Memento ! Što smo od ovijeh za- dnjijeh dana naučili? Naučili smo utješnu istinu, da nema fraza, ni umjetno sko- vanih ,ezaltacijoni“ koje bi mo- gle više zavesti ozbiljno, vaspi- tano i domoljubno naše općin- stvo. Nikako se nije jasnije do- kazala pobjeda Narodnog Jedin- stva, nego li sada, kad su svi neprijatelji i unutra i nadvor na nju nasrnuli. Naučili smo da je ono tobož- nje ,Katoličanstvo“ prodikovano od Štadlera i od njegovih sljedbe- nika, jedna sekta, nekršćanska i neljudska, koja s pravom Kato ličkom Crkvom ima manje posla nego li sami Protestantizam. Livdi_koii propovijedaju u ime Isukrsta Boga mržnju, koji tje- raju ljude na pljačkanje i zlo- činstva, koji mala fide lažu i iskrivljuju istinu u svoje sektar- ske i privatne svrhe, to su oni koje valja prstom pokazati i iz svakoga društva izopćiti. Naučili smo, da ovdje ne- mamo prijatelja osim samih sebe, pa zato dužnost nam se orga- izovati duševno da u časgvima naručegih i ćenih died su ovi sadašnji bili, bratimo sami sebe i domovinu našu. Naučili smo, da dokle se mi »gargarizavamo“ samospjevima o dobroti, ljepoti, čestitosti itd. naroda našega, puštamo da mu nesavjesni agitatori truju dušu lažima i mitom i da nam ga otuđuju uprav onda kad nam je najviše potreba njegove sa- mosvijesti. Mješte besposlenog jadikovanja, treba vježbe i rada. Sokolstvo Misli nuždnije je i aktu- elnije nego li Sokolstvo Mišica. — Kako ima dobrovoljnih vatro- gasaca za požare, valja imati dobrovoljnih vatrogasaca za nemire, a to se može samo onda polu- čiti kad se slože svi sinovi na- roda našega da se odbrane od jedinih neprijatelja naših, t. j. od štadlerovštine, od špijunstva i od štreberstva ! Mi smo u Austriji — u kući našoj i hoćemo da tu osta- nom proti \volji onih koji hoće da nafi je in ij i laži učine Za to oni hoće nefllir i g to se i dogodilo i dogada sv vo) I na koncu smo naffčili da se moramo boriti do istrijeblje- nja sa svojim izrodima, koji su sto puta gori i pogubniji od stranaca. Sve to zapamtimo i promoz- gajmo; tad latimo se posla, jer kucnula je zadnja ura. Dubrovnik je u pogibli! Iziava Nikole Pašića Madžarski list Az Est donosi iz- javu srpskog ministra predsjednika, g. Nikole Pašića. +G. Pašić izjavljuje, da je atentat djeložao na srpske krugove potresno, te je izjavio opće saučešće. Protusrpski napadaji austrijske štampe su duboko uvrijedili srpski narod. Atentat je po- činjen od austrijskih državljana, da- pače od ekzaltirane djece, pa kako se može Srbiju zato činiti odgovornom %? Da je austrijska policija Srbija upozo- rila na Principa i Čabrinovića, mi bi ih bili pomnjivo i nadgledali. Ali to se nije dogodilo nikad, dapače kad je srpska policija btjela izagnati Čabri- novića, uzele su ga austrijske oblasti u obranu i priskrbile mu dobre svje- dočbe. Vijest da je Srbija znala za pripremanje atentata, te da je u Beču upozorila da prestolonasljednik ne ide na put, nije istinita. U ostalom pre- stolonasljednik nije nikad u srbijanskim / listovima bio uvinjedljivo napadnut. Radi sarajevskog atentata poduzela je Austrija dosad samo jedan demarche o relegiranim preparandistima iz Pa- kraca, koji su sada u Srbiji, ali ako Austrija poduzme jedan novi demarche, to će Srbija učiniti sve što bi u ovom slučaju svaka civilizovana država u- činila. Interwiev pobuđuje u svim po- ; litičkim krugovima najveću pažnju, O- paža se također da je otac Čabrinovića | poznati konfident sarajevske policije. Kako je svako već čitao i čuo, odigrali su se; aib još se sodijgravaju, u našim zemljama grozni :Na Srbe se napada, ruše im drištya, kuće, crkve; plijene im dobra,simatife 9sve. Neodgovorni elementi hoće da čine od- govornim jedan čitav narod za zloči- načko djelo nekih pojedinih. \Franko- fartimaši, počam od Zagreba' pa po- svuda, hoće da dane opće žalosti i tuge u kojim se nalaze svi narodi mo- narhije zbog groznog zločina uy Sara- jevu, hoće d /nrotrebe u naja svr- he i ciljeve, 4 niske strančarske svrhe. I može da im bude, ma da se više puta sa visokih mjesta izjavljuje, da se ne smije i ne mora činiti odgovor- nim jedan čitav narod; ma da je dato po prstima frankovačkim istupima u hrvatskom saboru, sa višega mjesta, te hrvatsko predstavništvo dobilo li- jepu zadovoljštinu na ustuk frankova- čkih napadaja na nj. Kad se samo baci jedan pogled na ove događaje, jasno izbija, da su franko-furtimaški kleri- kalci aranžeri svih ovih nedjela. Eno u Bosni muslimanski prvaci otklanjaju odgovornost sa muslimanskog elemen- ta, Eno u Bosni uzmimo gdje je bilo izgreda, a gdje nije, pa ćemo vidjeti, da u mjestima, gdje živu sami musli- mani i Srbi, nije bilo nikakvih ni de- mostracija, ni demoliranja, niti ičega, dočim sve se to događalo ondje gdje su ili pomiješani katolici s muslimani- ma, ili gdje su prvi u većini. Dosta je čitati Štadlerov kršćanski list — Hrv. Dnevnik — pa da se vidi ko huška i ko napada. Značajno je pri svim ovim stra- šnim događajima, da je red bio uspo- stavljen uvijek u izvjesnom zakašnje- nju, kad je već bilo porušeno što se porušiti iz * Ove izgrede, kazali smo, odobrava i potiče pa njih samo kršćanska, fran- kofurtimaška štampa. Sve drugo novinstvo, svih naroda i svih država, pa čak i zagrižena be- čka štampa, odlučno osuđuje i zgraža se. Najzad i onaj dio bečke kršćanske štampe, koji brani franko-furtimaško- klerikalne elemente, barem, radi for- | malnosti, ne odobrava izgrede. Samo Smotra dalmatinska, polu- zvanični list dalmatinske vlade, poslije neistinitog i iskrivljenog izvještaja o neredima u Dubrovniku, osuđujući ih, izbacuje cinizam koji je prevršio svaku mjeru. Ali o tome još na drugom mjestu. i Što pišu novine Bečka Die Zeit donosi članak o | protusrpskim izgredima, pa kaže: PROTUSRPSKE DE Ko napada, ruši, pljačka i otima? — Ko huška protiv Srba?. — Napadanie na jedan narod. — Odjeci izgreda 1 Ove demostracije ne samo da pre- iju granice političkih manifesta- cijU' već grubo zadiru u stranke i o- sobe. Koaliciju, koja je većina naroda, hoće da u ime lojalnosti terorizira ne- znđkna manjina u zemlji — Frankovci. Mi znamo, koliko je štete učinila u monarhiji politika madžarske vlade, koja je išla za uništenjem hrvatsko- srpske koalicije. Svima je nama u bol- noj uspomeni, kako se ovom naopa- kom politikom stavila čitava vanjska politika monarhije na opasnu mina. 1 sada, kad je u Hrvatskoj, hvala bogu, mir, kad je barunu Skerleczu uspjelo, da nađe približenje s koalicijom, koja usprkos tome što je vladina stran- ka, nije ništa u narodu izgubila, sada dolaze frankovci upotrebljujući prokleti sarajevski atentat, da unište pacifika- torno: djelo u Hrvatskoj. Frankovci ne- maja prava, da ma šta predbace koa- liciji. Zar nijesu baš oni htjeli spriječiti lojalnu izjavu saučešća u hrvatskom saboru ? Kad bi se desilo, da je pred- sjednik sabora, koji je Srbin, propustio izjavu lojalnosti, onda niko pametan ne bi frankovcima zamjerio njihovu galamu. Ali da jedna stranka, koja hoće da bude lojalna i čak ernožuta, hoće da spriječi izjavu lojalnosti, to je odista jedna naopaka stvi carstvu naopakosti, Kako dolaze fran- kovci do toga da demonstriraju protiv lojalne izjave sančešća? Frankovci, iz- gleda, hoće da budu patentirani pa- triote, koji smatraju da su oštećeni u svom pravu, ako su drugi ljudi lojalni i korektni. Konačno, sad bi se u Za- grebu morao proglasiti prijeki sud, da se obuzda lojalnost frankovaca, jer frankovci hoće da demoliraju čitav Za- greb, kad im Srbi ne učiniše tu uslu- gu, da se pokažu nelojalnima. U čita. vom svijetu pobuđuje sarajevski do- gođaj najdublji pietet. Samo u Hrvat- skoj prave iz toga frankovci stranačku stvar, a to nije ni lijepo ni patriotično. Svakako je u interesu monarhije, da Srbe koji živu i izvan granice čim više priveže uza se“. u ovome * Ovo ne piše ni srbijiaski, ni sla- vosrpski, ni nacionalistički list. (vo piše ugledni njemački, austrijski vodo- ljubni list, u Beču. Jednako pišu i drugi listovi, socialistična Arbeiter Zei- tung i drugi. Francuska štampa Francuski se listovi mnogo bave sa protusrpskim izgredima i počinjenim vandalizmima protiv Srba. Le Temps, Figaro, Journal des Debats oštro osuđuju demonstracije i pišu o njima ogorčeno, Oni ustaju CRVENA HRVATSKA Br. 21. ____. MOSTRACIJE protiv denuncijatskog bacanja krivice na jedan čitav narod. * Jednako pišu i osuđuju f«lijanski i ruski listovi. Mi nemamo toliko pro- stora da sve prenosimo, ali upozoru- jemo i ističemo to; ma da ćemo na- stojati da koji put donesemo po koji značajniji izvadak iz svjetskih listova. Ostala slavenska štampa Praški Narodni Listy oštro osu- Maju frankovačke izgrede i prote- stivaju proti njima. Praška Samostatnost upozorava na ove atentate koji su izvi- šeni zadnjih godina u monarhiji: na galičkog namjesnika grofa Potockog, komisara Cavaja, ministra Hohenburga, generala Varešanina, grofa Tisu, bana Skerleca, guvernera Vukenburga i na debrecinskog biskupa, i pita jesu li i za ovo Srbi krivi i upozorava na da- leko dublje razloge tolikim aktima po- litičkog terora u zadnjih nekoliko go- dina. Poljska štampa također osuđuje frankovce, pa čak i klerikalno Slomwo Polskie. Slovački Slovensky Devnik također. Slovenski listovi osobito Slo- venski Narod i Dan napadaju oštro frankovce i pozivaju vladu da učini kraj ovom nedostojnom i nepristojnom huškanju i teroru pokvarenih elemenata. Praški (as je osobito žestoko u- stao proti frankovačkim razbijačima. Niegovo Veličanstvo o pro- tusrpskim demonstracijama Novine donose, kao tačnu vijest iz vrlo pouzdana izvora, da Njegovo Velicanstvo osuđuje prutusrpške | iz- grede. Vijest glasi: da je car izrazio želja na nedvojbeni način, da se u Bosni ne uvede protusrpski kurs, od- nosno frankofurtimaški ili muslimanski. O postupanja poglavice Potioreka za- tražio je vladar ponovna izvješća od ministra Bilinskog. Vladar je primio u audijenciju Dimovića i kako se tvrdi, Potiorek bi imao biti otpušten, dočim Bilinski ostaje. Vladar je strogo osudio protusrpske iskaze i izričito izjavio da za djela fanatiziranih atentatora ne može odgovarati cijeli narod. — Do- znao je vladar i za napadaje klerika- laca i frankovaca na saborskoga pred- sjednika Medakovića i naredio da, bez obzira na cerimonijajne odredbe, bude Međakoviću u crkvi prigodom sprovo- da opredijeljeno posebno mjesto. [ doista, Medaković-je imao mje- sto koje je opredjeljeno prema držav- nopravnom položaju Hrvatske, ma da su frankofurtimaši gledali da ometu dostojno učestvovanje hrvatskog sabora. IZ POVIJESTI DUBROVAČKE DI- PLOMATSKE RADNJE XVI. VIJEKA Napisao Prof. Dr. Božo Cvjetković, X. ostaju postrani i u prijateljstvu sa Turcima, što ne ča dobro djeiovati na kršćanski svijet. Ovo će negodovanje osobito zbog toga nastati što će Du- brovčani nekažnjivo javljati Turcima o svim pri- pravama, te se rade u kršćanskome svijetu. Du- brovčani će hraniti u svojim kućama turske čauše i prenosit će na svojim lađama turske konfidente Prema tome vrlo je opravdano ako savez, što se ima udariti, ne samo sažeže nego uništi Dubrov- nik sa cijelim stanovništvom, da mu se uprav sjeme zatre, Rekbi, da je i ovo drugo rovarenje Mle- čan& proti Dubrovčanima dobilo donekle za sebe srca Pija V. To razabiremo iz pisma, što ga So- rimno upravi duždu početkom jula 1570. Ovome dade Pije V. program cijelog rada u budaćim pregovorima. Taj je sadržavao kapitolacije budiće lige, kako ih je sam papa zamislio. Članak XIV. tih kapitulacija glasio je, da će papa sa španjol skim kraljem i Mlečanim« «ve moguće učiniti, da ovaj njihov savez bude univerzalan. To će se posti- gnuti ako u nj stupe sve poglavice kršćanstva, naime njemački car, ostali kršćanski | kraljevi carstva i Italije pa drugih krajeva, što su blizu turskim zemljama. Ovdie kazano, da će se tra- žiti te stupe u saves i zemlje, što graniče s Tur- skom, tangiralo #je u prvom redu Dabrovačku Republiku i ako je nije direktno kazalo, jer ie to papa smatrao vrlo pogibeljnom tačkom za Dubrovnik. Gunduliću je sitaacija bila jasna i nije bio ni čas u sumnji, da je papa počeo i ako po- malo kolebati u pogledu zaštite Dubrovačke MRe- publike. Pošto je papa još bio slabašan starac, koji je lako mogao umrijeti, Gundulić savjetova svojoj vladi, da pošalje u Španiju jednog vlaste- lina kao poslanika; ovaj će zamoliti Filipa LI, da bi, u ime stare, vjerne službe i odanosti, koje je Republika znala iskazati njegovim prethodni- cima, uzeo Republiku u svoju osobitu zaštitu, pa da bi tu zaštitu dao i razumjeti Mlečanima. Međutim Gundulić nije propustio, da i dalje obara pogubne mletačke planove proti svojoj do- movini. Namah u avdijenciji iznese on pred papu sve posljedice, koje mogu zateći njegovu domo- vinu, ako se bude tražilo, da i oni dadu galiji za savezničku flotu, koja ide proti Osmanlijama. Dubrovnik se nalazi, tako reći, a tavskim žvalima, pa on no može dati traženu lađu bez velike svoje pogibli; inače je Dubrovnik, nadoda poslanik, spravan na svaku službu prema Svetoj Stolici. Kao dokaz za svoju tvrdnju iznese Gundulić pred papu slučaj, kad ono, iza malteške bitke, pade Piali-paša sa flotom pod Dubrovnik i zaprijeti gradu, jer je vidio neke dubrovačke jedrenjače u španskoj mornarici. Istog je mišljenja bila i du- brovačka vlada; tražena lađa od kardinala Ru- sticuccia ne može se dati, a da se Republika ne izvrgne represalijama sa strane Turaka. Ako je pak papi tako potrebita tražena lađa, neka on silom otme onu što se nalazi u Jakinu, na taj će se način oni moći uvijek opravdati na divanu padišaha. Papa se potpuno zadovolji ovim odgo- vorom; tako prođe i ova nevjera i ne nanese nikakove štete vrlo izloženome Dubrovniku. Ovim raspletajem stvari Dubrovnik ponovno umakne teškim zamkama mletačke diplomacije pa i u pi- tanju XIV. članka ugovora, što ga iznijesmo, a to ćemo vidjeti. Dubrovački senat posluša Gundulića i opremi pat Madrida Ivana M. Flovi-a, kapetana u službi don Juana d' Austria. Ovaj je imao proći preko Rima i tamo se opskibiti preporučnim pismima sa strane pape i španjolskih crkvenih dostojan+ stvenika i punomoćnika Filipa II., osobito Gran- velle. Papa dade Flori-ju četiri preporučna brevea od kojih se jedan imao predati samome kralju. I tome breveu papa najtoplije preporuči kralju Republiku zaklinjaći ga, da je uzme u zaštitu proti svakome, te bi radio proti njoj. Drugi je breve bio za predsjednika španskoga krunskog vijoća, kardinala Espinosu. Za nj dade preporučno pismo i kardino Granvella. Španski dvor pristane drage volje, da uzme u zaštitu Dubrovačku Re- publiku. Ali to nije bila zasluga Flori-a, za kojeg Gundulić, kaza da je ,un marinaro zotico et tondo“. Španski je dvor bio zato za Dubročane, jer je htio da udovolji željama pape i jer je bio proti Mlečanima. Iza sretno svršene prve faze svoga diplo- matskog rada, stupi Gundulić u drugu fazu za vrijeme dogovaranja o kapitalacijama, kaje su saveznici imali da udare među sobom. U instruk- cijama, koje senat upravi Gundulića, kako će se držati prema punomoćnicima te imaju da udare sporazum u formisanju Svete Lige, Republika tačno precizira svoje stanovište. Ona zahtjeva od svoga poslanika, da uznastoji te saveznici prih- vate među udarene tačke saveza i to, da će Sveta Liga čavati netaknutu Dabrovačku Republiku, a ispustit će napće govor o kakvoj obrani Dubrov- nika. To će učiniti iz obzira prema Visokoj Porti. Papa primi bez protivljenja ovu želju Dabrov- čani. Obeća Gunduliću, da će je sigurno iznijeti po svojim punomoćnicima pred savezničke posla- nike. Formula, koja je papa odabrao, da iznese ovu želju dubrovačkog senata pred delegate Svete Lige, glasila je: ,Dubrovnik sa cijelim svojim teritorijem, mjestima, svim stvarima, ne će biti štetovan niti uznemirivan od saveznika i njiho- vih pomorskih i kopnenih vojski; uopće ne će (Nastavit ce s)