| | | | sE AAE uescu IZLAZI SVAKE SUBOTE. unmcu A JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU ROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. -; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- DUBROVNIK, 30. maja. pito zet darom dia politici Čingrija i Bianchi- ni...“ (Iz jednog telegrama). Ovo su od prilike riječi kojijem nije bilo suđeno da ugledaju svijetla na mje- stu, za koje su bile određene. Čitaoci će se sjećati, da smo u jednom od pošljednjih brojeva našega lista doni- jeli vijest o nekom telegramu, iz Dubro- vnika, u bečkom listu: Zeit. U tome se telegramu, na dugo i široko, govorilo o manifestacijama kiridžija, i kako im se pridružilo cijelo građanstvo, obasipalo ih cvijećem, dopratilo do Gruža i srčano i obilno ih pogostilo. Mi smo tu vijest, u svoje vrijeme, popratili jednom kratkom primjedbom, a danas ćemo da u nekoliko popunimo, a po malo i da osvijetlimo iz- vore toga telegrama. Telegram je poslat iz Dubrovnika u Beč jednoj slavožderskoj korespondenciji, koja, žalibože, nosi lijepo i zvučno sla- vensko ime. Korespondencija ga je raza- slala bečkim novinama. Bečke novine, možda i stoga što se i odviše nasama- ruju, ovoga se puta, izgleda, nijesu dale tako lako nasamariti. One jednostavno nijesu brzojav ni donijele, a one koje su ga objelodanile, bile su vrlo oprezne. Među potonje ubrajamo i Zeit, Taj je list donio telegram, ali — bez jedne stavke, koja je pošiljaču telegrama bila bez sumnje glavni motiv, početak i svrha tendeciozne vijesti. Tu smo stavku ispisali gore, na početku članka. Gospodin intrigant opi- sac je manifestacije, te, dulcis in fundo, nadodao: ,a to je dokaz, kako pučanstvo misli protivno politici Čingrija i Bianchini“. * Neko će se na ovo možda i nasmijati pa će radije da se u šaljivom tonu ovim pozabavi. Mi mislimo, da tu nije do šale, već da na ove pojave treba uprijeti pr- stom. Ovaj jo telegram prosta i niska in- triga, a nije mogao da prođe bez denun- cijantske natruhe. Čingrija je načelnik Dubrovnika, a Bianchini je zastupnik du- brovačkog kotara, Ugojeni parasit raču- nao je, da će ovakom denuncijantskom intrigom paralizirati djelovanje naših za- stupnika i uliti nepovjerenje u puk prema njima i prema našem općinskom zastup- stvu, jer ne treba zaboraviti, da su isti izvori i ovoga telegrama i onoga hucka- nja protiv naše općine u pitanju neured- nosti pri iznajmljivanju konja i mazaka. Naravno, da se je gospodin intriganat malo previše uobrazio i nemilosrdno pre- cijenio svoju sitnu veličinu; prosto mu to bilo, i sa većom srećom nego li do sada, ali neka se ne zalijeće odviše preko. Mi žalimo, što bečke novine nijesu do- voljno uvažile njegovu motivaciju, a& ra- dujemo se, da naš narod svijesno odbija od sebe te intrigante. Naš puk nije slijep, pa da ne vidi, kuda intriganti ciljaju i koliki su mu prijatelji. Općine su ener- gično ustale u obranu onijeh kojijem je krivo učinjeno, i zahtijevaju da im se dade i učini po pravici i po zakonu. A što su intriganti učinili? Utjerali su ih u nepriliku, pa onda da postignu svoje pr- ljave ciljeve, hoće da puku napunjaju glavu lažima, klevetama i ogovaranjima, samo da ga u još veće neprilike natje- raju, Zar je malo bijede i nevolje? U parlamentu su zastupnici Čingrija i Bianchini izrekli svoje muževne i lijepe govore. Govor Čingrijin, u kom su pri- kazani ovamošnji događaji, svratio je na se osobitu pozornost. Ustao je naš zastu- poik na sve ono što našem narodu bijedu CRVENA Dubrovnik, 31. maja 1913. uvećava, izložio je sve okolnosti, radi ko- jih naš puk trpi i zavidnom strpljivošću podnosi sve terete, a puk je iz tih iskre- nih riječi jasno vidio, kako sve nevolje, sva snošenja, čitavo to zlo leži upravo tamo među intrigama. I Čingrijin je govor naišao na opće odobravanje i uvaženje sa strane našega puka, i njegov je govor svak ugodnošću i veseljem, radošću i harnošću čitao; svak je osjetio da mu je sada nešto lakše, da je odahnuo, kad je pročitao onaj iskreni, lijepi govor, pun ljubavi prema narodu, a ogorčenja prema štetnim po narod in- trigama. Dr. Melko Čingrija ne može imati ljepšega zadovoljstva od općeg priznanja i harnosti cijeloga pučanstva, a koliko su i u Beču vjerovali intrigantskom tele- gramu, najbolji je dokaz to, što ni bečke novine nijesu htjele da donesu onu stavku, u kojoj se podmeće da je pučanstvo pro- tivno političkom radu Bianchini i Čin- grije. Govor zastupnika Klofača. vođe českih nacional- nih socialista, izrečen u carevinskom vi- jeću, prilikom debate o spoljašnjoj politici. Vođa českih nacionalnih socijalista poslanik g. Klofač držao je u bečkom parlamentu ovaj zna- čajan govor: Naša je politika postigla da se na Austriju okomi ne samo slovenski Balkan nego i cijela Evropa. Izolacija je potpuna, samo se na nju ne može primjenuti riječ ,splendidna“. Naravno Skadar nije u crnogorskim rukama, on će pripa- dati kraju, o kom već danas znamo da je poli- tičko čudovište, i Ugarska je dobila na Dunavu jedan ribarski otočić. Što se tiče ispražajivanja Skadra, moga samo Bečlije u to vjerovati, da je Crna Gora popustila austrijskoj diplomaciji. Ako je ikome popustila to je onda Rasiji i Italiji. U Austriji vide vrhunac državničke mudrosti u tom, da se pritiskuju slovenski narodii da se Austrija pred inostranstvom prikaže kao njemačka država. Sumnjiče se Sloveni Austrije veleizdajom. Narodi vole jednu državu onoliko, koliko i ona njih. Ni manje, ni više Grof Štirk nije se ničim pobrinao, da u Čes- koj nastupe normalni odnošaji, nego je ostenta- tivno podupirao njemačke nacionalce u isisavanju. Česki narod neće nikad kapitulirati pred jednom terorističkom politikom. Može li dižavna uprava duže ravnodušno gledati, kako će financijska ka- tastrofa a Českoj katastrofalno djelovati i na dr- žavu i za sobom povući poraz kredita i državne rente. Ako država ne učini svoju dužnost, onda će to česka delegacija smatrati neprijateljskim po- stupkom vlade prama českom narodu i mi ćemo se, razumije se, oprijeti svim potrebama države, kao što je ona zauzela stanovište prema potre- bama kraljevine Česke, O panslavizmu se samo zato govori, da se prikrije njemačka iredenta. Kad ne bi u nas odlučivali interesi germanstva, vatikana i klerikalstva, balkanski bi se Sloveni pomoću naše diplomacije oslobodili ispod turskog jarma. Nije se bilo kadro razumjeti, da pobjedo- nosni marševi srpskih i bugarskih generala pred- stavljaju nastavak marševa princa Eugena, da se u dvadesetom vijeku n« može dulje Azija držati u Evropi, da se radilo o borbi Evrope s Azijom, o borbi napretka s reakcijom, za oslobođenje naj- manjih čovječjih prava, za višu kulturu i napre- dak, i to sve dakako sa finaucijskim i privre- dnim konsekvencijama. Njemačka je istisnula Austriju iz Srbije i balkanskih zemalja, naša je izvanja politika svr- ši'a bankrotom. Tako svršavo politika neprirod- nih saveza i nedopuštenih ljubakanja. O kakom programu balkanske politike nije se ništa čulo, & zato se čulo o neprestanom zveckanju sablje. Zaludu se pitalo : Zašto? , Hoćemo da se tučemo!“ 'To je bilo sve, što se moglo iskreno reći. Moralo se umjetnički fabrikovati ratno raspoloženje, pa zato je dvorski savjetnik Kanija širio najstraš- nije laži iz presbiroa ministarstva spolnjih poslova. Stoga je garda bečke štampe, koja je pustila da joj se misli komanduju iz spolnj«g ministarstva, čitave mjesece urlala: ,rat“, da opije narod, i da mu oduzme sposobnost, da uzmogne razlikovati istinu od laži. Danas se mora pred cijelom Evro- pom koastatovati, da su ta sva ratna objavljiva» nja bila jedna obična, naračena, mehanička pre- vara. Časno i nepodmitljivo javno mišljaije bilo je protiv hazardne pustolovne ratne politike i to ne sfmo kod Čeha ili Južnih Slavena, nego i Gosp. Kanija je samo jedan eksponenat ma- džarske politike, Važno je, da je na čelu literar- nog biroa jedan pramađar i da su sva uplivnija mjesta u ministarstvu spoljnjih poslova zaposjeli Mađari. Svuda se tamo uvažavaju mađarski na- zori, Šta je Kanija gonio, to je tek jedna mala sličica onoga, kako se ispoljava mađarski upliv u spoljnoj politici i ako bi mi n Austriji trebali da imamo posve druge interese u izvanjskoj po- litici. Također se sumnja protiv Rusije rafinirano raspirivala, jer nije u interesu Mađara zbliženje izmeđa Austrije i Rusije. Pa ipak se na posve- ćenim mjestima moralo tačno znati, da je svaki konflikt s Rusijom isključen i da su koncentra- _ eije ruskih trupa uslijedile iz potpuno drugih uzroka, nego li protiv Austrije. Ugarski nam je upliv etuđio i Rumuniju pošto nam je već ranije odalečio balkanske Slovene. Ugarski nam je upliv pomračio ispravan pogled na pitanje srpske luke u Draču, koji bi za nas bio direktna veza sa Balkanom preko Trsta. Kad se podigne glas de- mokratske štampe, vlada joj smjesta navještava rat. Samo je šutnja demokratije kriva, da su smjela za Austriju i u ime Austrije govoriti razna pisanja, hranjena iz vladinih jasala, pisanja, koja sada gospodinu pl. Kaniji daju svjedodžbu mo- rala. Treba se sjetiti Prohaskine afere! Da nije Srbija bila puna takta i da je objelodanila cijelu aferu, to bi za našu diplomaciju bila bruka pred cijelom Evropom. Tada bi se istom pokazalo, ka- kvu je ulogu igrao Prohaska, ko je uopće mogao zadovoljštinu tražiti mi ili Srbi. Tada ste se obo- rili ma me kad sam rekao istinu u parlamenta. Ja sam u Kumanovu vidio Prohaskina pisma; ja znam šta se sve tamo radilo. Nijesmo htjeli Austrije kompromitovati i mi smo šutjeli. Nije bolje bilo ni sa aferom franjevca Palića. Napokon sjetite se toga, šta se sve nije lagalo prije i po- slije pada Skadra o Esad-paši koji je danas pro- glašavan izdajnikom a sjutra junakom i čojko- vićem. Hoće li se sad, kad je laži udaren žig na čelo u toj cijeloj hajki zastiđeti razni Bjelohlaveci Jeržabeci koji su sve te laži na skupštinama po- navljali i koji su bečko stanovništvo doveli go- tovo do ludila i bijesa. Svakako je ta okolnost, da je gospodin pl. Kanija mjesecima vukao za nos upravo Beč, žalosna svjedodžba za bečku inteligencija i za moć prosuđivanja bečkoga sta- novništva. Govorim samo ono, što znam i što mogu dokazati, Službeni organ kršć., socijalne stranke ,Rajhspost“* odaslao je odmah, čim je iskrsnuo rat na Balkanu, jednog ratnog dopisnika na bugarsko-tursko bojište. "Taj je čovjek stekao guušanje cijele Evrope zbog svojih lažnih izvje- štaja koje je slao ,Rajhspostu“. Za njega je dokazano da je lažac i varalica i to sa strane engleskih a i bugarskih novinara pa i sa strane bugarske uprave štampe. On uopće nije ni bio na mjestima, koje je mavodio. Taki Li jedan gospodin na svakom drugom mjestu bio nemoguć, samo u Austriji takova jedna prošlost očito pruža dokaz osposobljenja za naročite mi- sije, jer je on za vrijemo austro-crnogorske na- petosti bio poslan u Dalmaciju, da otud sprema ratničko raspoloženje protiv Crne Gore. Ja sam ustanovio da je on to činio direktno po nalogu vlade i da je od vlade dobio nečuvene povlastice za izvještaje, koje je slao ,Rajhspostu“., Sjedio je na ratnoj lađi ,Metković“ i svoje je depeše slao ,Rajhspostu“ pomoću radiotelegrafskog apa- rata, koji se nalazio na toj ratnoj lađi i to bes- platno kao državne depeše. I da ne bi njegova okolina mogla reći, da nema na ratnoj lađi ništa da traži, unešen je u listu kao o. i k, apotekarski ik. — Poslanik Klofač traži prešno od vlade, da ovaj slučaj razjasni. — Samo jedan most vodi na Balkan, a to je zadovoljstvo Slo: vena u ovoj državi. Prije svega mora se napokon čuti, kako stoji s novim +egovačkim ugovoiima, koji se imaju sklopiti s balkanskim državama. Izleti dr. Vajskirhnera u Beograd i Sofiju nemaju nikakova smišla, ako se no će da mijenja naša balkanska politika. Preliminarni mir. O roku kada će biti potpisan preliminarni mir _još se ne može sa sigurnosti govoriti. Engleska sa svoje strane požuruje potpisanje. Sir Edward Grey je mišljenja, da mir mora biti zaključen bez obzira na želje Srbije i Grčke. _— U zajedničkoj sjednici delegata balkanskih država i Turske, dalo se Nizami paši osiguranje, da nijedan od balkanskih saveznika nema nakane predlagati ostale modifikacije mirovnim prelimi- narima, držeći u obzgiru one, koje su već dane Ova izjava smatra se važnim korakom prama spo- rižumau, jer su se turski delegati bojali, da bi balk. saveznici mogli stavljati još daljnje modifi- kacij VATSKA ii. ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA izdavatelj i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 22. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA POJEDINI 8ROJ ZAPADA 20. PRA, PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- $. Edward Grey požuruje. Sir Edward Grey primio je u utorak 27. ov. mj. prije podne pojedince šefove mirovnih misija balkanskih država. Svaki je kod njega os- tao četvrt sata. Šefu srpske mirovne misije, Novakoviću, rekao je Grey da ako delegati nijesu spremni potpisati mirovni ugovor onakav, kakav on jest, ne' mogu očekivati nikakovog drugačijeg ugovora. To je zaključak poklisarske reunije, koja je uvidjela, da pregovori, koji su se vodili čitavu sedmicu nijesu doveli do nikakvog rezultata. No- vaković je izjavio, da je ovom izjavom Sir Ed- warda Greya položaj ee promijenjen; on će počekati odgovor svoje vlade. Šetu bugarske misije Danevu izjavio je Sir Edward Grey, da mirovni delegati moraju odmah potpisati ugovor o miru, bez obzira na to, jesa li oni tome skloni ili nijesu. Danev je izjavio, da je pripravan potpisati mir odmah. Jednaku izjavu dao je sir Edward Grey šefu grčke mirovne misije. Šefu turske mirovne misije dao je Sir Edward Grey jednaku izjavu, kao i šefovima misija bal- kanskih saveznika. Šef turske misije odgovorio je, da je spreman potpisati mirovne preliminare. Srpsko-bugarski spor. Donosimo ovdje brojeve, koji će najbolje predočiti našim čitaocima gledište jedne i druge stranke, te ujedno obrazložiti srpsko stanovište u pitanju podjele osvojenih teritorija : Bugarska je u ratu osvojila.teritorija 59.000 km*, Srbija 60.000 km?, Crna Gora 5.000 km#, Grčka (bez otoka) 30.000 km*. U smislu bugarskih aspiracija pripalo bi Bu- garskoj 87.000 km?, Srbiji 26.000 km*?, Crnoj Gori 7.000 km?, Grčkoj 21.000 km?, ako se izuzme Albanija sa 26.000 km?. Po bugarskoj podjeli bila bi poslije rata Bu- garska velika 183.000 km?, Srbija 75.000 km?, Crna Gora 16.000 km?, Grčka 76.000 km?. Po srpsko-grčkoj podjeli iznosila bi iN 157.000 km3, Srbija 83.000 km?, Grčka 92.000 km?, Crna Gora 16.000 km?. U tom slačaju bi Bugarska imala 6,600.000, Srbija 4,100.000, Grčka 3,500.000 i Crna Gora 500.000 stanovnika. Prije rata je veličina teritorija srazmjerno prema Bugarskoj iznosila: za Srbiju 50%, za Crnu Goru 9%, za Grčku 67%, a sad bi, prema bugarskoj podjeli, prema Bugarskoj iznosila veli- čina teritorija: Srbije 41%, Crne Gore 9% i Grčke 40%. Srazmjer stanovništva, koji je prije rata isnosio prema Bugarskoj: za Srbiju 70%, za Grčku 60%, iznosio bi po srpsko-grčkoj podjeli: za Srbiju 68%, za Crnu Goru 7%, za Grčku 53%. Prije rata je teritorij Srbije, Grčke i Crne Gore prema Bugarskoj iznosio 126.6%, a poslije ratu iznosio bi ovaj teritorij, po bugarskoj podjeli, samo 90% tako, da bi Srbija, Grčka i Crna Gora zajedno imale za 1(P/y manje teritorija od same Bu- garske! A po srpskoj podjeli iznosio bi teritorij Sr- bije, Grčke i Crne Gore prema Bugarskoj 125%, a stanovništvo, koje je prije iznosilo 126%, 128%. Prema srpskoj podjeli dobila bi Bugarska 10.000 km? manje teritorija, nego što je označeno u ugovoru i to na korist Srbije, ali za to bi do- bila 17.000 km? teritorija više u Traciji, čime se u ugovoru nije računalo, dok se u ugovoru raču- nalo, da će Srbija dobiti Albaniju. U ovom slučaju ostao bi srazmjer, između save- znika jednak i ravnoteža se ne bi promijenila, jer bi i sad Bugarska bila skoro dvaput veća od Srbije. Bugarska je za vrijeme rata mobilisirala 450.000, Svbija 402.000, Crna Gora 45.000 i Grčka 150.000 vojnika. Rat je koštao — ako se računa po pot kruna dnevno za po vojnika kroz 200 dana i za svakog palog ili onesposobljenog borca, kojih je Bugarska imala 40,000, Srbija 21.000, Crna Gora 8.000 i Grčka 6.000 po 15.000 kruna — Bugarsku 1 milijardu i 60 milijuna, Srbiju 717,000,000, Crnu Goru 165 mjlijuna i Gičku 340,000,000. Prema bugarskoj podjeli teri- torija, koštao bi prema tome 1 km? dobivenog teritorija: Bugarsku 12.000, Srbiju 27.000, Cruu Goru 23.000, Grčku 30.000 kruna! Prema srpsko- grčkoj podjeli bi pak koštao svaki km? Bogarska 17.000, Srbiju 20.000, Crnu Goru 25,700 i Grčku 14.000 kruna tako, da bi i prema srpskoj podjeli najskuplje plaćale dobivene nove teritorije Srbija i Crna Gora! Ovi brojevi najjasnije opravdavaju srpsko- grčko gledište o podjeli osvojenih teritorija i ovi će služiti kao podloga ža opravdavanje srpskih zahtjeva pred Bugarskom i pred svijetom. Na sudbonosno) prekretnici. »Samouprava“, organ srpske vlade, pod gor- njin naslovom piše, da tost između sa- veznika počinje ozbiljno uzncinirivati sve iskrene prijatelje balkanske Srbi iskrenim uva- sa i a