muaeoo (ZLAZI SVAKE SUBOTE. zaaou CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJEFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. =: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO, :- Dubrovnik, 22. marta 1913. Novo doba na vidiku. ni. » Da se bolje shvati i potpuno objasni značaj ove nove ere u Dalmaciji, ne smiju ostati nedo- voljno opažene i neke sitnice, koje najljepše ka- rakterišu istinitost ovog fakta i koje u ovom slu- čaju mogu da posluže kao dobra argumentacija za općenitost. Poznato nam je dobro, da sve naše stranke broje svoje pristaše, ako uzmemo relativni raz- mjer, veoma slabo po čistoći i dubokom shvaća- nja programa i zadataka jedne stranke, već po besvijesnosti i po nekoj sugestiji, kojom pojedini vođa zna da oduševi i zanese mnoštvo, Malo ima intelektualaca u stranci (a ako ih ima, rela- tivno su u velikoj manjini), koji potpuno shva- ćaju ideale jedne stranke: u vrijeme izbora, kada korupcija gospodari masa kao delinkvent, bez kriterija i kritike, bez shvaćanja i bez svoje volje, dađe se izrabljivati na najgojusniji način, Onda njezina intrasigencija postajo silna, do nevjerojat- nosti velika, i ona uvijek slavi pobjedu, oma je uvijek direktan uzrok da je nekakav mandat us- pio. Osim ove besvijesne akcije gomila naše stranke nemaju drugih pomoći od svojih pristaša. Ne znamo po čemu se ta masa dade nazvati, da pripada nekoj stranci. Onaj malen broj moral nijih me može da potkrijepi ovdje pravilo, ne može da rapresentira kolektivnost. I ako je uopće to osebina svake psihološke gomile, kod naše na- ročito, pored ovako slabe svijesnosti pripadništva i zbog čega pripada jednoj stranci, pokaznje se u najboljem svijetla, kako je ovakova, nekulturna i primitivna, najpodobnija da je izrabljuje svako. Ta činjenicu treba uvažiti i ona znači mnogo. Značajna je osobito naša masa, pak i u kornpciji, u svojoj intolerantnosti, svugdje ipak pokazuje neki primitvni, ali izrazit osjećaj nacijonalističkog ideala, i u tome možemo da uočimo jedan dobar uzrok, zašto je maš narod znao onako hrabro i borbeno da posvuda manifestiše svoje osjećanje za balkansku braću. To se ispoljava vrlo često, na naše oči oče- vidno, u jasnoj formi. Samo treba da to opazimo. U jeku bilo koje stranačko sovinističke demostra- cije, pri najvećoj i pri najmanjoj političkoj de- monstraciji, pa to ne bilo od zamašite i duboke vrijednosti, čujete gdje se instinktivno više puta na prekid razliježe kakva patriotska pjesma, od ne baš prolazne i odredne važnosti, a onda skoro pomamno cijela masa prihvaća i taj jako karak- terističan momenat izrazito ocrtaje psihu, našu psihu, ovog našeg seljaka, koji, i ako ga razoča- ravaju obično i dapače čine indefereninim sve izborne borbe, ipak u tome gleda nešto nova i boljega za svoj kolektivni i pojedinački probitak. Momenat tipične i rasne zajednice dosta je duboko osvjetljen u duši našeg naroda i to ga nadasve plemenjaje. Taj momenat u ovo doba imao je važnu ulogu, i taj momenat uvjerava nas, da je mnogo doprinio ovoj nedavnoj trećoj borbenosti, ta karakteristična crta bila je jedan jako dobar uvjet, da se je u mnogome utjecaj balkanske na- cijonalne vojne osjetljivije opazio. S tog gledišta možemo jedino da najrazumlji- vije shvatimo sve ove novije pojave. Radi toga lakša je uočiti ove jasne konture nekog novog kuita, koji je u srcima našeg puka već našao do- sta obožavanja, a jamačno dosta toliko, da bismo i s manjim mogli biti prezadovoljni. Taj specialni kult, to je taj nacijonalni inicijal: to je duk Me- štrovićevih statua, to je onaj duh kosovskih ju- naštva, starih i najnovijih: to je ono rasno i za- jedničko svima nama: našoj duši. I tako, u času, kad je cijelom Dalmacijom, a i ostalim našim zemljama, samo nacijonalna ra- dost, nacijonalna borbena radost, općenita, srp- skohrvatska obuzela sva naša srca, stranaka me- gju nama nije postojalo, nije ih bilo više, jer — nijesu ni prije postojale kod te mase, koja žarko i onako jako zna ljubiti jedino općenitu nacijo- nalnu korist, , Ovaj značajan proces do sada valjda nikada nije se pokazao kod nas još onako naravan, o. vako razumljiv i osobito lijep. Još nikada do sada Dalmacija nije pokazala sigarno svoju svijesniju nacijonalnu kulturu. Kao što ,Riječke Novine“ u svojoj reakcijonerskoj mi- siji znaju postupati u dva različna i protivna na. čina, bilo je i ovamo, ovdje među nama špeku- lanata: biće bilo i previše, ali fakat stoji, neobo- riv je: Daimacija je danas naša nova Dalmacija. Objasnismo to i ma nekoliko lijepih mome- nata, kako to u početku obećasmo. Poznam ne. koliko, a od tih osobito jednog mladića, koji je do jučer bijesnio u bijesu svoje stranačke zagri- ženosti: pljuvao na svo srpsko, mrzio Srbe (da se poslužim našom običnom lingvistikom) iskonskom mržnjom. Došao je balkanski rat. On je danas, — treba pomenuti da je to jedan čestiti radnik — naš najbolji i najmoralniji nocijonalista, on ništa CRVENA HRVATSKA izdavatelj i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII. — Broj 12. manje od mene obožava i ljubi srpske svetinje i junački temperamenat srpskog tipa: on je danas bolji srbin od sigurno mnogo i mnogo drugih na- ših učenih patriota“. 'To je jedan od tolikih li- iepih rezultata, koji su slijedili usljed probuđenja ovog zajedničkog osjećaja, i jedino nepatvoren u našoj duši. Taj mladić član je (,pristaša“) stranke prava... + Ovaj "prosti primjer, a tih ima na hiljade, vi- dljivo pokazuje, što sve znači današnje shvaćanje ovih naših stranaka. Stranke u toliko postoje i postojale su u Dalmaciji, u koliko je jedan izvje- sni dio naroda znao da zaveden nekim momen- tom bude za Dr. Smodlaku, Dr. Krstelja ili Dr, Čingriju; on je bio zato pravaškog načela, jer | mu je tog časa bio idol jedini pravaš, a inače mogao je da bude jedan drugi om bi jednako - bio njegov pristaša. Ko je bolje znao izrabiti masu, bolje je uspjevao. Sada pak, kad je bio iščezao sdnevnog reda taj partajski kampanili- zam, kad su bili u vidu samo opći, nacijonalni interesi, cio narod osjećao je jednako, do jučer najveći dušmanin srpskog imena, osjećao se je jednako Srbinom kao i Hrvatom, — jer se je u njemu, kod svih, zajednički, probudio nacijonalni osjećaj. Taj nacijonalni osjećaj do sada nije se većom snagom nikad ispoljio: on je sada trijumfovao. To označuje ovo novo doba «u Dalmaciji. U Šibeniku bila je priređena ona sjajna i majestozna manifestacija za balkanske pobjede, u kojoj su imali najvidnijeg učešća mjesni pravaši. Manifestanti se zaustaviše na ,Gospodskom Trgu“. Na hiljade naroda. Tu se je zgrnuo skoro cio Ši- benik. Čovjek do čovjeka. Ustaje Dr. Krstelj i govori u ime građanstva, govori kao Srbin. Da- nas možemo biti veli, biti, poučeni najnovijim is- kustvima, Hrvati jedino: ako budemo dobri Srbi, Bićeme dobri nacijonaliste, ako budemo znali o- nako osjećati za svoj narod kao što to Srbi dje- lom sada pokazaše. Bili smo, jer nesvijesni, igra- čka u rukama drugih, bili smo sredstvo imperija- lističkih švapskih ciljeva: danas to više ne smijemo biti. Svanula je zova na Balkanu: vjerujte, svanuće i nama — sa Balkana! Ovo je idejni smisao govornikovih riječi. Bilo je još žešćeg i iskrenijeg izražavanja. Nalazimo se eto pred jednom jasnom činjenicom: mi znamo biti — ujedinjeni — vrlo dobri i vrlo svijesni nacijonalisti. Dr. Krstelj govorio je kao nacijo- nalista, ne kao partajičar; govorila mu je duša, naša duša, naša srpskohrvatska duša. U ovome tražimo simbol ovog novog vre mena. Šibenik 15/11 1913. M. Bartulica Povijest dubrovačkog teritorija do osnovanja Dubrovnika. Napisao Prof. Dr. Božo Cvjetković. a) llirsko-feničko-jelinsko doba. O najstarijoj povijesti zemalja istočne jadran- ske obaio slabi su izvori, Ali i ovi izvori tako sa prekriveni velom tame i priče, da je teško iz njih iskresati iskru istine. No jer nas u ovoj rad- nji iz dubrovačke prošlosti specijalno zanima samo teritorij bivše dubrovačke republike, to ćemo se s ovim i pozabaviti. Ovaj teritorij teče od Oštrog Rta pri ulazu u kotorski fjord i hvata Neretvu uz ostrva Mrkan, Bobara, Lokrum, Elafitski arhi lag (Daksa, Koločep, Lopud, Ruda, Šipan, Jakljan), Sv. Andrija, Olipa, Mljet, Korčula, Hvar, Brač. Sav teritorij, to ga nanizasmo, naseliše u drevnoj starini Iliri, kojih riječ prekri krajeve od srednjeg Dunava do Epira, Ovaj narod, koji je odvajao, po Mommsenovim riječima, crnom kosom &a tmas- tim očima te bio vrlo slabo pristupačan kulturi ali vrle desnice, cijepao se je u mnogo plemena, a plemenska se imena jako mijenjala. Među ilir- skim plemenima nose barjak Liburni, vrsni brodo- graditelji i vični plovidbi po moru pa Daorzi na Neretvi, koji su kovali bakreni novac sa likom lađe i natpisom dadpgowv, dakle isto što nalazimo na prvim novcima grada Rima. No isto ka rečena dva plemena bili su izvrsni pomorci i Ardijeji, te se prostirahu u glavnome od Neretve do ko- torskog fjorda. Ali od ovog fjorda do današnjeg Cavtata a starog Kpidavra bili su pomiješani sa inheljanima, narodom ribarskim, koji se prosti- rao sve do rijeke Škumbi. Ovi su predjeli dakle po svojim geografskim koordinatama već od dre- vne starine pa do danas osuđeni, da budu tač. kama miješanja raznih narodi, plemena i interest. Ardijeji i Enheljani sačinjavahu dakle u glavnome pučanstvo kašnjeg teritorija dubrovačke republike. Već su mnogo stotina godina brodili Feni- čani po Sredozemnom moru, dok i njima ne dođe Prvim dolaskom je- epirsko-dalmatinsko luke po- koji je jedino prirođen ' čimlje trgovačka povijest ilirskih zemalja. U doba kad prvom poče Klija, da baca varnice sa svoje zublje u jadranske zemlje, bili su prvi Feničani, a za njima Fokejci pa dorski naseljenici otoka Krfa, koji prodriješe u unutrašnjost Jadranskoga mora. Ovi su dolazili u jadranske krajeve, da na rukavima rijeke Pada kupuju jantar ili elektron, koji su Germani snosili u Panoniju, tu ga proda- vali ilirskim Venetima, koji su imali napomenuta padska tržišta. Dorska kolonija Epidamn, danas Drač, koji je bio u rimsko doba preteča Veneciji, pa Apolonija, radile su već u V. stoljeću pr. Hr. živahna trgovinu sa susjednim ilirskim plemenima. Trgovački emporij svih ovih plemena bio je grad Naron, na mjestu današnjeg sela Vida blizu Met- kovića a na istoimenoj rijeci, današnjem Norinu, “Ovaj emporij bio je udaljen od mora 80 stadiji. Ali pošto su Feničani, a tako isto Jelini (Grci) malo trli glavu za unutra-kopneno strane i udaljene od mora, to se oni posve ograniče na jadranske obale. Tako nalazimo već u rano doba među ilirskim pučanstvom koliko na tvrdo-kop- nenim obalama toliko na ostrvima feničke i jelin- ske naseobine. Tako osnovaše Parijci, pomognuti od Dijoniza Sicilskog, koloniju na otoku Hvaru (Pharia). Razne iskopine, osobito nađeni stari novci kažu, da je ta kolonija bila na mjestu da- našnjeg Starog-grada. No i prije Parijaca nijesu isključene feničke i jelinsko kolonije na ovome vrlo znamenitome ostrvu u svakom pogledu. Tamo nađeni ciklopski bedemi sudaraju se, po sudu arheolog, sa onim starih Pelazga u drev- noj Heladi, tome i danas glavnome stupu evrop- skog panteona. Apolonije Azodijac hoće, du se je Hvar zvao u drevnoj starini Pethyca poradi velikih šuma omorike. Ali na Hvaru ne nađoše samo jelinske novce grada Lampsaka, Herakleje, Korinta i Drača no i one, te su se kovali na samome Hvara. Po ovim numizmatičnim nalas- cima upozna historija ilirskoga kralja Baleja (Ballaeus), koji je valjda imao u svojoj vlasti ovo ostrvo. No historički je ovo dokazano samo za ilirskoga kralja Agrona te za njegovu ženu Teutu, koja je tamo imala za svoga namjesnika Dimit- rija Hvaranina. Također i najveće te majnapučenije ostrvo Dalmacije Brač, bilo je kolonizirano od Feničana pa Jelin&. Ovi zadnji zvahu ga, da uzmemo riječi Polibija, Bretia ili, po riječima Stjepana Vizan- tinca, Elafusa, Bretanis. Jelinsku koloniju na os- trvu Braču udari grad Ambracija u Artskom zatonu. Farlati ide dalje pa baca smjela tvrdnju, da su Jelini avtohtoni na ovome ostrvu, što nije ispravno. Za ratova, te su ih vodili Iliri sa Dijo- nizijem Tiranom o posjed Hvara pa za krvavih ispada te ih imađahu Višani sa Agronom i Teutom, ostade Brač većinom u miru, što je osobito dobro djelovalo na razvoj trgovine, brodarstva i dobro- stanja. I ostrvo Korčula bilo je naseljeno jelinskim kolonistima, koji mu udariše ime Corcyra Melaina, valja poradi gustih šuma, te je imao. Seymnus sa Kiosa, Strabo i Plinije spominju ovo ostrvo kao koloniju Kniđana. Drugi hoće, da je glavom Trojanac Antenor ovdje udario temelje prve ino- stranske kolonije o čemu kaže natpis: Hic Ante- noridae Coreyrae Melanae fundamenta locant. No i prije dolaska jelinskih kolonista na ovaj otok, vladaše na njemu velika trgovina pa i sa okolnim mjestima te jako razvijeno brodarstvo u čemu su Ilivi, naosob Liburni, bili izgledom i samim sino- vima Romulova grada. Dolaskom Jelina sve krenu odlučno naprijed i u brzom tempu, što je i razu- mljivo, jer se trgovački horizonat jako raširi, a jelinska kultura sve poplavi. Znameniti natpisi te drugo arheološko blago jasno o tome govori. Kuo jelinske naseobine dotično trgovačke tačke izbiše i ilirska ostrva Lastovo te Mljet sa Elafitskim arhipelagom u kojemu opet odvoji Šipan (Siparis). Jelini osobito razgraniše na Ela- fitima gojenje maslinova stabla, a narodna pre- daja na ostrvu Šipanu hoće i danas, da pokaže dva takova stabla te prvom pustiše žile na ovome ostrvu. Skilaks Karijanđanin daje prve vijesti o ostrvu Mljetu, te je bio slobodna općina kao Hvar. Sva je prilika da je i prije osnovanja pozni- jega Dubrovnika na onim liticama bilo naselište ilirskih ribara, koji poslije zamijenišo Jelini ili se s njima stopiše, I samo ime Ragusium spada po sudu Jirečeka u predrimsku nomenklaturu, a u jezik starih Ilira. Većina napomenutih jelinskih kolonija do. može se u malo vremena jakog cvata i dobro- stanja, trgujući sa materom-zemljom i izvrsnim mornarima Ardijejima. Za vrijeme krvavih ratova između ilirskih plemena Avtarija i Ardijeja po- radi trgovine soli, trgnu trgovina jelinskih kolo- nija znatno natrag. Kad napokon svršiše ovi ra- tovi sa potpunim porazom Ardijeja, podigoše se opet jelinske otočne kolonije pa i ma obližnjoj obali tvrdog kopna podigoše svoje faktorije i ko- lonije kao n. pr, Trogir (Tragurium) i Stobreč POJEDINI SRO) ZAPADA 20 PNRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; (Epetium). U ovo doba počimlje da stupa u po- vjesnicu i staro ilirsko naselište, koje Jeli zvaše Epidavrom (Epidsurum) na šnje Tihe i Cavtata, pa Molunat, poluostrvo Pelješac, nazvano Ako ćemo da gledamo stare i sjene davno nestale realnosti to bismo zati, da je Epidavar jednom bio ili koju su najprije zauzeli Feničani pa Priča kaže: kad protjeraše iz Tebe i si ! ili pl Agenora i Telefase, zajedno sa monijom, nađe ovaj utočište kod Enheljana, te su bili u ratu sa Ilirima (Ardijejima). Kadmo im po- stane vođom po savjetu proročišta, svlada Ilire i dođe na kraljevsko prijestolje. Priča hoće još, da je Kadmova grobnica kao i njegove bolje polo- vice tamo negdje u pećinama i hridinama ili Sni- »Ježnice ili Konavojskih stijena, a može: biti i u pećini Sipunu na cavtatskom poluostrvu. U ovim su se pećinama, hoće priča, legle zmije osobite veličine i strahote te da se i sam Kadmo sa Har- monijom prometnu u zmije poslije smrti. Ova le- genda, koja je samo ljuskom priča a jezgrom istina ima da kaže, kako se Feničani, protjerani od Jelina iz Helade, silom probiše među Ardijeje i Enheljane te se namjestiše na mjestu današnjeg Cavtata, a predobiše za sebe i rodne Konavle. Poslije pak, kad dođoše Jelini Partenci iz Pelo- poneza i tu osvojiše feničku koloniju, dadoše joj ime Epidavr po imenu svoje postojbine na južnoj obali Argolide u Saronskom zatonu. Na to se Fe- ničani povukoše u današnje Konavle i tamo ne- gdje na konavojskom polju udariše svoju naseo- binu sa ishodištem na more kod Sutorine. Pogla- vito božanstvo grada Epidavra u Peloponezu bi- jaše Eskulap, bog ljekarstva, komu je posvećena zmija. Partenci ne zaboraviše da donesu u svoju novu postojbinu štovanje boga Eskulapa, a oda- tle i poteče brkanje pojmova o tome bogu sa pojmovima o zmijama cavtatsko - konavojskoga kraja, a odatle i rečeno prometnuće Kadma i Harmonije u zmije. Uspomena na sve ovo ne po- metnu ni do danas, jer cavtatsko-konavojska op- ćina ima na svom štitu boga Eskulapa, a kapitel jednog stupa u arkadi kneževskog dvora u Du- brovniku pokazuje i danas toga boga ljekarstva. Kad je bila udarena ova jelinska zvana Epidavr ne može se tačno uglaviti, ali bit će to bilo oko V. stoljeća pr. Hr. I ako je možda Epidavr bio s početka, kako umuje prof. Zore, trgovačka i donekle narodna jelinska naseobina, a nikako politička, te tu Partenci ne osnovaše svoju nezavisnost no se namjestiše kao došljaci u ta- dašnju ilirsku državu, valjda od Ilira i pomogauti, da protjeraju Feničane, pa se baviše trgovinom i brodarstvom, ipak se čini, da je Epidavr bio kasnije nezavisna republika, čija bi vlast tekla do današnjeg Trebinja pa obuzimala grad Asamum (kod Trebinja), Molunat i druge varoši. No i sami Ardijeji, te stanovahu oko sada- šnjega Dubrovnika, nijesu vazda bili slobodni te su oko godine 300 pr. Hr. pod kraljem Berdili- sem pripoznali vrhovnu vlast maćedonsku. Po- slije se Ardijeji izrodiše, osobito pod kraljem Pleu- ratom, u žestoke gusare, a tako isto pod njego- vim sinom kraljem Agronom, kad ono počeše da žestoko udaraju na jelinsko-dalmatinske otočne kolonije, a osobito na Vis (Issa), koloniju Sira- kužana. Kad je Vis bio osvojen od Ilira za Agro- nove udovice i kraljice Teute te kad Višani za- moliše za pomoć Rimljane, a Teuta dala ubiti je- dnog rimskog poslanika, kad ovi protestiraše na njezinih ljudi, pukne rat između Iliri i Rimljana, Teute i Ičima, Italije i Balkana. Teutina vojska bi poražena, a ona ista vrlo ponižena, osobito uslijed nevjere Dimitrija Hvaranina, Mir bude sklopljen god. 228. i tim uhvatiše Rimljani čvr- ste stope na Balkanskome poluostrvu. Stari Partenci u Peloponezu imali su hram šte, nalazio se je u toj daljini na polju, te je bio opasan sa svih stran4 gorama i šumom, te je ka- zala sveti gaj. I nova postojbina Partenaca, naime Cavtat-Tiha sa Konavlima ima, po kazivanju sla- vnog juriste D.ra V. Bogišića, posve sličnu fizi- jonomiju sa materom-zemljom, Možda da su ovi kao i u svojoj otadžbini uz svoj grad imali negdje tamo u konavojskome polju hram boga Kskulapa, a uza nj jako naselište, što poslije kazuju i neki natpisi, što ćemo vidjeti u poglavlju rimske dobi, Možda da su Jelini potisnuli Feničane i sa ko- navojskoga polja, a na njihovoj postojbini stvorili novi svoj grad sa svetištem Kskulapa kao i domovini. Ovaj novi grad nazivaše se možda svetišta Kskulapa Asklepitanija ili Sklepitanija, jer Tito Livije nazivlje uopće Kpidavrano Skle- pitans) (Svršit će se). a