Strana 2.

Hrvatska, Bosna, Dalmacija, uopće srpsko-
hrvatski narod u ovoj monarhiji, nije dao nika-
kova povoda da se protiv njega ovako silnički
postupa. Između svih naroda monarhije, ovo je
bio najkrotkiji. Danas nas se smatra najopasnijim
veleizdajnicima, prosto zato što se i mi nacional-
no osvijestismo te hoćemo da budemo dobri Hr-
vati, dobri Srbi i ujedno dobri Sloveni. Što je
prosto Nijemcu, Poljaku i svakomu drugome u
ovoj državi, to se u nas kazni kao zločinstvo.
Ali time se ne će zaustaviti fatalni tečaj historije.
Misao narodne solidarnosti prodire napokon i u
naše mase, i kao što austrijski Nijemac smatra
braćom svojom Pruse, Bavare i Svicare, i hoće
da živi s njima jednim zajedničkim duševnim ži-
votom, tako i mi gojimo u srcu osjećaj narodnog
brastva s braćom našom u Srbiji, u Hrvatskoj,
u Crnoj Gori, u Banatu, u Bosni, u Istri, u Sla-
voniji, i gdje god ima našega roda. Nijemci koji
sada slave uspomenu za njih velike godine 1813.
a koji nas okrivljuju sa veleizdaje, trebalo bi
da shvate da, kako je njima bilo 1813., tako je
slično nama sada u ovoj godini 1913.

Kako austrijski Nijemci godine 1870-e nijesu
mogli da po komandi zamrze Pruse i da poklone
svoje srce Napoleonu, tako me možemo ni mi
sada da po višoj komandi zamrzimo bratsku Sr-
biju, a da poklonimo svoju ljubav gospodinu Lu-
kaču ili pokoj. Redlu. Narodne veze danas su
jače od socijalnih, vjerskih i državnih. Veliki nje-
mački Vaterland ne prestaje kod crno.žutih ni
kod bijelo-crnih stupova.

Slika raskomadane Poljske živi u srcu svojih
sinova, kao jedna nerazdjeljiva svetinja. I jednako
mi imamo domovinu, koju ljubimo onako kao što
Vi Gospodo ljubite svaki svoju domovinu. Da je
ne ljubimo, Vi biste nas svi prezirali.

Ljubav prama domovini jača je od Bachovog
patenta, od svih paragrafa kaznenoga zakonika,
a jača je od stega austrijskog oficirskog mundira,
jer je baš jedan austrijski general — Preradović
— naš najveći nacionalistički pjesnik.

Snagu nacionalne ideje na Jugu samo au-
strijski vlastodršci ne mogu da vide. Samo oni
mogu misliti da se može silom ugasiti. Tu je
svaka sila uzaludna. Bilo što bilo, mi ćemo ostati
odani svojoj narodnosti, ostat ćemo vjerni na-
rodnim idealima, koji su modernom čovjeku naj-
veća svetinja, i nema sile koja će nam te ideale
isčupati iz srca, u kojemu živi duboka vjera u
ljepša i sretniju budućnost našeg naroda.

Dok vršimo sve državljanske dužnosti kao
što ih vrše svi narodi ove monarhije, i još bolje,
dok ništa ne poduzimljemo protiv države, austrij-
skih oligarhija grofova, biskupa i generala, koji
sebe identifikuju s državom, nema prava da nas
krsti neprijateljima države.

Ta oligarhija, koja ne zna što je svetinja
narodnosti i ne može da pojmi što je narodu
njegova domovina, ona, u ime države navješta
svuda rat narodnoj misli, a kod nas, kako ste
čuli, već i vodi rat. Ako se hoće da je kod nas
već došlo do rata između država i naroda, taj
rat nije navjestio narod, već oni koji su u Au-
striji država: naš narod samo brani svoje naj-
veće svetinje i svoju budućnost. Nijemci, Mađari
i Poljaci, koji danas nacionalno zadovoljni igraju
uloga podržavatelja monarhije, bili su također u
svoje vrijeme veleizdajnici i naopako bi bilo da-
nas njihovim narodima, da to nisu bili!

Kako je onda sistem mrzio njihovu narodnu
misao, tako danas mrzi našu.

Proti sistemu koji ugrožava naš narodni op-
stanak, koji nas moralno ubija i materijalno upro-
pašćuje, moramo da ustajemo na svokom mjestu,
na svakom koraku. Tako je i ovdje, i u ovom
času, gdje sistem traži da mu iz žila naroda uli-
jemo nove svježe krvi u njegove blijede žile, da
može još dalje s nama ovako postupati, kako
postupa.

Pružit će nam se valjda druga prilika da
se osvrnemo na detalje predložene zakonske os-
nove. Ali već sada je potrebito naglasiti, da ko-
liko god priznajemo opravdanost zahtjeva nižih,
osobito najnižih državnih činovnika za pobolj-
šanje plaća, toliko nam i još više leži na srcu,
da pučki staleži koji svojim radom stvaraju na-
vodno bogastvo — težaci, radnici, zanatlije —
ne budu nimalo više opterećeni nego li su sada.

Iz pučkog perlamenta kad već hoće da gla-
suja nove poreze vladajućem sistemu, može se
barem to očekivati, da će odobriti i povećati sve
poreze na raskoš (na šampanjac, konjske trke,

automobile itd.), da će pristati ma postepeno po-
višenje lične dohodarine bogatašima, ali da neće
dozvoliti da se povisi porez onima, koji ga i sada
teškom mukom plaćaju ; naprotiv da će oprostiti
od lične dohodarine sve one, koji nemaju više
od 2000 kruna godišajeg dobitka.

Vlada je vrlo lukavo spojila zahtjev novih
poreza s potporom koja se obećaje pokrajinama
i s poviškom činovničkih plaća.

Pokrajine su živa uda države pa ona mora
ds se za njih skrbi, ako ne će sama da pogine.
Zato djelomični doprinos poreza što se misli dati

jinama, nije nikakav dar.

Za činovnike pak, koje svi želimo pomoći,
nije tretalo povisivati poreze. Bilo je novaca na
pretek, nli su se bacili u ždrijela vojničkih life-
ranata i arbanaških aventurijera. Samo s ovim
što je zapala ovogodišnja nepotrebna
moglo se punih trideset godina plaćati činovni-

CRVENA ARVATSKA“

cima obećana im povišica plaće, a da nije tre-
bala ni jedna para novoga poreza.

Činovništvu će u ostalom biti isto tako slabo
pomoženo uvedenjem novih poreza kao što i dr-
žavi. Skupoća će narasti, pa se povišica plaće ne
će osjetiti. i tu se može naći lijeka samo pro-
mjenom sistema. Neka je manje činovnika, a nek
budu bolje plaćeni. Ali sistem to ne će. Sistem
za svoje svrhe povećaje svaki dan broj činovnika,
jer_tako drži u direktnoj podložnosti sve to veći
broj državljana, a što su gladniji, to su strašniji
i pokorniji.

Kad se već hoće da se povećaju porezni te-
reti radi funkcioniranja birokratske mašine, pra-
vedno je da za to najviše doprinesu najbogatiji
staleži, eksponenti sistemu, koji je izumio tu bi-
rokratsku mašinu, i kojemu ona služi - više
nego li narodu.

Ni sami činovnici ne traže da se k njih
opterete siromašni slojevi pučanstva pa još manje
to mogu dozvoliti pučki zastupnici koji u ovoj
kući, kad već ne mogu pomoći narodu, moraju
da ga barem čuvaju da mu ne bude gore.

 

Srpsko-bugarski spor.
Kako je došlo do domisije kabineta.

Iz Beograda javljaju: Komunikejom ,,Samo-
uprave“ oficijelno se priznaje, da je vlada ponu-
dila kralju demisiju, zbog toga što je carevim
pismom nastupio momenat da se odluči može li
vlada poći putem medijacije arbitraže kad je ob-
javila da savezni ugovor nema svoje važnosti i
pod kojim uslovima bi mogla poći. Tim putem
vlada je mislila da treba ponovno uzeti u ocjenu
pravac dosadanje politike i htjela je dati prilike
da se čuju i eventualna suprotna mnjenja. Kruna
je odbila ponudu jer nije umjesno izazvati krizu
vlade, koja uživa povjerenje krune i većine, nego
treba produžiti dalje odpočeti posao oslobođenja.
Vlada je na to odustala od demisije izjaviv, da
će produžiti rad svoje politike.

O predlogu za demobilizaciju.

Gornji komunikej objelodanjen je odmah na-
koa primitka bugarske note, koja je stigla 18. o,
m. i kojom Bugarska stavlja takove uslove za de-
mobilizaciju da to znači i da ju stvarno odbija,
ovo naročito konstatira ,Samouprava“ koja kaže:
"Srbija je predložila Bugarskoj demobilizaciju bez
ikakove reserve i ograničenja, očito u namjeri da
se izbjegnu ratni sukobi, dakle je sve učinila za
mirno riješenje, ona dakle ne izaziva sukobe. Bu-
garska je u stvari odbila miroljubivi predlog Srbije.
Komunike ,Samouprave“ o krizi vlade tumači se
kao objava da Srbija svojih mje-
rodavnih faktora hoće produžiti politiku u dosa-
dašnjem pravcu.

Konferencija u |Petrogradu.

Ruski ministar vanjskih poslova  Sasonov
pozvao je predsjednike saveznih balkanskih država
na konferencu u Petrograd. Pašić polazi ovas
nedjelje na konferenciju u Petrograd, jer Srbija
je odmah pristala na nju, a konferencija će se,
kako se uvjerava, baviti najprije pitanjem
demobilizacije saveznika i svi saveznici, pa i
Rasija, stoje nđ stanovištu, da do  konač-
noga riješenja spora ostanu sporne zone u
posjedu trupa, koje ih danas drže. Ne zna se, da
li će Bugarska pristati na to gledište, čini se, da
će ga vezati uz riješavanie pitanja samom  meri-
tuma diobe teritorija. Car će riješavati samo ako
ne dođe do sporazuma između saveznika. Petro-
gradski pregovori 'potrajati će vjerojatno dulje
vremena.

Prije nego što pođe u Petrograd.

Pašić je konferirao sa više predstavnika stra-
naka i starijih političara; narodni poslanici sazvani
su u Beograd brzojavno, možda će imati samo
stranačka vijećanja, a eventualno i skupštinsku
sjed ricu na kojoj bi vlada prije Pašićevog puta
u Petrograd imala prikazati sadanju situaciju.

Uvjeti Bugarske za demobilizaciju.

Bugarski poslanik predao je odgovor Bugar-
ske na srpsku notu. Bugarska pristaje na demo-
bilizaciju pod slijedećim uvjetima: 1. srpake trupe
moraju isprazniti Vilajet Bitolj (Monastir) koji će
biti zaposjednut od bugarskih četa. — 2. U
Sandžaku Skoplju biva do odlake ruskog obra-
ničkog suda, uspostavljen srpsko-bugarski kondo-
minijum, — Srbija drži da ovaj bugarski odgovor
potpuno odbija njezine uvjete.

Samouprava o telegramu bugarskog kralja.

»Samouprava“ komentira telegram kralja Fer-
dinanda i kože, da činjenica, da je bugarska
vlada odbila predlog demobilizacije, daje dovoljno
povoda pesimizmu u pogledu miroljubivih tenden-
cija Bugarske, kojima govori toliko Ferdinandov
telegram. Čudan je anahronizam u telegramu kra-
lja Ferdinanda, kada kaže da je Pašićeva dekla-
racija pala u doba, kada se spremao sastanak
ministara. Ovo nije istina, jer je deklaracija dana
mnogo prije nego se spremao sastanak, Za tu
netačnost mora da primi odgovornost bugarska
vlada. Druga krupnija netačnost je to, što Ferdi-
nand tvrdi, da je Pašićeva izjava neočekivano
došla i izazvala ogorčenje u Bugarskoj, Cijela je
bugarska javnost znala još prije srpsko gledište
i bunila se mjesecima i izazivala na reagiranje.

Bugarska je vlada bila još prije tri mjeseca služ-
beno obaviještena od srpske vlade o podjeli Ma.
kedonije i kako Srbija traži ponovo obavještenje.
To je bilo prije ekspozea. Zar bugarska vlada
nije obavijestila o tom svoga vladara? Ali Fer-
dinand je ipak morao znati sve to i njegove
optužbe takove su prirode, da ne mogu pomoći
gledištu Bugarske. Njegov telegram ostaće doku-
menat o nedostatku potrebnog diplomatskog takta
kod bugarskih državnika, koji imaju da prime od-
govornost za neobičan međunarodni akt sa pot-
pisom njhovog suverena. Ovakovo pisanje vladi-
noga lista općenito se odobrava, ali je ipak učinio
izvjesnu senzaciju.
Reskript cara Nikole Sasonovu.

Ruski Car je upravio na minstra izvanjskih
poslova Sasonova reskript, u kojemu na osobiti
način ističe, da je kod sastanka triju vladara
(cara Nikole, Vilima i kralja Gjura) u Berlinu
došlo do potpunog sporazuma vrhu stanovišta
evropske politike u srpsko-bugarskom sukobu, te
da je to najbolje jamstvo za mir. Car nadalje
ističe da glavnu zaslugu za uspjehe ruske poli-
tike ima Sasonov, koji je s njime uvijek radio
sporazumno i radi česa mu car izriče svoje pri-
znanje i zahvalnost, uvjeravajući ga da uživa
najveće povjerenje i blagodarnost carevu.

razlozima radi kojih bi car bio uputio
ovaj reskript na Sasonova šire se najrazličitije
vijesti. Bečka štampa, koja je poslija careva br-
zojava na kralja Petra i Ferdinanda bila pobiješ-
njela, te kolikogod nastojala, nije mogla da sakrije
onu konsternaciju, koju je prouzrokovao u Beču
brzojav ruskog cara. Ista štampa poslije ovog res-
kripta počinje se tješiti, pa hoće da reče, e se je
car Nikola onim brzojavom malo prenaglio, a to
bi sada imao da ispravi reskript. Carev je res-
kript izazvao svugdje najraznovrsnije komentare.

 

Domaće vijesti.
Carevinsko Vijeće. Parlamenat nastavlja ras-

pravu o proračunskom provizoriju. Zastupnik Bi-
ankini opet je interpelirao ministra zemaljske
obrane za otpust sveučilištaraca, eda uzmognu
spasiti ovaj semestar. Govorio je i zastupnik Vu-
kotić, On je rekao da je Jugoslavenima teško
govoriti o vanjskoj politici, jer se njihova nepo-
voljna kritika krivo shvaća. Osobito se protiva
Srba upravljaju oštre strijelice. U nijednoj drugoj
državi ne bi se smatrale veleizdajničkim mani-
festacije koje proizlaze iz krvnog rodstva i iz
uzvišene ideje oslobođenja kao što se u Dalma-
ciji događa. Govornikov je izborni kotar poplav-
ljen špijunima; u vojničkoj se službi sa dalma-
tinskim obveznicima slabo postupa. Dalmacija
stoji na rubu propasti. Austrija je računala da
će doći u posjed turske ostavštine, ali su uspjesi
balkanskog saveza te nade uništile i stoga se
monarhija drži neprijateljski prama Balkanu i
time je proigrala cijelu svoju balkansku budu-
ćnost. Držanje Austrije nosi glavnu krivnju srp-
sko-bugarskog spora. Ostvarenje i utemeljenje
Albanije jest rezultat austrijske srbofobije i sta-
jala je Austriju ogromnih žrtava. Strah od Rusije
je potpuno bez temelja. Austrija hoće da stvori
Albaniju, a ima Albaniju u svojim vlastitim gra-
nicama. Tu Albaniju mora najprije da uredi. Ju-
goslavenima fale glavni uvjeti za svaki napredak.

Pčelari! Sporazumno sa nekolicinom pčelara u
pokrajini, Zadruga u Janjini namjerava, da_još ove
godine sazove skupštinu dalmatinskih pčelara koja
bi se imala sastati u zgodno vrijeme u Spljetu.
Svrha te skupštine bila bi, da se rastrkani dal.
matinski pčelari međusobno upoznadu i prebroje
te, da poduzmu potrebite korake, kako da se
stvori jedna ozbiljna pčelarska organizacija i nu
taj način što uspješnije razvije racionalno pčela-
renje u pokrajini.

Zadruga moli stoga sve dalmatinske pčelare
i prijatelje pčelarstva, da se jave te istaknu
svoje mišljenje o ovom predmetu te o zgodnosti
ovog sastanka, u koliko se tiče ns samo dobe
već i najpodesnijeg mjesta.

Ma tečajevi. Ć. k. građanska, zana-
tlijska i umjetnička škola u Spljetu (Odio za pro-
micanje obrta u Dalmaciji) priopćuje da će ć. k.
Ured za promicanje obrta u Beču u svojim uzor-
nim radionama prirediti tekom druge polovice
ove godine majstorske tečajeve za građevne i
umjatničke klesare, za bravare i oruđare, za ko-
lare i za knjigoveže.

Upozoruju sa majstori i radnici ovih struka
na ovu prigođu za usavršenje i upoznanje naj-
modernih načina izradbe. Pohađaoci ovih tečajeva
primaja obično naknadu putnih troškova te uz
to majstori 20 K te radnici 17 K sedmične pot-
pore, Molbe za poziv treba prikazati najdalje do
15. rujna t. g. Za potanje obavijesti treba se
obratiti spomenutom 6. k, zavedu u Spljetu, Po-
što se je prijavio velik broj natjecatelja za teča-
jeve za postolare, krojače, drvodjelce, galvano-
tehničare, inštalatore elektrike, vode i plina, ta
petare i krznare, ne bi se-za ovu godinu moglo
udovoljiti odnosnim molbama za poziv na ove
tečajeve.

Osuđen urednik Naroda“, Sud u Mostaru
osudio je odgovornog urednika , Naroda“ g. Petra
Zubuc radi tri zapljene na e mjeseca tamnice
pooštrene postom od jednoga dana u mjesecu.

Broj 25.

Dubrovačke vijesti.

Upit
Zastnpnika Dr. Melka Čingrije i drugova
na N. P. Ministra pravosuđa u pogledu
zaplijenjivanja novina sa strane organa
državnoga odvjetništva u Dalmaciji. —

U broju 24 lista ,Dubrovnika“ koji izlazi u
Dubrovniku bile su 12 ov. mj. u jednom članku
koji se je bavio slučajem Redia, zaplijenjene ove

stavke :

aku »dotle se je kod nas Srba u svakom
momentu, u svakoj prilici, koja bi bila prosti
izraz jednokrvnosti, nalazila i umišljala veleizdaja,
bunjenje i teženje preko granica. Sto se je radi
toga s nama radilo nije potrebno da"ponavljamo.
Prošlost događaja nije daleko, a grdđan materijal
raznih akta još je po arhivima.

I dok se između nas tražilo, nalazilo i stva-
ralo veleizdajnika i buntovnika, dotle su oni ne-
smetano na drugoj strani, punoj povjerenja, tje-
rali svoj posao, koji je u sebi više nego veleis-
dajnički. ...... Zatim

vuk Mogu li osi u Beča da iz ovoga
stvore nekakav sud psihološke prirode, i da pro-
uče mogućnost, od kakvih su inožda elemenata
okruženi ? Mogu li da sada napokon shvate kako
su grdno griješili, kada su među nama Srbima
tražili veleizdajnike i neprestano nas dovodili u
vezu sa Srbijom, pa čak i u njoj samoj stvarali
lažni materijal, da nas lakše sude i osude? Naša
Monarhija je kroz ovo zadnjih pet godina dva
puta zapala u kritičan položaj iz kojeg se je
spasla samo s toga što se prilike nijesu preči-
šćavale krvlju već diplomatskim načinom. Oba
puta imala je podmetnuta vučja gvožđa koja joj
je bio namjestio Nijemac Redl, a ne Srbi ,,ve-
leizdajnici“....

U istom broju bila je zaplijenjena u vijesti

nlzazovno ponašanje“ ova stavka :
»Ali nadođe tada jedan natporučnik
52 reg. po imenu P. R., i pristupivši, okrene se
prema građanima i reče im od prilike: , Majmuni,
što ste se sakupili, idite spavati!“ Tako je po-
našanje prisutne vrlo ogorčilo, pa je jedan od-
govori: ,Ovdje nema majmuna, a ako ih ima,
to ste Vi!“

G. kapetan iste regimente, kaonoti razborit
čovjek, kazao je natporučniku da ne govori ništa,
da pusti čeljad u miru, i taj korak g. kapetana
zaslužuje svaku pohvalu. Teško je i predvidjeti
kakve je posljedice moglo da ima ponašanje nat-
poručnika koji, ko zna odakle dolazio, tako vri-
jeđao građane koji su do onoga časa ta bili pri
ruci i u pomoći jednom njegovom kolegi. To se
ponašanje, u najmanju ruku, može nazvati iza-
zovnim, i ako možda nepromišljeno, ali je onda
trebalo misliti prije nego se tako nešto uvrijed-
ljivo izgovori. To nije način postupanja prema
građanima koji su tu učinili jedno humano djelo
i ispunili jednu humanu dužnost priskočivši u
pomoć jednome koji je pomoći trebao. Pa da i
nije to bilo, kakvim pravom se može tako vri-
jeđati mirnu čeljad?“ .....

organa državnih odvjetništva u Dal-
maciji.

Značajan pojav. Nedavno, otrag dvije tri
godine, kad bi koji član naše omladine bio tužen
radi onih manifestacija, što se po austrijskom ka-
znenom zakoniku supsumiraju kao kažnjiva djela,
dotični bi se optuženik branio rukama i nogama
da ispliva bez. kazni — ....Danas je opaziti
nešto sasvim drugoga.

Optuženici priznavaju učin i mirno podnose
udarenu im pedepsu, kao da hoće tim reći: zna-
mo da se rodoljupstvo ne smije tek sastojati u
bučnim frazama za koje se ništa ne riskira; —
znamo da se rodoljupstvo ima stradanjem da po-
svjedoči.

Cijenimo, da onim koji upravljaju državnim
brodom neće izbjegnuti domašaj ovog pojava.

Pravna sigurnost. Prvi je uvjet pravne
države, pravna sigurnost: biva, svaki državlja-
nin valja da znade tačno i nedvojbeno što je u
državi dopušteno i što je kažnjivo.

Prigodom jedne narodne manifestacije povo-
dom pada Drinopolja sva sila je mladosti naše i
ponajbolje osuđena Bachovom patentom. Globe i
zatvori padali kao krupa. Svjedoci obrane ili od-
bijeni ili nevjerovani. Utoci jednostavno odbijeni.
Ima ih koji su okasili i najteže posljedice ona-
kove Bachovske osude.

Ovo je dana bila redovna, sudska rasprava
protiv istih prestupnika.

Od četrnacstorice optuženika, tek su dvojica
proglašena krivima. Za jednoga je javni tažitelj
bio usilovan da ustegne optužbu — sa neke je
dokazano da manifestaciji nijesu ni PUSE a
gotovo za svo je dokazano da sa onim inkrimi-
novanim povicima nijesu u opće počinili nikoje