'
OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA 6G0-
DINU KRUNA 10.— ZA
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
+: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. +
A
INOZEMSTVO
MU
Dubrovnik, 14. febraara.
Općinski izbori, poslije pomota raspusta op-
ćinskih upraviteljstva, u Spljetu i Šibeniku, izvr-
šeni su. Kako što je bilo i predvidjeti, izabrana
su ista zastupstva, iste stranke i isti ljudi, sve
jednoglasno i jednodušno, Narod je dao potpuno
povjerenje opet onim istim ljudima, koje je vlada
bila svrgla s općinskih zastupstva, i, uvjereni
smo, kad bi te općine, pa i druge, opet i više
puta bile od vlade raspuštene, da bi narod opet
birao iste te ljude, ali još većim pouzdanjem, oduše-
jenije i jednodušnije. Mogla bi vlada i po stotinu
puta raspuštati općine — naravno, radi onih raz-
lqgga s kojih je raspustila spljetsku i šibensku —
narod bi uvijek davao povjerenja ovim ljadima.
To nije nimalo čudno, nego je čak i priro-
dno. Prirodno je, jer su narodni izabranic: tu-
mači narodnih osjećanja, jer narod bira one ljude,
koji s njim osjećaja.
Vlada je pri raspustu općina istakla, da su
te općine morale biti raspuštene, jer su u mani-
festacijama za balkanska braću općinaki zastup-
nici tobože došli i u kontrast sa osjećanjima na-
roda. A da li je to sve tako pokazuje činjenica,
da je narod birao opet iste ljude.
Narod je zadovoljan, a je li vlada, to je
drugo pitanje.
U
. «
Ne znamo, i ako od prilike pogađamo, ko-
liko naše vlasti vide, kojim su putem zaputile.
Proganjajući, tražeći veleizdajnička strašila i druge
strahote, one svakog puta kao da udare lađom,
kojom kormilaju, o kraj. Da one to još ne uvi-
đaju dokaz je, što još ne zakreću kormilom k dru-
goj strani. Sikaniranja i proganjanja slijede. Po-
slije optužaba u Spljetu i Šibeniku, došao je na
red i Dubrovnik. I to radi novembarskih mani-
festacija za balkansku braću. (Ne govorimo o bez-
brojnim svakodnevnim denuncijama!). Podižu se
optužbe protiv najodličnijih naših građana. Samo
napominjemo, a sačekaćemo da o tom i progo-
vorimo.
Dakle, vlasti kreća još uvijek istim putem.
Mi smo više puta pisali zašto se i u koje
svrhe s nama ovamo tako postupa. Ne žalimo,
jer, ko nije slijep, vidi rezultate takvih po-
stupaka. Narodna sloga i jedinstvo sve više se
učvršćuje, nacionalni ponos ojačava, a nacionalna
se svijest sve jače budi i zrije. Ne žalimo, nego
se veselimo, ali se zato ne prestajemo čuditi, da
se mudrim državnicima na Primorju ipak ne dade
mig, nek se redom ne blamiraju. Bečke su no-
vine, baš ovijeh dana, isticale lošu stranu vođenja
ovakve politike, ali se ona ipak ne prestaje i da-
lje voditi. Ta čeljad kao da su zbilja glavu iz-
gubila.
Politiku koju vode naše policijske poglavice
nije lako obilježiti jednom kvalifikacijom, ili joj
barem opredijeliti jedno pravo ime. Ako je jedan
član naše Gospodske Kuće u jednom članku, ovih
dana, u bečkoj Neue Freie Presse, politiku grofu
Berchtolda nazvao politikom velikoga gospara —
politique de grand — seigneur — jer tvošiti ne-
koliko stotina milijuna više ili manje — kava-
# ljerski je; — kako bi onda nazvao ovu politiku
naših državnika? Bi li ovu politiku nazvao ,veli-
kijeh gospara“, ili možda radije kako drukčije?
finanjska riza 0 Madri
Tokom zadnje tri godine, Austro-Ugarska se
nalazila u periodi skoro stalnog napretka.
Slika je brzo i potpuno izmjenjena od po-
četka neprijateljstava na Balkanu. Znatno padanje
cijena koje je bilo na bečkoj berzi, otvorilo je
rano i bacilo nemir u duhove. Tražnje na koje je
& pravom industrija računala povučene sa; kup-
nje su bi i na najnužnije; planovi o
proširenju poduzeća morali su se napustiti. Ako
fabrikanti nađu da što prodaju, to je na kredit i
da ne kreću nužne fondove za kupovanje sirovina
i plaćanje nadnica. Mnogobrojna je vojska bez
rada. Bankrotstva bilo je više god. 1912. nego
za tri predzadnje godine. Bankiri su se spremili
obzirom na teče okolnosti, dok velike banke za-
državajući strane kapitale, morale su ili ih ispla-
divati na rok, ili plaćati vrlo skupo. Povlačenje
je vrlo neusavršena; made .banke, male štedionice,
mala udruženja koja su pokazala veliku smjelost'
no prušaju nikakav otpor, i, kada propadaju, vuku
a ras.
su nesragmjerni
pološivim kapitalima; pravile su se kuće, radi&
nice u velikom broju; spekulacija sve je «pretje-
rala; i upravo u času kada im je pomoć najnuš-
nija, banke, koje su pratile, ako ne i poticale po-
kret, gledaju da ih se otarase. Da prosto strah
od rata baca toliku zabunu i pometnju u ekonom-
skom i finansijskom životu carstva, mora da je
usprkos prividnom napretku. ostalo mnogo slabih
organa, da je počinjeno mnogo pogrešaka.
Najprije trgovačka bilancija nepovoljna je za
carovinu ; nemoguće je još opterećivati metalni
novac kao i portfej bančinih stranih deviza i od-
govarati plaćanjima na strani koja postaju nesno-
sne, ako ne i opasna.
Zatim, naročito, zloupotrebe su se činile u
kreditu. Rajfauzenove zadruge čine nerazborite
operacije. Građevna industrija podiže se na trži.
štu eskonta, i ako nema raspoloživa novea, mora
obnavljati mjenice koje emituje, kada su kuće.
potpuno .sagrađene. Potpisane mjenice od vre-
mena oktrojke ,kredita na knjige“ koje su se
mnogo razvile u toka zadnjih godina, prestav-
ljaju elemente malo pokretljive, jer plaćanje je
neredovno i često odlagano. Jer ne mogu plasi-
rati u svojoj klijenteli akcije za industrijalna po-
duzeća ili trgovačka, kojim oni povećavaju druš-
tveni kapital, banke zadržavaju kod sebe obliga-
cije i obvezane su same da daju kapitale kao da
je emisija potpuno uspjela.
Na posljetku, kada se govori o financijskom
trgu Austro-Ugarske i njezinih nesrećnih navika,
ne treba zaboraviti da banke, da privuku u svoje
kase raspoloživi novac, daju na račun depoa ve
liki interes veći od onog koji daju državni za-
vodi austrijski i ugarski. Odatle nastaje izvjesna
perturbacija na bersi i znatno poskupljivanje
novca pozajmljenih trgovini i industriji.
Pri prvoj reakciji koja je nestala usljed če-
sovitog zastajanja penjanja cijena i pri prostoj
rezervi banaka, počinjene pogreške morale su do-
vesti krizu; ona je doista i došla, ali mnogo jača
nego što se mogla predvidjeti radi teškoće okol-
nosti.
Srbija i Albanija.
Srpski istoričar, doktor Parižke universe. g.
Jakšić, auktor glasovitog djela ,Evropa i uskrs-
nuće Srbije“, koje je bilo od Frencuske
Akademije, piše u pariškom Pemps-w od 10. ot.
mj. pod gornjim naslovom zanimivi članak, kao
odgovor Arbanaškom Memorandumu, kojega je
Fuad objelodanio nazad malo dana. Jakšićev je čla
nak interesantan, jer je iz pera velikog istoričara
a drugo, jer, kako sam auktor kaže, pronikmut je
jakim vlastitim iskustvom, koga je g. Jakšić stekao
živeći i proučavajući Albaniju za dugo vremena, a
osim toga bio je u njoj i oko nje za vrijeme pr-
vog rata kao rezervni oficir, Moramo praviti razs-
liku — kaže Dr. Jakšić — među zemljama, koje
su dandanas prividno Arbanaške. Između Pinda
i jadranske obale prostire so pravo arbanaško
zemljište, nasljedna Albanija; preko Pinda je zona
arbanaške poplave, Macedonija i Stara Srbija di-
jelom albanizovane. Nazad malo dana potraživale
su se za buduću Albaniju sve zemlje, gdje se ne
bi moglo naći malo ili nimalo Arbanasa, cijeli
dakle jedan dio Maćedonije i Stare Srbije. Ali
sad izgleda da se ne traži više nego komad 'Stare
Srbije, te se proglašuje, da su krajevi Bijeloga
Drina, ponadasvo njegova dva grada Djakova i
Peć, bili uvijek, da sa još dandanas i da moraju
ostati integralni dio Albanije bivše, sadašnje i
buduće. Sad nastavlja Dr. Jakšić tumačeći i do.
kazujući istorijski i geografski svoju tvrdnju.
Poslije izcrpivog dokazivania pripovijeda nam
Dr Jakšić ovaj fakat: Za zadnjeg rata išli smo
prama Peći i Djakovi. Naši ljudi začuđeno gle
dahu kako nam se uz put približavaju seljaci
odjeveni, obućeni, opleteni i obrijani posvo na
arbansšku, tako da ih ne biste razlikovali od
najantentičnijih arbunasa iz sred Albanije. Dok smo
mi prolazili oni nas pozdravljaku: ,Pomozi Bog,
Bog vam pomogao“. Naši ljudi začuđeni pitaju;
uJesto li vi Srbi?“ <— , Jest, braćo, mi smo Srbi“,
odgovaraju seljaci. I razgovor se nastavio: ,Pa
onda čemu ta bijela nošnja, ta bijela kapa, taj
čup kost?“ — ,Ovo vam je zulum braćo“. (Ov-
dje pisac tumači Fraeugima što to znači riječ
zulum, pa kaše: zulum je generično ime, koje
znači zlostavljanje, otimanje, tiraniju arbanšku u
su mnogobrojne porodice o
islam, a u Peći i Djakovi ima vrlo bogatih begova
koji su zadržali neke kršćanske
takova je bila
anarhija od nazad petnacet godina, da je nadbis-
kup Prizrenski morao opozvati redovnike 'srpske
a postaviti ruske: jedino je ime rus bilo kadro
da zaustavi arbanaška pljačkanja na vratima er-
kava i ćelija.
Bacimo pogled na geogralska kartu.
greda vrataju uzduž Bijelog Drina od
izvora, pa sve do njegova pritjeka se crnim
nom; to su vam Peć, Djakova i Prizren.
tri grada Peć su i Djakova na početku
sredini doline, a Pritren je upravo pri
'
i
g
i
:
ž
od arbanaške invazije. A dandanas nam poručuju :
uMi priznajemo, da je Prizren, u srpskom kraju,
uvijek bio i ostao srpski grad uprkos arbanaškoj
invaziji, ali Peć su i Djakova, u arbanaškom kraju,
gradovi arbanaški“.
U istinu, htjeti anektirati Albaniji ovaj srpsk'
kraj, značilo bi, stvoriti među Srbima i Arbanssi-
ma tako nemoguće nepodnosljivo stanje, koje bi se
u kratko vrijeme preokrenulo radi potpune me-
sposobnosti ekomskog života u tim predjelma, _i
koje bi ma sila dovelo do krađa, pljačkanja i
borba, te bi svršilo ratom među dvama susjednim
državama. Peć i Djakova, kao Prizren i Priština
ne mogu da žive nego od srpskog tržišta u Skop-
lju i od srpskih željeznica Macedonije i Srbije.
Ako Evropa želi umoriti gladom i uništiti ove
gradove, osuditi ovu Kosovsku Normandiju na
mrtvilo i barbarstvo, ako ona hoće da uzdrži
međa Albanijom i budućom Srbijom isto latentno
ratno stanje, nema nego da posluša one koji hoće
da prisile prirodu t narode, eda zadovolje "svoje
machiavelističke račune. Geografija, istorija, život
i pravda su za to, da se postavi prava granica
između nasljedne Albanije i vječne Srbije; s istog
razloga kako su Skoplje, Priština pa i sam
Beograd srpski gradovi, Peć, Djakova i Prizren
moraju ostati ono, što nikada nijesa od vjekova
prestali da budu : srpski gradovi u svpskoj zemlji
uprkos arbanaškoj invaziji. Članak svršava rije-
čima: Apeliramo na vaše (francusko) javno mai-
jenje, na vaše čitaoce, na vaše državnike, ne samo
zato, što oni znadu koje smo osjećaje uvijek spram
vas gojili, već ponadasve-stoga, što: mi tražimo
neinteresiranih *adaca u ovoj groboj igri, i mi
ne znamo boljih do Francaske i francuske štampe“.
Morske dubine.
U povijesti svih - oceanografskih pitanja zau-
zimlje batometrija ili nauka o morskim dubinama
najstarije mjesto. I ako su poveće kao i najveće
morske dubine istražene tek u najnovije doba, to
ipak sižu pokušaji mjerenja morskih dubina u
drevnu starinu. To ide ćak do prvih početaka
riječnog i pomerskog brođenja kao i prvih poče-
taka racijonalnog ribanja: sa mirežama. Bez poš-
navanja morske dubine, barem u tolikoj mjeri,
da se je moglo biti sigurnim za slobodno i ne-
pogibeljno kretanje broda, ne može se brodarstvo
u pravome smialu ni pomisliti, & tako isto raci-
jonalno ribanje. Pošto se morske pličino protežu
uz obale, gdje je onda i najveća pogibao za lađe
da se nasukaju, a us iute se većinom kreće i ri-
banje, to je naravna posljedica, da su batometri-
čka: mjerenja uz obale vrlo starijeg datuma no
ona u većim udaljenostima od istih.
Sistematično istraživanje velikih morskih du-
bina pada u druga polovicu XIX. stoljeća i to
u doba poslavljanja Brettovog podmorskog čela
ili kabela između Evrope i Ametike: Onda su
postojale ozbiljne sumnje hoće li se ovo dati iz-
vesti zbog jakog tlaka vode, koje mu će kabel
biti izvržen. No engleski utilitaristički duh, koji
političkom polju u smislu vrhovnog gospodstva
na svjetskom moru i brzog uredovnog saobraćaja
sa kolonijama, dade se odmah na matfološko is-
te-
hnici djeluje blagotvorno na vrlo različite i uda-
jene predjele našeg života i djelovanja tako je
I ovo postavljanje kabela dovelo do vrlo intere-
santnih rezultata u batometriji. Na čudo svih on.
:
s
:
Š
:
Fe
li
i
pri
MR
Hini iiinm
RAHAT HI
iir H ij
i Hi i URE Hll |
lih: jja
:
:
i
1
Hiih:
HUHA
HE li ii:
i
i