radu Dubrovčanina Nikole Vida
Di i raspravu o Benu Kotruljića, Dub-
a nauka gubi u njemu velikog radnika.
x
Njegova gospođa, Anđelija,. uvidjevši da je
Mišina smrt neizlječiva, ustrijelila se. Slava im!

 

Umorstvo Grčkog kralja.

U srijedu primili smo brzojav s Cetinja,
koji nam je javljao, da je u Solunu umoren grčki
kralj Đuro. Umorstvo se je dogodilo za vrijeme
običajne kraljeve šetnje. Dok se je kralj šetao,
skočio je iza jedne kuće neki čovjek, te je ispa-

lio u kralja više hitaca iz samokresa, a jednim,

ga je pogodio u srce. Kralj se je srušio, te je
odma bio prenesen u bolnicu. Čim su ga donijeli
u bolnicu izdahnuo je. PR je Grk, Schinas,
poznat kao moralna pro

+

Gjuro I. rodio se je 24. decembra 1845. u
Kopenhagenu. On je sin kralja Danskoga Kristi-
jana IX. Kad je pao kralj Oton I. oktobra go-
dine 1862., te u izborima za kralja najviše je
glasova dobio princ Alfred od Velike Britanije,
sli on po ugovorima zaštitnih vlasti (Engleske,
Francuske i Rusije) nije mogao stupiti na prije-
stolje, pa su stoga zaštitne vlasti postavile za
kralja Vilima, koji je poslije primio ime Gjura I.
Preuzeo je vladu u ruke 31. oktobra 1863. Ože-
nio se je god. 1867. s ruskom velikom kneginjom
Olgom. Njega će naslijediti njegov najstariji sin
Konstantin XII. nadovezujući red sa Konstanti-

nom XI. bizantskim.

 

Bilješke.

Jedna ruska majka pisala je pismo uredni-
štvu petrogradskog Novoga Vremena. U pismu se
kaže: Radi muževe službe, prisiljena je moja po-
.rodica živjeti u Beču, a tako se moja djeca ne
mogu odgajati u Rasiji. Moje dijete, od 10 go-
dina, uči u jednoj bečkoj njemačkoj školi. To je
jadno dijete. uvijek napastovano od njemačke
djece koja mu predbacuju, da je Rusija barbarska
zemlja i slično. Moje se dijete, naravno, brani.
Ne samo to, Neko od njemačkih djaka optužio
je moga sina da je uvredljivo govorio o vladaru.
No, sreća, da istragom povedenom sa strane uči.
telja, moje dijete ostalo je pravedno. — Moj je
sin u jednom parku razgovarao s nekom dječicom
ruski. Tuda prođe jedan oficir, zaustavi se, i na
djecu se razviče: ,, Prokleta djeco! morate govo-
riti samo njemački!“

*

Na 3. ov. mj. u New-Yerku bilo je preda.
vanje o Dalmaciji i Balkanu. Predavao je Mr.
Edward I. Horsman, Ir., a tema mu je bila ,Dal-

Franz Deuticke 1911.
(Nastavak) (21)
Junak se ponosi dugim, širokim mačem
palošem ili palošinom :
Za njim paloš basamoke broji“.

CRVENA HRVATSKA“,

matia and the Western Balkans“. LANA
'Irsta dalmatinskom obalom, pak Crnomgorom,
Bosnom i /Hercegovinom i Hrvatskom. Predavanje
je bilo ilustrovano u bojama.

Hrvatski Dnevnik, tursko-arnautski list što
izlazi u Sarajevu pod okriljem Štadlerovim, ima
izvrsne informacije koje valjda dobiva iz arnaut-
skog generalnog štaba. Ovih dana je donio vijest,
da se -Hamidje nalazila u Gružu, pod villom Gon-
dola, te da je sutridan u jutro, u 7 sati, otputo-
vala put Italije. Ovako lijepe i tačne inf
dobiva Hrv. Dnevnik i iz Skoplja. Ala su ga ju-
nački nasamarili.

 

Kratke vijesti.

— Dubrovnik donosi seriju veoma lijepih
članaka pod naslovom ,Srbija i njena vojska“.

— Briand-ov je kabinet demisionirao i to
radi prigovora senata proti izbornoj reformi.

— Talijanski pjesnik D' Annunzio slavio je
50-ti rođendan. Rodno mu mjesto Pescara svečano
je PRE taj dan.

— U Trstu je ovih dana bila prikazivana
Vejnovićeva Psyche.

U arnautskom jeziku nema izraza za pojmove

pljubav“ i ,voljenje“. Karakteristično !

Neue Freie Presse napada balkanski savez
zbog njegovih teških uslova za mir.

— Danzers Armee-Zeit kaže, da bi u
slačaju svjetskog rata Austro- morala iz-
baciti pola svoje vojske na južnu granicu.

U iam u Norveškoj, obavilo su lavine tri
seoske ku!

er beg je pozvao na dvoboj svog pri-
jetelja | Feti boga

— U Drinopolju bijesni kolera.

— 18. marča vršila se stota godina rođenja
Fridrik Hebbela.

— Maksim Gorki, i ako je pomilovan prili-
kom jubileja Romanovih, neće se povrati u
Rusiju, već ostaje u Capri.

— Vlada je zabranika održanje svesokolskog
sleta u Ljubljani.

— Demantira se vijest da su Grci zauzeli
Valona.

 

Na rastanku.

Ovih se je dana dijelio od svog službenog
mjesta pokrajinski školski nadzornik i dvorski sa-
vjetnik g. Antun Strčll, pa mnogi nastavnici po-
đoše k njemu, da mu na rastanku iskažu svoju
ljubav i zahvalnost te mu olakšaju ono neugodno
čuvstvo, što će ga biti spopalo, kad se je dijelio
s onim radom, što mu je bio toliko srcu prira-
stao i kad je pomišljao na drugove, što treba da
ostavi, na zamisli, što ne će moći da izvede, na
mile doživljaje, što se više ne mogu da vrate.
Jer je služba, kao i život ljudski, prilična putu,
na kojem nailazimo na cvjetne poljane i na krš
i trnje; kod prvih bismo se rado ustavili, druge
bismo htjeli mimoići, ali nas neki strašni usud
tjera dalje, neprestano, neumoljivo, nesmiljeno.
Mnogi sustanu na po puta, mnogi i prije — a i
ghi, koji na kraj dođu, ćute neko mješovito čuv-
stvo: raduju se, što su svoj put srećno svršili, a
žao im je, da su na njemu ostavili svoju mladost,
najmiliji dio svoga srca i svoje duše, i htjeli bi
ga započeti iznova, ali — što je prošlo, ne vraća
še više! Blago onomu, koga u tom času ne mori
misao da je išao stramputicom, i komo oni, koji
su ga poznali, priznaju, da je i u najtežim klan-
cima jadikovcima vršio uvijek svoju dužnost. A
svi, koji su nadzornika Strčlla poznali na djelu,

Uz nož nosi za svilajem dvije male
puške ili pistole (gjumišli pištolje = srebrne
puške):
Dva pištolja. dva rođena brata“,

Kul'urlije su junaku obješene o nukašu
ili ih nosi o pojasu, jer se zlate, te su mu
do ponosa. Za dušmanina ima i sindšir,
gvošđe teško belanžuke bukagije lisičine i
negve:

pSkoći Ramo od zemlje na noge
1 pa Luku moće gvožđe ljuto,
A na noge konske bukagije. —

A na noga negve do koljena. —
Al na ruku teške lisičine,“

Lisice su zaveze & bukagije, belanzuke
i negve su piitila od gvožđa:

,Okovu ga sve u gvožđe m
A na ruke dvoje belana

Junak se štiti štitom, što mu je sve

uzdanje na mezevu, kad ga loša sreća snađe
»O Kaica, moje čedo drago!
Moj pernati od sunašca štite !“

Štit je targa, a može biti četverouglast,
zasječen sa strane, ili obao kao kotar. Štit
je bakren ili drven, popeljen jakom gove-
đom kožom, te su po njemu udareni klinci.

ovo mu priznaju, pa stoga i mi žalimo, da uprav
u ovim teškim časima - nije još ostao na svom
mjestu, koje je veoma znamenito za pučku ma-
stavu u našoj zemlji.

On je uprav bio po svemu prikladan : učio
je realistično nauke, ali njegovao i humanistične,
pa nije bio jednostran; mnogo je putovao po
svijetu i pribirao blago raznovrsna znanja, koje
je poslije ulagao u najkorisniju ulagaonicu za na-
rod: u dušu mlađeg naraštaja. Prije nego je
postao pokrajinskim nadzornikom, poučavao je i
na realci i na gimnazija i u preparandiju, pa bio
i upraviteljem preparandija u Arbanasima i čla-
nom pokrajinskog školskog vijeća — te je spre-
man došao na nadzorničko mjesto. Kad je postao
nadzornikom, prva mu je bila da iz arhiva izvadi
prašne i zametnute hartije i prouči razvitak pučke
nastave u Dalmaciji, te je izdao ,Pučko školstvo“,
kojim je dokazao i svoju vještinu i da shvaća
svoj zadatak; jer kad se stane što raditi, treba
prvo proučiti, što je prije u tom urađeno, daj-
budi stoga, da se, po uspjesima ili neuspjesima
drugih, budemo znali vladati sami. Preuredio je
nastavne osnove za sve vrste škola, napisao
»Mjerstvo“, ,,Izvodne račune“, pomogao prirediti
»Zemljovid Dalmacije“, a, kažu, da ima još u
rukopisu i više djela, Ponajviše je njegova za-
sluga, što je i našim preparandijima dodan još
jedan tečaj i što su vježbaonice postale četvero-
razredne; što je ženski preparandij dobio dječji
vrt; što su neke opće pučke škole dobile više
razreda i što su neke nove građanske i opće
pučke škole bile utemeljene; što su ispiti osposo-
bljenja bili uređeni, kako treba; što je učiteljima
onako povećana plata i što svi, služili u ma kojem
mjestu, za svoju službu imaju jednaku nagradu;
što su mnogi nastavnici bili poslani na dalje na-
uke i na naučna putovanja van pokrajine i t. d.

Oni koji ga dobro poznaju, uvjeravaju nas,
da bi se lako snašao u svakom školskom poslu;
da mu je rad bio najmilija zabava i gotovo je-
dina briga; da nije do zadnjeg časa svoje službe
zapustio ni najmanju dužnost; da je u slažbi bio
oštar, ali pravedan; da je štitio učiteljski ugled
i ličnu slobodu; da je krivce korio, da ih po-
pravi, a ne da im naškodi, a slabe i nepravedno
napadnute da je i pred moćnima znao braniti i
obraniti.

Naravno, još se nije rodio, tko bi svakomu
ugodio, pa će i on imati protivnik&. Ali se tome
nije čuditi, kad se radi o čovjeku, koji je bio na
položaju, na kojemu se rješavaju i pitanja opre-
čnih ličnih interesa. No ta lična nezadovoljstva
treba ocjenjivati s obzirom na interese službe i
imati na umu, da pokrajinski školski nadzornik
samo predlaže, a ne odlučuje, a i da za svoj
prijedlog nije odgovoran on sam, nego razni
faktori: mjesna vijeća, kotarska vijeća a katkada i
druga upletanja preko njegove glave, koja nijesu
uvijek poradi interesa službe, nego ,,po babu i
po stričevima“, po strankama i drugim obzirima.

Po mnijenju velike većine našeg učiteljstva
odlazak nadzornika Strčlla velik je gubitak za
našu pučku nastavu, pa će, po svoj prilici, i za
druge Strčli biti poslije, kao i svako drugo dobro,
koje se tek onda pravo cijeni, kad se izgubi.

U doba kad ideja dužnosti postaje sve to
slabija, a to jača ideja prava, on je svojim neu-
mornim radom do kraja službe svoje htio doka-
zati, da bez vršenja dužnosti, osobito na školskom
polju, ne bi smjelo biti uživanja prav&4; da nije
dosta samo klicati ,živjela domovina“, nego dai
svojim radom treba nastojati da živi i da bude
srećnija, pa mu stoga na rastanku i mi zahvag
ljujemo za sve ono dobro, što je, kao vjeran sin
naše zemlje, učinio narodu svome.

 

Po štitu se poznaju junaci iz daljega,
kad se vitez pomoli na zelenku, kao iza
gore sunce jezdi dostojanstveno, pa potjera
ugojena ata niz polje ravno, gdje će dijeliti
megdan. Na megdanu je glavno bojno kop-
lje, te se zove još vito koplje od megdana:

uKoplje je vito uzdan drug —“
»Poslije boja kopljem u koprivu'“

Kopljem se najprije dijeli megdan, pa,
kad se koplja izlome, onda se junaci prih-
vate ćorde posjeklice :

»Bojna koplja u travu baciše,
Potegnuše čorde od bedrice , , .“

Kaže se dšidati se kopljem. jer se kop-
lje zove i džiđa (sulica, kostolovka i t, d.).
Junak pred šatorom pobija koplje, + ma
koplje meće barjak.

»Pa je bojno koplje pobusao. —

Gađa njega kopljem ubojnijew. —

Više glave koplje udariše. —

Kopaj te mi ruku u polju široku,

Dva koplja široku, četiri dugačku. —

A više mi glave koplje posadite, —
pomamio,

U sajduka je bojno koplje vukom pre-
pob vmeljntanani 1 » Bojno koplje na mje-

or eččiie SEA
Kopljem se mjeri doba dana:
Do tri koplja oskočilo sun&e“,
Koplje je duga okovana motka [u sre-
dini je remen, da se koplje moše potegnuti

Broj 12.

Domaće vijesti.

Matica Dalms ska, Primili smo obračun Ma-
tice Dalmatinske za godinu 1912. Stanje je ne-
dirljivo glavnice god. 1912 K 80275. Kroz pro-
šla je godinu glavnica prirasla za Kr. 1522:60.

Komunike ujedinjene nacijonalističke omladine.
Dana 16. marta sastali su se članovi raznih or-
ganizacija jugoslavenske ujedinjene nacionalističke
omladine, da se konstituiše privremeno vodstvo
skupine i da se odluče nužni koraci do Zbora.

Sastanku nacionalističke omladine pristupio
predstavnik spljetske radikalno-napredne omladine
i u ime svojih drugova izjavio je da prima pro-
gram Narodnog Ujedinjenja, kao temelj budućeg
djelovanja. — Time je došlo do znatnog ojačanja
pokreta — naročito u Spljetu, Ini je re je privremena
centrala omladine.

Naprednjak prema zaključcima sastanka pre-
staje biti glasnik nacionalističke skupine; mjesto
njega pokrenut će se do malo vremena nov na-
nacionalistički organ s preciznijim konturama na-
cionalističkim.

Biblioteka Za Naciju izlazit će i nadalje u
Šibeniku do nove odredbe.

Spljet 16/1II. Centralni Odbor.

+ Dn. Marko Topić. Na 14 o. m, umro je
u Kučićima Dn. Marko Topić, umirovljeni upra-
vitelj mjesnog Preparandija. Skoro sve vrijeme
svoje službe proveo je u Dubrovnika. Po odlasku
u mirovinu ostavio je u Dubrovniku za sobom
veoma dobru uspomenu. Pokoj mu vječni!

Jezično pitanje u Bosni i  Juče-
rašnja Srpska Riječ“ donosi, da je zemaljski po-
glavar javio pročelnicima klubova sabora, da je
od zajedničkog ministra Bilinskog dobio ovaj e
legram :

Ratni ministar određuje u jednom pismu od
12. ov. mj. u dogovoru sa šefom generalnog štaba
zahtjev ratnog ministarstva do slova kao što sli-
jedi: ,Unwutarnji zvanični jezik kod bosansko-her-
cegovačkih željeznica mora da bude službeni jezik
e. i k vojske“.

Na ovaj način bi bilo riješeno ovo velevažno
pitanje! Kad su vidjeli, su se u ovoj doba-
čenoj kosti našle ko jedan složne sve stranke, to
proti čemu je ustao cio narod, ratno ministarstvo
u dogovoru s generalnim štabom oktroira naredbe.
»Srpska Riječ“ govoreć o ovome piše:

Mi smo o jezičnoj osnovi dosta ae i o
njoj su dosta govorili i naši ie:

lada nam je i pored svega to
i izazvala nas na jednu veliku borbu. Mi ta ru-
kavicu prihvaćamo i uvjeravamo je, da mo
po ni za dlaku, jee je u ovom pit iju za-

žena čast cijeloga a sa dva imena.
Vlada je htjela borbu. Neka joj bude. Mi znamo
da idemo u susret teškim i sudbonosnim vreme-
nima. znamo da nam ovaj naš krnji ustav ne
daje uslova ni za jednu uspješnu akciju na par-
lamentarnom polju ni inače. Ali znamo da ćemo
izdržati borbu do kraja ma kako teška bila i ma
koliko godina trajala a odbićemo od sebe svaku
odgovornost za pošljedice ovoga napadaja na našu
domovinu. Okupićemo se svi kao jedan čovjek u
guste redove, u noprobojne falange pod uzviše-
nim barjakom na kome su ispisane riječi plame-
nitim slovima: u borbu za materinsku riječ!...
U borbi možemo samo da pobijedimo, jer negamo
više šta da izgubimo a na žrtve smo se navikli.

HRVATI i SRBI !

Sjećajte se uvijek u sva-
koj prigodi ranjene braće na
bojištu.

natrag, kao ga se baci. Na kraju je zaoš
tren. ima u vrhu sulicu ili ostan.

Džida je isto koplje, kako sam rekao:

»Svaki nosi džidu na ramenu
I na didi od hajduka glavu“,

Od turskoga je džida (lobud),
koplje.

U turaku je običnije džilit mješto kop-
lja, a džilit nije zaoštren.

«Pa Miloša na dšilit pozivlje. —
Od koplja je džilit načinio“,

Turci se obično džilitaju s konja. Uzme
svaki po dšilit, pa okroči konja, onda baca
džilit jedan za drugim i tako se biju. Može
se džilitati i pješice, gleda se, ko će dalje
baciti. Svakako valja uzeti džilit po sredini,
pa gatbaciti upravo, a da leti kao strijela.
Od turskoga je džirid ili džilid, kratko kop-
lje. Palica je dužine lobudove bez vrha gvoz-
dena. Ovo je na tumiru turskom i o.
kom. Konjanici ga bacaju i odbijaju, kad
su im konji u najžešćem trku. Ovo je voj-
nički odgoj.

anic:.
koa MENE

 

kratko