Strana 2.

Jedan jubilej. Spljetska ,Sloboda“ izdala je u
srijedu posebno povećano izdanje prigodom 40-go-
dišnjice kada je 30. aprila 1873. izdan zakon za
gradnju željeznice od Spljeta preko Knina na
dalmatinsko-hrvatsku granicu i dalje na sjever.
Ova je zakonsku osnovu vlada pred 40 godina
opravdala i preporučila, a cijeli je parlamenat po-
zdravio ovu odluku vlade kao čin najelementar-
nije pravednosti prema Dalmaciji. Od tog dana,
pa kroz cijelo ovo 40 godina nije bilo zasjedanje
parlamenta a da nijesu naši zastupnici govorili o
ovome pitanju. Svi zastupnici, sve općine i trgo-
vačke komore dalmatinske podizale su svoj glas,
prodavale su se spomenice i glasovale rezolucije.
Pun je čitav arhiv interpelacija, predloga i go-
vora o željezničkom pitanju. Kroz dugih 40 go-
dina jednodušno vas parlamenat priznaje potrebu
i važnost željezničkog spoja, pa uza sve mi smo
na onome gdje bijasmo i pred 40 godina. Doista
rijedak jubilej, a istodobno najbolji dokaz zapu-
štenosti naše zemlje.

»Sloboda“ završujuć članak o ovom gorkom
jubileju piše: Iznijeli smo pred današnji naraštaj
gole činjenice, ubilježili smo pred historijom broj-
ke ovih neslavnih jubileja, sušte brojke, koje naj-
drastičnije predočuju sudbinu naše zemlje i ovo-
ga dijela našega naroda“.

vi — Primili smo 1. i 2. broj
glasila zadruge općinskih činovnika  dalmatin-

skih, koji izlazi u Spljetu pod imenom Općinski

Vijesnik, mješte  dosadanjeg  ,Preporoda“. Sa-
držaj mu je slijedeći: Programni  ustrišci —
Zapisnik redovite glavne skupštine — Općin-
ska služba i državni interes — Pokrajinske
dalmatinske zaklade — zakou naputci i riješidbe
o seoskim zborovima — Općinski činovnici po-
zvani, da sudjeljuju u upravnoj reformi — Pro-
pisi o dozvolama za ženidbu u odnosu sa daž-
nošću novačnom — Tečajevi za općinske lugare
— Naputci, naredbe, riješitbe; upravitelj nad op-
ćinom, uboško pravo, općinski organi, građevno,
općinski zajmovi, utoci, pravo izgona Vijesti. —
Cijena je listu na godinu kruna 10. — Uredni-
štvo istog moli, da oni kojima je 1-2 broj poslan,
a ne misle ga primati, neka ga bezodvlačno po-
šlju natrag, iza kako ga budu pregledali, u koju
svrhu slobodno je razrezati mu stranice, jer za
izdavanja daljih brojeva treba ustanoviti sjegarnu
količinu primjeraka,

 

Dopisi.

Blato na Korčuli dne 18/4 1913.

Ovih dana Don Vicko Lisičar, naš obljubljeni
kapelan, konačno se je s nama oprostio. Poreme-
ćenom zdravlju na dalje tražio lijeka pak donekle
oporavljen, prije neg je na novo opredjeljeno
mjesto otišao, povrati se knama da pozdravi
svoju staricu majku, prijatelje, znance i pučanstvo
Blata koje ga je toli zavolilo. Potrošna obrtna
težačka zadruga najprije, zatim brojna kita mjes-
nih boljara prirediše mu oprosne večere, kojim
su mu dokazali, da još jednom u tijesnom krugu
žele vidjeti, imati i uživati svog Don Vicka. Pri
večeram smo vidjeli te i još bolje upoznali Don
Vicka, ali i on je vidio i upoznao bolje Blaćane.
Odraz lica, napitnice prijatelja odale su Don
Vicku, a on se je o tom i uvjerio kako Blato
svoga brata, svoga Don Vicka ljubiti znade, te
kako znade voljeti one, koji znaju š njime iskreni
prijatelji biti i štuju njegove svete ideale i nje-
gova prava. Dne 16 pr. m. oprostio se, ali taj
oproštaj je bio samo tijelom, dok duhom ćemo i
nadalje ujedno biti. Draga uspomena u srcima
našim biti će vazda svježa, a zadnji i jaki oprosni

(t. d. u Sr bd ifiroatt,
(Nastavak) (25)
Bije se teški boj, pa junak ne da bar-
jaka iz šake ni za živu glavu:
2++uU ruci mu temre od bajraka,
na bajraku ne imade. . .“
Ja pribvatih zelena barjaka,
u livu ga prihvatio ruku .. .“
Koj iskoći prvi iz svatova,
a prihvati zelena barjaka,
daću njemu pet stotin' dukata“.

»"CRVBNA HRVATSKA“

stisak ruke bio je novi pečat međusobnoj odanosti
i ljubavi. 4
Blatski puk znao je srcem na dlanu biti odan
od starine popovima, koji su, k njemu poslani,
znali mu dokazati uzvišeni cilj svoga zvanja i
ljubavi prama njemu, a posvjedočio je eto i ovom
zgodom da se ta čustva još uvjek nisu  utrnula
jer se Don Vicko mora ubrojiti među one sve-
ćenike koje su Blaćani takovom svojom ljubavlju
odlikovali. S Bogom, dragi Don Vice, neka ti na
čast budu ovi izkazi ljubavi i poštovanja od
najbrojnijeg pučanstva u ovoj Biskupiji.
Blaćani

 

Dubrovačke vijesti.
ARV

30 Aprila 1671. U srijedu se je navršilo
242 godine od kada su u Bečkom Novom Mjestu
poginuli mučeničkom smrću Petar Zrinjski i Krsto
Frankopan. Sva su naša društva toga dama izvje-
sila zastave na po stijega u znak žalosti. Droge
su komemoracije ove godine izostale. Slava na-
šim mučenicima Zrinjskom i Frankopanu!

,l gigante ed i pigmei“. ,Orijaš i pa-
tuljei, zove se, čini nam se, neka talijanska drama
koja nam je došla na pamet kad smo pročitali
niski napadaj zagrebačke Hrvatske na našega sla-
vljenoga pjesnika Trilogije. Samo se tako može
karakterizovati ta ogavna pojava. Ne treba mi-
slimo uzimati u obranu našega gospara Iva. Zna-
čilo bi vrijeđati ga da u opće o tome govorimo,
naročito poslije dične izjave Narodnog Lista, koji
je u ovom kao i u mnogim slučajevima bio tu-
mačem čuvstvovanja cijele Dalmacije, i ije o-
nog, lijepog, entrefileta u Dubrovniku. Nas je za-
nimalo samo daisaznamo što gospar Ivo o tome
misli, Eto vam odgovora:

Samo zlobnici mogu izmisliti a glupani vje-
rovati da članak pisan i potpisan od normalno
odgovornog čovjeka nije njegov. Dr. Voltolina,
a ne Voltolini kako je pogriješno štampano,
dobro je poznat u Zagrebu gdje je učio i naučio
hrvatski. Najbolji dokaz tome da je bez moje ili
ičije druge pomoći, do li Vukova rječnika, u dva
mjeseca dana savršeno preveo moju Gospođu sa
Suncokretom a sada će Smrt majke Jugovića i
druge moje radove.

njegov o mome književnome radu u
Rassegna Contemporanea jest djelo puno ljubavi
za naš narod i za našu književnost, ali kako sve
što ,naši“ Talijanci pišu za čistu italsku publiku
u Kraljevini, donekle je tendecijozno i često ne-
tačno u koliko izbjegavaju služiti se riječima
Hrvat“ i ,hrvatski“ a osobito istaknjivaju tali-
jansko porijeklo pisca ili utjecaj italske kulture na
njega. Kulturni ljudi nalaze da su te pojave ža-
losne, ali tumače ih milieuom u kome se doga-
đaju.

Ali samo potencirana perfidnost trađicional-
nog gjala“ može mene činiti odgovornim za ta-
kovo pisanje nezavisna i strana čovjeka! — U
ostalom, čemu se čaditi! — Jeli bilo Voltoline
kad su me ti ljudi punih 5 godina grdili po no-
vinama% A nijesu li to isti oni koji su odlazak na-
šega Velikana Pera Budmani iz Zagreba popratili
dražesnim pozdravom : ,Sretan put. Najeo s; hr-
vatskog kruha a sad ide u neprijatelja Talijana
itd. itd.9“ A kako su kvitirali lopovsko penzijo-
nisanje moga slavnoga oca, to pamtimo i ne za-
boravljamo! Lani ih je moj boravak u Beogradu
razjario, — prekolani pobješnjeli što sam u Mle-

U boju je sva sila barjaka:
»Sve barjaci kao i oblaci.“
»Sve se viju po polju barjaci,
Kano mrki po nebu oblaci“.
Barjak je svilen crven, i bio:
,Viju li mu svileni barjaci... .“

U narodu je velika čast barjaktar, biva
po redu: Serdar, knez, pa onda barjaktar, što
je bila nasljedna čast, osobito kod Crnogoraca

Pred vojskom se viju svileni barjaci,
udaraju  bubnji, talambasi i svirale, zile,
zurme, borije, dawlbazi, dawlhane, te lambr-
dini.

na nj se napne kože, te se po koži udara debe

lim kajišem. Uz talamba» kreće vojska na boj.
Stade jeka bubnja i svirala“,
,Bubnji biju, a svirsle svire“.

I bubnjari bubnjeve baciše,

i svirači sviralo baciše“,

U tom udre bubnji i talambasi“,

cima; — radim li negdje u osami pobjegao sam !'
— govorili li se i piše li se o meni: ja sim pra-
vim sebi reklamu! .... Pa nijesu li to fenomeni
one neizlječive, ogavne bolesti koja se zove: za-
vist?

Bilo kako mu drago, ovo je prvi i zadnji
put u životu što odgovaram na napadaje. Među-
tim dokle psi laju — ja radim. Uprav ću sada
da dovršim svoje, već lanjske godine započeto a
Kosovskim Oslobođenjem prekinuto djelo: ,Prvo
prikazivanje Gundulićeve Dubravke u Dvoru god.
1628.“ All right!

Tako valja, velimo i mi! To je prava osveta
pjesnika - gospara!

Sa sjednice općinskog vijeća. Prošle
subote na 26 aprila Općinsko je Vijeće imalo
svoju sjednicu sa dnevnim redom kako smo ga
donijeli u zadnjem broju. Prije prelaza na dnevni
red g. načelnik iznosi kao prešan predmet pita-
nje ustanovljenja, trgovačke škole u našem gradu.

+ Kaže, da se je Vijeće lanjske godine bilo obave-

zalo, da će za trgovačku školu dati potrebite lo-
kale, te starati se za ogrijev i rasvjetu, po tom
da je pristalo Vijeće na sve, što se je onda od
općine tražilo. Sad pak Namjesništvo traži, da bi
općina preuzela na sebe i još neke druge obaveze,
na koje ni uz najbolju volju općina ne može da
pristane radi ekonomskih prilika. G. načelnik
predlaže u ime uprave da vijeće pristane još ma
dvije tačke t. j. da će prirediti tražene prostorije,
i da će providjeti za druge lokale kad bi se školi
pripojili novi tečajevi. Vijeće je primilo jedno-
glasno ovaj predlog uprave — Vijeće je odo-
brilo radnje glede proširenja vodovodne mreže,
tako da se učine tri veća ogranka, i to: 1. držav-
nom cestom do Gruža, 2. Srednjim Konalom i 3.
uzduž željezničke obale u Gružu. Trošak za ove
radnje iznosio bi 90.000 kruma, ali se uprava
nada, da će se moći pokriti blagajničkim pretič-
cima.
G. načelnik javlja dalje, da se je lanjske
godine uprava obratila na neke tvrtke glede sas-
tava projekta novog općinskog vodovoda. Onomadne
je stigao projekat tvrtke Rumpl iz Beča. G. na-
čelnik predlaže, da se za proučenje ovog pitanja
moderniziranja općinskog vodovoda odabere je-
dan odbor, da prouči stvar. U odbor su izabrana
jeduoglasno gospoda Luko marquis Bona, Stijepo
Gjivić i Dr. Vlaho Matijević.

Dopisom c. k. Lučkog Poglavarstva javlja
Pomorska Vlada, da nije sada u stanju, da se
obrati Ministarstvu Trgovine za izvedenje proje-
ktiranih lučkih radnja u gradskoj lucl, ali da bi
bila sklona, da iznimno zagovara kod ministar-
stva gradnju obale, kad bi se općina obavezala,
da će na svoje troškove izvršiti nasip i da će
sudjelovati sa primjerenom svotom u troškovima
gradnje, čiji bi trošak iznosio 60.000 kruna. G.
načelnik kaže da općinska uprava nastojeć doći
u susret koliko je moguće želji izraženoj od Po-
morske Vlade, te shvaćajuć važnost, što bi ova
radnja imala za naš grad, predlaže, da se vijeće
obaveže, da će na općinske troškove učiniti nasip,
izjavljujuć, da u troškovima radnje ne može da
sudjeluje, pošto već sa nasipom koji je ogroman,
općina dolazi u susret sa polovinom troška, ali
da je općina spravna, ako joj se ustupi u vlasnost
sve ono zemljište što se dobije sa nasipom, isklju-
čiv komad površine uzduž obale što Pomorska
Vlada pridrži za se, da plati za rečeno zemljište
kruna 3 po četvornom metru. Vijeće prima jedno-
glasno. — Pregradnja gradskog zvonika. G. načelnik
kaže, da je vijeće uovlastilo upravu, da za pred-
gradnju gradskog zvonika raspiše natječaj, i na-
tjecala su se trojica. Radnju bi trebalo izvesti
pod nadzorom odaslanika centralne komisije za
uzdržavanje spomenika u Beču. Sada se je usta-

Zile i borije u turskoj su muzici kao
trublja i castagnetta.
,Ustavite zilo i borije“.
uStade jeka zila i borija“.
Udariše zile i borije*.
Borije je od persijskoga boru i bori, trub-
lja ili rog.
Zile od turskoga zil = kastanjeta ; zurna
od turskoga zurna (persijski širna) = svirala.
Čemane su violin, od persijskog ćeman,

Daulbas je od persijskoga tabl-biz po
turskom izgovoru: davul bdz, biva tavul je
bubanj.

s ...i mek jimi daulbaza Tale“,

Uzgrede mi je kazati, da se spominje
gjogat i Halilov malin

jazije (pisma i knjige), kako to on sam
priznaje, to ozbiljno :
»Doka veli budalasti Tale,

Broj 18.

novilo, da radnja kako je projektirana, nije izve-
diva ni sa estetičkog ni sa tehničkog gledišta.
S estetičkog, jer bi novi zvonik od bijela kamena,
između dvije zgrade krive, nagnute i raznih boja,
nagrdio onaj predjel, a tehnički, jer bi zvonik
koji bi se samo sprijeda sagradio iz temelja, po-
pustio s vremenom za par centimetara i nagnuo
se. Uprava stoga nije htjela da na svoju odgo-
vornost započne gradnju, pa je stoga donijela
stvar pred vijeće da odluči u predmeta. Na
predlog g. načelnika vijeće prima jednoglasno
ovaj zaključak: ,Općinsko vijeće uvjereno je, da
gradnja zvonika po nacrtu projektiranom od vlade,
bez obzira na tehničke zapreke, estetično bi se
zlo prikazala pogledom na stanje zgrada do njega.
Ono je uvjereno, da povoljno riješenje gradnje
zvonika, moguće je jedino ako se skupno riješi
uređenje pročelja susjednih zgrada Maloga Vijeća
i gradskog ulaza, pa zato daje nalog upravi, da
poduzme sve potrebne korake kod nadležnih
faktora za ustup tih zgrada i da onda vijeće
izvijesti“,

Osim ovih još su riješene ostale tačke dne-
vnog reda. Među ovima važna je ona glede
kupnje zemljišta u Gospi od Milosrđa za gradnju
klaonice. Vijeće je uovlastilo upravu, da sklopi
kupoprodajni ugovor za oko 20.000 četvornih
metara zemljišta po kruna 1:50 m?.

1. maja. Kao obično, i ove godine bio pro-
slavljen prvi maja, kao prvi dan najljepšeg mjeseca
u godini. Dubrovačka građanska muzika, u 7
sati u jutro, obašla je gradom i Gružem, udara-
rajući vesele marševe. Sva sa društva izvjesila
zastave. Mjesni soćaliste nijesu održavali ni sas-
tanka ni ophoda, jer im sve tačke proslave nijesu
bile dopuštene od političke vlasti. Ograničiše
svoju proslavu obdržanjem konference u druš-
tvenim prostorijama i to u formi pouzdanog
sastanka.

Koncerat. Sinoć u 7%, sati građanska mu-
zika imala je koncertovati na Laži, ali, radi po-
ložaja, koncerat nije bio dozvoljen

Društvo za ispitivanje dubrovačke pro-
šlosti. U zadnjem broju, donoseći izabranu up-
ravu ovog novog domaćeg društva, potkrala nam
se jedna pogreška koju danas ispravljamo. Bilo
je naime ispušteno, da je tajnikom društva iza-
bran g. prof. Dr. Božo Cvjetković. Ovim je pot-
punjen naš nepotpuni izvještaj.

Boninovo. Naša općina mnogo brige po-
svećuje napretku i poljepšanju našega grada. Na
Boninovu, od bolnice pa sve do raskrsnice od
Gospe od Milosrđa, gdjegod je ostalo malo ze-
mlje sa miorske strane, pod trotoarom, dala je
općina posaditi pOma i drugog cvijeća, što će
osobito lijepo kititi naše hjepo Boninovo.

Lapad. Od 1. maja započela je vožnja s omni-
busom od kuće g. Majstorovića u Lapad sve do
u Sumartin na more. Lapad je sad već u naj-
većem prometu, pun je stranaca, kupalište je po-
sjećivano po cio dan, a ima nekoliko Pensiona
i lijepi hotel Dalmacija. pa je ova vožnja omni-
busom bila potrebna.

Iz ,Hrvatskog Akademsuog Kluba“.
Gospodin Nikola Zibilić iz Aleksandrije prigodom
smrti Kap. Vida Kamenarovića darovao je u
fond našega kluba K 10. Plemenitom darovatelju
koji se je već nekoliko puta sjetio našega kluba
najljepše zahvaljuje.

Izgubio se zlatni sat sa lancem, moli se po-
šten nalaznik da ga izvoli predati na upravu li-
sta, gdje će biti nagrađen.

Izgledno. Hrvatska Vjeresijska banka da-
rovala je prigodom bilanse za godinu 1912 zaklad

Daulhana - davul = bubani, & daulhane
su mali bubnjići" oblika kao fesić, a udara
se s dva remena. Oklop je sav mjeden kao,
u zvona, a preko otvora je napeta konjska
koža. Kad bi beg bogataš kuda, pred njim bi
udarala do dva momka u daulhane, nek se
zna tko idd. I ja sam ovo dočekao u Popovu

drum zeleni.

Pjevač kaže da su davorije pa stoga se
viče: davor svati, kad se ide po djevojku
(Dr.-F. S. Krauss).

Tambrdini je mislim pokvareno, kao na
Korčuli famberlini = tamburini od tal. tam
buro. — Ovdje je od francuskoga Tambours,
trubljači. Trube bijahu od žute mjedi. Kad
ubije junak na megdanu svoga dušmanina,
s njega će uzeti junačku odoru, ćordu po-
sjeklicu, tančicu pušku, kubure i t d., te
će se tim baniti on i njegov rod pred ju-
nacima na zbora. Ako nije dušmanin pogi-