goes IZLAZI SVAKE SUBOTE. Glasa: CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. +: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Posl. broj Pr. 6 e U Ime Njegova Veličanstva Cara! C, k. Okružni sud kao tiskovni sud u Dubrovniku na prijedlog c. k. državnoga odvjetništva, odlučio je da sadržaj I. ulomka vijesti ,,Proganjanja“ tiskane u 4, stupcu Ile stranice od riječi ,,Pa ipak poslije toliko“ do par ,Saznajemo“ do ,,novim atentatima“ broja 13. političkog Crvena Hrvatska“ koji je izašao u Dubrovniku na 29. ožujka 1913 pod odgovornim uređivanjem Iva Ar- sete sačinjavaju zločin po $ 65. a k. z.; II. da sadržaj ulomka vijesti ,,Ružna stvar“ tiskane na prvom stupcu treće stranice od riječi ojsiške. je stražu do «nikako ne smije“ istog časopisa sačinjava prestupak po $ 487 k. z. i čl, _V. zakona 17. decembra 1862. br. 8. 1, d. z. ex 1863. Potvrđuje se izvršena “zaplijena; zabranjuje se ka: nje širenje lista u pogledu zaplijenjenih članaka; đuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i ME koji bi se slučajno još zaplijenili te rastava dotičnog štam- parskog sloga a to sve po $ 493 k. p. Razlozi: Sa člancima pod I, potiče se na prezir i mržnju pro- tiv državne uprave, što sačinjava zločin smetanja javnog mira po $ 65 a k. z. dok ulomkom vijesti pod II. okri- vljuje se lažno vojničku patrolu jednog kažnjivog djela. što sačinjava prestupak uvrijede poštenja po $ 487 k. z. u savezu su čl, V. Zakona 17. decembra 1862. br, 8. 1, d. z. godine 1863, pak je s toga red bilo osuditi kao gore. Dubrovnik, dne 29. ožujka 1913. Merlo. Novo doba na vidiku. IV. Da dadem još vidnije obilježje ovome faktu potrebno je posvetiti pažnju nekim i ako manjim stvarima. Tako treba istaknuti značajnu pojavu partajske tolerancije u Šibeniku, kad se pravaši i demokrati, do balkanskog ruta najljući neprija- telji, zbližiše do bratinstva, a u tome baš vidim najbolji razlog, zbog čega sam mogao da dobrim dijelom izvedem zaključak, kako je naš narod jedino nacionalnim opštim interesima najvećma naklonjen, i kako sve strančarske borbe ne znače ne samo jedan momentalni sudbonosni ali i me baš kruti režim stanovite etape. Ovih poklada pokazalo se je dosta očito ovdje, da nam je srce uvijek najosjetljivije, da ljubi integralno dobro, da nam je u krvi, uz svađe, da se volimo. Taj primjer u miniaturi pokazuje analognost kod bal- kanskog saveza, a inače to možemo da opazimo kod svih naših poduzeća i posvuda, na svakome koraku. Srdačno izmjenjivanje posjeta na poklad- nim zabavama u ovome grada svih Šibenčana, gdje se je afirmisalo brastvo i nastojalo u tim zgodnim časovima da dade izražaja nacionalnome iystiktu bratskog saosjećanja, ne kazuje samo da je to bila puka formalnost neke etikete, nego nas to može da veoma dobro uvjeri, kako je to bila potreba, koju je ćutilo srce, naša duša, koja zna osjećati na balkanskim poljanama, na Kuma- novu kao i u Spljetu, u Draču kao i u Šibeniku. Onaj osjećaj, koji je u naj jačem plamu pokazao svoju plemenitost i uzvišenost, onaj osjećaj za balkanske pobjede i uspjehe, koji je bio zahvatio srca svih Jugoslavena, trebao je da bude izražen ne samo na ulici, u kričanju i demonstriranju, nego da bude ispoljen i u jednoj novoj formi, koju do danas valjda nijesmo poznavali, a koju danas najbolje poznamo, koju su danas u Šibe- niku pokazali nacijonaliste Dr. Drinković i Dr. Krstelj. Nalazimo se pred novim činjenicama: iza nedavno lijepe, iza nedavno ružne istorije. Te činjenice upućuju nas na osobito razmišljanje, te možemo u govorima i srdačnim izljevima koliko šibenskih vođa i građanstva toliko i ostalog našeg naroda ovamo na jugu, da gledamo ne samo neku ppolitičku“ novu eru, nego, naglasujem, neko novo, neko posve novo, a ujedno drago i lijepo, osjećanje, koje je obuzelo ne samo inteligencu, nego osobito onog prostog seljaka, koji svojom čestitom dušom ne može drugačije ni da osjeća. Preko Dr. Drinkovića govorio je svaki čestiti Slo- venac, svaki čestiti Hrvat, svaki čestiti Srbin: govorio je, u Zadru Dr. Bakotić, Dr. Smodlaka, Dr ija, u šibenskom Sokolu Dr. Trumbić, na sokolskoj šibenskoj zabavi Dr. . Tljadica: u Spljetu, Šibeniku, Zadru, Dabrovnika i Kotoru, Zagrebu i Sarajevu svaki čestiti Srbohrvat, svaki čestiti Jugoslaven. 'To je izražaj jedne duše, jednog instinkta, pa vješali nas i proganjali, govoriće uvi- jek jedna duša i vjerovaće u konačnu našu po- bjedu jedna, naša srpskohrvatska duša. Ako reatumujemo sve ove malene i velike sme sve ove malene i velike pojave; ako od toga potražimo jedinstven dojam, doći ćemo do vi vidljivog dokaza, da ja balkanski rat najsnaž- nije potresao našim izmoždenim tielesima, da je naj jače udario u naša nehrabra srca i da smo no odavna znali progovoriti. Ovo je ono vašno, što me je potaklo da iznesem: ovo hih Dubrovnik, 5. aprila 1913. nekoliko utisaka. Ovo je pravi razlog, zašio mis- lim da se danas nalazimo u novome vremenu. I ako imademo u svojoj sredini još uvijek neke ,,vođe“ ili individue glasa, jer slučajno nov- cem dođoše do mandata; i ako u svojoj sredini gledamo ljude, koji imaju veliki upliv na dvoru, a mi ih ne ćemo slati u Saneme na robiju; i ako > općimo s ljudima, koji iza svojih ispucanih govora idu u visoke kancelarije ili u svoje biroe, da pišu članke proti svome kolegi zastupniku, pa i ako danas ti ljudi ,vode“ narod, svejedno nam to ne imponuje, jer to nije od vjekova i može da bude prolazno. Meni mnogo kaže jedna prosta i gola duša seljaka, meni imponuje bistar i čisti razum pučanina, ali nikako članak g. Prodana ili kojeg drugog gospodina zastupnika. I ako me dnevne tričave borbe, koja nas ubija, ipak ne trebamo biti pesimisti, jer je ta borba ograničena samo na desetero ljudi koji svoje organe angan- žuju u svoje lične svrhe, ponajprije: mene zadiv- ljuje grandioznost one muške jakosti i one velike srčane hrabrosti, koju su kosovski osvetnici po- kazali na otvorenom polju, a čiju dašu vidim kod našega seljaka po Dalmaciji amo. Ta asimilacija to je dokaz naše rase, a ta rasa eto divno je pokazala da zna mrijeti, da zna ljubiti. ,Toj rasi pripada i Dalmacija: ona je to nedavno pokazala! Klerikalna zasukana politika i njihove orgije i ako znače dosta, jer je to eksponent moći, koja se oslanja na bajunetama, nas to ne smije prije- čiti da ne vjerujemo pravednoj pobjedi. Klerikali u Šibeniku prave furora; dižu, nebo i zemlju: vodi ih Dr. Dulibić, pa zar za to da Šibenik ne ostaje Šibenik? Ova zemlja i ova krš, koja sa dobrom dušom šibenskog seljaka pravi harmoniju, viče na osvetu i ona će srušiti mrak! To je naša nacijonalna duša. Gonili klerikali i štreberi svoja kola još više niza stranu, nas ne tište riječi Maksima Gorkog : »Ništa ne troši čovječju snaga ni rad, ni strast, kao što teške i žalosne misli, koje kao zmije sišu srce i uništavaju životnu snagu“. Danas više žalo- snih misli ne smijemo da imamo. Vidjeli smo što sve može naša rasa, naš narod starog i novog Kosova: otrcana raja u klerikalnoj i štreberskoj halji svršiće što prije:svoje laciferske orgije. Po- bjeđuje Ponos. Srpskohrvatski barjak ponosno se vije, danas, ponosnije no ikada! Dalmacija je posve dobro i jasno pokazala da zna ljubiti i osje- ćati. Dalmacija je pokazala, da je naša, potpuno naša. Dalmacija će to, bude li potrebno, i djelom pokazati. Samo treba ovaj zdravi i dobar elemenat da upotrebimo za svoje svrhe: to od nas narod traži. Jedan g. Dulibić i g. Alfirević sa svojom bankom ne znače no samo dvije grozne i smješne scene iz prošlosti. Trebamo rada, da iz ovog plodnog tla požnjemo zdravi plod. Ujedinjenoj Nacijonalističkoj Omladini pada u dio, da svojom energičnom rukom povede ovaj plemenit narod — na nova osvajanja, nove na- cijonalne pobjede. “. Hoće li ona to učiniti? Ona treba da oži- votvori Novu Mladu Dalmaciju. $ M. Bartulica. Sibenik, 28. III. 1913. Sastanak u Opatiji. Na 27 i 28 pr. mj. odaslanici stranke prava iz Banovine, Dalmacije, Bosno i Istre, te 8loven- ske (klerikalne) stranke imali su skupni sastanak u Opatiji, te su poprimili jednoglasno ovu izjavu : »Posljednjih šest mjeseci naši po jeziku srod- nici i susjedi Bugari i Srbi smjernom rtvov- nošću u nizu krvavih bitaka odkupiše krvlju svoju braću po vjeri srodnosti i oživotvoriše svoje davne ideale. Te pobjede izazvale su i u srcu hrvatskih otačbenika iskreno oduševljenje ne samo za to, što u njima vide pobjedu narodnoga i historijs- koga prava, nego i zato, što te pobjede dokazuju snagu i malenih naroda, kad su organizovani i prožeti živom narodnom sviješću. Ta radost nad balkanskim uspjesimu, to iskreno oduševljenje i zanos morali bi da budu novim poticalom na uz- trajan rad za oživotvorenje hrvatskog historičkog državnog prava i hrvatskog narodnog ujedinjenja. Naprotiv se i međa samim Hrvatima a osobito !; CRVENA HRVATSKA izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII. — Broj 14. gubitka pouzdanja u našu zajedničku bolju na- rodnu budućnost. Poslije događaja na Balkanu, mi te vjere iz- gubili nijesmo. Ona je dapače u nama porasla i pojačala osvjedočenje, da će se naši hrvatski na- rodni ideali: ujedinjenje i samostalnost hrvatsko- slovenskih zemalja u dogledno vrijeme i oživo- tvoriti. S toga apeliramo na sve pravaške otačbenike, navlastito na pravašku omladinu, da uzdrže punu vjeru u prava hrvatskog naroda. 1 poslije pobjede oružja balkanskih saveznika ostaje kao prije prijeka potreba, da se okupimo svi Hrvatii Slovenci u što jaču falangu, da stisnemo svoje redove i da pomnoženim silama nastavimo borbu za oživotvorenje hrvatskog državnoga prava i po njem našeg narodnog ujedinjenja. 'To je ne samo plemenit, zakonit i opravdan cilj našega rada, nego je jedini preduvjet našeg daljeg narodnog obstanka. Podučeni gorkim izkustvom, ne Mit svoje nade u bilo koga izvan hi odbijajući svaki pokušaj, da hrvatski narod rev bilo čije sliepo protanarodno oruđe stupajmo naprijed na dosadanjem svojem državopravnom i i narodnom programu, uzdajući ; se samo u Boga i Hrvate! Glede pojedinih krvotskih i stvoreni su ovi načelni zaključci: U Banovini nijedna na- godbena vluda ne može računati na podporu stranke prava i njezinih članova. . Stranka prava ostaje vjeraa svojim obvezama iz pakta sa hrvatskom koalicijom. Stranka prava ulagat će i dalje sve svoje sile u pobijanju izvanzakonskoga stanja u Bano- vini. .S obzirom na nesuglasice, nastale u Dalma- ciji između nekojih članova stranke, prava — Vrhovna uprava stranke upućuje svoje tamošnje pristaše na gornju izjavu i progtamatično stano- vište stranke. Za istra usvaja stranka prava stanovište ta- mošnjih hrvatskih i slovenskih zastupnika, da ima hrvatski jezik biti u toj zemlji priznat i podpano proveden u istarskom saboru i u svim aatonom- nim uredima. . Gleda Bosne i Hercegovine. stranka odušno stoji na stanovištu, da hrvatski "oeik mora biti izključivo jedini državni i službeni jezik na području vanjske i unutarnje službe. Stranka prava veseli se slozi muslimana i katolika Hrvata u tim zemljama i nastojat će, da se ta sloga uzdrži i učvrsti. Stranka prava sa zahvalnošću priznaje otač- benički požrtvovni rad hrvatsko-slovenskog kluba na carevinskom vieću za odstranjenje izvanzakon- skoga stanja u Banovini, a vidi u tom prve us- pjehe pristupa braće Slovenaca u stranku prava“. ove zgrade za pučke 1 građansku školu u Dubrovniku. Po onome što se može razabrati sa dosta pouzdane strane, rekbi da je pitanje o školskim zgradama za pučke i građansku školu u Dubro- vniku prišlo kraju. Općinska uprava u Dubrov- niku odlučila je i riješila, da se što prije započne gradnjom ovih škola, kako bi one bile gotove po mogućnosti još prije, nego se svrši građa gimna- zije, a svakako, da se kroz dvije godine dana po- digne zgrada za gučke i građanske škole. Ovu odluku naše općine i njene uprave, po- zdraviće bez razlike svaki prijatelj narodne pro- svjete. Pozdraviće je, osim školskih nastavnika, dječji roditelji, jer se poglavito tiče zdravlja i ži- vota njihzve djece, našeg podmlatka i naraštaja. Jer ne može biti svejedno ocu i materi, kad im dijete probavi četiri do pet sati dnevno zgureno u jednoj polumračnoj sobi, stiješnjeno uz 50-80 dragova; u sobi gdje nema ni prave ventilacije, ni dovoljno svjetlosti; gdje prozori nijesu smje- štoni kako valja. U jednu riječ gdje školska zgrada napokon pri svojoj građi i nije građena za škol- ska upotrebu, već za privatan stan. Takove su sadašnja školske zm gdje su smješteno pučke škole i građanska. O nepodesno- sti ovih zgrada uvažimo li čitav njihov sastav, POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A LISTA; ZA IZJAVE A, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠI PUTA ŠTAMPANI PO SREO uz RA- ZMJERAN POPUST. tako kod porodica, koje su svojim imanjem i sta- njem bolje obezbijeđene, što bismo rekli za djecu obitelji radnika, trgovaca na malo i nižih čino- vnika ? Imajuć u vidu ovako nepodesne školske zgra- de, štetne sa svakog gledišta, u kojima nam po- koljenje postaje malokrvno, kratkovidno, upalih grudi i savijene kičme, napast?» god bno za rad i razmišljanje, moramo jednom da stanemo na put cvolikoj neurednosti. Ne samo ovdje u Dubruvniku, već po svima krajevima Dalmacije, mi bismo naročito preporučili našim općinama, da one, kao autonomna tijela, koja su pozvane da se staraju za školske zgrade, i u ovom predmetu budu sasvim Po školskim zgradama mrože se donekle oci- jeniti i stanje same nastave. Zgrada a OR čistoti kod djece. Ukusno namještena zgrada u njima pobuđuje osjećaj za onim što je lijepo. Ne- uredne zgrade mogu samo da odgajaju mljohave i mekušce, navlastito po gradovima, jer u selu kovrstrajigoamteš rose i odi uje nadoknade onu tronulost i učmalost, što u djeci pobuđuje nepodesna škola. Stoga po gradovima u ovakim zgradama, mogu rani onaki stvorovi, koji će u budućnosti da bude po- slušno činovništvo i mlako to su sla- školska zgrada, mogu se po Levassevru svesti na nekoliko riječi, a te su: školska soba da bude sliv savi, DE AN S zvm VE Nr tačnije» Se SK MANE SR todi, a to samo za tri zasebna sjedišta. Uz učio- nicu treba da ima i garderobu i odjeljenje za + : kama i potrebama društvenim i postioetjina om: ŠI PA PAPINE školskih zgrada, u koja će naš podmladak oi dragovoljno i veseo, a izlaziti zdrav i pou- zdan u sebe, a pritom veseo i zadovoljan. D. Rat na Balkanu. je saopštiti oižoolstnii vladi, du ks državama učinile slijedeće uslove mira: 1, Međa otomanskoj državi u Evropi ići će pravcem od Enosa do Midije. Sve ostale oblasti ustupiće Turska saveznicima, osim Albanije, kojoj će sile postaviti međe i odrediti joj sistem uprave. 2. Sudbinu egojskim ostrvima odrediće sile. 3. Turska se odriče Krita. 4. Sile nijesu za zahtjev o ratnoj odšteti, ali dopuštaju zaraćenim državama da uzmu učešća u radu komisije u Parizu, što će riješiti pitanje o turskom državnom dugu i financijskim teretima, što leže na oblastima, što će pripasti saveznim kraljevinama. 5. Rat će prestati, čim se prime ovi predlozi. Manska je odgovesik vokršistkim, di jiko njihove predloge. NE PRIMAJU GE. RUKOPIS GB ME VRAĆA :