e Praia

 

 

susao (ZLAZI.SVAKE SUBOTE. Guaoo
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10,— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU

TA MINE — SMATRA SE PRED.
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE,

=

DUBROVNIK, 1. februara.

Sutra poslije podne započinje
svečanost Svetoga Vlaha, pokro-
vitelja našega Grada. Ta starodre-
vna svečanost ponavlja se od vje-
kova svake godine istim redom,
istim načinom, i, u koliko je mo-
gućnost dopustila, ovi dani uspo-
mene ne odalečuju se mnogo od
onih za vrijeme Dubrovačke Re-
publike.

:#

Dubrovčani ne slave Sv. Vlaha
kao običnog sveca. Sv. Vlaho nije
Dubrovčanima običan svetac, nije
samo parac njihova Grada, nego
— kako reče jedan odlični Du-
brovčanin — on im je sinteza i
idealizacija Dubrovnika, njegove
slave i prošlosti.

+

Stari su Dubrovčani svuda isti-
cali svoga parca: i nad gradska
vrata i po gradskijem zidinama, i
crkve su mu podizali, i imali su
njegov lik na svojemu barjaku i
na svojim novcima, i na svojim
pečatima i na javnim pismima, —
svuda gdje se imao istaknuti Du-

'brovnik kao takav.

*

Vremena su se promijenila. Do-
šlo je i novo doba i Svetoga je
Vlaha nestalo sa svakog mjesta,
osim na gradskijem zidinama. Tu
je još Svetac, nijemi svjedok du-
brovačke prošlosti. Ali je Sv. Vlaho
još ostao -negdje odakle ga niko
ne može skinuti. Kad ga budu
htjeli, i kad ga skinu i s našijeh
bedema, ostaće on u srcima Du-
brovčana; otale ga niko iščupati
neće,

*

I dok bude Dubrovnika i Du-
brovčana, utijek će dan uspomene
Sv. Vlaha biti dan slave i -—
pouke, sinteza i idealizacija Du-
brovnika, prošlosti i slave njegove,
simbol slobode. I današnji Du-
brovčani slave Sv. Vlaha, jer ljube
slobodu.

 

Jedan c. U. general o autonomiji Arhanije.

Pester_ Lloyd braneći i zagovarajući au-
tonomiju Arbanije izražavao je svoje ne-
godovanje o ,rastrgavanju i raskomada-
vanju ove autonomne provincije sa etni-
čki i geografski jedinstvonim stanovni-
štvom“, Jedan austrijski general napisao
je u Agramer Tugbdlattu članak, kao odgo-
vor na pisanje peštanskog lista, i govo-
reći o porijeklu imena Arbanasi i Arba.
nija, pokazao je da Arbanasi nijesu bili
poznati u starom i srednjem vijeku, pa
da zato i ne imogu da budu autohton
narod današnje Arbanije. Tim je pobio

CRVENA

i»: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :4 Dubrovnik, 1. februara 1913.

samo geografski dio Pester Lloydove tvr-
dnje. Sada je taj c. k. general napisao
članak koji se bavi etničkom stranom,
jezikom, pismom i stanjem arbanaškog
naroda, Evo što piše.

Mi smo našli da se albanski jezik govori u
jednom velikom broju dijalokata, koji se daju naj-
shodnije uvrstiti u gegska i toska narječja; ri-
jeka Škumba obrazuje granicu između onih dviju

grupa koje nemaju zajedničkog književnog jezika.
Toske piša grčkim, a Gego latinskim slovima.
Propaganda i Italija jako su se brinule da se ra-
širi talijanski jezik tako, da ovaj govor već ima
neki izgled da postano zvanični jezik vrhovnih
vlasti u Albaniji. Propaganda je dotirana novcem
iz jednog fonda, koji je u svoje trijeme isprošen --
po kršćanstvu za otkupljivanje kršćanskih robova
i zarobljenika iz muslimanskih ruka, Tim Propa-
ganda radi i za ltalija. Prema Faulmanovoj ,Ilu-
strovanoj Istoriji Pigmena“ od 1880, postoje ta-
kođe i znaci arbanaškog pisma, koji su u novijem
vremenu pronađeni. Pomenuta mješavina dijale-
kata srodna je sa već davno propalim jezikom
Mesanpijerđ, i ima mnoge riječi uzete iz latinskog,
grčkog i slovenskog jezika. Posljednje, slovenske
riječi, izdvojio je Miklošić. U toskom narječju za-
stupljen je i novogrčki dijalekat. Osim ovih ele-
menata živi u arbanaškom jeziku još jedan stran
elemenat nepoznatog porijekla, ali on mora prema
svemu da je odnekud sa strane ovamo došao.
Usprkos tome ovaj elemenat kao da je najbliži
letoslovenskom jeziku. Otuda Albanezi ne mogu
ni imati zajedničke literature. Ali jedna strana
radi da se toski dijalekat digne za književni je-
zik. Ovdje se još naglašuje, da je u Staroj Srbiji

. bila jaka mješavina sa srpskim elementom i da

se samo prilično čisto arbanaški govori u Sred-
njoj Arbaniji. Činjenica je, da se Gege i 'Toske
samo teško mogu da sporazumiju, zato jedni druge
tim više mrze, i čudnovato pada u oči da plave
kose i sive oči prevlađuju u južnijeh Tosaka, a
na sieveru tamna boja lica, kao i da su sjeverni
Albanezi brahikefalni, a južni dolikefalni.

Pod takim prilikama, onda takođe i zbog

 

i smo koji će parlamenat odobriti beskrajne

ve takog eksperimenta, jer Evropa ima već

i : neuspjelih eksperimenata na svom ra-

U godini 1814. bijahu sjedinjene: Belgija

ai Holandijom, a Norveška sa Švedkom; 1878

stvorena je Istočna Rumelija, a prema najnovijim

vilestima treba šta više da dobije dosadašnji po-

korni turski sultan, ekumenski patrijarh u Cari-

gradu, poluostrvo Halkidiku kao samostalnu oblast.

Samostalna katolička crkvena država, čiji vrhovni

nekad raspolagaše krunama po Evropi, koja

od hiljadu godina bez osporavanja pustojaše,

merade propasti, a sad treba da se stvori samo-

stalna grčka crkvena država, šta više možda na
iotskoj osnovi!

zov taktika može se osvetiti ma mnogim

tako, naprimjer, na kapitalu Ugarske,

koja u zajedničkoj željezničkoj politici za Balkan

znađaše da očuva sopstvenu svoju korist sa mnogo
uspjeha, jer ona ne raspolaže samo direktnom
vezom sa Carigradom nego takođe i preko Niša
na Solun, dok međutim Austrija sa Balkanom
nema nikakve veze, tako da njen izvoz tamo
samo preko Budimpešte može ići, a donosi mnogo
novca mađarskim željeznicama. Ovi povoljni od-
nosi davahu Budimpešti priliku da se digne do
glavnog eksportnog mjesta za Balkan i da sebi
osigura lavovski dio u izvozu. Sve je to imalo
za posljedicu, da se je za posljednju jesensku
sezonu nakupila grdna roba. I roba je tu, i mo-
raće se platiti. Ali očekivane mušterije ne nađoše
se zbog rata, jer i njihovi poslovi miruju, a mo-
ratoriji biće po svoj prilici prodaljeni do svršetka
rata. U Budimpešti moralo bi da se zna kakvu
to posljedicu mora da ima, ako do proljeća druk-
čije ne bude. Roba na stovarištima može se dje-
lomično pokvariti, ili postati nmemoderna, ili se
poležačiti. Troškovi za prenos, kupovna cijena,
kamate, izdaci za personal, sve se to snosi, ake
i nema nikakva posla. Potrošnja u balkanskim
zemljama ostaće poslije rata još neko vrijeme
ogramičena, dok ne nastupi ravnoteža. Za mjesece
novembre 1911. i 1912. objavljeni su već statis-
tički podaci o izvozu austrijske indastrije u bal-
kanske zemlje, i oni pokazuju jak nazadak u svima

neprestanih plemenskih razmirica osjećaj nacio- # granama za 1912. prema 1911. godini.

nalne zajednice malo je razvijen, i Albanska Liga'
od 1878. mogla je zbog ovog uzroka samo kra-

Opet zato visoka politika sanja sad o jednom
protektoratu od šest Velikih Sila, sad opet o jed-

tko vrijeme svoj život protavoriti. Albanezi bi: nomiod. dvije. Velike Sile za Arbanija, ne pita-

jahu u svima provincijama Turskog Carstva naj-
bolji stupovi despotizma, ali u brdovitim kraje-
vima zemlje bijaše turska vlast samo nominalna,
po imenu; svako pleme obrazovaše za se posebnu
republiku; na krvnu osvetu otpadaju 25—75 %
sviju smrtnih slučajeva; u vjerskim pogledima
pored sveg rada Propagande zadržalo se je još
vrlo mnogo poganskog. Već oko g. 1380. borili
su se Arbanasi sa Slovencima, Ugrima i Mleča-
nima za Evanđelje protiv Islama. U bitci na Ko-
sovu 1389. izginuo je cvijet arbanaške vojske;
Skenderbeg — koji po materinoj strani bijaše
Srbin — borio se je hrabro 1443. do 1467. pro-
tiv Turaka, i petnaestomjesečna odbrana Skadra,
do 1479, sa pomoću Mletaka, bijaše posljednje
veliko arbanaško djelo oružja, poslije čega se Ar-
banija morala podvrći pod turski jaram.

Velika francuska Enciklopedija navodi da
Škipetari tek u' XV. vijeku ulaze pod imenom
Arbanasa u istoriju, da je kralj kavkaske Arba-
nije — ili od ,Vasburagana“ — 1021, kad su se
pojavili Seldžuci, svoje državine grčkom caru Va-
silija II. ostupio do grada Sebaste. Ali ovo nau-
čno značajno djelo ne spominje okolnost, da je
već Ptolomej u II. vijeku po Hristu zabilježio
jednu Arbaniju sa glavnim gradom Arbanopolis,
kako se ovo tvrdi u ,Pester Lloyd“, i mi ne mo-
gosmo, pored revnosne studije, niti u šest isto-
rijskih atlasa niti u Peutingerskim Tablicama niti
u spiskovima lokalnih imena Starog Vijeka kod
Justusa Pertesa i Majera otkriti trag ova dva
imena. Zar bi trebalo da su svi kartografi, koji
su sarađivali na ovim djelima, pregledali Ptolo-
mejevo označenje? I kako je bilo moguće, da
dva od ovih navodenih imena mogoše ostati neo-
paženi kroz čitav Srednji Vijek, pa da se tek
opaze pri pojavi Turaka u Bvropi?

I poslije svega, hoće visoki ' Aeropag Evrope
da iz jedne zemlje bez sopstvene istorije i kulture,
bez jedinstvenog jezika, agh vjere, škole, admi-
nistracije, pravosuđa, vojske, bez primjerenih ko-
munikacija, bez smisla za poštovanje autoriteta,
zakona, sigurnosti života & vlasništva, i u unutraš-
njosti bez mjesta trupe i vlasti, , pri sori
kulturi zemljišta i siromaštvu prirodnih blaga
hoće, dakle, visoki Aeropag Evrope"da Me ti
ljena stvori jednu kulturnu zemlju sa musliman-
skom vlašću, u kojoj bi se tek sve moralo stvoriti,
naročito jezično i vjersko jedinstvo, što bi se" moglo
postići samo pod zaštitom jedne jake
vojske u dugom vremenu, ako sve glatko ide. Rado-

jući mnogo za rezultate protektorata dviju Veli-
kih Sila nad Šlesvig-Holštajnom (1864) ili protek-
torata četiri Velike Sile nad Kretom, kojima bi
se moglo nešto i prigovoriti. Jednovelikosilski
protektorati u Maroku, Tunisu, Tripolisu, Egiptu,
Monaku, San Martinu i dr. daju takođe dovoljno
analogija, a da baš ne ublažaju ,muku izbora“.

 

Buna u turskoj vojsci.

Mladoturski prevrat u Carigradu zapleo je i
zamutio koliko vanjsko toliko i unutrašnje stanje.
Ona nije bio bez posljedica ni za samu tursku
vojsku. U redovima turske vojske, koja je i inače
sada u stanju dezolatnom, nastao je otvoren spor
između pristaša Mladoturaka i pristaša zbačene
vlade. Tako je kod Čataldže u redovima turske
vojske neraspoloženje stranačko poraslo do sukoba
i do borbe, Ovih je dana u vojsci nastala pobuna
protiv mladoturskih pristaša, te je došlo do kr-
vave borbe. Svi su izgledi, da se i inače sprema
u Turskoj proturevolucija na carigradski mlado-
turski prevrat.

 

Govor Poincarć-a.

Prvi govor novog predsjednika francuske.

Na pozdravne govoro Dubost-a i Briand.a
novi predajednik Francuske republike, Poincarć,
odgovorio je ovako ;

» Vaše tako tople riječi dirnule su me- u srce;
ja sam ganut manifestacijom povjerenja, koje mi
jo ukazala Narodna Skupština. Trađiću se da se
pokažem dostojan povjerenja, koje mi je ukazano.
Na visokom mjestu, koje ću zauzeti, meni će biti
lako da zaboravim na jučerašnje borbe pa i na
same uvrjede. Budite uvjereni, da ću uvijek biti
nepristrasan sudac. Ja ću ostati vijeran čuvar u-
stava i zakona. Interese naše narodne obrane ja
ću staviti izvan svega drugog, i ja ću se zajedno
sodgovornim ministrima brinu:i za jedinstvenost
spoljne politike Fruncuske, Vi, moja gospodo,
možete računati na moju apsolutnu odanost re-
publici i državi“,

Na ove riječi Poincareove, Briand je pozdra-
vio se novog predajednika Francuske rije-

» Riješenje Narodne Skupštine utvrđuje po-
mai koja je nas dvojicu tako tijesno vezala Veliki
interesi somlje nalaze so u lojalnim rukama“,

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PRRA.
PRBEIA NA. CAN NASA NAMA, A
PISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
zoećeka. ZAHVALE PLAĆA SE '30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ANI 20 POGODBI uz RA.

svoje vrijeme mladoturski stavnici često za-
lijetali do Berlina i Beča, konferirali i dr. — što

smo carigradski prevrat. Poznato je, Tur-
ska bez novaca i da ih nigdje nije mogla 'naći;
a poznato je, i da su sve velevlasti Tar-
skoj da joj neće dati novaca ako ne popusti u
pitanja Jedrene i otoka. A danas, poslije mlado-
turskog prevrata, Turskoj dava 50 milijana Nje-
mačka Banka. Jasno je, da banka, bez priyole
vlada; 26 tio
je.

 

Držanje Austrije u rumunj-
sko bugarskom sporu.

Kako ruskom ,Novowm Vremena“ javljaju iz
Pariza, Austrija je uspjela, da se umiješa u pre-
govore, koje je započela Rusija u korist postiza-
nja sporazuma između Rumanije i Bugarske. U
isto vrijeme, dok se Rusija uz pripomoć Fran-

koji bi odveli približenju Ruamunije Balkanskoj
Ligi, Austrija, podržavana Njemačkom (ali ne i
Italijom), gleda da zbliži Bugarsku s Rusijom,
usamljujući Srbiju. Austriji ide u račun da se Sr-
bija, nemajući drugog izlaza, podčini Austriji i
da Bugarska zajedno sa Rumiunijom bude ravno-
pravni saveznik njemačkih imperija.

 

Domaće vijesti.

+ Nadvojvoda Rainer. U Beču je umro nad-
vojvoda Rainer. Rodio se i odgojio u Italiji, Bio
je veliki prijatelj znanosti i umjetnosti, te je uvi-
jek bio podupiratelj i mecena nauke. Izvanredno
je volio talijansku muzika. Bio je vrlo popu-
i :

Veliki Girilo-Metodov ples u Trstu. Kako je
poznato čitateljima nušeg lista priređuje redovito
svake godine združena sveslavonska omladina u
Trstu Veliki Ćirilo Metodov ples, čiji je čisti do-
b ak namijenjen za hrvatske a polovicu za slo
venske pučke škole u Trstu. Mi Hrvati čatimo
osobitu potrebu da se što prije otvori ova pučka
škola, da već jednom prestane raznarođivanje
djece naših sunarodnjaka, koje zvanje sili da
žive u Trstu, a ne mogu aejaka djecu radi škola
od sebe odalečiti. Radi vaga ovo je više kulfarna
nego li zabavna svečanost, pa je stoga i dužnost
svih naših ljudi koji mogu, bez obzira na to, da
li su od dotičnog odbora dobili poziv il ne, da
pošalju svaki prama svojim srestvima svoj obol
za gornju kulturnu svrhu. Iza prinosa za slaven-
ske crvene križe ove godine osobito moram» o-
čutiti jak poziv da doprinesemo nešto i za hrvat.
sku školu u Trstu.

Pošiljke nek se naslove na Hrvatsku Štedio.
nicu ili Jadransku Banku u Trstu, Pleb se obdr-
žava danas 1. veljače u prostorijama Narodnoga
Doma u Trstu.

Za učitelje | učiteljice. Na d+užbinim ško.
lama u Istri imade ispražujenih nekoliko učitelj.
skih mjesta. Gospoda učitelji i gospođice učileljice,
koji bi možda želili stupiti u družbinu službu,
noka u tom smislu sastave svoje molbe i neka ih
obložene potrebitim spravama uprave na Ravna.
teljstvo Družbe sv. Ćirila i Metoda ga Istru-Opa-
tija. Rok natječaja traje do 15. veljače o. g.

Poziv hrvatskoj djeci. Iz Sofije primamo ali.
jedeće retke: Bug je blagosovio kršćansko oružje
u brzoj borbi, koja se je svršila, Nu koliko žr-
tava stoji taj triumf, koliko čovječjih života! Ko-
liko siročadi ostaje nakon toga križarskogi rata!
Njoj treba hljeba, dgnja i odijela. Mi pružamo
ruku u korist ovih malenih sirota pozivajuć u
prvom redu njihovu malenu braću i sestro u Hr.
vatskoj, da im pošalju svoju pomoć. Ovu pomoć,
bila kako malena, određenu za osnutak malenih
mjesnih sirotišta u raznim kotarima Bugarske, mi
O primati sa zahvalom i radosno emo po-

slati svoje portrete zajedno sa blagodarnošća ma.
lenim hrvatskim dobrotvorima. Pomozite — to je
za djecu onih križara, koji su pali sa krst časni.
Krist će nagraditi dobro djelo, što se čini sa ove
malene: jer ,što činita ovim malehima to činite