m Sit. 2 uzdani sastanak, na kom se je govorilo o Spljetu i Mostaru. Glede Spljeta po- slan je općini brzojavni pozdrav i stvo- rena rezolucija. Omladini u Mostaru poslan pa bivšeg predsjednika sabora brzojavni pozdrav. Uz to je zagrebačke omladina imenovala u Mostaru svoja dva svjedoka i to bivšeg predsjednika sabora Šolu i lje- karnika Blaževića i u svrhu da kon- trahiraju oficirski zbor u Mo- staru poslan je ovaj brzojav : Kao hrvatsko-s _ske sveučilišne omladine u Zagrebu molimo Vas da u ime iste tražite od časničkog zbora mostarskoga vitešku zadovoljštinu za nekvalificirane uvrede nanesene hrvatsko-srpskom narodu pri- godom njemačke kazališne predstave u Mostaru. Molimo da se sa g. ljekarni- kom Blaževićem stavite u sporazum“. Dosad se je prijavilo za eventualni dvoboj sa časnicima 30 zagrebačkih akademičara, a na isti način reagirat će i omladina iz Beča i Štajerskog Graca. Gospodi pravašima a naro- čito gospodi frankovcima Sada, kada ekskluzivisti raznih dlak&, počevši od naivnih Starčevića- naca do onih karikatura starćevićan- stva, koji se zovu frankovcima, teren ispod noga iz dana u dan sve to više nestaje, čuje se od njih često tvrdnja, da je ideja jedinstva našeg dvoimenog, pa i troimenog naroda jedna šuplja fraza. (Oni da govore o frazama! !). U Mostaru neki časnici uvrijediše srednjoškolsku djecu naše krvi. U Za- grebu, u Beču i Pragu našlo se dese- taka naših čilih omladinaca i to Hr- vata, Srba i Slovenaca, spravnih da istupe s oružjem u ruci protiv uvrije- ditelja, spravnih da i svoj život izlože. Pitamo mi, zar je i to fraza, ili je tek ljudi nedostojno fraziranje ne- prestano naglašavanje svoje ,nepoko- lebivosti, svojeg otačbeništva“ tek kad se radi da se sve te lijepe riječi i dje- lom dokažu, povući rogove u se i kako bi se u nas reklo ,prudentat“ ? Sve se nama čini da se neka go- spoda oko ,,Hrvatske“ i » Hrvatskog Dnevnika“ drže one mudre talijanske : naltro & parlar di morte altro & morire“. Kako da okrstimo drugovačije, ka- ko li da nazovemo rabotu, podlu, ne- dostojnu igru pravih crnožutih pravaša- klevikalaca i pisanje njihovih organa? Mi ne nalazimo blažeg izraza od onog što smo metnuli za naslov ovome član- ku. S jedne strane njihov Šusteršić koji je pružio svoje pandže i na Dal- maciju i u čijim su 1ukama i službi ovi naši dalmatinski služnici progovo- rio je u delegacijama tako štreberski, da su mu za to čestitali zvanični au- strijski krugovi. U tom najvećem fo- ruma, pred cijelim svijetom gdje se je morao čuti pravi glas jugoslavenski, progovorio je klerikalac SŠusteršić u slavu trojnog saveza i vođenja vanj- ke politike mouarhije, da boljeg v- s branbenog govora ne bi bio ni sam | odobravaju i natječu se u služništvu Berchtold za sebe držao. To je bio , sa svojim vođama. Pa ko da nam ne pravi panegirik austrijske politike. Nijedan delegat nama neprijateljskih narodnosti nije govorio kao ovaj ze- maljski kapetan i vječiti ministar in spe. No ostavimo za sad to, a pero nam drhće u rukama kad pomišljamo da jedan ovakav sluga baca svoju po- gubna mrežu na Hrvatsku i Dalmaciju | i kod toga počeo je da nešto lovi i neki su se pustili uloviti. Drugo je ne- što na što smo htjeli upozoriti, a to je pisanje frankovačko-klerikalnih listova, kako piša slugine sluge. Dok je sva naša štampa bez razlike osudila postupak kotarske vlasti u Spljetu pri- godom svečanosti pokrovitelja sv. Duje, pa dok je u protestu na vladu sudje- lovalo cijelo građanstvo grada Spljeta na čelu sa općinskim zastupstvom, isti- čemo cijelo građanstvo, svi narodni e- lementi podigli su se ko jedan, dotle šibenska frankovačko-klerikalna ,Hr- vatska Misao“ donijela je sramotan i podli uvodni članak pod naslovom »Što je to bilo u Splitu?“ Gadi nam se spo- minjati što je sve nadrljano u tome članku. Uzimlje se u obranu spljetskog poglavara Szilvasza, a napada se gra- đanstvo Spljeta i njegovi prosvjedi na- zivlju se arlekinadama i zviždanje proti talijanaškoj nepozvanoj glazbi krsti se ,smetanjem i pogrđivanjem jednog vjerskog obreda“. I ovako dalje sve u ovome tonu! Da spomenemo još jednu podlu iz tog članka. Tu stoji crno na bijelome, da su talijanaši imali pravo da dođu u procesiju zato jer oni nijesu antikleri- kalni a Hrvati jesu. E ljudi, je li ovo da vam mozak stane kad čitate ovako sramotno, podlo i banditsko pisanje. Ali najdražesnije je pri cijeloj o- voj stvari potpuna saglasnost i jedno- dušnost u pisanju. Da ko naivan nebi za čas promislio, da je ono nu ,,Hrv. Misli“ izašlo slučajno, ističemo, da pot- puno jednako u istom smislu, tomu i duhu pišu i neki drugi ,neovisni“ li- stovi, a ti su vam Smotra, Dalmata i bečka Reichspost : Pa da nije dražesno ovo kolo, i zar vam sad nije potpuno riješen gornji rebus, ako je uopće za koga moglo da bude to pisanje ćud- novato i zagonetno. Takova je ogavna rabota tih služ- nika. U ime vjere i obrane spljetskog poglavarstva ustaje se i izrugiva ot- pornoj akciji cijelog građanstva. Nji- hovi vođe, ti novopečeni pravaši Šu- šteršić i Korošec odobravaju pred naj- većim foramom današnju politiku mo- narhije, odobravaju silne troškove i izdatke na vojsku i dispozicijone fon- dove, odobravaju podržavanje trojnog saveza, govore sa samilosti prama Al- baniji, kojoj bi se dalo sa strane ,, rivala“ i ptičjeg mlijeka da zaželi, priznaje se dobro vođenje vanjske politike i nje- nom šefu glasuje se potpuno povjerenje bez daha prigovora, pa što hoćete onda o nama da misle drugo nego li da smo mi narod pripravan na svaku službu sve u ime okvira i obrane od . .. pra- voslavlja. A ove njihove prirepine u Dalmaciji sve to primaju, prihvaćaju, zavidi? Život im je u služništvu, hrana denuncijanstvo i svagdje su isti na svakom kraju naše domovine. I tako ide sve dalje i dalje dublje i dublje... Što Je najžalije trankovcima Čitajte, kako se junačka ,Hrvat- ska“ znoji da dokaže kako Zrinjski i Frankopan nijesu bili buntovnici, pa ćete lako pogoditi, da oni u svojoj duši proklinju i Starčevića i Kvater- nika, kojima je bijes nadahnuo misao, da stvore taj opasni kult. I doista, kada zamišljamo krivo- nose i nazovi bogobojazne frankovce gdjeno slave“ ona naša dva gorda buntovnika, čini nam se vidjeti jednog miroljubivog tovarčića, kojemu je koji šaljivdžija navukao bojne pancire i os- talu ratnu opremu... . Domaće vijesti Umoljavamo naše poštovane pretplatnike da nam pošalju šim prije pretplatu. Skoro je na izmaku prvo polugodište, pa potsjećamo svakog našeg pretplatnika na svoju dnžnost. Onima koji još nijesu na- mirili svoj dug za prošlu godinu preporučujemo im da to čim prije učine. Današnjem broju prilažemo poštansku položnicu eda tako sva- koga sjetimo i olakotimo posa Administracija , Crvene Hrvatske“. Ratno ministarstvo i analfabetski tečajevi. Prije kakvih mjesec dana izišla je u svim našim novinama vi- jest, da je ABC društvo hrv. sveuči- lištaraca za poučavanje nepismenih u Zagrebu poslao posebnog odaslanika u Beč, neka preda ratnom ministarstvu opširnu predstavku u kojoj se traži uvedenje analfabetskih tečajeva kod svih hrvatskih pukovnija i u ratnoj mornarici. Za stvar su se živo zauzeli dalmatinski zastupnici na carevinskom vijeću, pa su ministri predali predstavku ABC kluba kao svoj zahtjev. Danas možemo javiti da je stvar potpuno uspjela. Ministarstvo je obavijestilo ABC društvo, da će svojski poraditi oko obdržavanja analfabetskih tečajeva u vojsci, a specijalno kod hrvatskih četa, pa je u ta svrhu već i izdalo posebne naredbe, prema kojima će obuku nepismenih u čitanju, pisanju i računjanju voditi časnici i odabrani podčasnici. Analogno će se sva briga posvetiti i nepismenim mornarima. Od kolike je važnosti ovako povoljno rije- šenje ovog zbilja gorućeg pitanja, da- nas ne treba više dokazivati, gdje svakoga ozbiljno zabrinjuje činjenica, da kod nas postotak nepismenih za- pravo raste. Pohod bečkih Hrvata na grob Zrin- skog Frankopana u Bečko Novo Mjesto. Iniciativnom ,Hrv. dr. Prosvjeta“ u Beču, otputila se je dne 3. t. mj. jutrom za B. N. Mjesto, u Beču živuća brojna hrv. kolonija. , Prosvjeti“ pridružilo se je u vrlo lijepom broju i ,,Hrv. ak. dr. Zivonimir“ u Beču, te su oba ova naša društva položila na grob naših Velikana sjajne vijence iz sviježeg cvijeća i lo- vora. Odmah po dolasku u B. N. Mjesto, uputila se je povorka u crkvu, da pri- sustvuje tihoj misi, koju jo otčitao ro- doljubni naš svećenik, veleč. g. Vidu- šić. Po otčitanoj misi povorka se je otputiia na centralno grobište. k novom grobu naših Velikana, da se pokloni pepelu Njihovom. Taj čin bijaše oba- vljen sa najvećim pijetetom : ponajprije je veleč. Vidušić blagoslovio grob, te iza dokončane molitve progovorio sa- kupljenim par dirljivih, patriotskih ri- ječi o značenju tog našeg svetog po- hoda. Zatim bijahu položeni vijenci i iza govora g. Pavića, podpredsjednika »Prosvjete“, koji istodobno pročita pri- spjeli brzojav ,Braće hrv. Zmaja“ u Zagrebu, izredaše se još razni govor- nici, a na koncu bje otpjevana po pje- vačkom zboru ,,Prosvjete“ nadgrobnica i ,Zrinsko-Frankopanka“, Nakon završenog čina povorka se svrati u jedan gradski hotel, gdje bi- jaše održana svečana akadenija. O po- vjesnom značenju proslave referirao je visokoškolac g. Poduje; temu o našoj narodnoj obrani razvio je sa uspjehom jedan naš vrijedan visokoškolac, Hrvat- musliman iz Bosne, a zaključno slovo uzeo u ime ,,Prosvjete“ njen član g. Ivo Miletić, priv. činovnik u Beču. Tom prigodm bje sakupljena njegovom pobudom, a preko rodoljubne gce. Ostojić, lijepa svotica za hrv. školu u Trstu. Za uspjeh ove akcije mora se u prvom redu zahvaliti cij, predsjedni- cima hrv. društva u Beču, gg. Catejui Klapecu te i g. Paviću. Živili na čast naše kolonije i naše Hrvatske Domovine. Prisutni. Deputacija Spljeta u Zadru. Načelnik Katalinić, Dr. Trumbić, Dr. Smodlaka i dr. izložili su namjesniku dogođaje, što su se dogodili na dan sv. Duje u Splitu. Namjesnik je odgovorio, da je on već shodno odredio da se povrate normalne prilike. Na odlasku iz Zadra depautaciji sa bile priređene ovacije, a u Splitu je odaslanstvo bilo dočekano od mnoštva naroda. Saborski klub Hrvatske stranke imat će na 17 ov. mj. sastanak u Zadru s ovim dnevnim redom: 1. iz- borna reforma, 2. o položaju, 3, €e- ventualia. Preporuča se svim članovima, ob- zirom na važnost predmeti o kojima će se pretresati, da svakako dođu na ovaj sastanak. Obljetnica. Piša nam iz Jelse; U subotu, na drugu obljetnicu smrti našeg nezaboravnog kap. Nika Dubokovića, cijela je Jelsa osvanula u crnini, Bile su zadušnice u župnoj crkvi i u kapeli na groblju. Prisustvovalo je i mnogo naroda iz okolice, Pokojnikovi dični sinovi i ovom prigodom počastiše uspo- menu svoga roditelja milodarima za siromahe i javnu dobrotvornost. CRVENA HRVATSKA Br. 13... Pogibeljno doba za dijete jesu prve godine dječjeg života, jer je u to vri- jeme za nježni organizam od potrebe zgodno i razumno hranjenje. U to kritično doba upotrebljavaju majke Nestlć-ovo brašno za djecu, jer je ovo ukusno, hranivo i lako probavljivo. Jednu kutiju na pokus šalje posve besplatno : Henri Nestlć, Wiem, L, Biberstrasse. 1K Sirolin. U zadnje doba ovo je sred- stvo steklo mnogo prijatelja u liječ- ničkim i pacijentskim krugovima, jer se pokazuje istinitim kod svih kata ralnih afekcija. Može se reći. da je danas tako rašireno, da ,Sirolin Roche“ gdje se pasi ne fali ni u jednoj da se izbjegne svim bolestima dišućih 2 i t. d. Ima ugodan ukus, uzima. Dopisi Primamo iz Kotora: Prošlog utornika je bio foot-ball match (utak- mica) između momčadi engleškog broda ,Boadicea“ i momčadi nautičko gimna- zijskog kluba u Kotoru. Eto je i Kotor poslije prilično duge pauze doživio jedno prilijepo športsko poslijepodne. Igralo se je vrlo lijepo s obje strane. Englezima ili bolje nekim od njih je falilo traininga, ali su u glavnom svi dobri igrači, te su poslije malo vjež- banja vrlo lijepu igru razvili. Kotorska momčad se je uprav istakla, te se je moglo konstatovati, da je skupnoj igri mnogo napredovala, pa je za žalit, što joj se ovako rijetku pruža prigoda da igra s kakvim stranim klubom. Kom- binacije su bile izvrsne, a igra se je razvijala velikom brzinom, te je svršila sa 3 : O u korist kotorskog klaba. Primamo iz Kotora: Bilo je već govora u splitskoj ,Slobodi“, na kakav je način ona umišljena olina, bez ikakvog razloga, rastjerao đake kad su se vraćali sa žalobne mise dr- žane u Škaljarima na spomen Zrinjskog i Frankopana. Ne dijelimo mnijenje onih koji vjeruju, da se je đake htjelo izazvati, da počine koju ludost, da ih se onda upropasti, nego je naše uvje- renje, da je to jedna od onih običnih kvaka, kojih se ova naduta olina hvata, da pokaže svoju umišljenu moć. Ovo vam je isto njegovo svojstvo, kao kad se ošetuje ulicom u ženskim cipelama, kao kad se po uzoru stanovitih žena naparfimira, ili kad hodajuć obalom broji zvijezde ili za dolaska parobroda poskakuje od oružnika do svojih ko- lega (agenata) neka svak znade: eto gledajte me to sam ja komesar Fiistos. Kako je došlo do toga, da ga se tako naziva zlobni jezici svašta nagađaju, a e mi vam velimo, da je i to jedan plod umišljenosti, kada jedan dojako- šnji zakutni pisarčić a sada obični kan- celist ovakav tituo ne otklanja. Nego da ga prestavimo onima, koji ga ne poznaju, Po imenu mu po- gađaš, da potječe od pokrštene židov- ske obitelji iz Madžarske. Kako nije mogao dospjeti dalje od nižih razreda realke, poslali su ga na dar Dalmaciji i rado se IZ POVIJESTI DUBROVAČKE DI- PLOMATSKE RADNJE XVI. VIJEKA Napisao Prot. Dr. Božo Cvjetković. uu. Ovo gašenje po krajevima sastojalo je u toine, da su Dobrovčani zrali te prikažu ovo svoje druženje s Osmanlijama, sad jednome sad drugome evropskome dvoru, kao stvar čisto trgovačke na- ravi. Dubrovnik ne može da žive bez Balkana, bez svoga zaleđ+. Dubrovačko bogastvo balkansko je bogastvo, a sam dubrovački senat ovo potvrdi, kud pisa 1443 svojim poklisarima na ugarskome dvoru, koji ih odvraćaše od prijateljstva sa Tar- činom: ,Ragusi senza esso paese de Schiavonia aon puć far“. Dubrovnik nije mogao doista biti ni bez zapada, jer je od imo dobivao svoju jaku, žilovu državnu organizacija, kulturu i vjeru. Ali su s te tekovine mogle saliti u jedan veliki, osebujni i čvrsti organizam, kad im se priključi istočno bogatstvo, slovjenska krv, trgovačka i obrtna sila Balkana, Rimski pape, i ako nijesu skim Carstvom nijesu ih ipak korjenito kudili, uvjereni, da stvar kršćanstva ne trpi, barem u svojoj osnovi. od tih sveza kršćanskih republika sa Turcima. Oni su to tolerirali. To je Dubrov- čanima bilo dosta. Sjegurni od Osmanlija i rim- skih papa oni će se lako boriti protiv mletačkog lava. Turke su mirili novcem, a pape svojom privrženošću katoličanstvu i rimskoj stolici, što je gdjekad išlo ćak do ekstrema. Papama su se pokazivali svakom zgodom najvjernijim sinovima pa su ih i nazivali svojim gospodarima. Znali su im pokazati, kako ih njihov geografski položaj i njihova trgovina sili na svezu sa nekrstom, ali kako njihova egzistencija silno koristi kršćan- skoj stvari na Balkanu. Za to su ih pape i cije- nili pa su im znali sve oprostiti, kad je to išlo na uhar vjere, pa su se pokazali i riječi i djelom velikim zaštitnicima ove Republike. Uopće da nije bilo pap& bio bi Dubrovnik pao žrtvom pohlepe Mletačke Republike, a sjegurno za prve (1538) ili druge (1570) Svete Lige. Mlečani su uvijek živo prežali, da potpuno podjarme Dubrovačku Republiku i to zato, jer im je ona bila na putu u neprekinatom teritorijalnom razvoju na istočnim jadranskim obalama. Mlečani su uvijek nastojali, da budu uvijek jedini suve- renski gospodari na Jadranskom moru, a sjegurno je, da su to htjeli da budu i Dubrovčani. Trgovinu na ovome moru htjeli su Mlečani da učine svojim , što im je vazda razbijala Dubrova. čka Republika i sko je prvo znala u nevolji sno- siti, Mlečani bi imali prema svojem geografskom položaju ogromnim dijelom u svojim rukama trgovinu po Balkanu, da im opet ne sinetaju Dabrovčani. Za sve svoje zle namjere i spletke proti balkanskim narodima i zemljama pa proti Turcima i kršćanima uopće, bili su Mlečani uvi- jek u strahu, da to mogu Dubrovčani obaznati i odati. Ovi i mnogi drugi razlozi silili su Mlečane, da upru svim silama, te izbrišu Dubrovačku Re- publiku sa geografske karte. Zgodnim diplomatskim manevriranjem Republika je uspješno odbijala do g. 1205 smrtonosne šape lagunskoga lava. Silom historičkih događaja primi ove godine mletačko suverenstvo ali ostade ipak slobodna. Tome suve- renstvu izmače g. 1358, kad ono primi pokrovi- teljstvo ugarsko-hrvatskih kraljeva. Sada se nas- tavi prekinuta igra god. 1205. Prva tačka dnev- noga reda mletačke diplomacije jest: podjarmiti dotično uništiti Dubrovnik. Mislili su, da će to postignuti god. 15:8. Navedene godine sklogi Španija sa papom | Pavlom II. i Mletačkom blikom tako zvana Svetu Ligu proti turskom sultanu Sulejmanu I. Proti osvajačima prije slavnog Vizantinskog Car stva, proti onima koji su skinuli krst sa sv. So- fije i zasadili polumjesec na ovo remek -djelo Justinijuna Velikog trebalo je već nešto poduzeti, Trebalo je već jednom stanuti na put silnoj tur skoj bujici koja je već poplavila balkanske slovjen- ske oblasti, Grčku, Rumunjsku, dobrim dijelom Ugarsku, ila Malom Azijom, Rodom pa milih gusara iz ovih, turskih posjeda već nije sigurna cijela pitoma obala Sredozemnog mora. Osobito trpi Italija. Ali proti silnoj turskoj moći i po moru i po suhu trebalo je Svetoj Ligi jakih sredstava i jake vojske. U ugovoru, te ga udariše rečene vlasti bi kazano, da se moraju porinuti proti Turcima 200 ratnih đemija, 100 oružanih transportnih lađa pa na noge digaouti do 50.000 po izbor momaka. Tri šestine troškova za ovu vojnu ekspediciju podmirit će ćesar Karlo Y dvije šestine past će na Mletačku Republiku, a tek jedna šestina na rimskoga papu. Ali dosta iscrpljene sile Karla V. u ratovima protiv fran- cuskoga kralja Frana I., vijernog saveznika sultana Sulejmana pa ne jako financijsko stanje pape Pavla III, učini, da se je centar ovog vojnog Nia proti Tarcima prenio u Mletke, koji su bili jaki i brodovima i novcem. Ovaj skupi pri- mat htjeli su i da u svoje q kulativne svrhe # to u prvom redu protiv Du- brovačke Republike sa bili NE uvjereni, d u . Oni da će se Dubrovčani, kao neu država u hajde preko Egipta do Tunizije i Alžira. Od ne budućem ratu između Svete Lige i Porte, silno okoristiti trgovinom, & to na nji štetu. Da im jm j u rad i ometu ge ve u a, vore e ju Dubrovčanima Zli drače ko- p vaju oružje, , , drvlje za kodova. i, d. jer da do oni to dalje e rati u Tursku na štetu saveznikć. (Nastavit ce se)