Strana 2. Jedan jubilej. Spljetska ,Sloboda“ izdala je u srijedu posebno povećano izdanje prigodom 40-go- dišnjice kada je 30. aprila 1873. izdan zakon za gradnju željeznice od Spljeta preko Knina na dalmatinsko-hrvatsku granicu i dalje na sjever. Ova je zakonsku osnovu vlada pred 40 godina opravdala i preporučila, a cijeli je parlamenat po- zdravio ovu odluku vlade kao čin najelementar- nije pravednosti prema Dalmaciji. Od tog dana, pa kroz cijelo ovo 40 godina nije bilo zasjedanje parlamenta a da nijesu naši zastupnici govorili o ovome pitanju. Svi zastupnici, sve općine i trgo- vačke komore dalmatinske podizale su svoj glas, prodavale su se spomenice i glasovale rezolucije. Pun je čitav arhiv interpelacija, predloga i go- vora o željezničkom pitanju. Kroz dugih 40 go- dina jednodušno vas parlamenat priznaje potrebu i važnost željezničkog spoja, pa uza sve mi smo na onome gdje bijasmo i pred 40 godina. Doista rijedak jubilej, a istodobno najbolji dokaz zapu- štenosti naše zemlje. »Sloboda“ završujuć članak o ovom gorkom jubileju piše: Iznijeli smo pred današnji naraštaj gole činjenice, ubilježili smo pred historijom broj- ke ovih neslavnih jubileja, sušte brojke, koje naj- drastičnije predočuju sudbinu naše zemlje i ovo- ga dijela našega naroda“. vi — Primili smo 1. i 2. broj glasila zadruge općinskih činovnika dalmatin- skih, koji izlazi u Spljetu pod imenom Općinski Vijesnik, mješte dosadanjeg ,Preporoda“. Sa- držaj mu je slijedeći: Programni ustrišci — Zapisnik redovite glavne skupštine — Općin- ska služba i državni interes — Pokrajinske dalmatinske zaklade — zakou naputci i riješidbe o seoskim zborovima — Općinski činovnici po- zvani, da sudjeljuju u upravnoj reformi — Pro- pisi o dozvolama za ženidbu u odnosu sa daž- nošću novačnom — Tečajevi za općinske lugare — Naputci, naredbe, riješitbe; upravitelj nad op- ćinom, uboško pravo, općinski organi, građevno, općinski zajmovi, utoci, pravo izgona Vijesti. — Cijena je listu na godinu kruna 10. — Uredni- štvo istog moli, da oni kojima je 1-2 broj poslan, a ne misle ga primati, neka ga bezodvlačno po- šlju natrag, iza kako ga budu pregledali, u koju svrhu slobodno je razrezati mu stranice, jer za izdavanja daljih brojeva treba ustanoviti sjegarnu količinu primjeraka, Dopisi. Blato na Korčuli dne 18/4 1913. Ovih dana Don Vicko Lisičar, naš obljubljeni kapelan, konačno se je s nama oprostio. Poreme- ćenom zdravlju na dalje tražio lijeka pak donekle oporavljen, prije neg je na novo opredjeljeno mjesto otišao, povrati se knama da pozdravi svoju staricu majku, prijatelje, znance i pučanstvo Blata koje ga je toli zavolilo. Potrošna obrtna težačka zadruga najprije, zatim brojna kita mjes- nih boljara prirediše mu oprosne večere, kojim su mu dokazali, da još jednom u tijesnom krugu žele vidjeti, imati i uživati svog Don Vicka. Pri večeram smo vidjeli te i još bolje upoznali Don Vicka, ali i on je vidio i upoznao bolje Blaćane. Odraz lica, napitnice prijatelja odale su Don Vicku, a on se je o tom i uvjerio kako Blato svoga brata, svoga Don Vicka ljubiti znade, te kako znade voljeti one, koji znaju š njime iskreni prijatelji biti i štuju njegove svete ideale i nje- gova prava. Dne 16 pr. m. oprostio se, ali taj oproštaj je bio samo tijelom, dok duhom ćemo i nadalje ujedno biti. Draga uspomena u srcima našim biti će vazda svježa, a zadnji i jaki oprosni (t. d. u Sr bd ifiroatt, (Nastavak) (25) Bije se teški boj, pa junak ne da bar- jaka iz šake ni za živu glavu: 2++uU ruci mu temre od bajraka, na bajraku ne imade. . .“ Ja pribvatih zelena barjaka, u livu ga prihvatio ruku .. .“ Koj iskoći prvi iz svatova, a prihvati zelena barjaka, daću njemu pet stotin' dukata“. »"CRVBNA HRVATSKA“ stisak ruke bio je novi pečat međusobnoj odanosti i ljubavi. 4 Blatski puk znao je srcem na dlanu biti odan od starine popovima, koji su, k njemu poslani, znali mu dokazati uzvišeni cilj svoga zvanja i ljubavi prama njemu, a posvjedočio je eto i ovom zgodom da se ta čustva još uvjek nisu utrnula jer se Don Vicko mora ubrojiti među one sve- ćenike koje su Blaćani takovom svojom ljubavlju odlikovali. S Bogom, dragi Don Vice, neka ti na čast budu ovi izkazi ljubavi i poštovanja od najbrojnijeg pučanstva u ovoj Biskupiji. Blaćani Dubrovačke vijesti. ARV 30 Aprila 1671. U srijedu se je navršilo 242 godine od kada su u Bečkom Novom Mjestu poginuli mučeničkom smrću Petar Zrinjski i Krsto Frankopan. Sva su naša društva toga dama izvje- sila zastave na po stijega u znak žalosti. Droge su komemoracije ove godine izostale. Slava na- šim mučenicima Zrinjskom i Frankopanu! ,l gigante ed i pigmei“. ,Orijaš i pa- tuljei, zove se, čini nam se, neka talijanska drama koja nam je došla na pamet kad smo pročitali niski napadaj zagrebačke Hrvatske na našega sla- vljenoga pjesnika Trilogije. Samo se tako može karakterizovati ta ogavna pojava. Ne treba mi- slimo uzimati u obranu našega gospara Iva. Zna- čilo bi vrijeđati ga da u opće o tome govorimo, naročito poslije dične izjave Narodnog Lista, koji je u ovom kao i u mnogim slučajevima bio tu- mačem čuvstvovanja cijele Dalmacije, i ije o- nog, lijepog, entrefileta u Dubrovniku. Nas je za- nimalo samo daisaznamo što gospar Ivo o tome misli, Eto vam odgovora: Samo zlobnici mogu izmisliti a glupani vje- rovati da članak pisan i potpisan od normalno odgovornog čovjeka nije njegov. Dr. Voltolina, a ne Voltolini kako je pogriješno štampano, dobro je poznat u Zagrebu gdje je učio i naučio hrvatski. Najbolji dokaz tome da je bez moje ili ičije druge pomoći, do li Vukova rječnika, u dva mjeseca dana savršeno preveo moju Gospođu sa Suncokretom a sada će Smrt majke Jugovića i druge moje radove. njegov o mome književnome radu u Rassegna Contemporanea jest djelo puno ljubavi za naš narod i za našu književnost, ali kako sve što ,naši“ Talijanci pišu za čistu italsku publiku u Kraljevini, donekle je tendecijozno i često ne- tačno u koliko izbjegavaju služiti se riječima Hrvat“ i ,hrvatski“ a osobito istaknjivaju tali- jansko porijeklo pisca ili utjecaj italske kulture na njega. Kulturni ljudi nalaze da su te pojave ža- losne, ali tumače ih milieuom u kome se doga- đaju. Ali samo potencirana perfidnost trađicional- nog gjala“ može mene činiti odgovornim za ta- kovo pisanje nezavisna i strana čovjeka! — U ostalom, čemu se čaditi! — Jeli bilo Voltoline kad su me ti ljudi punih 5 godina grdili po no- vinama% A nijesu li to isti oni koji su odlazak na- šega Velikana Pera Budmani iz Zagreba popratili dražesnim pozdravom : ,Sretan put. Najeo s; hr- vatskog kruha a sad ide u neprijatelja Talijana itd. itd.9“ A kako su kvitirali lopovsko penzijo- nisanje moga slavnoga oca, to pamtimo i ne za- boravljamo! Lani ih je moj boravak u Beogradu razjario, — prekolani pobješnjeli što sam u Mle- U boju je sva sila barjaka: »Sve barjaci kao i oblaci.“ »Sve se viju po polju barjaci, Kano mrki po nebu oblaci“. Barjak je svilen crven, i bio: ,Viju li mu svileni barjaci... .“ U narodu je velika čast barjaktar, biva po redu: Serdar, knez, pa onda barjaktar, što je bila nasljedna čast, osobito kod Crnogoraca Pred vojskom se viju svileni barjaci, udaraju bubnji, talambasi i svirale, zile, zurme, borije, dawlbazi, dawlhane, te lambr- dini. na nj se napne kože, te se po koži udara debe lim kajišem. Uz talamba» kreće vojska na boj. Stade jeka bubnja i svirala“, ,Bubnji biju, a svirsle svire“. I bubnjari bubnjeve baciše, i svirači sviralo baciše“, U tom udre bubnji i talambasi“, cima; — radim li negdje u osami pobjegao sam !' — govorili li se i piše li se o meni: ja sim pra- vim sebi reklamu! .... Pa nijesu li to fenomeni one neizlječive, ogavne bolesti koja se zove: za- vist? Bilo kako mu drago, ovo je prvi i zadnji put u životu što odgovaram na napadaje. Među- tim dokle psi laju — ja radim. Uprav ću sada da dovršim svoje, već lanjske godine započeto a Kosovskim Oslobođenjem prekinuto djelo: ,Prvo prikazivanje Gundulićeve Dubravke u Dvoru god. 1628.“ All right! Tako valja, velimo i mi! To je prava osveta pjesnika - gospara! Sa sjednice općinskog vijeća. Prošle subote na 26 aprila Općinsko je Vijeće imalo svoju sjednicu sa dnevnim redom kako smo ga donijeli u zadnjem broju. Prije prelaza na dnevni red g. načelnik iznosi kao prešan predmet pita- nje ustanovljenja, trgovačke škole u našem gradu. + Kaže, da se je Vijeće lanjske godine bilo obave- zalo, da će za trgovačku školu dati potrebite lo- kale, te starati se za ogrijev i rasvjetu, po tom da je pristalo Vijeće na sve, što se je onda od općine tražilo. Sad pak Namjesništvo traži, da bi općina preuzela na sebe i još neke druge obaveze, na koje ni uz najbolju volju općina ne može da pristane radi ekonomskih prilika. G. načelnik predlaže u ime uprave da vijeće pristane još ma dvije tačke t. j. da će prirediti tražene prostorije, i da će providjeti za druge lokale kad bi se školi pripojili novi tečajevi. Vijeće je primilo jedno- glasno ovaj predlog uprave — Vijeće je odo- brilo radnje glede proširenja vodovodne mreže, tako da se učine tri veća ogranka, i to: 1. držav- nom cestom do Gruža, 2. Srednjim Konalom i 3. uzduž željezničke obale u Gružu. Trošak za ove radnje iznosio bi 90.000 kruma, ali se uprava nada, da će se moći pokriti blagajničkim pretič- cima. G. načelnik javlja dalje, da se je lanjske godine uprava obratila na neke tvrtke glede sas- tava projekta novog općinskog vodovoda. Onomadne je stigao projekat tvrtke Rumpl iz Beča. G. na- čelnik predlaže, da se za proučenje ovog pitanja moderniziranja općinskog vodovoda odabere je- dan odbor, da prouči stvar. U odbor su izabrana jeduoglasno gospoda Luko marquis Bona, Stijepo Gjivić i Dr. Vlaho Matijević. Dopisom c. k. Lučkog Poglavarstva javlja Pomorska Vlada, da nije sada u stanju, da se obrati Ministarstvu Trgovine za izvedenje proje- ktiranih lučkih radnja u gradskoj lucl, ali da bi bila sklona, da iznimno zagovara kod ministar- stva gradnju obale, kad bi se općina obavezala, da će na svoje troškove izvršiti nasip i da će sudjelovati sa primjerenom svotom u troškovima gradnje, čiji bi trošak iznosio 60.000 kruna. G. načelnik kaže da općinska uprava nastojeć doći u susret koliko je moguće želji izraženoj od Po- morske Vlade, te shvaćajuć važnost, što bi ova radnja imala za naš grad, predlaže, da se vijeće obaveže, da će na općinske troškove učiniti nasip, izjavljujuć, da u troškovima radnje ne može da sudjeluje, pošto već sa nasipom koji je ogroman, općina dolazi u susret sa polovinom troška, ali da je općina spravna, ako joj se ustupi u vlasnost sve ono zemljište što se dobije sa nasipom, isklju- čiv komad površine uzduž obale što Pomorska Vlada pridrži za se, da plati za rečeno zemljište kruna 3 po četvornom metru. Vijeće prima jedno- glasno. — Pregradnja gradskog zvonika. G. načelnik kaže, da je vijeće uovlastilo upravu, da za pred- gradnju gradskog zvonika raspiše natječaj, i na- tjecala su se trojica. Radnju bi trebalo izvesti pod nadzorom odaslanika centralne komisije za uzdržavanje spomenika u Beču. Sada se je usta- Zile i borije u turskoj su muzici kao trublja i castagnetta. ,Ustavite zilo i borije“. uStade jeka zila i borija“. Udariše zile i borije*. Borije je od persijskoga boru i bori, trub- lja ili rog. Zile od turskoga zil = kastanjeta ; zurna od turskoga zurna (persijski širna) = svirala. Čemane su violin, od persijskog ćeman, Daulbas je od persijskoga tabl-biz po turskom izgovoru: davul bdz, biva tavul je bubanj. s ...i mek jimi daulbaza Tale“, Uzgrede mi je kazati, da se spominje gjogat i Halilov malin jazije (pisma i knjige), kako to on sam priznaje, to ozbiljno : »Doka veli budalasti Tale, Broj 18. novilo, da radnja kako je projektirana, nije izve- diva ni sa estetičkog ni sa tehničkog gledišta. S estetičkog, jer bi novi zvonik od bijela kamena, između dvije zgrade krive, nagnute i raznih boja, nagrdio onaj predjel, a tehnički, jer bi zvonik koji bi se samo sprijeda sagradio iz temelja, po- pustio s vremenom za par centimetara i nagnuo se. Uprava stoga nije htjela da na svoju odgo- vornost započne gradnju, pa je stoga donijela stvar pred vijeće da odluči u predmeta. Na predlog g. načelnika vijeće prima jednoglasno ovaj zaključak: ,Općinsko vijeće uvjereno je, da gradnja zvonika po nacrtu projektiranom od vlade, bez obzira na tehničke zapreke, estetično bi se zlo prikazala pogledom na stanje zgrada do njega. Ono je uvjereno, da povoljno riješenje gradnje zvonika, moguće je jedino ako se skupno riješi uređenje pročelja susjednih zgrada Maloga Vijeća i gradskog ulaza, pa zato daje nalog upravi, da poduzme sve potrebne korake kod nadležnih faktora za ustup tih zgrada i da onda vijeće izvijesti“, Osim ovih još su riješene ostale tačke dne- vnog reda. Među ovima važna je ona glede kupnje zemljišta u Gospi od Milosrđa za gradnju klaonice. Vijeće je uovlastilo upravu, da sklopi kupoprodajni ugovor za oko 20.000 četvornih metara zemljišta po kruna 1:50 m?. 1. maja. Kao obično, i ove godine bio pro- slavljen prvi maja, kao prvi dan najljepšeg mjeseca u godini. Dubrovačka građanska muzika, u 7 sati u jutro, obašla je gradom i Gružem, udara- rajući vesele marševe. Sva sa društva izvjesila zastave. Mjesni soćaliste nijesu održavali ni sas- tanka ni ophoda, jer im sve tačke proslave nijesu bile dopuštene od političke vlasti. Ograničiše svoju proslavu obdržanjem konference u druš- tvenim prostorijama i to u formi pouzdanog sastanka. Koncerat. Sinoć u 7%, sati građanska mu- zika imala je koncertovati na Laži, ali, radi po- ložaja, koncerat nije bio dozvoljen Društvo za ispitivanje dubrovačke pro- šlosti. U zadnjem broju, donoseći izabranu up- ravu ovog novog domaćeg društva, potkrala nam se jedna pogreška koju danas ispravljamo. Bilo je naime ispušteno, da je tajnikom društva iza- bran g. prof. Dr. Božo Cvjetković. Ovim je pot- punjen naš nepotpuni izvještaj. Boninovo. Naša općina mnogo brige po- svećuje napretku i poljepšanju našega grada. Na Boninovu, od bolnice pa sve do raskrsnice od Gospe od Milosrđa, gdjegod je ostalo malo ze- mlje sa miorske strane, pod trotoarom, dala je općina posaditi pOma i drugog cvijeća, što će osobito lijepo kititi naše hjepo Boninovo. Lapad. Od 1. maja započela je vožnja s omni- busom od kuće g. Majstorovića u Lapad sve do u Sumartin na more. Lapad je sad već u naj- većem prometu, pun je stranaca, kupalište je po- sjećivano po cio dan, a ima nekoliko Pensiona i lijepi hotel Dalmacija. pa je ova vožnja omni- busom bila potrebna. Iz ,Hrvatskog Akademsuog Kluba“. Gospodin Nikola Zibilić iz Aleksandrije prigodom smrti Kap. Vida Kamenarovića darovao je u fond našega kluba K 10. Plemenitom darovatelju koji se je već nekoliko puta sjetio našega kluba najljepše zahvaljuje. Izgubio se zlatni sat sa lancem, moli se po- šten nalaznik da ga izvoli predati na upravu li- sta, gdje će biti nagrađen. Izgledno. Hrvatska Vjeresijska banka da- rovala je prigodom bilanse za godinu 1912 zaklad Daulhana - davul = bubani, & daulhane su mali bubnjići" oblika kao fesić, a udara se s dva remena. Oklop je sav mjeden kao, u zvona, a preko otvora je napeta konjska koža. Kad bi beg bogataš kuda, pred njim bi udarala do dva momka u daulhane, nek se zna tko idd. I ja sam ovo dočekao u Popovu drum zeleni. Pjevač kaže da su davorije pa stoga se viče: davor svati, kad se ide po djevojku (Dr.-F. S. Krauss). Tambrdini je mislim pokvareno, kao na Korčuli famberlini = tamburini od tal. tam buro. — Ovdje je od francuskoga Tambours, trubljači. Trube bijahu od žute mjedi. Kad ubije junak na megdanu svoga dušmanina, s njega će uzeti junačku odoru, ćordu po- sjeklicu, tančicu pušku, kubure i t d., te će se tim baniti on i njegov rod pred ju- nacima na zbora. Ako nije dušmanin pogi-