IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- NA GO- KRUNA PRETPLATA MINE — SMATRA POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA. ANNU + Tadija Smičiklas I opet jedan udarac, težak i osje tljiv udarac i ako ne porazan i nena- dan. Izgubili smo za navijek jednu silo, jednog odličnog kulturnog radnika, iz gubili smo slavnog istoričara Tadu Smićiklasa. Još smo u mozak :utu- čeni poraznom smrti velikog Skerlića, a kroz malo dana eto nam i druge crne vijesti. Veliki su i osjetljivi ovi gubitci za naš maleni narod hrvatskog i srpskog imena. U ponedjeljak je preminuo zaslu- žni Tadija Smičiklas u 71. godini svoga života. Odijelio se od nas veliki hr- vatski istoričar i predsjednik Jugosla- venske Akademije. Na tužni glas smrti naše je uredništvo telegrafski izjavilo saučešće Jugoslavenskoj Akademiji u Zagrebu. Pokojnik se je rodio u vri- jeme ilirskog preporoda. U velike je zadužio naš narod svojom monumen- talnom radnjom, čuvenom Hrvatskom Povijesti, koja je čitavim generacijama | bila gotovo jedini izvor znanja o na- šoj prošlosti. Veliko je i epohalno ovo / djelo bilo od odlučne važnosti za naš kulturni i politički razvitak. God. 1882. / postao je Smičiklas profesorom istorije na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i tu je predavao sve do lanjske godine. Napisao je nekoliko književnih raspra- va, pa čitanke za I., II. i 111. razred gimnazije. Preradio je i upotpunio Mar- kovićevu čitanku za IV. razred. Godine 1883. postao je pravim članom Jugo- slavenske Akademije. Bio je počasnim građaninom grada Zagreba, Karlovca i Varaždina, Matica Hrvatska izabrala ga je 1889. godine svojim predsjedni- kom poslije smrti zaslužnog Ivana Ku- kuljević-Sakcinskog. Kad je postao rek- torom hrvatskog sveučilišta rekao je zanimivi i poznati inauguralni govor ,O postanku Gundulićeva + Osmana“. Napisao je mnogo biografija hrvatskih književnika i pjesnika. Istupio je i kao političar. Nekoliko je godina bio zastup- nikom na hrvatskom saboru i žilavo se borio u redovima opozicije. Uz ,Hr- vatsku Povijest“ najveće je njegovo djelo ,,Codex diplomaticus“, zbornik isprava što se odnose na hrvatsku po- vijest. U priznanje njegova velikog i zaslužnog rada hrvatsko ga je sveuči- lište imenovalo početkom ove godine svojim začasnim doktorom. Pokojnik je dolazio češće u Dal- maciju. Bio je nekoliko puta i u našem gradu. Obično bi dolazio da radi u arhivu. Opet jedna strašna crna smrt, još jedan sveti grob! Neka je slava veli- kom hrvatskom istoričaru, slava mu i vječna pomen u zaslužnom hrvatskom narodu ! ANNO Za podignuće maloobrtničkog kredita U svim pokrajinama Austrije vla- da se vrlo mnogo brine za podignuće maloga obrta, kojemu prijeti propast od industrije, Ta vladina pripomoć do- lazi na razne načine. Kako je Dalma- cije u svemu zadnja, kada treba nešto da dođe sa vladine strane, tako je i njezin mali obrt imao do sada vrlo slabu, da ne rečemo biš nikakovu pot- poru. Po drugim pokrajinama drže se na stotino stručnih tečajeva bilo za po- jedine obrte kao stolare, krojače, cipe- lare i t., d. bilo za grane, koje intere- suju svakog trgovca i obrtnika, kao n. pr. za knjigovodstvo, trgovačku kal- kulaciju i slično. Jedan vrlo važni faktor za podi- gnuće obrta, imala bi biti obrtnička udruženja. A među tim udruženjima svakako je najvažuije udruženje na kreditnom području. Tako već u osta- lim pokrajinama Austrije ima preko 350 trgovačko-obrtničkih kreditnih za- druga, kojima je zadaća promicanje maloga obrta na način, da priskoči jef- tinom vjeresijom pojedinim trgovcima KO NE VRATI LIST KAD MU SE PRED- rec ZA DOŠASTO FOLOONIETE PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. : Dubrovnik, 13. Juna 1914. i obrtnicima u njihovim radnjama, Da ove kreditne zadruge mogu svojim čla- novima davati vjevesiju uz što jeftiniji kamatnjak, vlada dolazi tim zadruga- ma na razne načine u pomoć. Tako kod osnivanja dade im se pripomoć za osnovne troškove. Osim te potpore vla- da daje badava sve članske, kao i ulo- žne knjižice. Nadalje vlada daje stal- nu godišnju subvenciju za troškove režije. Kako smo već gore napomenuli takovih zadruga u Austriji ima preko 350 i sve vrlo dobro uspijevaju. Nije potreba ni da rečemo, da u Dalmaciji takovih zadruga nema. Trgovačko obr- tnička Komora u Splitu videći veliku korist od ovih zadruga po malo-obrt- nički stališ obratilo se pred jedno tri mjeseca ravno na ministra za javne radnje, pod čiji resort ovo pitanje spada, predstavkom, u kojoj je tražila da se ove kreditne zadruge osnuju i u Dal- maciji i da im vlada dođe jednakom mjerom u susret, kako dolazi i drugim pokrajinama. Ministar za javne radnje došao je u susret toj predstavci splitske trgo- vačke Komore te je u tu svrhu izaslao / u Dalmaciju odsječkog savjetnika g. D.ra Fridrika Vering i ministarskog | podtainika g. D.ra Frana Oberthor. Ova su gospoda obašla Dalmaciju i u našim gradovima održali sastanke sa trgovcima i maloobrtnicima. U našem su gradu bili u petak dne 5. t. mj. gdje je u općinskoj vijećniči — bla- gohotnu u tu svrhu od g. načelnika ustupljenoj — g. Dr. Erano Oberthor razložio u čemu sastoji vladina akcija te kako i koliko vlada može da pripo- mogne. Kazao je izričito, da oni nisu došli, i da to nije njihova zadaća, da organiziraju trgovce i obrtnike. Njiho- va zadaća ili bolje zadaća ministarstva za javne radnje sastoji se u tome, da oni dadu samo poticaj, a do trgovaca i obrtnika je, ako uviđaju potrebu or- ganizacije, da se udruže, a tom će u- druženju vlada doći u susret. Razložio sje, da vlada dolazi kreditnim obrtnič- kim zadruga.na u susret na način, ka- ko smo već gore spomenuli. U Splitu je već zaključeno osno- vati jednu takovu zadrugu, a isto tako i u Šibeniku. Bilo bi dobro, kada bi se i u Dubrovniku osnovala takova za- druga. Jer osim kreditne stiane ta bi zadruga imala i drugu vrlo dobru stra- nu. Bila bi početak drugih organizacija obrtničkih, a jedno udruženje svakako će se lakše boriti proti velikoj konku- renciji velike industrije, nego li to može učiniti pojedinac. Kad pak spo- menemo, da bi ova kreditna zadruga preuzela i inkaso za svoje članove pra- ma njihovim mušterijame, onda smo na čistu, koliko koristi bi takova za- druga pridonijela. Naši trgovci i obrt- nici najbolje znadu svoje račune, i oni dobro znadu, koliko mušterija plaća re- dovito svoje naručbe i kupljenu robu. Ima otvorenih računa od toliko i to- liko mjeseca, a i godina. Kad bi za- druga preuzela inkaso, onda bi se nau- čile mušterije da plaćaju redovitije svoje dugove, a obrtnik i trgovac se u tom slučaju ne bi trebao bojati, da će iz- gubiti mušteriju, pošto bi se to pro- teglo na sve trgovce i kod svih bi bio jednak postnpak. Ovo smo nekoliko redaka nabacili samo tako da upozorimo naše trgovce na predavanje, koje je g. Frano Ober- thor držao dne &. t, mj. u općinskoj vijećnici. Mi ćemo se do potrebe opet na ovo pitanje povratiti, Naglasujemo samo, da će mjesna trgovačka Komora ići u svemu na ruku našim trgovcima i obrtnicima. Ako bi tko želio, da do- bije bilo koje informacije, neka se slo- bodno obrati na tajništvo Komore, koje će vrlo rado učiniti sve moguće, da se kod nas podigne obrt i trgovina, jer u tome ne vidi ništa drugo nego samo svoju dužnost. Andrija Ćurlin. G PRETPLATA I OGLASI sa ŠALJU SE UPRAVI, A_DOPISI DOPISI UREDNIŠTVU P O, IZJAVE I JAVNE VISINE PE- ZAHVALE PLA: \CRVENA HRVATSKA #5: NEFRANKIRANA izdavatelj | odgovorni urednik: ivo Arsete. Godina XXIV. — Broj 1), člesocueLčco. RUKOPISI SE NE MAJU SE U sokolske redove! (Zgodan prijedlog novome starješin- stvu župe Gundulićeve) Prva i zadaća društva sokolskih sastoji se u tome, da podr- žavaju narod u svestranoj svježosti koja mu neda malaksati, u svježoj stal- noj jakosti, tjelesnoj i moralnoj, da sva- kome narušenju prkose i time pred- susretaju svakom zastoju, tom najve- ćem zlu, koji može da narode stigne. Naša sokolska društva imadu, da budu vježbalište najuzvišenijih i najljepših kreposti u životnoj i narodnoj borbi, U njima se jačamo | bratstvu, disci- plini, ustrajnosti, odvažnosti, čistoći ćudoređa, u ljubavi Nitta kojoj valja sve s oduševljenjem žrt Miroslav Tyrš. Žalosno je da se kod nas nije tako duboko uvriježila sokolska misao, a još žalosnije je fakat da baš u relativno velikom području naše župe imamo onako maleni broj sokolskih društava. U nekojim su mjestima preduslovi upravo krasni. Tko je ovakovome sta- nju uzrok? Zabacimo rađe odgovor na ovaj upit. Mi, jer smo samo 10 Soko- | lova osnovali. O velikoj važnosti, potrebi i za- sokolstva neću govoriti, navedene | riječi učitelja T'yrša, dovoljno karateri- | ziraja sokolstvo; rađe ću govoriti o čvršćoj orgaaimaciji naše župe. 'Tiče se osnivanja sokolskih organizacija po na- šim varošima i selima. Naša je bratska sokolska župa Vojvode Hrvoja u tome pravcu dobro otpočela. Čast tajniku br. Dr. G. Anđelinoviću! Kod nas ovo polje rada nije ni taknuto i leži neobrađeno. Pitanje je: »Kako ćemo raditi?“ Odgovor: Zala- ženjem u narod, priređivanjem izleta u ona mjesta, gdje ima i valjanih predu- slova za osnutak sokola (kao na pr. Trsteno, što ste priredili), davajući inicijativu onim ljudima, koji su se zauzeli za osnutak sekola u dotičnome | daći mjestu. ,Tko mora ovo raditi?“ ,,Svih 10 sadašnjih društava, a najviše matica naše župe, jer je njezina okolica ne- taknuta“. Zar to nije žalosno: U cije- lome političkome kotaru dubrovačkome ima samo 1 sokolsko društvo u Dub- rovniku i..... dosta. Veselih stri- jelaca ima puno! Dosada se nitko nije brinuo zala- ziti u narod, taj naš nepokvareni na- rod. Bili smo mu tuđi! Nitko mu nije dolazio, da ga oplemeni, da mu dade luč prosvjete i kulture u njegove žu- ljave ruke i on je prepušten sam sebi bitisao i selio se u Ameriku. To trebaju sokolovi ispraviti oni mu moraju pru- žiti svoju desnicu i kazati mu: ,Ti si naš brat, Mi smo radi tebe a ne ti radi nas“. Nekoja mjesta u našoj sokolskoj župi imaju i takozvanu mjesnu inteli- genciju, ali se nitko nije sa njom od nas stavljao u dodir, a oni bi bili kadri provesti naša čvrsta sokolska društva. Dogodilo se je da bi član kojeg sokol- skog društva iz službenih razloga bio premješten u koje od ovih mjesta, pak se tamo nije ni maknuo, da radi i da osniva. Dosta žalosna pojava i ona znači loš sokolski odgoj, kojemu mi najmanje posvećujemo pažnje. U Čes- koj je sokolska organizacija ujedno i i najveća narodna škola. Naš je seoski učitelj ostao indo- lentan naprama svemu što je narodno — u širemu značenju te riječi — a zanima se po gdjegdje političkom bor. bom i unosi samo razdor. Vrata su sokolane zatvorena našim dalmatinskim preparandima, pak onda nije ni čudo da su takovi. Zamislite čak i u Bosni đaci smiju vježbati u sokolani i ova im vlada to dozvoljava, a nami se to isto u Dalmaciji zabranjuje. Pratim upravo rapidni razvitak sokolstva u Bosni, koji se mora zahvaliti samo učiteljima i sve- štenstvu. Sveukupni broj Srpskih Sokolova“ i ,Pobratimstva“ (seoski so- kolovi) iznosi preko 150 društva. Zar nije to utješljiva pojava, uz to još ve- ćina ovih društva vježbaju na livadi ili po kavanama, jer nemaju vlastite dvorane. U našim su varošima ovi inteli- genti, na koje bi se morala naša župa obratiti: učitelj svećenik, općinski taj- nik, poštanski činovnik i načelnik. U djelokrugu naše župe, dalo bi se puno uraditi, ali samo treba žila- voga rada. Mnogo bi na ovome mogao uraditi baš starješina župe, koji je poznat a navlastito u dubrovačkome kotaru. On bi sam mogao te ljađe za- interesirati za sokolstvo. Župa bi se odmah stavila u pismeni obraćaj sa ljudima i omladinom u ovim mjestima. U području bi se naše župe mo- glo osnovati sokolska društva u slije. dećim mjestima: 1) Velojlaci, jer mje- sto broji preko 1500 stanovnika, 2) Lastc vo, tamo ima dosta inteligencije, 3) Žirnovu. Mjesto ima do 3000 sta- novnika, a ima već i dvije čitaonice, 4) Smokvici, 5) Orebiću. Ovdje je ža- losno, da nema sokolsko društvo. 6) Kuni, 7) Stonu Ovamo se je bio i oganizirao nekoć soko, ali ga zadesi sudbina naših društva. U mjestu su porezni i sudbeni ured, liječnik i dos- tatan broj inteligencije. 8) Slanome. Ova općina broji skoro 1500 stanovnika a ima i zgodna okolicu n. pr. Majkovi. Tu ima i puno spremne omladine, koja bi bila kadra nešto uraditi, a sam općinski tajnik gosp. Vid Tarbušković, bio je član prednjak najvećega dalma- tinskoga sokola u Starome Gradu. Ovdje bi se moralo intenzivnije i odmah raditi. Ima u Slanome i nekoliko uglednih ličnosti do njih je da počmu., 9) Laki Šipanjskoj. 10) Trstenomu i Orašcu. (U početku bi trebala samo jedna so- kolana). 11) Rijeci. Njoj smo najbliži. Trebalo bi da nekoliko njih polazi naše vježbe u sokolani. 12) Župi. Moglo bi svako večer dolaziti po nekoliko Žu- pljana vježbati u našu sokolanu. 13) Cavtatu. 14) Čilipima Ovdje ima i seo- ska blagajna, a ima i nekoliko omla- dinaca i to vrijednih. 15) Grudi. 16) Tivtu. 17) Kaštel-Lastvi, 18) Opuzenu. (ovo mlado sokolsko društvo već je započelo svoj cili). Dakle skoro 20 društva bi se dalo osnovati. Svaki bi od 10 posto- jećih sokola uzeo sebi zadaću raditi u svojoj okolini za osnutak gorespome- natih društva. Ovo je minimalan broj kad se uzme u obzir važnost sokolstva i njegova razgranjenost u Českoj. Prednjački bi se zbor župe morao odmah pobrinuti za dobre prednjake u tim sokolima, to bi najprije postigao prednjačkim tečajem. Glede odijela trebala bi se uprava župe pobrinuti, da dobije što jeftinija odijela, a to bi se dalo iz Česke. Braćo ruke na posao! Ovo ćemo moći postignuti samo, ako budemo čvrsto stajali rame uz rame i radili svom jačinom naših sokolskih mišica. Napred! Zdravo! U sokolskom bratskom radu, Tu nam svima leži spas. Sarajevo, početkom 'lipnja 1914. gao P. G. Cio priznati, da hvalevrijedno naš Soko već radi u smislu gornjeg članka, i ako ovako ustraje bit će ploda. Toliko na umirenje našem g. dopi- sniku. Op. Ur. Inicijativom hrvatske i srpske o- mladine održala se je u Sarajevu ve- lika narodna zabava za hrvatske škole u Trstu. Prilikom ove lijepe manifesta- cije narodnog ujedinjavanja, sarajevski Narod donaša lijepi članak pun zna- čenja. Veliki politički momenat Mnogo se piše o sastanku ruskog cara Nikole i rumunjskog kralja Ka- rola. Sastanak je u Kostanci pobudio šveopću pašaju i interesovanje. Imena Sasonov, Witte i Izvoljski jasno osvje- tljuju političku znamenitost carske ru- ske posjete. Austrijski diplomatski kru- govi drže da je ovaj posjet naperen proti monarhiji, er rumunjski ministar predsjednik Brat šliki i, pe: no je nastojao i radio na tome da se Rumuajska i Rusija čim prije združe. Hvala Bogu, pošli smo ove zime je- dan korak naprijed. Počelo se je i kod nas sa preda što moramo zahvaliti Hrv. Ak. Klubu (to je jedino, što je uradila naša akademska omladina i tu smo uvijek viđali ista lica j - naj- više dva akademičara). vanja je usve bilo pet. Prvo je predavanje dr- žao Dr. Vladimir Zagorsky, publicista iz Pariza o svojim doživljajima na bal- kanskom ratištu. Odaziv publike bio je slab. Hrvatski Akademički Klub nije klonuo već je priredio drugo predavanje profesora gosp. A. Gav- rilovića: ,Dubrovnik u oči njegova pada“. Klubski je rad bio ovjenčan uspjehom. I ako je moglo biti više općinstva, ipak je dvorana bila puna. Istaknuti je, da je upao u oči priličan broj tzgovana. Zatim je Klub bio me- javio prof. Dr. J. Šilovića ,O pijanstva i zločinu! Zanimanj + među publikom bilo je veliko ali na žalost, predavač nije mogao doći u Duabrov 1ik radi iznenad- nih zapreka. Radi nastale kazališne se- zone prestalo se je s predavanjima a bi nastavljeno u travnju sa sveuč. prof. Dr. A. Bazalom: , Moderni nazor o životu“. Dvorana dupkom puna osobito priličan broj učenica i učiteljica te radnika. Predavanje je tako zanijelo publiku, da ova nije ni opazila, da su prošla blizu dva sata te je bila spravna i još stati samo da čuje slatku i pouč- ljivu riječ predavača. Zadnje je preda- vanje bilo gosp. P. Moravca: ,Su- gestija-Hipnoza“. Ulaz slobodan za radnike i đake. Dvorana je bila puna osobito je upadao u oči veliki broj radnika, gospara vrlo malen broj, jer možda oni misle da na pučka preda- vanja ne smiju dolaziti. Predavanje je iznenadilo slušaoce — praktični prim- jeri vrlo uspjeli, praksa jasno i bistro tumačila teoriju tako da je svatko želio, da se ponovi predavanje. Sada, kad je Hrv. Ak. Klab zatvorio sezonu pre- davanja a u oči nove sezone rada bi nešto primjetiti. Prije svega, ne znam uzroka, ali među prošlim predavanjima nije bilo niti jednog od kojeg domaćeg predavača (premda ima dosta vrsnih sila). Čini mi se, da se je Klub na neke bio obratio a bilo bi vrlo korisno, kad bi i naši predavali. Kako znamo, Klub ne smije, da štetuje i da diže potpori akademičara troškove preda- vanja te je zato naravski morao svaki put postaviti ulaznicu. I ako je ulaz- nica bila vrlo malena, za radnike go- tovo neznatna dapače koji put i bes- platna, ipak se predavanja i bez ulaznice, eda bi im tako svatko mogao prisustvovati. Prosvjetno društvo mljudevit Gaj“ ono ima društvenu blagajnu lih u svrhu predavanja pa zašto, ne bi ono preuzelo predavanja od Hrv. Ak. Kluba i priređivalo ih češća, u nekom kontinuitetu n. pr. nek se sad unapred obavijeste sposo- vanje domaćih prodavača a tada bi zagreb. odbor katkada nam slao i svoje predavače. A zašto se predavanja ne bi mogla pretegnuti na našu (još više zapuštenu) okolicu? Ne treba bog sna razumljivo, sastavljeno prama zahtje- vima i potrebama seljaka. Još bi bolji korijen uhvatilo takovo predavanje, kad bi priređivači useli kojeg člana mjesne posorišne družine i uz predavanje pri- *. % A tr