i
i
'
i
\
:
:
i
i
masao (IZLAZI SVAKE SUBOTE. GveGo
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA/ DU
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
.; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-
Slavenstvo u borbi. |
Dubrovnik, 20. juna.
Krajem prošloga vijeka, jedan veliki
političar, nizajući razvitak istoričkih do-
gađaja i htijući predvidjeti razvoj doga-
đaja u budućnosti, kazao je jednu veliku
i značajnu izreku: da je dvadeseti vijek
vijek Slavenstva.
Kako se razvijalo prvo decenije na-
šega vijeka, svak je pomišljao, da je ve-
liki političar bio u velikoj zabludi kad
je izrekao gore navedene riječi. I doista,
nesretna vojna Rusije sa Japanom, koja
se odigrala, tako reći, u prvu zoru ovoga
vijeka, izgledaše kao prvi jaki udarac
Slavenstvu, udarac koji će da ima po
slavenstvo nedogledno teških posljedica.
Slavenstvo je u očima svijeta izgledalo
nešto veliko, kolosalno i: ogromno, ali
truhlo, gnjilo i slabo, što će da vreme-
nom propane. I sudbina je njegova iz-
gledala loša. Rusija razrovana i raskli-
mana, Poljaci u Njemačkoj približuju se
iščeznuću, a Srbi i Bugari u turskom
carstvu propadaju, još malo pa će he-
stati i pošljednji, — to je bila slika Sla-
venstva. A govoreći o Slavenstvu kao
rasi, nadodajmo i to, da životna energija
u borbi Čeha sa Nijemcima, Hrvata s
Madžarima dolazi do skrajnjeg iskušenja ;
Slaveni u ovoj monarhiji u neprestanoj
su borbi s Madžarima i Nijemcima: Česi
se bore za česki jezik, mi u Dalmaciji
još uvijek borimo se da jezik zemlje bude
jedini zvanični u svim uredima, a u Bo-
sni i Hercegovini jezično je pitanje pa
dnevnome redu.
*
Slavenstvo u borbi nije malaksalo.
Događaji posljednjih dana dokazuju nam,
da slavenstvu nije suđeno da izgine, da
je to rasa živa, jaka, čvrsta, puna ener-
gije i kvaliteta da živi i napreduje. To
je rasa koja se je suprotstavila German-
stvu, a čiji je sukob predvidio neminov-
nim, tu skoro, njemački državni kancelar.
Slavenstvo u borbi ustraje. Svi gro-
movi te udarahu u ovo ogromno rasno
stablo, izgubiše se u zemlji, a da korijen
nije bio nimalo povrijeđen. Sve grane u
koje strijele i munje udarahu i kršahu
ih, izbile su novim, mladim, svježim mla-
dicama koje se razvijaju, već zelene i
buje; na njima je cvijet procvao, pa su
već i ploda dale.
Slavenstvo u borbi napreduje. Eno
Srba i Bugara, oto balkansko-turskoga
rata, Pobjeda za pobjedom, oslobodiše
braću koja bijahu gnječena i sagnječena
do očajanja, dadoše im slobodu da se
razvijaju i napreduju.
Pobjede balkanskih Slavena znatno
podigoše cijenu Slavenstvu. One su u ne-
kome pobuđivale divljenje, u nekome
srdžbu, a one su bile najbliži povod nje-
mačkom državnom kancelaru da nagovi-
jesti sukob Slavenstva sa Germanstvom,
i upozori na oprez i spremnost.
Sada kad smo svi strepili, da radi
raznih i svakovrsnih zadjevica, ne dođe
do rata između brata i brata, javlja se
ruski car, koji sa svojim telegramom u
ime slavenstva zaustavlja kainsku borbu
na Balkanu. Eto koliko snage ima da.
nas riječ — Slavenstvo.
4
Naravno je, da Nijemstvu ne miriše
ovo jačanje i napredovanje slavenstva.
Dosta je čitati njemačke novine prilikom
telegrama ruskoga cara, pa da se vidi
koliko i kako ih peče. Oni se stavljaju
na stajalište, da je ruski car uputio sta-
zom panslavizma, koje je njima inače
veliko strašilo, Njima izgleda strašan gri-
jeh, ako se jedan slavenski vladar obraća
dvojici slavenskih vladara u ime slaven-
stva.
CRVENA #
Dubrovnik, 21. juna 1913.
Balkanski je rat jedno slavensko djelo,
kaže petrogradsko Novoje Vremja; tu se,
kaže isti list, nije borio Srbin, Bugar i
Grk protiv Turčina, nego se je slavenstvo
borilo protiv svoga jakoga neprijatelja,
mnogo jačega od Turčina.
I Slavenstvo u našoj monarhiji imalo
je ovih dana velik uspjeh, Austrijski par-
lamenat nije čestitao jubilej njemačkom
caru, jer su to zapriječili slavenski za-
izdavatelj | odgovorni
To je vrlo karakteristično, jer
uje da austrijski parlamenat nije
čki. To se ne bi bilo moglo dogo-
Mtad koju godinu, a danas eto je-
ivi su se Slaveni našli složni, pa i
pi, da parlamenat ne proslavi jubi-
njemačkog cara. Ovaj je događaj silno
njo Nijemce. Njemačke novine, ovih
koro i ne pišu o drugome, nego
žnom aktu slavenskih zastup-
Ljeti ih svaki slavenski aspjeh!!
GOVOT Nr.
Slavna kućo! Ima blizu dvadeset godina da
se raspravlja pitanje o uređenju državnih finan-
cija u Austriji, kako bi se naime imalo osigurati
ravnovjesje među troškovima i prihodima, i kako
bi se imala stvoriti nova vrela prihoda za sveđ
rastuće troškove.
Ali o tome se mnogo govorilo, a učinilo se
nije ništa, već se samo trošilo i trošilo, prosto
rasipalo novaca, u najluđe svrhe, dok napokon
nije došla voda do grla. Danas je država tako-
vom nerazumnom upravom dovedena na rub
bankrota te se sad traži od parlamenta da je
pošto poto spasi, t. j. da uvede nove poreze i
da povisi stare. I to se traži baš u času, kad je
u Austriji zavladala takova skupoća živeža, da
se milioni ljudi faktično bore s gladom.
Žalosna je u istinu slika koju u ovaj čas
pruža privredno stanje ove države i njezinih na-
roda. Dok su sve druge evropske države ovih
zadnjih godina popravile svoje financije, Austrij-
ske su svaki dan u to gorem stanju. Dok su
Italija, Rusija pa i male balkanske države platile
dugova, izvršile investicija i nakupile prištednja,
koie se broje na milijarde, Austrija je napravila
milijarde novih dugova, a korisne investicije je
skinula s dnevnoga reda. Čuli smo da je ovih
zadnjih desetak godina Austrija imala s dana na
dan svaki dan po jedan milion kruna deficita.
Upadajuć svake godine u stotine miliona nova
duga, napokon je spala na to da više ne može
da nađe ni vjeresije. Posljednji zajam sklopljen
je u Americi uz takove uvjete da su pariške
burzovne novine mogle pisati: Od sad unaprijed
Austriji se može udužiti jedino uz uvjete, uz koje
se daje vjeresija Kini, a to znači gore nego li
Turskoj.
Austrijske državne blagajne iscrpile su sve
rezerve i danas su tako prazne, da nema novaca,
kako se čuje, ni za gradnju jedne proste pučke
škole, i to, znajte, jedne njemačke škole u Trstu.
Privredno je stanje naroda jednako žalosno. Tr-
govini su zatvorena vrata na istok, inductrija je
zapela, stotina hiljada ljudi ne može da nađe
zarade, a oni koji je nalaze, dobivaju najniže
nadnice u Kuropi, koji nepozna takove bijede,
toliko raširene nevolje, kao što je nevolja koja
vlada u radničkom svijetu Šleske, Moravske,
Češke, Galicije, pa i ovoga carskoga Beča.
Dodajte k tomu nesnosnu skupoću živeža,
najveću u Europi, pa ćete dobiti sliku države, u
kojoj ima najmanje novaca, a kojoj čovjek treba
najviše novaca da se najede — sliku države, koja
je prema privrednoj snazi svojih državljana naj-
zaduženija na svijetu, a u kojoj su narodi najviše
zaostali u svakom pogledu. Ova crna slika, koja
mje nipošto pretjerana, najžešća je osuda oligar-
hijskog sistema, koji so ne vlada s narodom i za
narod, već se protiv volje naroda i bez kontrole
parlamenta bacaju milijarde pučkoga novca u
neplodne i suvišne troškove, ne pitajuć odakle će
se novac uzeti, i ne misleć dokle ovakova uprava
mora da dovede državu.
Sada, kada se već ne može dalje, sad je si-
stemu potrebit glas parlamenta, koji treba da
pred osiromašenim i iscrpljenim narodima primi
na sebe mržnju novih oporezovanja. Zato se naj-
više i drži parlamenat. Ali ovo bi morao biti čas
da parlamenat, Ali ovo bi morao biti čas da
parlamenat napokon obračuna sa sredovječnim
sistemom. Nijedne pare novih poreza ne bi imao
da odobri, dok i u ovoj državi ne pobjedi načelo
da se narodni novci ne smiju trošiti bez pret-
hodnog odobrenja narodnih predstavnika.
Na žalost ovaj parlamenat boluje od teške,
naizlječive organske bolesti, pa mu zato fali snaga
da izvojšti svoje prvo i najveće pravo. Čut će
se, obični ogorčeni, energični prosvjedi, ali ćo
sistom ostati isti; oni koji su dosad bacali novce,
bacat će ih bezbrižno unaprijed, ne misleć odakle
će ih uzimati, Tako ćemo se pored, novih poreza
domalo opet naći pred istom situacijom kao što
je današnja. Nad ovom perepektivom imale bi se
(izrečen u sjednici parlamenta dne 12. ov. mj.).
ipak dobro zamisliti sve stranke prije nego li
privatnom životu rasipniku se postavi
škrbnik ? tako se sačuva njega i obitelj propasti.
U državnom životu Austrije rasipnost je pravilo
vladanja, i nema nijednoga faktora u državnom
organizihu koji bi joj mogao stati na put. Mi
gledamo trku k ponoru, kod koje se neodgovorni
natječu, koji će više potrošiti državnoga novca,
dok odgovorni ministri moraju da šute, a parla-
menat u svojoj nemoći sve pušta.
Posljedice ovakoga državnog gospodarstva
osjećaju jednako svi narodi ove monarhije. Maleni,
potlačeni narodi, osobito mi Hrvati i Srbi, osje-
Gamo uz to najteže i politička progonstva ovoga
sistema, pa zato imamo dvostruki razlog da si-
stemu uskratimo svaku potporu,
Zato nam vlastodršci kažu da smo neprijatelji
ove države, ali će povjest dokazati da su najveći
neprijatelji ove države bili njezini upravnici, oni
koji naš narod i druge narode na tolike muke
stavljaja. Iskreno govorim, mi uopće ne vidimo
ovdje države u evropskom smislu riječi.
Mi Hrvati i Srbi u ovoj monarhiji osjećamo
samo grubu sila koja nas progoni i gazi. Mjesto
brige, koju svaka iaoderna država pokazuje za
svoj narod, mi osjećamo samo mržnju jednog ne-
prijateljskog sistema, kojemu smo krivi — zato
što smo i
Nijedan narod u Evropi nije tako pocjepan
kao što je naš narod pocijepala ova monarhija, u
kojoj, pored jednoga vladara, imamo tri ili četiri
državne vlade nad sobom. Nijedan marod nije
ovako umjetno podijeljen, ovako zapušten, ovako
iarabljivan, ovako progonjen kao što mi. Između
svih evropskih naroda Hrvati i Srbi austro-ugarski
podanici, imaju maximum titularnih kraljevina,
maximum sabora koji su normalno zatvoreni,
maximum analfabeta, maximum emigracije, maxi-
mum malarije, maximum deteltiva, maximum
političkih procesa osnovanih na laži — i mini-
mum političkih i ljudskih prava.
Ovo su činjenice koje govore jače od najteže
optužbe. Ne ću dirati u ljute rane mojeg užeg
zavičaja, nesretne Dalmacije, za koje ovdje nema
shvatanja ni sućati.
Spomenut ću samo, jer moram, jednu tešku,
najnoviju nepravdu njoj nanešenu. To je opća
mobilizacija koja je faktično bila provedena u
našoj zemlji još svršetkom lanjske godine. Već
sedam mjeseci stoje pod oružjem svi dalmatinski
rezervisti. "Tek sada puštaju se kući mornari, do-
čim većina drugih vojnika ostaju i nadalje pod
puškom, ne zna se zašto ni do kada. Siromašnoj
zemlji, koja je već toliko oslabila uslijed emigra-
cije, nanešena je neprocjenjiva šteta, tim 'što su
joj za više od pola godine bile odnesene sve
najbolje radne snage, koje su joj bilo preostale.
Veliki broj zanatlija, obrtnika, trgovaca posve je
propao, a vinogradi su u najk'itičnije vrijeme,
kad ih treba braniti od peronospore, ostali posve
zapušteni. Maoštvo đaka je izgubilo školsku go-
dinu, a veliki dio pučkih škola je od početka
godine zatvoren, jer i učitelji moraju da nose
pušku. Ne ću ovdje da istražujem, je li uopće
bila potrebita mobilizacija. Ali sve da je ta mjera
bila i opravdana, ne može se opravdati, kako se
s ovom prilikom postupalo s Dalmatincima. I iz
drugih zemalja države su rezerve, sli u mnogo
manjem broju. Ovdje u Beču, na primjer, nije
se ni osjetila mobilizacija, Kod nas su naprotiv
sve pozvali pod oružje, i zadnje ruzrede naknadne
pričuve, i jedince sinove, i jedine hranitelje obi-
telji. Nije ae podijelio teret razmjerno među sve
zemlje, kao što se moglo i moralo učiniti, već
se našoj, teško iskušanoj zemlji, naprtio i ovaj
najteži teret.
Kroz vrijeme ove krize dalmatinski vojni
obveznici ne samo što materijalno stradaju, već
su izloženi i neopisivim tjelesnim patnjama i mo-
ralnim poniženjima. O tome se opširno i potanko
govori u interpelaciji, koju je onomadne naš klub
upravio ministru za zemaljsku obranu. Mi čekamo,
ATSNA
ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
ARSETE. Godina XXII. — Broj 26. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA
POJEDINI SRO) ZAPADA 20 PMRA.
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI
kako će g. ministar opravdati to nečuveno mu-
čenje naših vojnika, na kojima su mnogobrojni
mrzitelji našega naroda htjeli da ovom prilikom
iskale svoj bijes — kako će on to opravdati sa
gledišta interesa ove države, za koju bi i naši
vojnici imali da liju svoju krv.
Nije se čuditi u ostalom tome bjesnilu malih
austrijsko-njemačkih silnika protiv svega što je
jugoslavensko, kad je upravitelj germanske po-
litike Jagow mogao da otvoreno reče, kako je
zadaća Austrije da suzbija Južne Slovene, a da
nitko se u Beču nije našao da pobije tu tvrdnju,
koja sadrži otvoreno navještenje rata monarhije
milionima vlastitih državljana.
Ne samo što u mjerodavnim krugovima au-
strijskim nitko ne suzbija tu politiku građanskoga
rata, što se Austriji diktira iz Berlina, već mi
možemo čitati svaki dan kako se u novinama, u
broširama, u sastavcima i na političkim gozbama
otvoreno propaguje u Austriji ideja njemačko-
mađarsko-rumunjskoga saveza proti Slovenima pa
čak i misao saveza od Nord-
Kapa do Adrije, koji bi imao da uguši Jugoslo-
venstvo, koje se označuje neprijateljem monarhije.
Tako javno govore njemački novinari i parlamen-
tarci. A da to isto misle vlastodršci u ovoj mo-
narhiji, moramo zaključiti po načinu kako vlade
ove monarhije postupaju protiv našeg naroda.
Apsolutizam u Hrvatskoj, vojnička diktatura
u Bosni, u Dalmaciji, mučenje naših vojnika,
hapšenje i proganjanje nevinih ljudi, raspuštenje
općina, otvaranje listova na pošti, raspuštenje
društava, preventivna cenzura novina, zabrana
svakog očitovanja misli, policajska tiranija i špi-
junski režim koji donapokon i srak čini otrovnim
— to su već otvorena obilježja ratnoga stanja
koje vlada na juga monarhije.
Ratna stranka, koja je po što po to htjela
ds ima svoj rat, zadovoljena je. Kad nije išlo ni
protiv Rasije, ni protiv Srbije, ni protiv kralja
Nikole, ni protiv Esad-paše — uspjelo je provesti
rat protiv Dalmacije i ostaloga Juga. Samo što
u ovom ratu nemamo dvije ratujuće stranke, već
samo jednu, a to je gruba sila pogubnog sistema,
koja se oborila na goloruke ,podanike“, čija je
krivnja samo jedna: da sa im Srbi i Crnogorci
rođena braća.
U ovaj rat potrošila se već jedna milijarda,
radi koje se danas hitno traže novi porezi. Svi
ljudi zdrave pameti uvidjaju da je vrhunac bez-
umlja ovo što se sada radi na Jugu. Monarhiji
je ovo mahnitanje na Jugu nanijelo ogromnu
materijalnu štetu. Ali to nije najgore. Isto kao
u slučaju Redla, moralna šteta je i ovdje mnogo
veća i mnogo teža od materijalne.
Jugoslaveni ove monarhije a posebice Dal-
matinci ne će nikada zaboraviti, kako se ovom
prilikom s njima postupalo. ;
Nasilja koja se poduzimlju proti našen ma-
rodu opravdaju se kao tobož nužna represivna
sredstva protiv nekog revolucijonarnog pokreta
na Jugu monarhije. Takav pokret u nas ne po-
stoji, ali pođe li se ovako dalje, stvorit će se, a
to će biti isključiva zasluga brutalnog policajskog
sistema kojim nas obdariše.
Na Jugu monarhije upotrebljavaju se danas
iste metode, ponavljaju se danas iste
koje su urodile poznatim plodovima u Ugarskoj
i a Italiji.
U nas još nismo došli tako daleko, ali se
već opažaju prvi uspjesi te politike. Narod je
miran, još uvijek ustrpljivo podnosi progonstva
i nepravde, ne misli na oružanu ravoluciju, ali
se jedna znamenita revolucija već zbila u njemu
— revolucija duhova je već gotova, a ta je bila
direktno izazvana odozgo.
Upozorujem na govor što ga je nekilan u
tom smisla izrekao moj cijenjeni drug, dalmatin-
ski zastupnik Dr. Sesardić. Upozorujem osobito
stoga, što on nije Sibin niti je zanešea za Srbiju,
već je član katoličke, specifično hrvatske stranke,
kako bi rekla pobožna ,Nova Presa“, koja se u
posljednje vri*eme počela toliko da zagrijava za
čisto, srpstvom ne otrunjeno hrvatstvo.
Prirodni je zakon de mržnja n6& može da
porodi ljubav, već mora da izazove mržaja. 'Tej
je zakon univerzalan pa vrijedi i za Južne Sle-
vene. Čitav službeni aparat ove monarhije danas
odiše nepritajenom mržnjom prema svim, i maj-
čednijim narodnim aspiracijama Jažnih Slavena,
Svaki naš kret, svaka naša želja krsti se vele-
izdajom, a najveća je veleizdaja za naše tlačitelje
to, što se mi uopće usuđujemo da mislimo naci-
onalno, što hoćemo da živimo našim narodnim
životom, i što gojimo u srcu narodne ideale. Po-
litika željezno ruke, koja je lani bila inauguri-
sana u Hrvatskoj, a koja je ove godine bila pro-
tegnuta na sve naše zemlje, uzela je sebi za cilj
da nam iščupa te ideale. Pa makar se ona po
služila i pruskim receptom iz
no će postići. Misao je jača od željeza, i na koncu
ona mora da pobiedi, pogotovo nacijonalna misao
u današnjem vijeku probuđenog nacionalizma.