memo IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gus:

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRONA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
tx: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :

N ovi život.

Otpratili smo staru, slavnu godinu
1912. do praga vječnosti i vidjeli smo još
kako joj slova zaplamtiše na nebu histo-
rije megju neumrlim konstelacijama go-
dina slave i smrti, od 1789 počamši kad
se probudila svijest čovječanstva proti feu-
dalizmu, pa do kobne god. 1870 kada je
na Sedanskom polju Germanska pest sku-
čila slobodan let nacijonalističkog prevrata
u Evropi. Sad je već god. 1912. fakat,
simbol i putokaz novome svijetu, koji se
rodio na Osvećenome Kosovu i u klanj-
cima Lilas Burgasa. A taj novi svijet smo
Mi. — Proti volji Evrope, Jugoslavensko
pitanje banulo je sred drijemeža savjesti
u kobnome času 'presitosti buržoazije i
malaksavosti socijalističkog pokreta, Hi-
pertrofija industrijalizma raspuknu se prva
pod šrapnelima Jugoslavenske probugjene
rase. Eto, možemo svi gledati Evropska
polja pokrivena žrtvama burze, trustova,
sindikata, agijotaža — sveg onog kom-
plesnog lažnog svijeta trgovine i igre o-
bogaćene na račun jadnog proletarstva.
Dosta je bila jedna telegrafska riječ: ,mo-
bilizacija“ — i varavi milijuni, izmišljene
dividende, patvoreno dobrostanje, naličeno
bogastvo špekulacija srušiše se, isprazniše
se kako dječja napuhnuta igračka. — S
jedne strane dakle novi svijet put ener-
gije, volje i hrabrosti, s druge: kukavna
dekadansa novčanih sistema koji zarobiše
dušu vasionoga svijeta okrutnijim i var-
varskijim vezama nego li sn Turski ko-
nopci.

I to je prva i najglavnija blagodat
za sveukupno čovječanstvo koje se nakon
godišta i godišta teorija i propovijedi o
pacifizmu, antimilitarizmu, tolstojizmu i
t. d. i t. d., uvjerilo, da drugoga sredstva
za postignuće ljudskih prava samostalno-
sti, slobode i jednakosti nema Do oružja.

Što smo pak mi — Južnosloveni —
naučili od slavne godine 1912,, — vri-
jedi više nego li sve biblioteke o istoriji
naše slavne prošlosti. Ona sama nam je
otvorila oči da vidimo u sebi i okolo sebe.

U sebi je taj kobni čas našao da su
žive sve one sposobnosti, one kreposti,
"one vrline koje nam, ne samo neprijatelji
nijekaše nego i mi sami sebi zatajivasmo,
a to je: duševna disciplina, osobna hra-
brost, vojnička neustrašivost, prezir smrti,
željezna volja da se do svog cilja dođe.
— Nadčovječja hrabrost Bugara pod Kir-
kilisom i Burgasom, napoleonski lot Srba
od Niša do Jadranskog mora, jesu ele-
menti zadovolistva, utjehe, prezanja i po-
nosa svakog pojedinog i najčednijeg od
nas. Atmosfera koja se razvila iz te ti-
tanske borbe novih Jugoslavenskih po-
koljenja, tako je tanke i akutne sasta-
vine, da su joj atomi uljegli u pluča i u
krv svih ljudskih stvorova što se Hrvati
i Srbi nazivaju. To izliječenje naših bo-
nih, svim lažnim diagnozama političara
i socijologa snuždenih bića, vidljivo je i
osjetljivo je u najmanjim sitnicama dne-
vnoga života. Simptomi su potpunog
zdravlja već tu, Mi gledamo, mi hodamo,
mi govorimo drugačije nego li se to ra-
dilo pred balkanskim ratom, Krv proli-
vena za Slobodu, zagnjojila je tako du-
boko zemlju Jugoslavenskih krajeva da
su biljke samopouzdanja, vjero u buduć-
nost našega naroda, energije u borbi za
pustignuće nacijonalnog idejala, proklijale
i do naših dalekih pećina, Tim čudesnim
preokretom naše psihe, godina je 1912,

za nas — Godinom Spasenja.
* Ali ako smo vidjeli što se neizrečene
i nezamišljeno hrabrosti u nama krije —
vidjeli smo u svijetlu brutalne ali blago-
tvorne iskrenosti što su oni, koji su okolo

Dubrovnik, 4. januara 1913.

nas i s kojima smo svezani. A to je naj-
prije — Beč.

Čemu tajiti ? zašto se vrtiti okolo
bolesti a da joj ne rečemo pravo ime?
— Niti smo zamislili kakovih veleizdaj-
ničkih planova, koji bi samo dobro u
prilog došli vladajućemu sistemu u .u-
striji, niti kanimo ,išta preduzeti što vodi
do istrgnuća pojedinih krajeva“ itd. itd,
Odviše nam je 1912. otvorila oči a da bi
smo zapali u te zamke bečkih Meterni-

hijanaca, Mi smo u Austriji i želimo os-

tati u Austriji — ali ona kobna i sveta
god. 1912. naučila nas je, da imamo ener-
gije i volje. Fa za to, bilo gospodi u
Beču i Peštu drago ili ne, mi moramo
sjedinjeni s braćom Česima, Slovonci-
ma, Rusinima — osvojiti Beč. A to znači,
dati Beču vidljivo obilježje da je on glava
slavenskih naroda u Monarhiji, a ne pro-
sta njemačka varoš trećeg stepena u Ve-
likom Njemačkom carstvu kakova jest.
Organizacija se mora provesti od svih Sla-
vena, da Beč prestane jednom biti huli-
teljem naših svetinja, neprijateljem naše
braće, sijelom svih potvora, svih rugoba,
svih progona, 'svih laži proti nama i proti
Slavenstvu. Eto, to nas je naučila Sveta
godina 1912. U njoj smo doživieli pre:
porod svoje duše i raspoznali što nam je
cilj u Monarhiji i izvan nje. — Eksplo-
zija mržnje što je iz Beča planula proti

nama i našoj krvi u korist vječnog nam

krvnika Turčina, bila je opet blagodat,
jer je uvjerila i mnoge naše dobre, bo-
jažljive dušice, da megju Hrvatima i Sr-
bima sjedno a današnjim Bečom s druge
strane postoji ,idiosinkrazija“, koju neće
izliječiti nikakove idilične izložbe, kon-
gresi i govori, već jedino naša pest i
naša sila ozdravljena i preporogjena žr-
tvama našeg roda na Balkanu.

To je posao koji će da započne go-
gine 1913.

U to ime hrabro i na posao!

 

CRVENA HRVATSKA

izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 1.

mije izvesti zaključak, što bi se odnosio na sav
nasrod. Zagrebačka veleizdajnička parnica stoj
nam još pred očima kao apominjući primjer. I
sad se vrše hapšenja, vele, da se išlo u trag đač-
koj organizaciji, što ima veza sa Beogradom, u-
kratko, izgleda da su i opet na sigurnu putu, da
se obrukaju pred svijetom. Taj đački veleizdaj-
nički proces treba da se ovdje objasni sa nekoliko
riječi. U jednog gimnazijalca nađen je program
jedne beogradske đačke organizacije. Stvar je po-
vjerena jednom činovniku, koji je u balkansku
politiku upućen kao koji mu drago bečki kafan-
ski političar i u svakom Srbinu vidi a priori ve-
leizdajnika. Stvar je toliko odmakla, da su aktai
*ri gimnazista predati državnom tažiocu. Čitava
war diži se za sad još u majvećoj tajnosti, i
može so u naprijed reći, da će rezultat biti isti,
kao i u mnogim sličnim slučajevima — utapanje
u more zaborava.

A i inače su ovdje preduzeta mnoga hapšenja.
Jedan član gradske općine, koji slučajno i nije
Srbin, uapšen je pod sumnjom da je uhoda i
četiri vojnika s nataknutim bodežima odveli su ga
u tavnicu. Po varoši pripovijedaju, da je pod novu
zgradu pošte htio podmetnuti tri dinamitske bombe
ili da ih je dosta i podmetnuo, Kazuju da su nekih
četrdeset komita prešli na Drinači na austrijsko
zemljište i svi su, vele, pobijeni. Takih priča ima
vazdan, sve se brzo pronesu po čaršiji i što su
nevjerovatnije, prije im se povjeruje. Kakvom ve-
liko-srpskom očitovanju nema doista ni traga. U
naših vlasti oči su i odviše otvorene, pa bi takav
pokušaj ugušile u samoj klici-

Ne inože dakle biti mi govora o nelojalnom
raspoloženju stanovništva u Bosni i Hercegovini,
Dolaze u obzir zapravo samo Srbi, jer se nikako
ne sumnja u lojalnost Hrvata i Muslimana. A
Srbima je ovdje i odviše dobro, da bi imali po-
trebe zaviditi drugima. Apsolutizam, što je ovdje
praktikovan više od trideset godina, Srbe je samo
ojačao. Oni su i kulturno i ekonomski najjača na-
rodnost u Bosni i daleko su izmakli i Hrvatima
i Muslimanima. Ne moraju se dakle bojati za go-
spodstvo u zemlji. A što je strah zavladao tuđin-
cima po Bosni, tome je dvojak razlog. Prvo, što
svaku vatrenu riječ primaju za gotov novac, i
onda naše vlasti mnogo sa krive opštem uznemi-

: ravanju svojim tajanstvenim buškaranjem.

 

Politički pregled.

Gospodska kuća. Na sjednici gospodske kuće

— od 30. pr. mj. primljena je zakonska osnova o

Ustrišći 12 Jednog članka.

Bečka ,Zeit“ u broju 3685. donosi jedan
članak pod naslovom ,,Ima li u Bosni velikosrp-
ske propagande?“ — Taj je članak dopis iz Sa-
rajeva, iz pera dobrog Austrijanca koji tamo živi
i koji svakako pozna u nekoliko tamošnje prilike.
Pošto se članak u glavnome odnosi na ,veliko-
srpsku propagandu“, i koliko vrijedi za tamošnfe
prilike vrijedi jednako i za naše, jer oni u Beču
ne poznaju ni njih ni nas više nego im kažu
kojekakovi referenti, to će mo donijeti iz toga
članka neke tačke.

Sukob s Srbijom što prijeti da bi se mogao
svršiti ratom, pokrenuo je u pozvanim krugovima
monarhije pitanje, bi li stanovništvo Bosne i Her
cegovine, to jest tamošnji Srbi u slučaju rata sa
Srbijom bili vjerni monarhiji. Da to pitanje može
ikako biti predmet ozbiljna pretresanja, pokazuje
povoljno da se novim državnim zemljama dosad
vazda poklanjalo premalo pažnje, da u monarhiji
nikako ili bar vrlo slabo znaju naročito tamošnje
prilike.

Kako je u opšte ponovo pokrenuto pitanje
o lojalnosti bosanskih Srba? Svakako zbog  poz-
nate izjave Srba poslanika bosanskog sabora, u
kojoj se prilično energično zauzima stanovnište
protiv rata sa Srbijom, Ne smije se zaboraviti,
da je Bosna najjužnija zemlja monarhije, i prema
tom, da je i tamošnje stanovništvo malo vruće
krvi od stanovnika Krkonoša. Vatreni govori ne
smiju se ni iz daleka shvatiti kao nelojalnost ili,
što više, veleizdaja, kao što to tako živo žele u
izvjesnira krugovima. latina je da Srbi u Bosni
i Hercegovini imaju simpatije prema svojim su-
plemenicima u susjednoj kraljevini, ali se te sim-
patije nijesu razvile do političkih posljedica i,
koliko se može predviđeti, ne će se na svu pri-
liku ni razviti. Radi se u svem o čisto kulturnom
zbliženju, koje se ispoljava u zajedničkim kultar-
nim proslavama i njima sličnome, a inače je po-
svo nevine
Tako stoje stvari u opšte, Može biti i bilo
je, da su pojedinci pucali preko biljege i učinili
zine korak dalje. A iz tog se ni iz daleka ne

provizornom proračunu za 6 mjeseca. Izvijestitelj
Plener žali, što je kratko vrijeme, te se ne može
ova zak. osnova svestrano pretresti. Kaže da su
financije državne dosta tužne, te predlaže na
kraju, da se osnova primi. Fischer veli, da bi
srpskom lukom Austrija samo dobila, jer bi bila
u direktnom saobraćaju sa Srbijom. Vuković se
opire tvrdnji, da su Hrvati ilojalni. Ako su dali
izražaja svojoj radosti nad pobjedama svoje braće,
te izjave nijesu prekoračile nikgda granice lojal-
nosti. Nijedna kušnju ne će uskolebati lojalnost
Hrvata, ali ima mnogo toga-što mora ozlovoljiti
Južne Slavene. Referenat barun  Plener želi da
budu odnošaji sa Srbijom što tijesniji i bolji;
naše vanjsko ministarstvo moralo bi da na tome
poradi svim silama. Morao bi se napustiti onaj
školnički ton prama balkanskim državama, te na-
pustiti neke deplasirane prijetnje. Baernreiter u
dugom govoru ističe potrebu dobre gospodarske
politike monarhije prama Srbiji. Moralo bi se
mnogo toga promijeniti u unutarnjoj politici mo-
narhije. Austro-ugarska bi morala biti privlačivom
tačkom za sve balkanske narode, a napose za
Srbiju.

kriza u »Neue Freie
Prease“ donosi vijest, da je ministar pravosuđa
De. Szekelyi podastro. svoju demisiju ministru
predajednika. Lukacs je nastojao sklonuti Szeke-
lyia da povuče svoju demisiju, ali nije uspio.
Kad mu to nije pošlo za rakom, zamolio je mi-
nistar predsjednik Szekelyi-a, da počeka sa obje-
svoje demisije dotle, dok se nepoda-
stre zastupničkoj kući osnova move izborne re-
forme. Pronose se glasovi, da će Szekelyi istupiti
iz narodne stranke rada, a s njim i mnogi drugi

ik

 

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PRA
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI

PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGL,
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz |
ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PIS
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRA

u Carigradu,
Mumm i bivši državni tajnik, a sad poslanik
Parizu, Schoen.

balkanskog rata. Mjeseca novemi

u jednom od naših brojeva iznijeli smo datu
balkanskog rata do 5. novembra kada se je
lan predao Grcima. Danas nastavljamo sa n
nevcima:

Novembar, 9. Bugarske četo ulaze u Sol

12. Početak bojeva kod — Gr
kralj Gjuro ulazi svečano u Solun.

13. Turska se obraća na Bugarsku za |
mirje.

18. Srpske i crnogorske čete osvajaju |Li

19. Nakon četverodnevne krvave bitke osv
srpska vojska Bitolj.

20. Obustava neprijateljstva na Čataldži. |
govori za primirje počimlju.

23. Prvi sastanak turskih i i bugarskih mir
vnih delegat na k

27. Srbi osvajaju . Drač. — Ismael Ker
proglasuje neodvisnost Albanije.

30. Utanačeno primirje između Turske, 1
garske, Srbije i Crnegore.

Dećemi

francuske ropubiii
U Kmedy. se ovih dana čine velike pripret
za izbor novog predsjednika republike. Izbori
se obaviti na 17. o. m.

Državni ustav Franceske je reprezentativ:
republikanski od 4. septembra 1870. Zakonodav
vlast vrše dvije kuće: zastupnička (komora) i
nat. Zastupnička knća ima 584 člana, a senat 3
članova. Predsjednika republike biraju apsolutn
većinom glasova senat i zastupnička kuća u ;
jedničkoj t. zv. narodnoj skupštini. Predsjedi
se bira na sedam godina, pa može biti i ponov
izabran.

Po tom u franceskoj republici ne bira pre
sjednika vas narod kao u Sjedinjenim Država:
sjeverne Amerike, već zastupnička komora i ;
nat. 'To je normirano ustavom treće republike.

Ovo je sada osmi predsjednik republike, i
se ima birati. Prvi predsjednik od proglašenja :
publikanskoga ustava 1870. bio je maršal M
Mahon, kojega jo narodna škupština izabrala
mjesto Thiersa. Nu Mac Mahon je otstupio pr
izmaka periode od sedam godina. Za njim je
predsjednika bio 30. januara 1879. izabran Ju
Grevy. Nakon njegove sedamgodišnje periode |
je on ponovno izabran za predsjednika 28.
cembra 1885. Ali nije doslužio svu drugu seda
godišnju periodu, jer se je 43. decembra 18%
morao zahvaliti s toga, što je htio da priktije |
ljavštine svoga zeta Wilsona, te što za to n
mogao na nikoji način da sastavi ministarot\
Istoga dana bio je za republike i:
bran Sadi Carnot, kojega je 24. juna 1894. ul
jedan anarhist. Već 27. juna 1894. jo za pre
sjednika bio izabran Casimir-Perier, koji je d
15. januara 1895. odstapio. Dva dana za tim |
je za predsjednika izabran Felix Faure, koji
16. fobruara 1899. umro naglom smrću. Iza nje

Armand Falličres, koji je bio izabran 17. j

naara 1906.
Dne 17. januara 1913. sadanji će predsje
blike Armand Fallićres