|
|
|
|

sE AAE

 

uescu IZLAZI SVAKE SUBOTE. unmcu

A JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU

ROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
-; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

DUBROVNIK, 30. maja.

pito zet darom dia
politici Čingrija i Bianchi-
ni...“

(Iz jednog telegrama).

Ovo su od prilike riječi kojijem nije
bilo suđeno da ugledaju svijetla na mje-
stu, za koje su bile određene.

Čitaoci će se sjećati, da smo u jednom
od pošljednjih brojeva našega lista doni-
jeli vijest o nekom telegramu, iz Dubro-
vnika, u bečkom listu: Zeit. U tome se
telegramu, na dugo i široko, govorilo o
manifestacijama kiridžija, i kako im se
pridružilo cijelo građanstvo, obasipalo ih
cvijećem, dopratilo do Gruža i srčano i
obilno ih pogostilo. Mi smo tu vijest, u
svoje vrijeme, popratili jednom kratkom
primjedbom, a danas ćemo da u nekoliko
popunimo, a po malo i da osvijetlimo iz-
vore toga telegrama.

Telegram je poslat iz Dubrovnika u
Beč jednoj slavožderskoj korespondenciji,
koja, žalibože, nosi lijepo i zvučno sla-
vensko ime. Korespondencija ga je raza-
slala bečkim novinama. Bečke novine,
možda i stoga što se i odviše nasama-
ruju, ovoga se puta, izgleda, nijesu dale
tako lako nasamariti. One jednostavno
nijesu brzojav ni donijele, a one koje su
ga objelodanile, bile su vrlo oprezne. Među
potonje ubrajamo i Zeit, Taj je list donio
telegram, ali — bez jedne stavke, koja
je pošiljaču telegrama bila bez sumnje
glavni motiv, početak i svrha tendeciozne
vijesti. Tu smo stavku ispisali gore, na
početku članka. Gospodin intrigant opi-
sac je manifestacije, te, dulcis in fundo,
nadodao: ,a to je dokaz, kako pučanstvo
misli protivno politici Čingrija i Bianchini“.

*

Neko će se na ovo možda i nasmijati
pa će radije da se u šaljivom tonu ovim
pozabavi. Mi mislimo, da tu nije do šale,

već da na ove pojave treba uprijeti pr-
stom.

Ovaj jo telegram prosta i niska in-
triga, a nije mogao da prođe bez denun-
cijantske natruhe. Čingrija je načelnik
Dubrovnika, a Bianchini je zastupnik du-
brovačkog kotara, Ugojeni parasit raču-
nao je, da će ovakom denuncijantskom
intrigom paralizirati djelovanje naših za-
stupnika i uliti nepovjerenje u puk prema
njima i prema našem općinskom zastup-
stvu, jer ne treba zaboraviti, da su isti
izvori i ovoga telegrama i onoga hucka-
nja protiv naše općine u pitanju neured-
nosti pri iznajmljivanju konja i mazaka.
Naravno, da se je gospodin intriganat
malo previše uobrazio i nemilosrdno pre-
cijenio svoju sitnu veličinu; prosto mu
to bilo, i sa većom srećom nego li do
sada, ali neka se ne zalijeće odviše preko.
Mi žalimo, što bečke novine nijesu do-
voljno uvažile njegovu motivaciju, a& ra-
dujemo se, da naš narod svijesno odbija
od sebe te intrigante. Naš puk nije slijep,
pa da ne vidi, kuda intriganti ciljaju i
koliki su mu prijatelji. Općine su ener-
gično ustale u obranu onijeh kojijem je
krivo učinjeno, i zahtijevaju da im se
dade i učini po pravici i po zakonu. A
što su intriganti učinili? Utjerali su ih u
nepriliku, pa onda da postignu svoje pr-
ljave ciljeve, hoće da puku napunjaju
glavu lažima, klevetama i ogovaranjima,
samo da ga u još veće neprilike natje-
raju, Zar je malo bijede i nevolje?

U parlamentu su zastupnici Čingrija
i Bianchini izrekli svoje muževne i lijepe
govore. Govor Čingrijin, u kom su pri-
kazani ovamošnji događaji, svratio je na
se osobitu pozornost. Ustao je naš zastu-
poik na sve ono što našem narodu bijedu

CRVENA

Dubrovnik, 31. maja 1913.

uvećava, izložio je sve okolnosti, radi ko-
jih naš puk trpi i zavidnom strpljivošću
podnosi sve terete, a puk je iz tih iskre-
nih riječi jasno vidio, kako sve nevolje,
sva snošenja, čitavo to zlo leži upravo
tamo među intrigama.

I Čingrijin je govor naišao na opće
odobravanje i uvaženje sa strane našega
puka, i njegov je govor svak ugodnošću
i veseljem, radošću i harnošću čitao; svak
je osjetio da mu je sada nešto lakše, da
je odahnuo, kad je pročitao onaj iskreni,
lijepi govor, pun ljubavi prema narodu,
a ogorčenja prema štetnim po narod in-
trigama.

Dr. Melko Čingrija ne može imati
ljepšega zadovoljstva od općeg priznanja
i harnosti cijeloga pučanstva, a koliko
su i u Beču vjerovali intrigantskom tele-
gramu, najbolji je dokaz to, što ni bečke
novine nijesu htjele da donesu onu stavku,
u kojoj se podmeće da je pučanstvo pro-
tivno političkom radu Bianchini i Čin-
grije.

 

Govor

zastupnika Klofača. vođe českih nacional-
nih socialista, izrečen u carevinskom vi-
jeću, prilikom debate o spoljašnjoj
politici.

Vođa českih nacionalnih socijalista poslanik
g. Klofač držao je u bečkom parlamentu ovaj zna-
čajan govor:

Naša je politika postigla da se na Austriju
okomi ne samo slovenski Balkan nego i cijela
Evropa. Izolacija je potpuna, samo se na nju ne
može primjenuti riječ ,splendidna“. Naravno
Skadar nije u crnogorskim rukama, on će pripa-
dati kraju, o kom već danas znamo da je poli-
tičko čudovište, i Ugarska je dobila na Dunavu
jedan ribarski otočić. Što se tiče ispražajivanja
Skadra, moga samo Bečlije u to vjerovati, da je
Crna Gora popustila austrijskoj diplomaciji. Ako
je ikome popustila to je onda Rasiji i Italiji. U
Austriji vide vrhunac državničke mudrosti u tom,
da se pritiskuju slovenski narodii da se Austrija
pred inostranstvom prikaže kao njemačka država.
Sumnjiče se Sloveni Austrije veleizdajom. Narodi
vole jednu državu onoliko, koliko i ona njih. Ni
manje, ni više

Grof Štirk nije se ničim pobrinao, da u Čes-
koj nastupe normalni odnošaji, nego je ostenta-
tivno podupirao njemačke nacionalce u isisavanju.
Česki narod neće nikad kapitulirati pred jednom
terorističkom politikom. Može li dižavna uprava
duže ravnodušno gledati, kako će financijska ka-
tastrofa a Českoj katastrofalno djelovati i na dr-
žavu i za sobom povući poraz kredita i državne
rente. Ako država ne učini svoju dužnost, onda
će to česka delegacija smatrati neprijateljskim po-
stupkom vlade prama českom narodu i mi ćemo
se, razumije se, oprijeti svim potrebama države,
kao što je ona zauzela stanovište prema potre-
bama kraljevine Česke, O panslavizmu se samo
zato govori, da se prikrije njemačka iredenta.
Kad ne bi u nas odlučivali interesi germanstva,
vatikana i klerikalstva, balkanski bi se Sloveni
pomoću naše diplomacije oslobodili ispod turskog
jarma. Nije se bilo kadro razumjeti, da pobjedo-
nosni marševi srpskih i bugarskih generala pred-
stavljaju nastavak marševa princa Eugena, da se
u dvadesetom vijeku n« može dulje Azija držati
u Evropi, da se radilo o borbi Evrope s Azijom,
o borbi napretka s reakcijom, za oslobođenje naj-
manjih čovječjih prava, za višu kulturu i napre-
dak, i to sve dakako sa finaucijskim i privre-
dnim konsekvencijama.

Njemačka je istisnula Austriju iz Srbije i
balkanskih zemalja, naša je izvanja politika svr-
ši'a bankrotom. Tako svršavo politika neprirod-
nih saveza i nedopuštenih ljubakanja. O kakom
programu balkanske politike nije se ništa čulo, &
zato se čulo o neprestanom zveckanju sablje.
Zaludu se pitalo : Zašto? , Hoćemo da se tučemo!“
'To je bilo sve, što se moglo iskreno reći. Moralo
se umjetnički fabrikovati ratno raspoloženje, pa
zato je dvorski savjetnik Kanija širio najstraš-
nije laži iz presbiroa ministarstva spolnjih poslova.
Stoga je garda bečke štampe, koja je pustila da
joj se misli komanduju iz spolnj«g ministarstva,
čitave mjesece urlala: ,rat“, da opije narod, i da
mu oduzme sposobnost, da uzmogne razlikovati
istinu od laži. Danas se mora pred cijelom Evro-
pom koastatovati, da su ta sva ratna objavljiva»
nja bila jedna obična, naračena, mehanička pre-
vara. Časno i nepodmitljivo javno mišljaije bilo
je protiv hazardne pustolovne ratne politike i to

 

 

ne sfmo kod Čeha ili Južnih Slavena, nego i

Gosp. Kanija je samo jedan eksponenat ma-
džarske politike, Važno je, da je na čelu literar-
nog biroa jedan pramađar i da su sva uplivnija
mjesta u ministarstvu spoljnjih poslova zaposjeli
Mađari. Svuda se tamo uvažavaju mađarski na-
zori, Šta je Kanija gonio, to je tek jedna mala
sličica onoga, kako se ispoljava mađarski upliv
u spoljnoj politici i ako bi mi n Austriji trebali
da imamo posve druge interese u izvanjskoj po-
litici. Također se sumnja protiv Rusije rafinirano
raspirivala, jer nije u interesu Mađara zbliženje
izmeđa Austrije i Rusije. Pa ipak se na posve-
ćenim mjestima moralo tačno znati, da je svaki
konflikt s Rusijom isključen i da su koncentra-

_ eije ruskih trupa uslijedile iz potpuno drugih

uzroka, nego li protiv Austrije. Ugarski nam je
upliv etuđio i Rumuniju pošto nam je već ranije
odalečio balkanske Slovene. Ugarski nam je upliv
pomračio ispravan pogled na pitanje srpske luke
u Draču, koji bi za nas bio direktna veza sa
Balkanom preko Trsta. Kad se podigne glas de-
mokratske štampe, vlada joj smjesta navještava
rat. Samo je šutnja demokratije kriva, da su
smjela za Austriju i u ime Austrije govoriti razna
pisanja, hranjena iz vladinih jasala, pisanja, koja
sada gospodinu pl. Kaniji daju svjedodžbu mo-
rala. Treba se sjetiti Prohaskine afere! Da nije
Srbija bila puna takta i da je objelodanila cijelu
aferu, to bi za našu diplomaciju bila bruka pred
cijelom Evropom. Tada bi se istom pokazalo, ka-
kvu je ulogu igrao Prohaska, ko je uopće mogao
zadovoljštinu tražiti mi ili Srbi. Tada ste se obo-
rili ma me kad sam rekao istinu u parlamenta.
Ja sam u Kumanovu vidio Prohaskina pisma;
ja znam šta se sve tamo radilo. Nijesmo htjeli
Austrije kompromitovati i mi smo šutjeli. Nije
bolje bilo ni sa aferom franjevca Palića. Napokon
sjetite se toga, šta se sve nije lagalo prije i po-
slije pada Skadra o Esad-paši koji je danas pro-
glašavan izdajnikom a sjutra junakom i čojko-
vićem. Hoće li se sad, kad je laži udaren žig na
čelo u toj cijeloj hajki zastiđeti razni Bjelohlaveci
Jeržabeci koji su sve te laži na skupštinama po-
navljali i koji su bečko stanovništvo doveli go-
tovo do ludila i bijesa. Svakako je ta okolnost,
da je gospodin pl. Kanija mjesecima vukao za
nos upravo Beč, žalosna svjedodžba za bečku
inteligencija i za moć prosuđivanja bečkoga sta-
novništva. Govorim samo ono, što znam i što
mogu dokazati, Službeni organ kršć., socijalne
stranke ,Rajhspost“* odaslao je odmah, čim je
iskrsnuo rat na Balkanu, jednog ratnog dopisnika
na bugarsko-tursko bojište. "Taj je čovjek stekao
guušanje cijele Evrope zbog svojih lažnih izvje-
štaja koje je slao ,Rajhspostu“.
Za njega je dokazano da je lažac i varalica
i to sa strane engleskih a i bugarskih novinara
pa i sa strane bugarske uprave štampe. On uopće
nije ni bio na mjestima, koje je mavodio. Taki
Li jedan gospodin na svakom drugom mjestu bio
nemoguć, samo u Austriji takova jedna prošlost
očito pruža dokaz osposobljenja za naročite mi-
sije, jer je on za vrijemo austro-crnogorske na-
petosti bio poslan u Dalmaciju, da otud sprema
ratničko raspoloženje protiv Crne Gore. Ja sam
ustanovio da je on to činio direktno po nalogu
vlade i da je od vlade dobio nečuvene povlastice
za izvještaje, koje je slao ,Rajhspostu“., Sjedio
je na ratnoj lađi ,Metković“ i svoje je depeše
slao ,Rajhspostu“ pomoću radiotelegrafskog apa-
rata, koji se nalazio na toj ratnoj lađi i to bes-
platno kao državne depeše. I da ne bi njegova
okolina mogla reći, da nema na ratnoj lađi ništa
da traži, unešen je u listu kao o. i k, apotekarski
ik. — Poslanik Klofač traži prešno od
vlade, da ovaj slučaj razjasni. — Samo jedan
most vodi na Balkan, a to je zadovoljstvo Slo:
vena u ovoj državi. Prije svega mora se napokon
čuti, kako stoji s novim +egovačkim ugovoiima,
koji se imaju sklopiti s balkanskim državama.
Izleti dr. Vajskirhnera u Beograd i Sofiju nemaju
nikakova smišla, ako se no će da mijenja naša
balkanska politika.

 

Preliminarni mir.

O roku kada će biti potpisan preliminarni
mir _još se ne može sa sigurnosti govoriti. Engleska
sa svoje strane požuruje potpisanje. Sir Edward
Grey je mišljenja, da mir mora biti zaključen
bez obzira na želje Srbije i Grčke.

_— U zajedničkoj sjednici delegata balkanskih
država i Turske, dalo se Nizami paši osiguranje,
da nijedan od balkanskih saveznika nema nakane
predlagati ostale modifikacije mirovnim  prelimi-
narima, držeći u obzgiru one, koje su već dane
Ova izjava smatra se važnim korakom prama spo-
rižumau, jer su se turski delegati bojali, da bi
balk. saveznici mogli stavljati još daljnje modifi-
kacij

VATSKA

ii. ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
izdavatelj i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 22. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

POJEDINI 8ROJ ZAPADA 20. PRA,

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-

$. Edward Grey požuruje.

Sir Edward Grey primio je u utorak 27.
ov. mj. prije podne pojedince šefove mirovnih
misija balkanskih država. Svaki je kod njega os-
tao četvrt sata. Šefu srpske mirovne misije,
Novakoviću, rekao je Grey da ako delegati nijesu
spremni potpisati mirovni ugovor onakav, kakav
on jest, ne' mogu očekivati nikakovog drugačijeg
ugovora. To je zaključak poklisarske reunije, koja
je uvidjela, da pregovori, koji su se vodili čitavu
sedmicu nijesu doveli do nikakvog rezultata. No-
vaković je izjavio, da je ovom izjavom Sir Ed-
warda Greya položaj ee promijenjen; on
će počekati odgovor svoje vlade.

Šetu bugarske misije Danevu izjavio je Sir
Edward Grey, da mirovni delegati moraju odmah
potpisati ugovor o miru, bez obzira na to, jesa li
oni tome skloni ili nijesu. Danev je izjavio, da
je pripravan potpisati mir odmah.

Jednaku izjavu dao je sir Edward Grey šefu
grčke mirovne misije.

Šefu turske mirovne misije dao je Sir Edward
Grey jednaku izjavu, kao i šefovima misija bal-
kanskih saveznika. Šef turske misije odgovorio je,
da je spreman potpisati mirovne preliminare.

 

Srpsko-bugarski spor.

Donosimo ovdje brojeve, koji će najbolje
predočiti našim čitaocima gledište jedne i druge
stranke, te ujedno obrazložiti srpsko stanovište u
pitanju podjele osvojenih teritorija :

Bugarska je u ratu osvojila.teritorija 59.000
km*, Srbija 60.000 km?, Crna Gora 5.000 km#,
Grčka (bez otoka) 30.000 km*.

U smislu bugarskih aspiracija pripalo bi Bu-
garskoj 87.000 km?, Srbiji 26.000 km*?, Crnoj
Gori 7.000 km?, Grčkoj 21.000 km?, ako se izuzme
Albanija sa 26.000 km?.

Po bugarskoj podjeli bila bi poslije rata Bu-
garska velika 183.000 km?, Srbija 75.000 km?,
Crna Gora 16.000 km?, Grčka 76.000 km?.

Po srpsko-grčkoj podjeli iznosila bi iN
157.000 km3, Srbija 83.000 km?, Grčka 92.000
km?, Crna Gora 16.000 km?. U tom slačaju bi
Bugarska imala 6,600.000, Srbija 4,100.000, Grčka
3,500.000 i Crna Gora 500.000 stanovnika.

Prije rata je veličina teritorija srazmjerno
prema Bugarskoj iznosila: za Srbiju 50%, za
Crnu Goru 9%, za Grčku 67%, a sad bi, prema
bugarskoj podjeli, prema Bugarskoj iznosila veli-
čina teritorija: Srbije 41%, Crne Gore 9% i
Grčke 40%.

Srazmjer stanovništva, koji je prije rata isnosio
prema Bugarskoj: za Srbiju 70%, za Grčku 60%,
iznosio bi po srpsko-grčkoj podjeli: za Srbiju 68%,
za Crnu Goru 7%, za Grčku 53%.

Prije rata je teritorij Srbije, Grčke i Crne
Gore prema Bugarskoj iznosio 126.6%, a poslije
ratu iznosio bi ovaj teritorij, po bugarskoj podjeli,
samo 90% tako, da bi Srbija, Grčka i Crna Gora
zajedno imale za 1(P/y manje teritorija od same Bu-
garske! A po srpskoj podjeli iznosio bi teritorij Sr-
bije, Grčke i Crne Gore prema Bugarskoj 125%, a
stanovništvo, koje je prije iznosilo 126%, 128%.

Prema srpskoj podjeli dobila bi Bugarska
10.000 km? manje teritorija, nego što je označeno
u ugovoru i to na korist Srbije, ali za to bi do-
bila 17.000 km? teritorija više u Traciji, čime se
u ugovoru nije računalo, dok se u ugovoru raču-
nalo, da će Srbija dobiti Albaniju.

U ovom slučaju ostao bi srazmjer, između save-
znika jednak i ravnoteža se ne bi promijenila, jer bi
i sad Bugarska bila skoro dvaput veća od Srbije.

Bugarska je za vrijeme rata mobilisirala
450.000, Svbija 402.000, Crna Gora 45.000 i Grčka
150.000 vojnika. Rat je koštao — ako se računa
po pot kruna dnevno za po vojnika kroz
200 dana i za svakog palog ili onesposobljenog
borca, kojih je Bugarska imala 40,000, Srbija
21.000, Crna Gora 8.000 i Grčka 6.000 po 15.000
kruna — Bugarsku 1 milijardu i 60 milijuna,
Srbiju 717,000,000, Crnu Goru 165 mjlijuna i
Gičku 340,000,000. Prema bugarskoj podjeli teri-
torija, koštao bi prema tome 1 km? dobivenog
teritorija: Bugarsku 12.000, Srbiju 27.000, Cruu
Goru 23.000, Grčku 30.000 kruna! Prema srpsko-
grčkoj podjeli bi pak koštao svaki km? Bogarska
17.000, Srbiju 20.000, Crnu Goru 25,700 i Grčku
14.000 kruna tako, da bi i prema srpskoj podjeli
najskuplje plaćale dobivene nove teritorije Srbija
i Crna Gora!

Ovi brojevi najjasnije opravdavaju srpsko-
grčko gledište o podjeli osvojenih teritorija i ovi
će služiti kao podloga ža opravdavanje srpskih
zahtjeva pred Bugarskom i pred svijetom.

Na sudbonosno) prekretnici.

»Samouprava“, organ srpske vlade, pod gor-
njin naslovom piše, da tost između sa-
veznika počinje ozbiljno uzncinirivati sve iskrene
prijatelje balkanske Srbi iskrenim uva-

sa

i

a