Strana 2. Hrvatska, Bosna, Dalmacija, uopće srpsko- hrvatski narod u ovoj monarhiji, nije dao nika- kova povoda da se protiv njega ovako silnički postupa. Između svih naroda monarhije, ovo je bio najkrotkiji. Danas nas se smatra najopasnijim veleizdajnicima, prosto zato što se i mi nacional- no osvijestismo te hoćemo da budemo dobri Hr- vati, dobri Srbi i ujedno dobri Sloveni. Što je prosto Nijemcu, Poljaku i svakomu drugome u ovoj državi, to se u nas kazni kao zločinstvo. Ali time se ne će zaustaviti fatalni tečaj historije. Misao narodne solidarnosti prodire napokon i u naše mase, i kao što austrijski Nijemac smatra braćom svojom Pruse, Bavare i Svicare, i hoće da živi s njima jednim zajedničkim duševnim ži- votom, tako i mi gojimo u srcu osjećaj narodnog brastva s braćom našom u Srbiji, u Hrvatskoj, u Crnoj Gori, u Banatu, u Bosni, u Istri, u Sla- voniji, i gdje god ima našega roda. Nijemci koji sada slave uspomenu za njih velike godine 1813. a koji nas okrivljuju sa veleizdaje, trebalo bi da shvate da, kako je njima bilo 1813., tako je slično nama sada u ovoj godini 1913. Kako austrijski Nijemci godine 1870-e nijesu mogli da po komandi zamrze Pruse i da poklone svoje srce Napoleonu, tako me možemo ni mi sada da po višoj komandi zamrzimo bratsku Sr- biju, a da poklonimo svoju ljubav gospodinu Lu- kaču ili pokoj. Redlu. Narodne veze danas su jače od socijalnih, vjerskih i državnih. Veliki nje- mački Vaterland ne prestaje kod crno.žutih ni kod bijelo-crnih stupova. Slika raskomadane Poljske živi u srcu svojih sinova, kao jedna nerazdjeljiva svetinja. I jednako mi imamo domovinu, koju ljubimo onako kao što Vi Gospodo ljubite svaki svoju domovinu. Da je ne ljubimo, Vi biste nas svi prezirali. Ljubav prama domovini jača je od Bachovog patenta, od svih paragrafa kaznenoga zakonika, a jača je od stega austrijskog oficirskog mundira, jer je baš jedan austrijski general — Preradović — naš najveći nacionalistički pjesnik. Snagu nacionalne ideje na Jugu samo au- strijski vlastodršci ne mogu da vide. Samo oni mogu misliti da se može silom ugasiti. Tu je svaka sila uzaludna. Bilo što bilo, mi ćemo ostati odani svojoj narodnosti, ostat ćemo vjerni na- rodnim idealima, koji su modernom čovjeku naj- veća svetinja, i nema sile koja će nam te ideale isčupati iz srca, u kojemu živi duboka vjera u ljepša i sretniju budućnost našeg naroda. Dok vršimo sve državljanske dužnosti kao što ih vrše svi narodi ove monarhije, i još bolje, dok ništa ne poduzimljemo protiv države, austrij- skih oligarhija grofova, biskupa i generala, koji sebe identifikuju s državom, nema prava da nas krsti neprijateljima države. Ta oligarhija, koja ne zna što je svetinja narodnosti i ne može da pojmi što je narodu njegova domovina, ona, u ime države navješta svuda rat narodnoj misli, a kod nas, kako ste čuli, već i vodi rat. Ako se hoće da je kod nas već došlo do rata između država i naroda, taj rat nije navjestio narod, već oni koji su u Au- striji država: naš narod samo brani svoje naj- veće svetinje i svoju budućnost. Nijemci, Mađari i Poljaci, koji danas nacionalno zadovoljni igraju uloga podržavatelja monarhije, bili su također u svoje vrijeme veleizdajnici i naopako bi bilo da- nas njihovim narodima, da to nisu bili! Kako je onda sistem mrzio njihovu narodnu misao, tako danas mrzi našu. Proti sistemu koji ugrožava naš narodni op- stanak, koji nas moralno ubija i materijalno upro- pašćuje, moramo da ustajemo na svokom mjestu, na svakom koraku. Tako je i ovdje, i u ovom času, gdje sistem traži da mu iz žila naroda uli- jemo nove svježe krvi u njegove blijede žile, da može još dalje s nama ovako postupati, kako postupa. Pružit će nam se valjda druga prilika da se osvrnemo na detalje predložene zakonske os- nove. Ali već sada je potrebito naglasiti, da ko- liko god priznajemo opravdanost zahtjeva nižih, osobito najnižih državnih činovnika za pobolj- šanje plaća, toliko nam i još više leži na srcu, da pučki staleži koji svojim radom stvaraju na- vodno bogastvo — težaci, radnici, zanatlije — ne budu nimalo više opterećeni nego li su sada. Iz pučkog perlamenta kad već hoće da gla- suja nove poreze vladajućem sistemu, može se barem to očekivati, da će odobriti i povećati sve poreze na raskoš (na šampanjac, konjske trke, automobile itd.), da će pristati ma postepeno po- višenje lične dohodarine bogatašima, ali da neće dozvoliti da se povisi porez onima, koji ga i sada teškom mukom plaćaju ; naprotiv da će oprostiti od lične dohodarine sve one, koji nemaju više od 2000 kruna godišajeg dobitka. Vlada je vrlo lukavo spojila zahtjev novih poreza s potporom koja se obećaje pokrajinama i s poviškom činovničkih plaća. Pokrajine su živa uda države pa ona mora ds se za njih skrbi, ako ne će sama da pogine. Zato djelomični doprinos poreza što se misli dati jinama, nije nikakav dar. Za činovnike pak, koje svi želimo pomoći, nije tretalo povisivati poreze. Bilo je novaca na pretek, nli su se bacili u ždrijela vojničkih life- ranata i arbanaških aventurijera. Samo s ovim što je zapala ovogodišnja nepotrebna moglo se punih trideset godina plaćati činovni- CRVENA ARVATSKA“ cima obećana im povišica plaće, a da nije tre- bala ni jedna para novoga poreza. Činovništvu će u ostalom biti isto tako slabo pomoženo uvedenjem novih poreza kao što i dr- žavi. Skupoća će narasti, pa se povišica plaće ne će osjetiti. i tu se može naći lijeka samo pro- mjenom sistema. Neka je manje činovnika, a nek budu bolje plaćeni. Ali sistem to ne će. Sistem za svoje svrhe povećaje svaki dan broj činovnika, jer_tako drži u direktnoj podložnosti sve to veći broj državljana, a što su gladniji, to su strašniji i pokorniji. Kad se već hoće da se povećaju porezni te- reti radi funkcioniranja birokratske mašine, pra- vedno je da za to najviše doprinesu najbogatiji staleži, eksponenti sistemu, koji je izumio tu bi- rokratsku mašinu, i kojemu ona služi - više nego li narodu. Ni sami činovnici ne traže da se k njih opterete siromašni slojevi pučanstva pa još manje to mogu dozvoliti pučki zastupnici koji u ovoj kući, kad već ne mogu pomoći narodu, moraju da ga barem čuvaju da mu ne bude gore. Srpsko-bugarski spor. Kako je došlo do domisije kabineta. Iz Beograda javljaju: Komunikejom ,,Samo- uprave“ oficijelno se priznaje, da je vlada ponu- dila kralju demisiju, zbog toga što je carevim pismom nastupio momenat da se odluči može li vlada poći putem medijacije arbitraže kad je ob- javila da savezni ugovor nema svoje važnosti i pod kojim uslovima bi mogla poći. Tim putem vlada je mislila da treba ponovno uzeti u ocjenu pravac dosadanje politike i htjela je dati prilike da se čuju i eventualna suprotna mnjenja. Kruna je odbila ponudu jer nije umjesno izazvati krizu vlade, koja uživa povjerenje krune i većine, nego treba produžiti dalje odpočeti posao oslobođenja. Vlada je na to odustala od demisije izjaviv, da će produžiti rad svoje politike. O predlogu za demobilizaciju. Gornji komunikej objelodanjen je odmah na- koa primitka bugarske note, koja je stigla 18. o, m. i kojom Bugarska stavlja takove uslove za de- mobilizaciju da to znači i da ju stvarno odbija, ovo naročito konstatira ,Samouprava“ koja kaže: "Srbija je predložila Bugarskoj demobilizaciju bez ikakove reserve i ograničenja, očito u namjeri da se izbjegnu ratni sukobi, dakle je sve učinila za mirno riješenje, ona dakle ne izaziva sukobe. Bu- garska je u stvari odbila miroljubivi predlog Srbije. Komunike ,Samouprave“ o krizi vlade tumači se kao objava da Srbija svojih mje- rodavnih faktora hoće produžiti politiku u dosa- dašnjem pravcu. Konferencija u |Petrogradu. Ruski ministar vanjskih poslova Sasonov pozvao je predsjednike saveznih balkanskih država na konferencu u Petrograd. Pašić polazi ovas nedjelje na konferenciju u Petrograd, jer Srbija je odmah pristala na nju, a konferencija će se, kako se uvjerava, baviti najprije pitanjem demobilizacije saveznika i svi saveznici, pa i Rasija, stoje nđ stanovištu, da do konač- noga riješenja spora ostanu sporne zone u posjedu trupa, koje ih danas drže. Ne zna se, da li će Bugarska pristati na to gledište, čini se, da će ga vezati uz riješavanie pitanja samom meri- tuma diobe teritorija. Car će riješavati samo ako ne dođe do sporazuma između saveznika. Petro- gradski pregovori 'potrajati će vjerojatno dulje vremena. Prije nego što pođe u Petrograd. Pašić je konferirao sa više predstavnika stra- naka i starijih političara; narodni poslanici sazvani su u Beograd brzojavno, možda će imati samo stranačka vijećanja, a eventualno i skupštinsku sjed ricu na kojoj bi vlada prije Pašićevog puta u Petrograd imala prikazati sadanju situaciju. Uvjeti Bugarske za demobilizaciju. Bugarski poslanik predao je odgovor Bugar- ske na srpsku notu. Bugarska pristaje na demo- bilizaciju pod slijedećim uvjetima: 1. srpake trupe moraju isprazniti Vilajet Bitolj (Monastir) koji će biti zaposjednut od bugarskih četa. — 2. U Sandžaku Skoplju biva do odlake ruskog obra- ničkog suda, uspostavljen srpsko-bugarski kondo- minijum, — Srbija drži da ovaj bugarski odgovor potpuno odbija njezine uvjete. Samouprava o telegramu bugarskog kralja. »Samouprava“ komentira telegram kralja Fer- dinanda i kože, da činjenica, da je bugarska vlada odbila predlog demobilizacije, daje dovoljno povoda pesimizmu u pogledu miroljubivih tenden- cija Bugarske, kojima govori toliko Ferdinandov telegram. Čudan je anahronizam u telegramu kra- lja Ferdinanda, kada kaže da je Pašićeva dekla- racija pala u doba, kada se spremao sastanak ministara. Ovo nije istina, jer je deklaracija dana mnogo prije nego se spremao sastanak, Za tu netačnost mora da primi odgovornost bugarska vlada. Druga krupnija netačnost je to, što Ferdi- nand tvrdi, da je Pašićeva izjava neočekivano došla i izazvala ogorčenje u Bugarskoj, Cijela je bugarska javnost znala još prije srpsko gledište i bunila se mjesecima i izazivala na reagiranje. Bugarska je vlada bila još prije tri mjeseca služ- beno obaviještena od srpske vlade o podjeli Ma. kedonije i kako Srbija traži ponovo obavještenje. To je bilo prije ekspozea. Zar bugarska vlada nije obavijestila o tom svoga vladara? Ali Fer- dinand je ipak morao znati sve to i njegove optužbe takove su prirode, da ne mogu pomoći gledištu Bugarske. Njegov telegram ostaće doku- menat o nedostatku potrebnog diplomatskog takta kod bugarskih državnika, koji imaju da prime od- govornost za neobičan međunarodni akt sa pot- pisom njhovog suverena. Ovakovo pisanje vladi- noga lista općenito se odobrava, ali je ipak učinio izvjesnu senzaciju. Reskript cara Nikole Sasonovu. Ruski Car je upravio na minstra izvanjskih poslova Sasonova reskript, u kojemu na osobiti način ističe, da je kod sastanka triju vladara (cara Nikole, Vilima i kralja Gjura) u Berlinu došlo do potpunog sporazuma vrhu stanovišta evropske politike u srpsko-bugarskom sukobu, te da je to najbolje jamstvo za mir. Car nadalje ističe da glavnu zaslugu za uspjehe ruske poli- tike ima Sasonov, koji je s njime uvijek radio sporazumno i radi česa mu car izriče svoje pri- znanje i zahvalnost, uvjeravajući ga da uživa najveće povjerenje i blagodarnost carevu. razlozima radi kojih bi car bio uputio ovaj reskript na Sasonova šire se najrazličitije vijesti. Bečka štampa, koja je poslija careva br- zojava na kralja Petra i Ferdinanda bila pobiješ- njela, te kolikogod nastojala, nije mogla da sakrije onu konsternaciju, koju je prouzrokovao u Beču brzojav ruskog cara. Ista štampa poslije ovog res- kripta počinje se tješiti, pa hoće da reče, e se je car Nikola onim brzojavom malo prenaglio, a to bi sada imao da ispravi reskript. Carev je res- kript izazvao svugdje najraznovrsnije komentare. Domaće vijesti. Carevinsko Vijeće. Parlamenat nastavlja ras- pravu o proračunskom provizoriju. Zastupnik Bi- ankini opet je interpelirao ministra zemaljske obrane za otpust sveučilištaraca, eda uzmognu spasiti ovaj semestar. Govorio je i zastupnik Vu- kotić, On je rekao da je Jugoslavenima teško govoriti o vanjskoj politici, jer se njihova nepo- voljna kritika krivo shvaća. Osobito se protiva Srba upravljaju oštre strijelice. U nijednoj drugoj državi ne bi se smatrale veleizdajničkim mani- festacije koje proizlaze iz krvnog rodstva i iz uzvišene ideje oslobođenja kao što se u Dalma- ciji događa. Govornikov je izborni kotar poplav- ljen špijunima; u vojničkoj se službi sa dalma- tinskim obveznicima slabo postupa. Dalmacija stoji na rubu propasti. Austrija je računala da će doći u posjed turske ostavštine, ali su uspjesi balkanskog saveza te nade uništile i stoga se monarhija drži neprijateljski prama Balkanu i time je proigrala cijelu svoju balkansku budu- ćnost. Držanje Austrije nosi glavnu krivnju srp- sko-bugarskog spora. Ostvarenje i utemeljenje Albanije jest rezultat austrijske srbofobije i sta- jala je Austriju ogromnih žrtava. Strah od Rusije je potpuno bez temelja. Austrija hoće da stvori Albaniju, a ima Albaniju u svojim vlastitim gra- nicama. Tu Albaniju mora najprije da uredi. Ju- goslavenima fale glavni uvjeti za svaki napredak. Pčelari! Sporazumno sa nekolicinom pčelara u pokrajini, Zadruga u Janjini namjerava, da_još ove godine sazove skupštinu dalmatinskih pčelara koja bi se imala sastati u zgodno vrijeme u Spljetu. Svrha te skupštine bila bi, da se rastrkani dal. matinski pčelari međusobno upoznadu i prebroje te, da poduzmu potrebite korake, kako da se stvori jedna ozbiljna pčelarska organizacija i nu taj način što uspješnije razvije racionalno pčela- renje u pokrajini. Zadruga moli stoga sve dalmatinske pčelare i prijatelje pčelarstva, da se jave te istaknu svoje mišljenje o ovom predmetu te o zgodnosti ovog sastanka, u koliko se tiče ns samo dobe već i najpodesnijeg mjesta. Ma tečajevi. Ć. k. građanska, zana- tlijska i umjetnička škola u Spljetu (Odio za pro- micanje obrta u Dalmaciji) priopćuje da će ć. k. Ured za promicanje obrta u Beču u svojim uzor- nim radionama prirediti tekom druge polovice ove godine majstorske tečajeve za građevne i umjatničke klesare, za bravare i oruđare, za ko- lare i za knjigoveže. Upozoruju sa majstori i radnici ovih struka na ovu prigođu za usavršenje i upoznanje naj- modernih načina izradbe. Pohađaoci ovih tečajeva primaja obično naknadu putnih troškova te uz to majstori 20 K te radnici 17 K sedmične pot- pore, Molbe za poziv treba prikazati najdalje do 15. rujna t. g. Za potanje obavijesti treba se obratiti spomenutom 6. k, zavedu u Spljetu, Po- što se je prijavio velik broj natjecatelja za teča- jeve za postolare, krojače, drvodjelce, galvano- tehničare, inštalatore elektrike, vode i plina, ta petare i krznare, ne bi se-za ovu godinu moglo udovoljiti odnosnim molbama za poziv na ove tečajeve. Osuđen urednik Naroda“, Sud u Mostaru osudio je odgovornog urednika , Naroda“ g. Petra Zubuc radi tri zapljene na e mjeseca tamnice pooštrene postom od jednoga dana u mjesecu. Broj 25. Dubrovačke vijesti. Upit Zastnpnika Dr. Melka Čingrije i drugova na N. P. Ministra pravosuđa u pogledu zaplijenjivanja novina sa strane organa državnoga odvjetništva u Dalmaciji. — U broju 24 lista ,Dubrovnika“ koji izlazi u Dubrovniku bile su 12 ov. mj. u jednom članku koji se je bavio slučajem Redia, zaplijenjene ove stavke : aku »dotle se je kod nas Srba u svakom momentu, u svakoj prilici, koja bi bila prosti izraz jednokrvnosti, nalazila i umišljala veleizdaja, bunjenje i teženje preko granica. Sto se je radi toga s nama radilo nije potrebno da"ponavljamo. Prošlost događaja nije daleko, a grdđan materijal raznih akta još je po arhivima. I dok se između nas tražilo, nalazilo i stva- ralo veleizdajnika i buntovnika, dotle su oni ne- smetano na drugoj strani, punoj povjerenja, tje- rali svoj posao, koji je u sebi više nego veleis- dajnički. ...... Zatim vuk Mogu li osi u Beča da iz ovoga stvore nekakav sud psihološke prirode, i da pro- uče mogućnost, od kakvih su inožda elemenata okruženi ? Mogu li da sada napokon shvate kako su grdno griješili, kada su među nama Srbima tražili veleizdajnike i neprestano nas dovodili u vezu sa Srbijom, pa čak i u njoj samoj stvarali lažni materijal, da nas lakše sude i osude? Naša Monarhija je kroz ovo zadnjih pet godina dva puta zapala u kritičan položaj iz kojeg se je spasla samo s toga što se prilike nijesu preči- šćavale krvlju već diplomatskim načinom. Oba puta imala je podmetnuta vučja gvožđa koja joj je bio namjestio Nijemac Redl, a ne Srbi ,,ve- leizdajnici“.... U istom broju bila je zaplijenjena u vijesti nlzazovno ponašanje“ ova stavka : »Ali nadođe tada jedan natporučnik 52 reg. po imenu P. R., i pristupivši, okrene se prema građanima i reče im od prilike: , Majmuni, što ste se sakupili, idite spavati!“ Tako je po- našanje prisutne vrlo ogorčilo, pa je jedan od- govori: ,Ovdje nema majmuna, a ako ih ima, to ste Vi!“ G. kapetan iste regimente, kaonoti razborit čovjek, kazao je natporučniku da ne govori ništa, da pusti čeljad u miru, i taj korak g. kapetana zaslužuje svaku pohvalu. Teško je i predvidjeti kakve je posljedice moglo da ima ponašanje nat- poručnika koji, ko zna odakle dolazio, tako vri- jeđao građane koji su do onoga časa ta bili pri ruci i u pomoći jednom njegovom kolegi. To se ponašanje, u najmanju ruku, može nazvati iza- zovnim, i ako možda nepromišljeno, ali je onda trebalo misliti prije nego se tako nešto uvrijed- ljivo izgovori. To nije način postupanja prema građanima koji su tu učinili jedno humano djelo i ispunili jednu humanu dužnost priskočivši u pomoć jednome koji je pomoći trebao. Pa da i nije to bilo, kakvim pravom se može tako vri- jeđati mirnu čeljad?“ ..... organa državnih odvjetništva u Dal- maciji. Značajan pojav. Nedavno, otrag dvije tri godine, kad bi koji član naše omladine bio tužen radi onih manifestacija, što se po austrijskom ka- znenom zakoniku supsumiraju kao kažnjiva djela, dotični bi se optuženik branio rukama i nogama da ispliva bez. kazni — ....Danas je opaziti nešto sasvim drugoga. Optuženici priznavaju učin i mirno podnose udarenu im pedepsu, kao da hoće tim reći: zna- mo da se rodoljupstvo ne smije tek sastojati u bučnim frazama za koje se ništa ne riskira; — znamo da se rodoljupstvo ima stradanjem da po- svjedoči. Cijenimo, da onim koji upravljaju državnim brodom neće izbjegnuti domašaj ovog pojava. Pravna sigurnost. Prvi je uvjet pravne države, pravna sigurnost: biva, svaki državlja- nin valja da znade tačno i nedvojbeno što je u državi dopušteno i što je kažnjivo. Prigodom jedne narodne manifestacije povo- dom pada Drinopolja sva sila je mladosti naše i ponajbolje osuđena Bachovom patentom. Globe i zatvori padali kao krupa. Svjedoci obrane ili od- bijeni ili nevjerovani. Utoci jednostavno odbijeni. Ima ih koji su okasili i najteže posljedice ona- kove Bachovske osude. Ovo je dana bila redovna, sudska rasprava protiv istih prestupnika. Od četrnacstorice optuženika, tek su dvojica proglašena krivima. Za jednoga je javni tažitelj bio usilovan da ustegne optužbu — sa neke je dokazano da manifestaciji nijesu ni PUSE a gotovo za svo je dokazano da sa onim inkrimi- novanim povicima nijesu u opće počinili nikoje