EE >

2) Hoćete li se pobrinuti, da oni reserviste,
koji su bili provocirani mučenjem svojih starje-
šina, to su radi pojmljive uzrujanosti potpali pod
istragu ili su bili osuđeni, da ih se pomiluje sa
strane zapovjednika koji imaju na to prava?

 

Bilješke.

Nasamarena ,Neue Freie Presse“. Ovaj ,uva-
ženi“ i ,svjetski“ list, odraz i tumač austrijske
politike, doživio je ovih dana blamažu kakova se
nije ni ila mi najzakutnijem listiću.
Ovih je dana Pressa donijela članak u kome go-
vori o uporabi žena u vojnoj službi, pa kaže:
"Odluka vojne uprave. došla je prilično nenadano
i biće da je na to djelovalo to, što je sličan pre-
dlog senatora Duca Melbista-Berso 'Thum našao
povoljan odziv u talijanskim zakonodavnim tije-
lima“, Kad ime tog tobožnjega senatora čitamo
njemački, izlazi: Du Kamel bist aber so dum.....
Ovo je dana isti list donio nekoliko uspjeha tur-
skog krstaša ,Hamidije“, koje je popratio komen-
tarima jednog vojničkog stručnjaka, I u svim ovim
vijestima bila je opet preveć ,dumm“. Ovako se
blamira taj list, koji hoće da stvara austrijsko ja-

Njemački protesti proti parlamentarizmu Tisze.
Nazad malo dana držao je grof Tisza u budim-

peštanskom parlamentu govor, u kojem je kriti-:

kovao razne inozemne parlamentarne institucije,
a među ostalima i onu njemačkog ,,Reichstag-a“.
Ovo je veoma uznemirilo njemačku štampu. U
dugom članku napao ga je ,Berliner Tagblatt“
i berlinska ,,Morgenpost“ koja mu poručuje ovako
Mi se čudimo, da najveći eksponent jednog par-
lamentarizma, koji se osniva na najbezobraznijem
varanju naroda i koji živi u neprestanim preva-
rama, da se on usuđuje kritikovati parlamentarne

je u dragim zemljama. Ili misli g. Tisza,
da mi u Njemačkoj ne znamo što se događa u
Ugarskoj, i da ne znamo da je ugarski parlamen-
tarizam mnogim političarima izvor ćoravih do-
biti? Baš je sim grof Tisza u ovo zadnje doba
više nego ijedan drugi iskvario i izgazio parla-
mentarizam Ugarske. I takav čovjek hoće da
ustvrdi, da mu njemački , Reichstag“ izgleda mo-
ralno i intelektualno manjkavim.

Bečka Die Infermation govoreć o novoj ma-
džarskoj izbornoj reformi, kaže: 150 opozicijonal-
nih zastupnika nijesu u parlamentu, a tako su
isto otsutni i 150 zastupnika stranke rada. Sada
sve zajedno madžarski parlamenat sastavlja 80
osobnih pristaša 'Tisze. Oni sad insceniraju gro-
tesknu i frivolnu debatu o izbornom pravu, i ovi
će janjičari stvoriti izbornu reformu.

Blago narodu s takvom djecom. Cetinjski do-
pisnik ,Corriere della Sera“ piše u zadnjem broja
o mladim crnogorskim junacima ovo:

»Dok se očekaju definitivni dogođaji dogo-
dila se čudna; ali autentična zgoda, sa dvojicom
utamničenih turskih oficira u Podgorici. Utekavši
iz Podgorice ova dva oficira, a nadajuć se ukr-
cati u Kotoru, putovahu naprijed preko gora, a u
srijedu jutrom stigoše blizu Njeguša, sigurni da
će brzo dokrajčiti tu odiseju. Ali — nesrećom za
njih — osam dječaka vidiše oficire,' potrčaše
k svojim kućama, naoružaše se i stigavši pred
oficire zaustaviše ih s ,altom“. Oba oficira  pos-
lušaše i okruženi od ove osmerice mladih žandara
dođoše u Njeguš. Upitani od povjerenika kako
su mogli pustiti, da ih dječaci uapse, oficiri od-
govoriše: ,Dragi gospodine, oružje se ne šali! A
kralju su bila javljena imena hrabrih dječaka, a
oficiri odvedeni u Podgoricu“.

»CRVRNA HRVATSKA“,

Nijemac o srpskoj vojsci. Bečka Zeit od ne-
djelje donosi članak iz pera liječnika D.ra Diring-
paše, nijemca, višegodišnjeg profesora u Carigradu.
U tome članku Dr. Diring pobija sve vijesti nje-
mačkih i talijanskih novina o tobožnjem lošem
postupanju sa turskim zarobljenicima u Crnoj
Gori. D.ru je Diringu u Podgorici bio dodijeljen
da ga prati jedan mladi Crnogorac, s kojim je
razgovarao francuski, a sa svima je turskim za-
robljeniđima razgovarao turski. Sami su mi zaro-
bljenici pripovijedali — piše Dr. Diring — da je
njima bolje nego li crnogorskim vojnicima (i da
im je svako dobro, a hrane imaju izobilja. Kad
im je Dr. Diring-paša rekao kako izvješćuju nje-
mačke novine, svi su mu doviknuli: ,to je laž“,
Upozorujemo na ovaj clanak koga je napisao mi-
jemac i turski paša. Izvješće ovog čovjeka najbo-
lje tuče po prstima svu njemačku štampu .i tali-
janski ,Secolo“.

 

Janina.

U zadnje vrijeme učestali su prigovori, da
su se Grci u balkanskom ratu slabo istakli, tako
da nijesu mogli zauzeti Janinu, koju opsjedahu
već tri mjeseca sa tolikom vojskom. Također među
istim Grcima bila se je zabacila i sama pomisao,
da bi Janina mogla jurišem pasti i zato se je
sva nada polagala u sklopljenje mira. Ali na-
jednom prestolonasljednik grčki svojim izvrsnim
planom uspije, da je Janina kapitulirala. Grci
izvršiše svoju zadaću.

Janina, u turskom jeziku Janja, spominje se
već u 9. stoljeću za vrijeme Bizantinaca i kasnije
u 14. stoljeću kao prijestolnica epirskih depota,
od kojih neki bijahu i slavenskog porijetla. God.
1788. zavlada u Janini strahoviti Alipaša i odatle
poduzimaše navale na hrabre Suliote, koje i
svlada. Suprostavivši se sultanu bi opsjednut od
njegovog generala Šurhitpaše te se nakon juna-
čke borbe zakloni na malenom ostrvu u janinjs-
kom jezeru, odakle ugovaraše sa pašom. Ovaj se
ne pouzda u njega, već ga ubi na prevaru 1822.

Janina je sijelo istoimenog vilajeta sa 30.000
stanovnika od kojih je po prilici 18.000 Grka,
10.000 Turaka i Arbanasa a ostalo Židova, Kuco-
vlaha i stranaca. Grad leži 484. m. nad morem u
ubavoj, plodnoj dolini, okruženoj gorama pokraj
dražesnog jezerca. Središte je trgovine za cijeli
Epir, a prevozne su mu luke Preveza, koja je
daleka 14 sati, i S. Quaranta 10 sati. U Janini
su zastupane po svojim konsulatima mnoge strane
vlasti, a Austro-Ugarska ima i svoju poštu.

Grad se dijeli u dva dijela: starinski i mo-
derni. Starinski se ističe starim niskim turskim
kućama, okruženim dvorištem ili bašćom, a mo-
derni visokim zgradama i začarajučim zaseocima.
Posred grada pruža se živahni pazar sa oriental-
nim i evropejskim izgledom. Uz bogate i svime
opskrbljene bon marchćes naći ćeš i malene tur-
ske dućančiće, pokraj prve pomodne pariške robe
opaziti ćeš i orientalne proizvode. Malo dalje od
pazara nalazi se široki trg sa namjesništvenom i
sudbenom palačom, u kojim ćeš susresti činovnika,
koji će se obveseliti, ako s tobom porazgovori
srpskohrvatski, jer ga to podsjeća na domovinu
Herceg-Bosnu. Posred trga uzdiže se visoki zvo-
nik te odbija satove & la turca. Na strmoj pećini
pokraj jezera koči se stara tvrđava Demir kule
većim dijelom porušena. Uz bolnicu i sinagogu
ističu se radi modernog stila grčki orfanotrofium,
gimnazija i biblioteka. Osim toga grad resi ne-
koliko pravoslavnih crkava, te dvadesetak džamija.
Ugodnu zabavu pruža jezerce za dugih sparnih
ljetnih večeri, po kojem janinski građani veslaju
i naslađuju se svježim, hladnim povjetarcem. Us-

red jezera leži maleni otočić sa ubavim seocem
kao zadnja stranica povjesne knjige Alipašinog
života, Na njemu je on imao ljetni zaseok, na
njemu je on u samostanu, napadnut od svojih
neprijatelja, ispustio dušu te još i sada sijedi
grčki papas pokazuje stuancima mjesta, gdje se
zebiše taneta upravljena na Alipašu.

Janinu su u zadnje vrijeme Turci utvrdili
jakim modernim utvrdama, među kojima se isti-

 caše ,foberć“ (strašni) Bizani, Duruti, Serviana,

Kastrica i t. d. Pobliže o životu i običajima sta-
novnika kao i o cijelom Epiru osvrnut ćemo se
drugiput.

 

Domaće vijesti.

+ Dr. Josip Paštrović. U nedjelju je umro u
Zadru jedan od zadnjih boraca u vrijeme prepo-
roda u Dalmaciji Dr. Josip Paštrović u 87. go-
dini života. Bio je dugo godina zastupnikom na
saboru dalmatinskom. U zadnje vrijeme pritisla
ga godišta i živio je povučeno. Bio je veoma
uvažen u ondašnjoj narodnoj stranci, u kojoj je
ostao do godine 1894., iz koje je te godine istu-
pio sa petoricom drugova, te pristupio hrvatskom
klubu. Bio je stvoreni opozicijonalac, ni pred kim
se nije sagibao. Rodoljub rijetki, nepokolebiva
značaja u svakoj je prigodi odvažno istupao. Slava
velikome pokojniku i trajna mu pomen u narodu !

Zahvala g. Kapić&. Narodni pjesnik g. Juraj
Kapić primio je od Maršalata Nj. Veličanstva
Kralja Crne Gore ovo pismo : i

Veleštovani Gospodine !

Ni. Veličanstvo Kralj primio je i pročitao
sa zadovoljstvom Vašu lijepu Pjesmu o ratu na
Balkanu, pa mi je blagoizvolio narediti, da Vam
na njoj u Njegovo Ime najtoplije blagodarim.

Njegovom Veličanstvu poznati su Vaši pa-
triotski osjećaji, koji se zrcale u Vašoj čisto na.
rodnoj poeziji. Kralj Vam želi najbolji uspjeh na
polju pučke naobrazbe.

Sa odličnim poštovanjem
Lujo Vojnović.

 

Kratke vijesti.

— Na 3. ov. mj. otvoren je u Tripolisu prvi
teatar. Davala se Leharova opereta Eva.

— Papa Pio X. je jako bolestan.

— Česki publicista J. Holeček, prijatelj na-
šega naroda, preko juče je slavio 60 godina ži-
vota.

U nedjelju su završile jubilarne svečanosti
Romanova.

— Sufragetkinje su zapalile jednu željezničku
staciju blizu Londona.

— Ove godine se navršuje 1600 godina ot-
kako je Konstantin Veliki dao kršćanima slobodu.

— Poincarč je protiv smrtne kazne. Prvi
potpis jednom osuđeniku nije dao, nego ga po-
milovao na doživotnu tamnicu.

— Gugl. Ferrero, glasoviti pisac povjesti
Rima, napisao je novo epohalno djelo Fra i due
mondi.

— Zloduh hrv. kritike A. G. M. proglasio
je u Savremeniku najboljim pjesnikom balkanskog
rata — glavom Mićuna Pavićevića!

— ,Veleizdajnici“ u Sarajevu pušteni su iz
zatvora osim dvojice.

— U Guatemala u Americi bio je strašni
potres koji je varoš razrušio, Poginulo je mnogo
naroda.

— U Meksiku se ponovo bune.

— Sva talijanska štampa piše ovo dana, kako
prilikom velikog primanja u bečkom ministarstvu
vanjskih posala nije bio [gsm ai jedan talijan-
ski novinar, dok svi ostali jesu.

Broj 11.

Gradske vijesti.

Pomen Starčeviću. U srijedu, prilikom
sedamnaeste obljetnice smrti Ante Starčevića,
srpskohrvatska omladina priredila mu je pomen.
U jutro je bila misa u crkvi Sv. Vlaha, ažu ve-
čer u sokolani komemoracija. O Starčeviću je
govorio g. VI. Vukmirović.

Ovu komemoraciju zaslužuje zabilježiti, a o-
duševljeno pozdraviti zajedničku akciju naše o-
mladine, Pa ko bi bio pred par godina i snijevao,
da će i Srbi sudjelovati pomenu Starčevića? Po-
zivi su bili štampani čirilovicom i latinicom, a
Srbin je govorio o — Starčeviću.

Lijepi pojavi, pametna stvar; znak, da je
jedinstvo narodno već zahvatilo preduboka korjena.

Srpskohrvatska omladina neka ustraje na ra-
du za jedinstvo naroda, a narod će je blagosivljati.

Promoviran. Naš prijatelj prof. Josip Mi.
ličić bio je na 11 o. m. promoviran na bečkoj
universi na čast doktora filozofije. Čestitamo!

»Jer velesile tako hoće“. Saznajemo, da
je dramaturg Ivo Vojnović dovršio svoju novu
dramu ,Jer velesile tako hoće“, Rukopisi su već
odaslani u Zagreb, Beograd i Prag, te će premiera
biti istodobno u sva tri grada.'

Stranci. Već su počeli stizati stranci. Dosta
ih je.

Iz mjesne Trgovačko Obrtničke Ko-
more. — N. P. gosp. Ministar Trgovine svojim
otpisom 28. veljače o. g. br. 6472. izvolio je da
potvrdi izbor gosp. Stijepa Gjivića za predsjed-
nika, te gosp. Jova Radivovića za potpredsjednika
ove Komore za godinu 1913. Istodobno uzeo je
na znanje ponovni izbor gosp. Miha Čakelje pri-
vremenim predsjednikom za godinu 1913.

Sjednica općinskog vijeća držati će se
u nedjelju 16. marta 1913. u 10 ura prije po-
dne sa ovim dnevnim redom: 1. Dopis c. k. ,
Kotarskog Poglavarstva od 1/3 t, g. br. 5639/14
glede gradnje vodovoda putem od Gruža; 2. 0-
dobrenje općinskog redarstvenog pravilnika; 3.
Odobrene pogodbe sa Dabrovačkom električnom
željeznicom; 4. Odobrenje pogodbe za zakup
javnog općinskog zahoda na Ribaruici; 5. Molbe
za obrtne dozvole; 6. Dopis uprave »Dječijeg
zakloništa“ od 20. 2. t. g. br. 1014 glede prim-
ljenja u zavod Rada sina pok. Vlaha Milovčevića ;
7. Molba br. 1096 Nike ud. pok. Laza Basora
za mirovinu putem milosti; 8. Molba br. 411
Kate Gjurović općinske primalje u Mlinima za
povišenje plate; 9. Pripadnosti.

Izleti. Ove sedmice su započeli svakodnevni
izleti u okolicu. Sada pravi izlete parobrod , Cavtat“,

Za ,Družbu sv. Ćirila i Metoda i ,Srp-
sku Zoru“. Iznosimo rado imena one gospode,
koji darovaše po jedan darak prigodom akade-
mije za našu Družbu i Srpsku Zoru: Miho Ča.
kelja, Ivo Šubert, Marija Barbić, Eduard Pado-
van, Braća Berač, Benilda Miloslavić, Đorđe Vu-
letić, Luko Šoletić, Margarita Jakova, 'Tomaso
Vučetić, Georg Zaloni, Braća Ferranti, Panto
Andrić, N. Mulanović, G. Capaul, Frane Rakić,
Frieda Mandel, Živko Šikić, Pero Katičić, Na-
dramija i Bajčetić, N. Guska, Đorđo Drašković,
P. Karabaić, Zorka Milišić, Rvelina Banaz rođ.
de Bizzarro, Todor Čorbić, Štamparija De Gialli,
Jovo Tošović, Hrvatska Općinska Glazba, C. Da-
miani, V. Bogdan, Pretner & 'Tošović, Petar Ber-
dović, Ljubo Tošović, Stevo Ljubibratić, Đive
Vaković, Zlatka Sessa, Ivo Lučić, Dubr. Grad.
muzika, Braća Berberović, Marija mq. de Bona.
Kraja Lajo, Marassi, M. Mitrović, M. Kovač i
drug.

 

und das čsterreichišehe Kiistenland. Vortriige ge-
halten im Marz 1910 anlisslich der ersten Wiener
Universitlitsreise von Professoren... Herausgege!
im Auftrage des Rektorats der Universitit Wien
von Prof. Dr. Ed. Briickner.
Wien und Leipzig.
Franz Deuticke 191
(Nušstavak)
»Djever snaši svilen kavad kroji...
= Vrh košalje tri šavada žuta“, ,
Kavad je turska riječ kao anterija,
antari je (anteri) gornja haljina s dugim ru-
kavima (v. str. 99.):

1.
(21)

Savijala bijeln anteriju“,
Todor od stalaća meće

Kad se obrne na čekrk čelenka,
Stoji jeka trista trepeljika
Kako listak, kadno vjetar duva“.

— Pjesma spominje konje vilovite, šarca
Kraljevića Marka, Kulaša Miloš-Obilića, ze-
lenka, ždralina, lastavica i t, d. Konj je
junaku najbolji prijatelj i konjem se ponosi i
pred izabranom družinom, pa ga resi kao
i sam sebe, Miloš je u suroj bugar-kabanici,

a kulaš vas međjedinom opšiven. U drugoga
je junaka ovako konj nagizdan:

»Pokrili ga čohom do kopita,

Povrh svega puli risovina“,

Sedlo mu je pozlaćeno i pritegnuto
kolanima (tkanicama):

»Poteže joj sedmere kolane,.

Na sedlu su terkije, urešene kalajem ili
srebrom, a o ferkiji (kajišu) visi uzendžija
ili bakračlija (stremen), gdje junak uvuče
nogu, kad poklopi konja viteza, pa ga obode
bakračlijom ili mamuzom i konj poleti u
propanj kako zvijezda.

U Turčina je sedlo od serhatlije (kra-
iišnika) ili od osmanlije. Gjesu je od čelika
uz uzdu (dizgin) pozlaćenu, što junak drži
i lako ne popušta ata ;

«Čuvaj dobro dizgin od kulaša“,

K tomu je konj narešen zlaćenim nii-
fama, sve do kopita. na prsima su mu
sjajna silembeta (oprsnice), a tu jo kao naj-
bolji ures od zlata j

1 zobnicu meće o unkaš (oblučje na
seplu)

»Pak mu rusu osiječe glavu,
Kulašu je baci u zobnicu“,

Konj razumije svoga gospodara i ra-
dosno mu služi, ponosno diže glavu, všima
atriže, a kopitom kopa zemlju. Pogino li
gospodar na ljutu umegoanu, koaj nad njim
snuž leno sloji, prigiblje žalosno glavu, ne
kreće se:

nŽali konjice svoga gospodara“.

Binadšija (konjanik) &# binjektaša  (ka-
mena za jahanje) okroči konja, a po konju
položi ubojito oružje, te metne u heljle za-
hiru (a dvanjke, što mu je od potiobe).
Pobiiedi li na megdanu i pomogne li ma u
nevclji doguć od megdana, gospodar ćo ga
okititi zlstom i srebrom, s n grive će mu
uplesti zlato i srebro, te će ga posuti drob-
nim biserom.

On se s konjem i razgovara kao s naj-
milijim drugom, pa se zna na njega teško
i naljutiti:

»Pribit ću ti sve četiri noge,
Da se vučeš od jele do jele, , ,“

Konji su različiti, a najzlamenitiji je
Šarac Kraljevića Marka, ta Markova uzdanica,
što ga junak miluje kao druga:

— Pola pije, pola Šarcu daje“,

Janak se ponosi samur-kalpakom, sjaj-
nim tokama i đogatom, vilovitim konjem
megdana, a uz to mu je najkrasnija djedo-
vina svijetlo oružje, što mu je ostalo od
djeda ili ga je dobio dijeleći megdan, gdje

.

je za oružje založio rusu glavu. Dosta je
oružja u junaka, a junak se tim i ponosi
pred družinom i fred gospodom, to mu je
amanet od zakletve:

»Ah, tako mi moje svijetle ćorde !“

Junak za pojasom nosi vezenu maramu,
ali odmah za maramom su ,Dvije ubojne
strijele“,

Spominje se i pinja? (od tal. pugnale),

»Pa poteže pinji! od pojasa“.

Velik je ponos junaku demeškinja ili
dimišćija ćorda (sablja) iz Šama (Damaska),
to je sva na pruge i prutove, što se pre-
lijevaju u dosta šara. Još je i drugih saba-
lja i mača, a spomenuti je alemanku, što ima
u balčaku alem-kamen, falijanku ili venedicu
(ledenicu), sablju navaliju, te postalicu (sab-
lju zastarjela):

sl daj mene sablju posjeklicu,
Nevađenu trideset godina“.

Starina Novak paše sablju starokovku,
a sablje inače se zovu na dosta načina, da-
kako uz priđeve: britka, golobrija, svijetla,
ljuta, krivošija, krvopija, krivopera, posjek-
lica i t. d.:

»Pa izvadi dordu od bedrice ., .“
»Posgjeklice, ljuta zmijo ...“
Mač je stariji od sablje (str. 73:74).