroda, uzima učešća u tome pomenu. To nije čudo i nije nerazum- ljivo. Sve ono što je slobodno, slobo- darskog duha, to je naše: narodno. Naš narod ima tri imena ali treba da ima samo jednu sadržinu. Sadržina našeg nacijonalizma ne može da bude izraz ropske skučenosti, štreberstva, jednostranosti. Ona treba da obuhvati sve ono što je naše, srpsko-hrvstsko i slovensko i sve ono što sva ta tri o- RVENA HRVATSKA : izdavateli | odgovorni urednik: ivo Arsete. Godina XXIV, — Broj 12. pobočnik Jugoslavenstva. Ona time po- kazuje da nije srbijanski i da nije srpski samo nacijonalizovana, nego da je isto tako jer je srpska svest kod nje jaka i probuđena, njen! nacijonalizam i hrvatski. Naše uverenje ostalo bi samo osećaj kada ne bi bilo primenjivano u praksu: ona to sadu radi. Ljubeći sve ono što je maše, narodno bilo to hr- vatsko, slovenačko, srpsko, oma zato i sve to drži svojim i ona zato MA mučenike smatra svojim mučenicima, što Hrvati Zrinjski i Frankopani ne uspeše u svojim namerama, ona tako- đer drži svojom žalošću. Ja se veselim i zanesen sam do ludila što Srbi osve- tiše Kosovo kae što jednako svaki Srbin treba da se veseli i da obožava svaku pobedu hrvatstva. Ja sam zato Srbin po osećajima i po mome nacijo. nalizmu. Omladina srbijanska time po- kazala je da je ona baš tačno i jasno hrvatska, hrvatskija od svakog Alfire- vića, Dulibića i Štadlera, a slovenskija od svakog Susteršića. Zato i ta lepa pojava, to realno shvatanje našeg na- cijonalizma, ima veliku vrednost: tako treba da mi svi radimo, tako treba da se volimo i da tako osećamo. Vidovdan treba da postane opšta hrvatska slava i Uskrs Kosova, Uskrs hrvatstva i po- beda hrvatske misli. Omladina je priredila taj pomen ali je na njemu sudelovala i cela elita Beograda. Kroz tu svečanost i mani- festaciju narodnog jedinstva progovorila je doša celog srbijanskog, slobodnog Beograda. Na* njoj su bili i starci i omladina, muškarci i dame, studenti i profesori, učitelji i naučnici, trgovci i ministri, oficiri i popovi! 'To je vrlo važno i to znači innogo : to znači da je ta proslava postala i srbijanske jav- nosti, da je Srbija u svojoj biti i svo- jim uverenjem jugoslavenska država. Hrvatima treba da bude ponos što Sr- bija Kumanova i Bregalnice smatra svojim i mučenike Bečkog Novog Me- sta, upoređujući ih sa svojim herojima na balkanskim poljanama i ljubeći ih kao svoje junake Kosovske koji joj, njoj i svima nama, stvoriše Budućnost. Iz reči pređimo na dela kao što je to pokazala Universitetska Beograd- ska Omladina. M. Bartulica. U Dubrovniku, 8. maja. U prošlom smo broju, na u- vodnom mijestu, istakli značenje 30, aprila. Danas, kad je taj dan već svuda po našim zemlja- ma proslavljen, i to s uspjehom, smatramo potrebnim još na neke momente uprijeti prstom, Ovaj je dan veliki dan, pa zaslužuje mu posvetiti malo više pažnje od strane narodne štampe, što deljka imaju dobra, lepoga, narodnoga, | je, radošću konstatujemo, većim samostalnoga, to je svojina naše celine, to je naše opšte. Ja ne mogu da bu- dijelom i učinjeno. Uspomena na mučeničku smrt dem Jugosloven ako nisam i Srbin i | dvaju hrvatskih velikana bila je Slovenac, svojim osećajima i svojim u- | proslavljena od cjelokupnog na- nutrajim izrađenjem, kao i Hrvat. Pra- ma tome svaki deo jugoslavenske celine kolikogod je on u tome deo i izraz specifično jednog dela naroda, on baš zato jer je deo i jer on kao deo nosi sve one osebine, celo bogastvo i svu lepotu koju ima duh, duša i smisao celine, i koja označeje naše jugosla- venstvo, za nas jeste isto tako svet i dreg kao i ostala dva dela. Ja sam Hrvat ali zato i srpski i slovenski (slo- venački) deo naše snage, naše nacijo- nalne moći, za me je isto tako hrvatski kao i hrvatski deo. 'To je zato jer sa- držina celine treba da bude jedna, sa- držina pojedinih delova treba da bude u jezgri ista i da se sve te tri među- sobno sa svojim, specijalno svojim ose- binama upolpunuju, i usavršuju celinu : a to je naš jugoslavenski nacijonalizam. Zato se i u adu, središtu svega onoga što je za Srbe (i otud za sve Jugoslavene) dobro, narodno i slo- bodno priređuj : pomen toga dana. 'Tu godišnjicu slavi i Beograd i za to radi omladina, Ona time pokazuje da šeg dvoimenog naroda, Hrvata i Srba. Tako u Hrvatskoj, Sle- voniji, Dalmaciji, Bosni i Her- cegovini, Srbiji novoj i staroj, to je bio dan uspomene, dan je- dne misli i ideje. Zar je to mali uspjeh svete i spasonosne ' ideje nacionalnog jedinstva, jedinstva u misli i osjećanju? Zar je ne- znatno značenje toga dana, kad on ima snagu da o i obu- zme jednom mišlju sve Hrvate i Srbe, u svim srpskim i hrvat- skim zemljama? Prilikom 30, aprila, sve su novine donijele prigodne članke. Milo nam je spomenuti, da su srpske novine prednjačile u to- me. Osim novina u kraljevini, koje su donijele zanosne, tople i iskrene članke o hrvatskim mu- čenicima, a koje žalibože, nije- smo mogli pročitati, jer tih no- vina još ne primamo; osim njih, kažemo, treba osebno istaknuti stpske listove u Bosni i Herce- je svesna, da je narodna i da je pravi | govini, Žalimo, da oemamo mje- sta, da te članke prenesemo, me- đu kojima je i takvih, da bi ih trebalo u okvirima sačuvati i ču- vati kao neke znamenitosti. Zna- jući, kakve su prilike u Bosni i Hercegovini, ti su pojavi još zna- čajniji, utješljiviji. Ne samo to, nego je i dan uspomene bio pro- slavljen zajednički, složno i brat- ski, kako u Mostaru, tako i u drugim mjestima i varošima Her- ceg Bosne. Ovo su sve momenti, koje je svakako trebalo istaknuti, Evala, tako treba! I sve što više hoće da nas zavade, rasta- ve, to jedinstvo jača, snaži i u- tvrđuje se. Budimo zadovoljni, i krećimo naprijed istim putem, pa ćemo skoro i veliki Vidovdan, od koga nas ne haa već nešto mjesec i po dana, zajednički proslaviti. Ne Vidovdan tužni, nego veseli i junački. Koliko smeta naša sloga i jedinstvo, koliko je naljutila za- jednička proslava 30-og aprila naše ,prijatelje“, to smo već o- pazili po nekim bezglavim i be- smislenim istupima. A Madžari- ma opet toliko je pošlo uz nos, da su se i kroz svoje novine na nas oborili. Prigovaraju nam o- vako: Hrvati su nam ukrali dva junaka madžarska, Zrinjskog i Frankopana, koji su poginuli za madžarsku slobodu. Ukrali su nam ih, i slave ih kao svoje na- rodne mučenike. Ali Srbi, ti hr- vatski rivali, prisvajaju sada za sebe ta dva junaka, slaveći ih i oni kao svoje. Kako je ovo ,bezazleno“ ka- zano! Pa, na koncu, puštimo ih, nek se tješe kako ih volja. Proslava 30. aprila 1671. u Beogradu Beograd 30. IV. Kao i prošle godine, beogradski studenti svečano proslaviše dan smrti hrvatskih velikana bana Petra kneza Zrinjskog i kneza Krste Frankopana. Proslava je bila danas u sali Osnovne Škole kod Saborne Crkve. Odbor, koji se sastojao od starijih, najviđenijih i najsimpatičnijih studenata univerziteta, učinio je, da je proslava bila svečanija nego lani u toliko više, što je zamolio g. Dr. Ferda Šišića, profesora hrvatske istorije na Zagrebačkom universitetu, da kao stručnjak izloži svoje predava- nje o narodnim mučenicima pred beo- gradskom publikom, Koliko je taj po- ziv bila čast i priznanje bratu hrvata, | stručnjaku, toliko je ujedno bila i že. lja, da šira publika beogradska bude dobro i tačno informisana o životu, ra du i smrti oaših mučenika u odnosu prema ondašnjim političkim prilikama i opšte interesovanje ze ovaj novi po- jav u nacionalnom našem životu kod braće Srba. Odbor je rasturio po gradu na tisuće proglasa, pozivajući ,,građan- stvo i sve svoje univerzitetske i gim- nazijske drugove da u što većem broju posete ovaj svečani skup, i time po- kažu, kako preko Beograda sav srbi- janski svet oseća zajednički sa svojom hrvatskom braćom“. Već u deset sati golema sala os novne škole, iskićena hrvatskim i srp+ skim trobojkama, bila je prepuna po- satilaca ove tužne svečanosti, Najotme- nije beogradsko društvo učestvovalo je ovome pomenu, da ukaže počast hr- vatskim mučenicima kao svojima i da braći dade svoj osećaj jedinstva, lju- bavi i vere. Nj. Visokopreosveštenstvo Mitropolit g. Dimitrije, članovi Akade- mije Nauka sa predsednikom g. Stoja- nom Novakovićem, profeso:i univerzi- teta i srednjih škola, predstavnici na- cionalno-kulturnih ustanova, viši čino. vnici, narodni poslanici, nekoliko viših oficira, pa čak i nekoliko vojnika re- dova, univerzitetska i srednjoškolska Gu PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE EH A DOPIS! UREDNIŠTVU s. ZI ANNE OMEN Po BO GODBI uz PODOŠT 1 NEFRANKIRANA gin Bea OGLASE 1 M RUKOPISI 8 NE NE VRAČAJU omladina i muška i ženska i napokon velik broj i ostalog građanstva — svi ovi uzeše učešća ma pomenu, da se poklone prahu mučenika i da potkrepe svoj nacionalni osećaj. Proslavu je o- tvorio g. dr. Jovan Radonić, prof. univ. pozdravivši i predstavivši g. Šišića. Iza srdačnog i oduševljenog ,živeo“, g. Šišić poče da čita svoje predavanje, koje je potrajalo jedan sat. Predavač je hteo, da informiše publiku o pogi- biji naših velikana, pa je kao stručnjak izneo sve podatke, koji osvetlavaju is- toriju njenu sve od početka, od uzro- ka i povoda, koji su je proizveli. Ma da je to u samoj stvari dosta suhopa- ran siže, ipak je predavač vrlo zani- mivo prikazao i dao jasan portret na- ših mučenika kao ljudi, političara i na- rodnih velikana u vezi sa političkim i socijalnim prilikama, koje su 1 na razvitak i stvaranje — urote. Šišić pravi je marodni istoričar i A čan stručnjak, a ona nepomućena ti- šina i pažnja za njegova čitanja kroz čitav jedan sat i onda oduševljen a plauz, bilo mu je priznanje, da je us- peo. Isto je tako velika pažnja doka- zala ozbiljno shvatanje ovoga velikoga narodnog pomena. Iza predavanja g. Šišića ustade g. Giga Geršić, član Akad. Nauka i univ., profesor i jedan od pr- drugim prilikama, pokazala kako istin- ski i bratski oseća i radi, te želi da ona na ovom putu nastavi svoj rad. Ovaj je pojav plod već sazrelog ose- ćanja bratstva i solidarnosti Srba i Hr- vata, jednoga naroda sa dva imena. G. Geršić je malo govorio, vrlo malo, ali ono što je kazao bilo je tako slat- ko, toplo, iskruno i bratski rečeno, da je moralo da dirne duboko u srcu sva- kog nazočnog Hrvata, a kod brata Sr- bina da pobudi odobrenje. Drhtavim, staračkim glasom, sedi je akademik za- vršio svoj govor rečima: ,,Svaka suza, koju vi prolijete nad grobovima svojih narodnih mučenika, naša je suza; sva- ki vaš uspeh popraćen radošću, to je naša radost. Mi smo nal od uvek bili, jedno ćemo i ostati . . Živela Hrvatska !“ Govor g. Geršića učinio je dubok utisak na prisutne, Buran aplauz i o- duševljeno klicanje pozdravljalo je gg. Šišića i Geršića, Hrvatsku, naše nar. jedinstvo i t, d. Svi su prisutni zatim ustali, kad je univ. pev. društvo ,O- bilić“ sa ostalim omladincima počelo da peva hrvatsku nar. himnu: ,Lepa naša domovino , . .* Himna se otpevala i saslošala mirno i svečano. Time je ova proslava dovršena. Epilog. Danas se navršuje godina dana, otkako je nastupio jedan nov, vrlo lep i utešljiv pojav u našem nacionalnom životu. Taj pojav jest proslava i po- men hrvatskih velikana na dan njihove smrti kod Srbijanaca, u Beogradu, tom našem najkulturnijem i najnacionalni- jem centru. "To znači mnogo. Taj je pojav dokaz čiste i prave nacionalne svesti i vaspitanja, dokaz bratskog o- soćanja i ljubavi, dokaz zrela shvata- nja da smo jedno i da treba da bade- mo jedno.-Od lani je počeo i srbijan- ski svet da se preko svoje prestonice svake godine odužuje senima hrvatskih inučenika, koje naziva svojima! 1 taj će pomen ostati tradicija sve do ono- ga časa, kada poslednji hrvatski uspeh bude srpski uspeh — i obratno. Tako misle i osećaju svi učesnici proslave, tako oseća Beograd, tako oseća Srbija M Hrvat pre nego stane no- na srbijansko tlo, neka se prigne i ili poljubi tu svetu bratsku zemlju ! Milan Šare.