staom olakoćenja glas o otpustu reservista, nama je zadat novi udarac, naša je momčad dalje pri- držana. Vođa njemačkog narodnog saveza Dr. Gross misli, da je sve naše tužbe riješio opaskom : &ko se što takova zgađa, mora da je i povoda tome. Kao Hrvati i Slaveni dopuštamo zast. Dr. Grossu ove riječi, ali kao parlamentarci i zastupnici na- roda moramo požaliti, da je iz narodne protiv- nosti tako daleko pošao. Ako je Dr. Gross htio zauzeti stanovište proti našim tužbama, onda je morao od kompetentnih osoba zatražiti, da na- vedu uzroke, koji dadoše povoda onakim mje- rama, koje povrijađaju svako pravno osjećanje. Baš on je morao kao narodni zastupnik da za- uzme stanovište, da je opravdana svaka niskost, ako je uperena proti narodnom protivnika! Mo- ramo da dobijemo na taj način krasan pojam o njemačkoj kulturi. (Zast. Marckhl: Izvrćanje '). To nije nikakvo izvrćanje, molim gospodine ko- lego da pročitate stenografički zapisnik. \(Zast. Marekhl: Nije tako mišljeno/). Riječi su ovdje (čita): Ako gosp. kolega Biankini viče i taži se za vojničku diktaturu, ja mislim, da se to nema uzeti posve tragično, tome bez sumnje mora da je bilo nekoga uzroka, o tomu nožemo, da bude- mo uvjereni. Je li to izvrćanje, gosp. kolego? Moramo da dobijemo dakle na taj način krasan pojam o njemačkoj kulturi! Ali što je on propustio, to činim ja i zahtijevam od vlade da iznese sve što misli da može opravdati ovu pravnu anarhiju, i tad će mo viđeti što ostaje na sunčanom svijetlu od tajnih raporata, osim našeg narodnog osjećanja i pomanjkanja arbu- naškoga šovinizma u nami (Bravo !) Moja gospodo, prepuštam Vam da sudite kakov utisak i kakav mentalitet sve ovo na naš puk je i mora da prouzroči. I ako mo- žete da to razumijete, shvatit ćete, kako sićušno i tužno zvoni u našim ušima predbacivanje, da oskudijevamo patriotizmom ili čak da smo vele- izdajnici, što neka gospoda misle da nam mogu ,ORVSNA HRVATSKA“ predbaciti, zato što mi ne možemo, da se zagri- jemo za politika Prohackino-arbanašku, koja je na koncu konca jedino proti nama i našem na- Glede i po- gledu prilično jednakoga mišljenja, a ako ste pak vi, moja gospodo glede Nijemaca u sumnji, onda čitajte pomnjivo poruke ovih zadnjih daaa nje- mačkim biračima Česke i naći ćete, da pred njem- stvom stupa sve u pozadinu. Ja neću da korim gospodu radi toga, ja samo konstatujem. Istina je doduše, da se u tim izjavama nešto na osobiti način naglašuje, da se je naime ,njemstvo u mi- nalim pogibeljnim danima pokazalo pouzdanim uporištem države“, što neću da pobijam, pošto se je politika države okretala u krugu nakana njemačkog državnog kancelara. Ali mi njemački kolege ne smija zamjeriti, ako nabacim pitanje : Kad bi imala politika ovoga carstva, da se jednoč postavi na stranu Slavena u odsudnom boju na- vještenom od Bethmann-Hollwega, kako bi izgle- dalo ovo uporište? Neću da odgovorim, imam ta- kog povjerenja u iskrenost gospode kolega, da im prepuštam odgovor. Kad je govorio Dr. Kramaš o ovom odsud- nom boju Bettmann-Holhwega, izgleda da je ko- lega Marckhl jednim povikom osp&jo, da bi to njemački državni kancelar bio izustio, Ja razumijem kolegu Marckhla, ali se on vara. Bettmann-Hoilweg je to izustio, i tako jasno, da je odmah nakon toga jedan socijal-demokrat u ujemač- kom parlamentu ustvrdio, da će austrijska vlada sebi isčupat kose, ako dozna za tu neopreznost. Austrijska vlada nije doduše isčupala kose, (vese- lost), ali izgleda da mu naši nijemci macionalci nijesu baš zahvalni. Pa da se može kolega Marckhl osvjedočiti, da se nije o tome povela riječ samo u českim novinama, uzimam slobodu da ga upozorim na znameniti članak: , Nijemci i Slaveni“, koji je onim povodom u Figaru napisao čovjek ugledan, kao što je Hanotaux. (Zastupnik Marekhl: Vi činite stvar vrlo jednostavnom. Ci- tirajte državnog kancelara doslovno!) Žalibože nemam stenografskog zapisnika pri ruci. Gdje sam imao stenogram citirao sam doslovno, i imao sam pravo. Mislim, kad bi vrhu ove tačke imao ovdje stenogram, imao bi pravo i ovaj put. Uzmite pa ćete moć citirat vi. Ali vam neće škoditi, ako pročitate i članak, ja Vam ga rado posuđujem. Ko nam može da upiše u zlo, što ne ćemo da budemo bolji patriote, od najboljih! Što vrijedi za Poljake, Čehe, Ruse, Nijemce i Madžare, mora vrijedit i za nas. Mi smo pripravni dati državi što joj pripada, ali zabtjevamo od nje, da mam dade ona što je naše. Tražiti od nas nekakav hiper patriotizam, koji bi se imao sastojati u tome, da prikaživamo oduševljenje za veliki cilj Germanije, da joj služimo kao ,kanonenfutter“, kako se Dr. Kramaš izrazio, za takov patriotizam doista nije moguće nas Slavene zadobiti. (Povici bravo !). Moram da se svratim sa nekoliko riječi još na jednu stvar. Prije nego je buknuo balkanski rat izražena je bila u stanovitim krugovima bo- jazan, da će balkanski dogođaji imati utjecaja Jugoslavene monarhije — i govorilo se o po- gibeljnom utjecaju. Da se predvidi neki utjecaj nije trebalo mnogo oštroumnosti ; ali da se je ra- čunalo odmah sa pogibeljnim utjecajem, dokazom nam je, da nečija savjest pogledom za nas nije čista. (Povik: tako je!) Dogođaji na Balkanu bez sumnje su imali kod nas od odjeka. Najprvo smo stekli i pridobili opet pouzda- nje u sebe, Poačili su nas, da i djelovi jednog naroda, koji je bio sposoban da pokaže toliko na- rodnoga oduševljenja i samoprijegora, toliko vr- line i hrabrosti, nemaju se bojati za svoju bu- dućnost. Naučili su nas nadalje, da smo mi kao narod sposobni za nešto višega i plemenitijega nego li da podnosimo jaram i da služimo kao sredstvo za gnječenje drugih. Vidjeli smo, kako 7 miliona Jugoslavena hvala slobodi i pravu sa- moopredijeljenja bijaše u stanju, da jednu velesila napoleonskim kretom svlada, dok vidimo sdruge strane, da sedam i po miliona jugoslavena u monarhiji nemaju ni snage ni mogućstva, da obračunaju sa Cuvajevim paša- lakom. Do takovih i sličnih razmatranja dolazi kod nas svaki seljak sa svojim zdravim razumom, i ništa nebi bilo pogriješnije, nego li svaljivati zato krivnju na tobožnji panslavistički otrov. U pogri- - ŠTAMPARIJA DB QIULLI 1 DRUG. ješnoj politici, koja se prama nama vodi leži te- meli ogorčenosti našega naroda, a no u pansla- vizmu. Ovoj se politici ima zahvalit ako riječ o atrakciji između Jugoslavena, koji se nalaze u monarhiji i izvan nje, ne može da izpane povoljno za monarhiju. Kakva atrakciju možemo mi siromašni Jugo- slaveni da na nekoga vršimo, mi, koji u ovoj monarhiji ne smijemo da imamo niti kulturnog centra ; mi, koji memožemo ni da mislimo na kakav ekonomni razvoj; mi, koji dolazimo do ujedinjenja samo pomoću iznimnih stanja. U ovom pogledu ishitriše naši državnici jedno novo remek- djelo. Oni, uvijek majstori za udobrovoljit cijeli svijet, nađoše jedan divni izlaz k trializmu, ob- dariše nas trializmom obsadnoga stanja. Tako smo dobili trializam, a da se mađarima i nijemcima nije ništa na žao dogodilo. Ali se genijalnost naših državnika ne zaus- tavlja niti kod ovih remek-djela. Njegova preuz- višenost graf Sturgkh brisao je jednostavno sa svijeta južnoslavensko pitanje, kad ga nije spo- menuo niti jednom riječju u svomu exposeju, u kojemu je o svim svijetlim i tamnim tačkama bilo dosta izerpiva govora: (Povici). Ako je htio da to bude samo jedna gesta, prepuštam kući da sudi, koliko je bila umjesna, ali ako to ima da znači državno umjeće, onda će budućnost izreći svoj sud o takovom državnom umijeću. Njegova preuzvišenost nije doista imala sreće svojim exposejom. On se je pozvao na Englešku kao primjer, da upliva na našu patriotsku samo- zataju. Da li je ikada mogao bit nesretnije iza- bran objekt prispodobe? Ali kad se je htio da drži uprav Engleške i nama postavi primjerom engleške narodne zastupnike, odnosno umjerenosti kritikovanja vanjskog položaja, tad neka se vlada drži i primjera Engleške i neka dođe preda nas sa Home Rulom, namjesto sa komesarijatom i iznimnim stanjima. Kad se beskućnicima dolazi pripovijedati o krovu, onda se događa, da te ne razumiju. Državno umijeće, koje pokazuju naši državnici, vodi do katastrofa. Mi Jugoslaveni ne želimo katastrofa, ali ih se ne bojimo. Da ih se mimoiđe, potrebna je politika protivnog smjera, nego li se je do sad vodila, politika, koja vodi do zadovoljstva, do nezavisnosti naroda. Videant Consules! (Živo odobravanje i pljeskanje — govorniku čestitaju /).