__ Str. 2 Svuda su obustavljene sve svečanosti, proslave i zabave. Iz svih prijestolnica stižu sažalnice i saučešća, jer je atentat posvuda uči- nio dubok dojam, potresan dojam. U Bosni i Hercegovini, kao u Sa- rajevu i Mostaru i dragim nekim mje- stima, došlo je do antisrpskih demo- stracija. Policija nije mogla da uzdrži red, pa je posredovala vojska. U Sa- rajevu su svi srpski dućani demolirani. U Sarajevu || u sarajevskom okružju proglašen je prijeki sud. Mir je već svuda uspostavljen. Apšenja Povodom i poslije atentata izvr- šena su uapšenja i premetačine, te se vode oštri izviđaji i istrage. ls- traga se vodi i u Beogradu. Obustavili izlaženje Sarajevski listovi Srpska riječ, Narod i Otadžbina obustaviše iz- laženje, do daljega. Sprovod od Sarajeva do Beča Lješine su bile u nedjelju noću balsamirane, u ponedjeljak u jutro bla- goslovljene od nadbiskupa Stadlera, za- tim su bile zatvorene u ljesove i za- pečaćene te sahranjene u velikom sa- lonu. Oficiri su držali počasnu stražu, općinstvu nije bio dozvoljen pristup. Oko 6 sati u večer uz svirku carevke ljesovi bjehu ponovno blagoslovljeni te su od podčasnika 84, pješačkog puka nošeni po ulicama do |kolodvora, koji je bio od vojništva opkoljen. Artiljerija ispalila je 24 pozdravna hitca. Iza li- jesa je slijedila dvorska pratnja nad- vojvode, zatim zemaljski poglavica Po- tiorek, generali, vlasti (i oficiri. Spro- vod je prispio na 6', do kolodvora, gdje je već bio pripravljen posebni vlak. Kad je udarilo 7 sati, uz svirku carevke i uz gruvanje topova, otputo- vao je vlak u Metković. Tu su prene- seni na ratne brodove, koji su ih do- veli u Trst, odatle u Beč, u četvrtak u večer. U noći su bili sahranjeni, & u petak u jutro opet svečano blago- slovljeni, a zatim odvedeni u dvorac Artstetten, gdje je pogreb. U. Italiji Rim. Potresna vijest o tragičnoj smrti nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje Hohenberške, izazvala je u svim krugovima pučanstva duboki i bolni dojam. Ministar di San Giuliano poslao je ministru grofa Berchtoldu brzojav, u kome izražava usrdno saučešće talijan- ske vlade povodom atentata, kome su žrtvom pali nadvojvoda Franjo Ferdi- nand ji supruga mu vojvotkinja Ho- henberška. U Srbiji Beograd. Vijest o umorstvu au- strougarskog prijestolonasljednika nad- vojvode Franje Ferdinanda i supruge mu vojvotkinje Hohenberške došla je amo oko 5 sati peslije podne i izazvala neopisivu senzaciju. Prvu vijest dobilo je ovdašnje austrougarsko- poslanstvo. U otsutnosti poslanika, koji je na do- pustu u Francuskoj, saopćio je otprav- nik poslova pl. Štork ministru pred- sjedniku Pašiću i zastupnicima ovdje akreditiranih vlasti vijest o užasnom zločinstvu. Austrougarski poslanik je brzojavno natrag pozvan te će po svoj prilici sutra amo prispjeti. * Na glas o atentatu, vlada je u znak žalosti naredila, da se odmah di- gnu zastave sa kuća, koje su tog dana bile izvješene prilikom vidovdanske svečanosti. E Kralj, prijestolonasljednik i vlada, odmah su izrazili Monarhu i austr. vladi izjave saučešća. NHS SAVA NRENA Poslije tragedije u Sarajevu Atentator Princip. Madžarski list Az Est donosi o preslušanju atentatora Principa sljedeće: Izgleda teško tuberkulozan. Iska- zuje potpuno mirno: Ja sam kriv. Već u četvrtom razredu gimnazije čitao sam anarkističke knjige i došao do uvje- renja da ništa ljepšega nema, nego biti atentator, te sam postavio kao zadaću, da bilo kojeg poglavicu aus- trougarske mcnarhije ubijem. Koncem maja čitao sam u beogradskim novi- nama, da prestolonasljednik dolazi u junu u Sarajevo i bez ikakvog stranog ili tuđeg uticaja ja sam zaključio da kod te prigode provedem svoj plan. Stanovao sam kod prijatelja učitelja Hića. Revolver mi je dao jedan srpski komita, ali bez da je mogao znati, što ja s njim hoću. Ja sam htio atentat počiniti već onda, kad je automobil išao prama vijećnici, ali budući, da se je međutim dogodila eksplozija bombe, promijenio sam prvobitnu nakanu i odlučio čekati, dok se prestolonasljed nik vrati. Kad sam vidio da je u au- tomobilu i nadvojvodkinja, htio sam skoro odustati od svega, ali tada sam naglo počeo pucati bez da sam niti pazio da li pogađam ili ne. Pogreb. Objelodanjen je cerimonijal za po- greb. U njemu je isključena svaka veća pompa i svako šire sudjelovanje pu- blike. Lješine će biti u potpunoj tišini prenesene na kolodvor u dvorsku ka- pelu. Javno izloženje trajat će 4 sata. Poslijepoldašnji blagoslov imat će samo interni karakter. Prenos u Artstetten obavit će se opet posve jednostavno i tiho u 10 uri večer, bez učestvovanja dvora i bez istupa garnizona. Odredbe su izazvale u Beču veliku senzaciju, te izavivlju oštre rekriminacije. Neki listovi javljaju, da od čitave privatne ostavštine prestolonasljednikove djeca dobivaju samo nešto oko 25 milijuna, a sve ostalo da dobija novi prestolo- jednik. u Zamoljeni sa dvorovi da ne šalju na sprovod svojih izaslanika. Sprovodu će prisustvovati samo njemački car, kao osobni prijatelj pok. prijestolona- sljenika. Opsadno stanje u cijeloj Bosni. Proglašeno je opsadno stanje nad cijelom Bosnom i Hercegovinom, radi protu-srpskih izgreda. Izjava srpske vlade Srpski Pressbiro objelodanio je u svom jutrnjem buletinu slijedeći komu- nike: Pod dojmom tragičnog događaja, koji se jučer zbio u Sarajevu, nemamo dovoljno riječi, da ožigošemo grozni atentat, kojega su pali žrtvom nasljed- nik prestolja naše susjedne Monarhije, nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga vojvotkinja Hohenberg. Iskre- no žaleći, što si ovom nenadanom i tako strašnom smrću bili u srce po- gođeni visoko cijenjeni sijedi vladar Austro-Ugarske Monarhije i narodi u njoj živući, u stanju smo da konsta- tujemo da je tužni događaj pobudio u našoj zemlji osjećaje najvećeg ogorče- nja i najoštrije osude. U Zagrebu U Zagrebu demostruja frankofur- timaši. Kako novine javljaju, pljačkaju dućane i demoliraju. Žalosno je, da ovako veliku i duboku žalost u kojoj se svi nalazimo, upotrebljuju u strana- čke svrhe. Policija je izdala proglas, kojim se oštro opominje, da se prestane sa izgredima. O izgredima. Bečka štampa, poimence Neue Freie Presse i Zeit, ne samo da ne odobravaju izgrede, nego ističu, da ih treba izbjegavati i sprječavati ih. Karlo Franjo Josip Novi prijestolonasljednik Njegovo Veličanstvo kralj imao je dva brata: princa Maksimilijana I., koji je 1867 godine poginuo kao car Meksika od ustaša, i princa Karla Ludviga, koji je umro 19. maja 1896. Prine Karl Ludyig ženio se tri puta; Prvi put sa Margaretom, kćerkom sas- kog kralja Johana, koja je umila 1858., drugi put godine 1862. sa Marijom Anuncijatom, kćerkom Ferdinanda II. kralja Sicilije, ali ta mu je žena umrla već g. 1871. i on se oženi sa Marijom 'Terezijom kćerkom portugalskog in- fanta Dom Miguela, koja je udovica od smrti princa Karla Ladviga, od 19. juna 1896. Iz drugog braka princa Karla Ludviga rodila su se dva sina: nad- vojvoda prestolonasljednik Franz Fer- dinand i Oto Franc Josef, koji je umro 1. novembra 1906. ostavivši iza sebe udovica princesu Mariju Jozefu, kćer saskog kralja Đure i dva sina princa Karla Franca Josefa i Maksimilijana Eugena Ludviga. Po primogenituri muške loze vla- dalačkog doma Habsburg-Lotringen po- staje prestolonasljednikom nadvojvoda Karl Franc Josef, koji se rodio u Perzenbajgu na Dunavu u Donjoj Austriji 17. augusta 1887. a 21, okto- bra 1911. vjenčao se u Švarcavi na Štajnfeldu sa nadvojvotkinjom Zitom, kćerkom španjolskog infanta, Ičoberta vojvode od Parme i Pjačence. Nadvojvotkinja Zita rodila se u Vili Pijanore 9. maja 1892., a iz braka sa nadvojvodom Karlom Francom Jo- zefom rodilo se dvoje djece: nadvoj- voda Franc Jozef Oto, koji se rodio 20. novembra 1912. u vili Varthold kod Rajhenau-a i nadvojvotkinja Adel- hajda, koja se rodila 3. januara o. g. Novi nadvojvoda - prestolonasljed- nik je prema tome sinovac pokojnog nadvojvode prestolonasljednika, unuk kraljeva brata Karla Ludviga, a sin kraljeva sinovca i brata pokojnog nad- vojvode Ota Franca Jozefa i nadvoj- votkinje Marije Jozefe, CRVENA HRVATSKA Br. 20. __._. Narodni blagdan Ovogodišnji Narodni bla- gdan imao se, kako obično, održati sutra, 5. jula. Usljed opšte žalosti, zbog sarajevske tragedije, Na- rodni se blagdan neće sla- viti sutra, već je odgođen za nedjelju, 19. ovoga mjeseca. Demostracije u Bugarsko) U Bugarskoj je došlo do strašnih demostracija. Na godišnjicu srpsko - bu- garskog rata, koja se vršila ovih dana, buknule su u Bugarskoj velike i za- mašne demostracije protiv kralja Fer- i protiv vlade. Demostracije su zahvatile velika maha. Nonkordat između Srhije i Vatikana U prošlom smo broju javili, da je konkordat svršena stvar, i u glavnom smo iznijeli što sadrži. Službeni list Vatikana donio je cijeli tekst konkor- data, i mi ga prenosimo: ČI. 1. Rimokatolička apostolska vje- ra će se slobodno i javno ispovijedati u Kraljevini Srbiji. ČI. 2. Osniva se u kraljevini Srbiji jedna crkovna pokrajina, koja se sa- stoji od beogradske nadbiskupije, čije je sijelo u glavnom gradu kraljevine, a koja zauzimlje područje u međama Srbije prije londonskog i bukureškog ugovora, i od skopaljske sufraganske biskupije sa sijelom u pumenutom gra- du, koja zauzimlje nova zemljišta pre- lazeći iz jurisdikcije de Propagande fide u jurisdikciju običnog prava. ČI. 3. Beogradski nadbiskup i sko- paliski biskup, čijoj crkovnoj jurisdik- ciji odnosno pripadaju svi katolici srp- ske Kraljevine, ovisiće u crkovnim stvarima direktno i ekskluzivno od Svete Stolice. ČI. 4. Njegova Svetost prije nego definitivno imenuje beogradskog nad- biskupa i skopljanskog biskupa, javiće kraljevskoj vladi osobu svakog kandi- data, da obazna ima li proti njoj fakata ili uzroka političkog reda. ČI. 5. Beogradski nadbiskup i sko- paljski biskup primaće od kraljevske vlade godišnju plaću, prvi 12.000 di- nara i još k tomu 4000 dinara doplat- ka, drugi 10.000 dinara sa pravom na mirovinu barem jednaku onoj državnih činovnika. ČI. 6, Službeni naslov beogradskog nadbiskupa i skopljanskog biskupa biće: Presvijetli i prepoštovani gosp. ČI. 7. Prije nego uđu u službu po- ložiće zakletvu vijernosti u prisustvu jednog delegata srpske vlade po slije- dećoj formuli : ,Knnem se i obećavam pred Bogom i pred svetim Evanđelima poslušnost i vijernost Ni. Vel. Kralju Srbije; obećavam da neću prisustvo- vati nikakvom vijeću i da neću poti- cati ni pustiti podređeno mi svećen- stvo da sarađuje u nijednom poduzeću, koje bi imalo cilj da pomuti mir države, ČI. 8. Beogradski nadbiskup i sko- pljanski biskup imaće punu sloboda u vršenju crkvenih služaba i u upravi svojih biskupija i moći će vršiti sva prava i prerogative svoje pastirske službe prema pravilima odobrenim od crkve; u njihovijem respektivnijem bi- skupijama o njima ovise svi članovi svećenstva katolićkog u koliko se tiče vršenja svete službe. CI. 9. Nadbiskup u Beogradu i bi- skup u Skoplju imaju pravo da u svo- jim biskupijama osnuju župe u dogo- voru sa kraljevskom vladom. Oni jed- nako imaju pravo imenovati župnike. Ipak, ako se radi o osobama stranim Kraljevini, poslužiće se svojim pravom u dogovoru sa kraljevskom vladom ; a ako se radi o srpskim podanicima, bi- skupi će se prije raspitati kod kompe- tentnog ministarstva, da saznadu ima li proti njima uzroka ili fakata politič- kog ili građanskog reda. ČI. 10. Vjerska je obuka katoličke mladosti podložna u svim školama nad- biskupu i biskupu u njihovim bisku- pijama. U državnim će školama oma biti dijeljena od učitelja katekizma keji će biti imenovani od biskupa i od mi- nistra javne nastave i bogoštovlja iza kako se zajedno dogovore. Biskupi mogu zabraniti obuku u vjeronauci i u državnim školama učiteljima kateki- zma koji bi se pokazali neprikladni za misiju, koja bi im na taj način bila podijeljena, obznanjujući o tom mini- starstvo javne nastave i bogoštovlja da imenuje koga drugoga. [Kraljevska će vlada plaćati učitelje katekizma u dr- žavnim školama. Svojstvo župnika nije inkompatibilno sa učiteljem katekizma, ČI. 11. Za odgoj mladih Srba spo- sobnih za katoličko svećensjvo ustano- viće se u glavnom gradu ili u tnjego- voj okolici sjemenište, kojemu će dr- žava dati pravednu godišnju dotaciju, budući da je odnosna crkovna vlast vlasna da ga organizuje i da njim Iz POVIJESTI DUBROVAČKE DI- PLOMATSKE RADNJE XVI. VIJEKA Napisao Prof. Dr. Božo Cvjetković. x. brovčani vazda bili dobri prijatelji Mlečanima pa im svaku uslugu učinili. To su Dubrovčani oso- bito pokazali onom zgodom, kad je bilu ponestalo hrane na mletačkim galijama. Tom prilikom Du- brovčani im namakoše hrane gotovo otkidajući je iz usta svojih podanika. Ako su Dubrovčani haračari turskog sultana to nijesu svakako učinili iz obijesti no prisiljeni ijutom nevoljom. U osta- lom treba da se Mlečani sjete, da su oni, baš prije ovog rata o Cipar, znali rado prigrliti tursko prijateljstvo, pa im izračiti kršćanske gradove i stanovnike kako n. pr. god. 1540. Uprav je ču- dnovato, da Mlečani kude ono kod Dubrovčana, i i|španjolskog poslanika Don Juana de ishitrena mletačka krilatica, da se oni samo na lak način dočepaju dubrovačkog teritorija. Gun- dulić izjavi još papi, da kad bi Turci eventualno i došli na tu namisao, da metnu posadu u Dub- rovnik, to im dubrovačka vlada ne :bi nikako dopustila no se oružjem u ruci oprla turskim uzurpatorima. U tome času ne bi se pustila sa- moj sebi no bi molila za izdašnu pomoć koliko Svetu Stolicu toliko katoličkog kralja. Uzevši slučaj, da se Dubrovčani ne bi mogli. odhrvati turskoj sili, ono bi zapalili svoj rođeni grad pa se naselili na kojem drugom mjestu. Ova izjava zadovolji papu. Dubrovački je senat bio naredio poslaniku Gunduliću pismom 30 aprila 1570, da zamoli papu Pija V. te ze zanzme kao od svoje inicija- tive za Dubrovčane kod španjolskoga kralja Fi- lipa II. Papa se odazove vrlo rado želji dubro- vačkog poslanika. Kaza Gunduliću, da je pozvao (Zanjiga) i kazao mu, da piše Ivanu Andriji Doriji, španjolskih galija, da bi zaštitio u potrebi njorije, da je ovaj pisano Gunduliće u Rim, te bi bilo potreba, mogao bi dokazati dobro raspolože- nje Mletačke Republike prama Dubrovčanima i na temelju dokumenata, 30 maja 1570. raskrinka Gundulić Mlečane u pismu na Menčetića tvrdnjom, da bi on također na temelju dokumenata mogao dokazati sve zlokobne namjere Mlečani proti nji- hovoj domovini. Ovi su dokumenti crpljeni iz direktnog i najpouzdanijeg izvora, naime iz usta samoga pape Pija V.; uopće da nije providnost stavila ovog čovjeka na papinsko prijestolje, kaže Gundulić Menčetiću ,oplakivali bismo smrt Re- publike i stare slobode“. Pije V. htjede, da uzima u zajedničkoj mor- narici proti Osmanlijama i svoga legata. Mlečani su kopali sa svih strana, da bi to bio koji od mletačkih prelata, n. pr. kardino Cornaro. Papa je bio proti tome, pa je na svečan način podije- lio tu čast Markantoniju Colonni, davši mu barjak Zaniga | svoga pomorskog generalata. Na ovome je bio udaren križ sa sa. Petrom i Pavlom s natpisom: slu hoc signo vinces“ (U ovom ćeš znaku pobi- jediti). Rasmljivo je, da je Gundulić bio vrlo veseo, što je Colonni bila dans ova čast, pa od- mah pohita da mu i čestita u ime Republike. na primi lijepo laskavu čestitku dubrovačkag po- slanika; uz zahvalu mu, izjavi da će mu vazda ležati na srcu dubrovački interesi, što inače želi i papa, koji mu ih je preporučio, a u čemu je suglasan i španjolski dvor. Dne 8. juna 1570. izjavi Filip II., da je spreman te se otpočne sa pregovorima u svrhu realiziranja jedne lige između njega, pape i Mle- čana. Njegovi punomoćnici u ovome poslu bili su kardinali Granvella, Pacheco i prije spomenuti poslanik kod Vatikana. Ali prije no se je i po- čelo sa pregovorima, neki znakovi kazaše, da su Mlečani prilično dobili papu na svoju stranu: u rovarenju na štetu Dubrovačke Republike. Kako razabiremo iz pisma dubrovačkog poslanika u Rimu dneva 24. juna 1570, bio je ovaj zamoljen u ime papino od kardinala Rusticucci-a, da bi mu Republika dala jednu jedrenjaču za prevoz četi. Iz Gundulićeva pisma 28. juna razabiremo, da je papa u toliko promijenao taj svoj zahtjev, da je tražio mjesto jedne, dvije lađe. Mlečani su se nadali od ovog svojeg uspjeha kod pape, da će Dubrovčani sigurno biti prisiljeni, da izvrše papine želje, a to će vrlo lako izazvati gnjev Osmanlija na Dubrovčane. No nemilo rovarenje proti Dubrovniku nije ostalo pri ovome. Mlečani izjave odlučno pred papom, da dok se ay (Nastavit ce 06)