woeoo (ZLAZI SVAKE SUBOTE. Gneno CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE- -; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. + Dubrovnik, 7. juna 1913. . * Kamo tražite špijune? Dubrovnik, 6. juna. Afera Redla već je svakome poznata, O pjoj pišu još uvijek sve novine, na sve strane svijeta, i s dana pa dan saznaje se sve više detalja. Velikim interesova- njem svak prati ovu af:ru koja je po- budila veliku sensaciju, a mi joj obračamo osobitu pažnju. Prostor našega lista ne dopušta nam da. cijelu stvar iznesemo i ii mo do u tančine, pa ćemo je stoga i našim či- taocima prikazati što kraće moguće. Štabni pukovnik Redl već od nekoliko godina bavio se špijunažom. On je špiju- nisao na korist Rusije. Po položaju, dos- tojanstvu i pouzdanosti koju je uživao u visokim i najvišim vojnim krugovima, pukovnik Redl bijaše u stanju da bude upućen u sve tajne vojne planove i da ih dobro zna. Oa je radio u korist Rusije. Rusiji je izdao planove monarhije, a kako je bio i pouzdanik Berlina, to je odavao i njemačke vojne osnove, isto Rusiji. Pukovnik Redl nije u izvjesnu mo- mentu prodao neki plan, nego je špiju- nažu vodio sistematski punijeh petnaest godina. Po tome izgleda da je radio u potpunoj ltajnosti. Planove je prodavao za vrlo skupe novce, trošio je godišnje koju stotinu hiljada, a ostavio je za so- bom imetak od kakva dva milijuna kruna, Izdala ga je jedna poštanska nov- čana pošiljka. Pukovnik Redl bio je po- zvan od svojih staliških kolega, bijaše mu ponuđen revolver, i on je, ostavši sam u sobi, počinio samoubojstvo. Sad se vode istrage, a resultati nam donose svakog dana sve više zanimivih potankosti. + * * To je najglavnije i najkraće o čitavoj ovoj aferi. Razumljivo je da je događaj proizveo u vojnim krugovima pravu konsternaciju. Ova će afera ostaviti za sobom znatne posljedice, a osim moralne strane, ona je donijela gubitak od mnogo i mnogo mi- lijuna kruna. Austrijske novine pišu ra- zumljivim ogorčenjem o ovoj stvari i od- lučno bacaju krivicu na više strana, dok ponajvećma udaraju na sistem. Stvar je više zamašita značenja, a najzoačnije je to, da je špijunažu vodio čovjek iz naj- viših vojnih krugova i čovjek neograni čenog pouzdanja i povjerljivosti. Dosta je to, pa da pobudi toliku sensaciju, to- liku deprimaciju i takvu opštu zaintere- sovanost. * x # Mi bijednici, mi Hrvati i Srbi koji živimo na jugu monarhije i koji u očima izvjesnih krugova izgledamo uvijek samo veleizdajnici, samo špijuni i slično, mo- žemo i hoćemo da učinimo neke reflek- sije u pogledu ove afere, i da na izvje- sne krugove postavimo par jednostavnih, prostih, ali logičnih pitanja. 'To što austrijska štampa viče na sis- tem i upozoruje da su to sve pošljedice sistema, istinu &emo priznati, i mi se pot- puno slažemo s njome, Ali austrijska štampa prećutava jednu vrlo važnu činje- nicu, a to da je pukovnik Redl Nijemac. Da je po nesreći bio Slaven, ili još gore, južni Slaven, austrijska bi štampa u druge diple udarila, drugu bi pjosmu zapjevala, pjesmu srdžbe i mržnje na nas, i tražila bi da nas svijeh povješaju. Bečka bi štampa vikala: ima još Redla, ima ih; nije jedan, nije sam, nego ih je nekoliko milijuna, Bečka štampa ne bi bila zado- voljna da mu se, ili, da im se pruži re volver da počine časno-nečasno samouw- bojstvo, negu bi se drčala: na vješala! na vješala! oganj! Y Da, tako bi to bilo. To oni valjda i osjećaju, ta gospoda koja imaju patent, svojim pisanjem, mistificiranja javnoga mijenja; da, osjećaju, ali pri nepredviđe- nom momentu kad i njih može da oblije crvenilo lica, ćute, &ute i ćute. ' Mi naprotiv nijesmo taki, nijesmo tako zagrižljivi, toliko nepravedni niti zadojeni tolikom mržnjom. Mi mirno i trezveno rezonujemo i u ovom Ova žalosna afera nuka nas da se sjetimo mnogih stvari, da promislimo kako se s nama postupa, te da, kao i bečka štampa (ona samo u ovom slučaju a mi smo uvijek!) bacimo pogled na sis- tem. Priznaće nam gospoda u Beču da mi imamo na to najviše prava. A evo i razloga. Redl je špijunisao i izdavao tajne pu- nih petnaest godina. Niko to nije znao, on je radio svoj posao i, jaoh ga se ne- kome da je posumnjao i u kojeg Nijemca da je špijun, da je veleizdajnik. Kroz to = vrijeme kod nas se dizale veleizdajničke parnice: u Zagrebu, po Bosni, Friedjun- gov proces, istrage, premetačine, suđenja, zatvaranja po Dalmaciji i svim krajevima gdie živi naš narod. Pa ipak, skupivši sve zajedno, nije se našlo ni špijuna ni veleizdajnika, Uprkos svemu tome, mi smo bili u očima bečke gospode sve to: i špijuni, i veleizdajnici, Ne samo to. Dok je Redl mirno i spokojno špijunisao, kod nas se tražilo špijune, tražilo ih se, htjelo ih se naći. Između svih ostalih spomenu- ćemo jedan najskoriji slučaj, slučaj Bili- škova. To možemo kazati poslije presude. Bio je zatvoren i optužen, delegiralo se sud u Zadar, i na sudu je bio riješen, jer se dokaza nije moglo nači. Nevini i- zrazi, bezazlena kretnja nas dovodi do optuženičke klupe. Pak? Tražili ste, tra- žite špijune, ali ih ne nalazite, dok se je Itedl našao, i konstatovalo se da jest i u. sa više dokaza nego li je i potrebno bilo, Ovo sa fakta kojijem ne nadodavamo niti riječi, jer ona mnogo govore. Mislimo da će nam se sada priznati pravo da za- pitamo: Kamo tražite, špijune? Kamo ih tražite, a gdje ih nalazite?! Odgovor Srpske Akademije Nauka na izjavu Bugarske Akademije. Povodom izjave Bugarske Akademije Nauka, upućene drugim Akademijama o Maćedoniji, Srp- ska Akademija, na sastanku svom od 22. maja ove godine donijela je odluku da se kao odgovor uputi Akademijama ova izjava: »Bugarska Akademija Nauka uputila je svima slovenskim akademijama jednu deklaraciju, kojom protestuje protivu radnje srpskih političkih i vojničkih vlasti u Maćedoniji. Ona optužuje te vlasti da ne poštuju nacionalne osjećaje Maće- ' donskih Slovena, koji su, po.njenu .nišljenju, čisti i neosporni Bugari, i u isto vrijemo napada na Srpsku. Vladu zbog njena držanja u pitanju o političkoj budućnosti zapadne Maćedonije, Srpska Kraljevska Akademija ne može osta- viti ovu deklaraciju beg odgovora. Ona nema namjeru da, po primjeru Bugarske Akademije, brani više ili manje naučnim razlozima. političke tendencije svoje Vlade, i da u ovom trenutku političkih nesuglasica između Srbije i Bugarske otvara & Bugarskom Akademijom jednu naučnu diskusiju, koja bi sad manje no ikad mogla biti objektivna. Ali Srpska Kraljevska Akademija, ostajući strogo na naučnom gledištu, i imajući na uma samo interese onog Saveza koji je u po- sljednje vrijeme stvoren između Slovenskih Aka. demija, ne moše a da ne protestuje protiv poku- šaja Bugarske Akademije da taj savea, odmah na prvom koraka, uvuče u respravljanje / političkih pitanja. Da je Bugarska Akademija predložila ostalim Slovenskim Akademijama da se u Maćedoniji organizuju zajednička naučna istraživanja, koja bi bea' ikakve političko tendencije, u čisto naučnom interesu, imala da prikupe materijal ga riješavanje o O . v nima, Srpska se Kraljevska Akademija ne bi NI X i sad, između pojedinih Slovenskih Država... Ovu. isi ino. ji Skrei Mažesii g. Ljubomir Stojanović sa ovim propratnim pismom : » Gospodine Sprovodeći vam pwiloženu izjava Srpske Kra- ljevske Akademije ne mogu propustiti a da ne ukažem — što ste, nema sumnje, i sami opazili, — kako je Bugarska Akademija malo vodila ra čuna o istini, kada tvrdi da sad u nauci nema kontroverze o etnografskim granicama bugarskim na zapadu, i da sva ozbiljno naučna djela pri- brajaju u Bugare stanovnike Maćedonije, gdje spadaja mjesta Kratovo, Kumanovo, Skoplje, Te- tovo, Kičevo, Struga, Debar, Ohrid, Bitolj, Prilip, Veles, Voden, Lerin i Kostur (od kojih neka nijesu u Maćedoniji, već u Staroj Srbiji) — kada i sama zna da ima i ozbiljnih naučnika i ozbiljno naučnih djela, koji to ne tvrde. Još je čudnije što se ona poziva na ll. svesku »Enciklopedije Slovenske Filologije“, da su u njoj stanovnici. gore pobrojanih mjesta pribrani u Bugare i na priloženoj etnografskoj karti tako označeni, — kad su b.š u toj-svesci na str. 4 i 152 govori kako je to pitanje sporno među Srbima i Bugarimu, niti su sva ta mjesta označena na karti kao bugarska. Isto tako je netačno da su u Prospektu Enciklopedije maćedonski dijalekti sta- vljeni kao bugarski, a i da je tako, to me bi. im ooosišt ništa značilo. U ostalom o mišljenja urednika Ericiklopedije (B. Jagića) da su maćedonski di-' jalekti prelazni srpsko-bugarski, ne može biti sumnje. Najmanje je tačno tvrđenje da se u nauci došlo do definitivnih rezultata da je po etnograf- skim jezičnim i istorijskim podacima zapadna Maćedonija bugarska oblast. Na protiv, ispitivanja i tog dijela Maćedonije, kao i ostalih, još su vrlo daleko od toga, da nam mogu dati ikakav defi- nitivan rezultat. A po onome što je poznato, i što se svakim danom sve više saznaje, nesumnjivo je, da je srpski elemenat u svima pravcima i i kulturno i etnografski i jezički toliko uticao na prvobitno slovensko stanovništvo u zapadnoj Ma- ćedoniji, da mu je dao svoju etnografsku boju. 'io je razultat.do kojega se sve više dolazi sve dubljim proučavanjem tog Slovenskog kraja, 1 stanje u kojem se današnje njegovo ispivanje na- i jeste u ispravljanja mnogih netačnih sudova koji su, zbog nedovoljnosti naučnog materijala, o njemu donešeni. . Kad bi Srpska Kraljevska Akademija htjela ulaziti u raspravljanje političke sudbine Maćedo- nije, morala bi protestovati protiv njena odvaja- nja od Srbije iz drugih državnih mnogo važnijih razloga nego što je etnografija. Princip narodnosti za razgraničavanje na Balkanu ističe se samo onda, kad treba nanijeti štete Srbiji i njenim granicama, i — da' ironija bude. veća — ističe se naročito od one države, na koju kad bi,se isti primijenio, nje bi nestalo sa lica. zemlje! Niko nije vodio računa o principu narodno- sti, kada je Austrija vršila aneksiju Bosne.i Her- govine, u kojim zemljama besporno žive Srbi, kao što i sad niko o tom principu ne vodi računa kad so Jegejsko primorje od Atosa do Enosa pridaje Bugarskoj, i ako tu ne žive Bugari, već, Turci i Grci. Ali kad treba dvostruko presjeći Srbiji jedini . mogući saobraćaj $ morem, Morava — Vardar, i kad je treba što dalje otisnuti i od Jadranskog mora, kuda bi se za nevolja mogla probiti, — onda se i sporno srpsko-bugarsko stanovništvo na jugu pridaje Bugarskoj, a mješovito srpsko-arba- naško stanovništvo na zapadu pridaje Albaniji! Oni krajevi oko Bijelog i Crnog Drina, koji bi po odlukama Londonske konferencije pripali Albaniji, bili bi osuđeni na ekonomsku propast, jer su prirodno tako odvojeni od primorske Alba- nije, da s njom nikakva saobraćaja nemaju, ali klipnsti i uzani pojas koji bi Bugari zauzeli u _ jugosapednoj Maćedoniji od Vardara do Ohrida, nema sa — Bugarsku — sem što većeg zahvala teritorija: — nikakva ni ekonomskog ni strategis- kog značaja; ali je tako dobro, jer se time Srbija i < $ ž ž : ž ? ii h i i i i da se Srbija, i poslije sjajnih po- bjeda, stavi u gori ekonomski položaj, nego što - je bile. prije. rata, jer je prije na jugu imala ;sa. susjeda jednu (privremenu) državu Tursku, a . sada bi imala četiri: Crnu Gora, Albaniju, Grčku. : i Bugarsku. Zanimiv članak svršetka - balkaa- skog rata piše G. Sergi u ,Vita Internazionsle“ o Slavenima. . Među inim veli se u tom članko, da je god. 1870. značila početek germanskog na- stupa. Sad se. pripsavlja. nastup Slavena u ev- i povijesti. Velik dogođaj, koji naznačuje početak tog nastupa je rat od 1854. sa opsjeda- stanja. E s narodima zapada i da imade mjesto u Fvropi kao što ga; imadu Gerinani ;i kao što se. zanj_ bore Latini. . Evropa osjeća ono, što će se dogoditi i kuša. da se opre. Ako slavenski nastup u Evropi do-' nese rat i pokolj uslijed narodnih rivaliteta, bit ćemo prvi, koji ćemo to pošaliti, piše Sergi; & i balkanskih ipak, kako se razabire iz ove dobe borba, čini se da budućnost pripravlja velike do- 'gođaje u životu naroda. Pošto je nastup Slavena neizbježiv, potreban je kompromis, koji će imati za temeljno načelo ravnopravnost naroda, pa ma . kako oni bili veliki i razgranjeni, načelo, koje se. može kodificirati i poštivati od svih država i u: svako vrijeme. Evropa, koja se približava spora zumima, ako pokušaji do sada nijesu baš bili: sretni, moći će s novim: i uspješnim inicijativama doći mirno do konačnih sporazuma, da se spriječe pogibli, koje ugrožaju mir. Lom u stranci prava. lju u 10 sati prijo podne. započelo je + vijećanje + radi raskola u stranci. Prama ,Hrvatskoj“ sjed- nica je tekla ovako: Vijeće je otvorio dr. Mile Starčević i pozvao sve prisutne, koji nijesu članovi vrhovne uprave stranke, da ostave dvoranu, jer da nemaju prava prisustvovati sjednici. Ujedno je zamolio dra.. Matka Laginju, da preuzine pretlejedničko mjesto, jer da on želi uči u debatu. Frankovci, koji su bili u većini, žestoko su debatirali, dokasujuć štatutom vrhovne uprave, da imadu,pravo učes- tvovati na sjednicama, i da imadu savjetujući glas. Na to se glasovalo o predlogu dia. Mile Starčevića i predlog je pao. Dr. Milo Starčević svile