RANI"

OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
»; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

CRVENA Hl

Dubrovnik, 28. juna 1913.

Izdavatelj | odgovorni

  

JATSKA :

POJEDINI BRO) ZAPADA 20 PMRA.

sE. I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A

PISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
6 GRČNNA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VR POE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-

 

Dnbrovnik, 27. juna.

U srijedu, 25. ov. mj., nuvršilo se de-
set godina otkako je na srpski prijesto
stupio kralj Petar I. Karagjorgjević, unuk
poznatog ,vožda“ Kara-Gjorgja, iz prvih
godina prošloga vijeka, godina oslobođe-
nja od turskoga jarma.

U deset godina vladanja kralja Petra,
Srbija je krenula k napretku i blagosta-
nju nevjerojatnom spremom i brzinom. U
svim državnim granama koraknula je gi-
gantskim krokom u napredak. Trgovina,
ekonomija, industrija, privreda, književ-
nost, znanost i nauka, danas su na dos-
tojnu mjestu visine. Vojska srpska, za
koju se mislilo da je slaba, neorganizo-
vana i nedisciplinovana, pokazala se u
ovom balkanskom ratu na uglednoj visini
u svakom pogledu, tako da je izazvala
divljenje cijelog svijeta.

Kralj Petar, u deset godina svoga
vladanja, pokazao se ustavnim vladarom
u pravom smislu riječi, te sve novine
ističu to kao najjaču i najglavniju nje-
govu zaslugu, da je Srbija onako napre-
dovala i postala moderno uređena država.
U Srbiji ove godine, radi prilika u kojim
se zemlja nalazi, nije se ovaj jubilej pro-
slavio jnikakvom naročitom svečanošću,
nego samo blagodarenjima u crkvama, a
novine su se svečano osvrnule na zasluge
kraljeve i istaknule ih.

Istorija će zabilježiti jedan veliki do-
gagjaj za dobe vladanja kralja Petra, a
to oslobođenje Kosova i potlačene braće
u Turskoj, koje se oslobođenje išćekivalo
pune 524 godine.

 

Otpuštanje jednogodišnjih
dobrovoljaca medicinara.

Od upućene osobe primamo o tom ove
podatke :

Napokon su pušteni i jednogodišnji dobro-
voljci kod dalmatinskih pukovnija.

Samo ne kod naše 37, puknovije. Samo kod nje
dogodila se je nepravda i nije bila izvršena na-
redba ministarstva rata od 5 lipnja ove godine.
'Ta je naredba vrijedila bez iznimke za sve do-
brovoljce. S toga i bijahu otpušteni svi jednogo-
dišnji dobrovoljci kod 23. i 22. pukovnije. Jedino
kod 37. pukovnije, upravo tu gdje je kuća uz
kuću: Zapovjedništvo pukovnije, zapovjedništvo
brigade i zapovjedništvo 16. vojnog zbora, bila
je mnanešena ogromna šteta preteška nepravda
jednom dijelu jednogodišnjih dobrovoljaca i to
medicinerima. Ne svima! Onima, za koje je o
Uskrsu mjesni ;Dubrovnik“ tiskao molbu njihovih
roditelja, gdje je bila prikazana opravdanost nii-
hova otpusta iz neaktivne izvanredne službe.
Onima, kojim je bilo suđeno već do danas izgu-
biti tri semestra sveučilišnih nauk&. Saznali smo
za ovako nečuvenu nepravdu od privatne osobe,
te ne mogući prešutjeti, informirasmo se. Moramo
da ustanemo i ozigošemo ovaj protuzakoniti po-
stupak spram naših drugova.

Pošto je stvar prežalosna iznosimo je javno-
sti, upozorujemo na nju naše narodne zastupnike,
koji će se bez dvojbe zauzeti i zapitati gos.
ministra Domobranstva pl. Georgija, dali mu je
poznat ovaj prekršaj protiva naredbe ratnog mi-
starstva, i ne izvršenje ove naredbe.

U stvari je ovo:

Dne 20 ov. mj. izasla je naredba ministar-
stva rata, da se moraju svi jednog. dobrovoljci
otpustiti. Glede slušača medicine bijaše u naredbi
posebna stavka o otpustu, — Dan po tomu 21.
VI. svukoše se svi dobrovoljci, dok je slušačima
medicine upravo onim — o kojim prije spome-
nusmo — bilo rečeno: ,povratite se odakle sto
i došli, k vašim satnijama;; ustrpite se do po podne
dok pročitate kakva će vam zahvalnost donijeti
popodnevni ,befehl“ za dosadanje službovanje.
Možete pomisliti kakovo je ogorčenje nad ovom
nepravdom među nama njihovim drugovima a
kakvo u građanstvu nastalo, čim se je za ovaj
protazakoniti postupak obaznalo.

Za ovo je odgovoran pukovnijski šef-liječnik
Dr. Šwarz, koji je odmah na 20. VI. saznavši i
pročitavši naredbu javio pukovniji, da on bez
medicinera ne moše biti. Dapače smo čuli jednu
versiju, naimo da je ministarska naredba pogre-
šna u pogledu zaustavljenih medicinera. 1 popra-
vio ju je gosp , Šwarz time što je uspio da je
odmah 21. rd nbefehl“ javio da medicineri koji

su prije odslužili prvih 6 mjeseca aktivno i bili
unovačeni prije 1911. ne mogu do dalnje odredbe

biti otpušteni. Dakle pogreška u naredbi mini-
starstva rata za 87. pukovniju — recte — za
gosp. Šwarza, dok ne bijaše pogreška za 23 i 22
pukovniju, gdje je svaki međiciner bio pušten.

Tim je učinio tako grubu nepravdu onim
medicinerima, koji mu i unapred moraju zamje-
njivati sanitetne podoficire, za koje se on nije
pobrinuo za vrijeme zadnjih 5 i više godina. 1
to u gradu Schemue, Webera i Grossmanna,
može da bude, može da se postupa proti naredbi
ministarstva rata i uništuje jedanaest semestara
jedanaestorice medicinera.

Nastaje pitanje kada će ovi medicineri biti
otpušteni? To će odrediti nitko drugi, već gosp.

warz, kad se njemu svidi.

Jer ove godine kako donesoše bočke novine
otrag nekoliko dana, medicineri ne će nastupiti
tromjesečnu zlužbu od 1. VIII. — 1. X. A to
znači, da će gosp. Šwarz htjeti, da ova jedanaesto-
rica budu zadržani sve dok se ne svuče posljed-
nji reservist, dapače i aktivna momčad svrhom
septembra.

Istina je, da se je kod 1. i 3, bataljona po-
javila srdobolja. Pa zar gosp. Šwarz smije radi
nje zaustaviti medicinere i prekršiti naredbu rat-
nog ministarstva? Ili su oni u aktivnoj službi?
Zar su oni kakovi Lingerdieneri? Zar i za njih
ne vrijedi ministarska naredba? lli drži, da se
ne će saznati i da se ne će nitko dići u njihovu
pravednu i opravdanu obranu?

Što se nije pobrinuo i izvježbao sanitetne
oficire? Što, kad je jedanput tu naredba, a tu
bolest nije medicinere otpustila Regimenta, a za
neko vrijeme namjestila sanitetne vojnike iz mje-
sno vojničke bolnice ?

Zaključujemo nemajući riječi, s kojima bismo
pokudili i ožigosali ovo nepravedno postupanje
upozorujući na ovu nepravdu gosp. zbornog za-
povjednika i naše narodne poslanike.

 

Pismo iz Srbije.

Beograd, 23'VI,
Igra sa dvije karte.

(Pod ovim naslovom današnja ,Samougrava“
donosi ovaj članak iz pera ministra g. Stojana
Protića, koji se krije pod pseudonimom ,,Balka-
nicus“, Njegovi članci pobuđuju opću pozornost
jer je poznato na daleko njegovo jako i vrsno
pero).

Da onu svoju megalomansku politiku provode
i tjeraju, Bugarima pomaže i na ruku ide njihov
međunarodni položaj s jedne strane, a s druge
strane politika Rusije i Austro,Ugatske na  Bal-
kanu. Bugarska nije u neposrednom susjedstvu
nijedne velike države, osim "Turske. Nju nije
opasala ni Rusija ni Austro-Ugarska jednim tako
dugim pojasom suve granice kao što je Srbiju
Austro-Ugarska opasala. Ona upotrebljava i zlo-
upotrebljava, drsko i bez skrupula, protivubornost
Rusije i Austro-Ugarske za svoje megalomanske
prohtijeve. I na tu bugarsku udicu nailaze stalno
i Austro-Ugarska i Rusija.

Dok su ruski generali, poslije oslobođenja
Bugarske, u Sofiji još sjedali i vršili svoj uticaj,
bilo je potpuno razumljivo i simpatično i otimanje
Bugara od toga i pomaganje Austro-U garske i
drugih sila amo Austro ivi je bila
tada u tv

& ovoj
slašboni program pobornika samostelnosti balkan-
skih država i na djelu, a ne samo na riječi, po-
kaže. Rusija je onda, očevidno, bila na krivu
putu, pa je zato bila i usamljena. I ona je taj
put, uskoro, i sama napustila.

Ali kad je ta mijena prošla i bugarsko i
austro ugarsko držanje dobili su vrlo brzo svoj
prugi nesimpatični karakter, Bugarska je upotre-
pila Austro-Ugarsku ne samo za emancipovanje
od ruskoga pregolomoga uticaja, nego odmah
boslije toga za svoje megalomanske prohtijeve. 1
Austro-Ugarska je tim  prohtijevima služila da
Bugarsku upotrebi protiv Rusije i — Srbije. Njen
službeni program o samostalnosti balkanskih dr-
žava nikad nije važio za Srbiju. On je prema
Srbiji uvijek bio prazna riječ, ili, da budem tač-
niji, on je tu uvijek značio da se Srbija otkaže
svakoga  naslona, i prijateljstva ruskoga, bez
ikakve ozbiljne naknade od njene strane koja bi
zbilja jamčila Srbiji samostalnost i oslobođenje
njenih sunarodnika u Turskoj. Taj austro-ugarski
program prema Srbiji je u stvari značio kapitulaciju
njenu, jer je stvarna politika Austro-Ugarske bila
prema Srbiji ostaviti je samo da vegetira i da
jednoga dana padne kao zrela kruška u krilo

o, Proba koju je Srbija u tom po-
gledu izvršila osamdesetih godinia, to je
dokazala. To još nije u stanju da uvidi, čini se
samo g. Živojin Perić! .

    

POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
i: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 26. F8 PRIDAJU 08. RUKOPIS SE NE VRAĆA
Moa 0.5 današnji dani potvrđuju. U
— gada ega ri vt. Y Stvarni ispravak
ijednik, kom parlamentu objav- zastupnika JURJA BIANKINIA u sjednici Nipnja
o glasno da Austro Ugarska tora dh 1913 zastupničke kuće kuće oarovinskoga io Beču.

 
  
 
 
 
  
 
 
  

markirao razlika prema držanju Rusije
n u poznatom telegramu carevu o pozivu
Bugarske da ostave njemu raspravu svoga
Austro-Ugarska diplomatski potpomaže
i njene pretensije protivu Srbije. To

osti si aknaskik država, jer ono prosto
o znači: hegemoniju Bugarske i zavis-
Srbije od Bugarske i Austro-Ugarske.
ugarska znajući za ove tendencije koristila
pa se koristi i danas, Ona se njima ko-
vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine.
1 sko se savezi i prijateljstva među državama i
narodima prave za to da saveznici jedan drugom,
uzajamno, pomažu, i da, u prvom redu čuvaju i
svoju i saveznikovu samostalnost, Bugarska je,
protivno ugovoru sa Srbijom, tajno ugovorila s
Austro-Ugarskom da svoju samostalnost proglasi
u oči aneksije Bosne i Hercegovine te da tako
olakša politički i diplomatski položaj Austro-U gar-
ske a oslabi položaj Srbije i usami je. Ništa se
ona onda nije obzirala na to, što će to Rusiji
biti nepovoljno i što joj je zaista i bilo nepovoljno.
Ona je računala da će Rusija iz bojazni prema
Austro-Ugarskoj preko toga preći. I tako je za-
ista i bilo. Surevnjivost prema Austro-Ugarskoj
učinila je da je Rusija ček i pomogla Bugarskoj
da izađe iz zapleta u koji je došla zauzimanjem
željeznice turske na bugarskoj teritoriji.

Tu istu igru igra Bugarska i danas. I ako
je savez obavezuje da štiti interes Srbije, svoga
saveznika, od eventualnih opasnosti koje ovoj
mogu doći sa sjevera, Bugarska otvoreno koketira
s Austro-Ugarskom, njeni državnici idu na dogo-
vor u Beč i Peštu a njeni kandidati za ministre
predsjednike kao g. Radoslavov otvoreno izjavljuju
da je prirodna politika Bugarske da i de s Aus-
tro-Ugarskom! I to samo za to što je Srbija, i
ako de facto drži sporne krajeve svojom vojskom,
lojalno iznijela svoje gledište o reviziji ugovora,
a nije ni jednostrano ni tajno kršila ugovor kao
što je ona radila za vrijeme aneksije! I samo za
to što joj se učinilo da u ovom sporu između nje
i Srbije Rusija neće učiniti sve što ona želi, ili
što već nije učinila — da nagna Srbiju da poš-
tuje ugovor kako u Sofiji drsko i bezočno vele -

+ Bugarska eksploatiše drsko i bezočno, pot-
puno nesaveznički, težak položaj Srbije za svoje
megalomanske prohtijeve. Ona igra i s ruskom i
s austrijskom kartom jednovremeno, znajući da
njen saveznik ne može tako slobodno da se kreće
u odbrani svojih životnih interesa.

Srbija je svijesna svoga teškog položaja, i za
to s pravom traži i apeluje i od Rusije i od os!
talih svojih prijatelja da vode o tomo računa.
Ona nalazi da u tome nije samo njen interes, nego
i interes njenih prijatelja. Slaba Srbija je tuđa
igračka, i sigurno ne ruska i francuska, a jaka
Srbija je jemac, i to pouzdan jemac za trajnost
balkanskog saveza i za samostalnost Balkana.
Prevelika i prejaka Bugarska je izgubljena za sa-
vez balkanski: ona je gotova za sa svim druge
kombinacije. I ona ih čak i ne krije, ako ko ima
uši da čuje i oči da vidi.

Bugarska će biti u savezu balkanskom samo
onda i samo dotle kad je i dokle je jasna i opip-
ljiva korist na to gonila bude. 1 današnji savez
ova je zaključila tek onda kad je potpuna dezor-
ganizacija turske carevine stavila na dnevni red
tursko pitanje u Jevropi, i kad je, kako je ,,Bul-
garia“ g. Daneva, u času iskrenosti, otvoreno pri-
znala, bugarsko ministarstvo vojno dalo mišljenje:
da se bez Srbije ne može ići u rat protiv Turske,
pa ma s Bugarskom bile i Grčka i Crna Gora!

I kao god i ranije, tako Bugarska i sad hoće
svoje saveznika samo u svoju korist da eksploa-
tiše i, s oproštenjem, da opljačka.

I saveznici se od toga, prixodno sa svim,
brane i otimlju.

Nije, nećemo reći moralno i lijepo, nego nije
korisno ni politički težak položaj jednoga |naroda
i jedne državo, kao što je Srbija i srpski narod,
suviše eksploatisati. To donekle ide, i donekle će
takva država i takav narod to podnositi, gonjeni
svojim većim, narodnim i državnim, interesom.
Ali sko se žice vrlo često i jako zatežu, one će,
neminovno, prsnuti. Jednoga dana će doći očaja-
nje, a očajanje donosi svakojake ludosti i svako-
jaka iznenađenja!

I onda tek sigurno dolazi ono čega se boje
u Pariza i Petrogradu. Ona bojazan koju im sad
iznose, ako se zadovolje pravedni zahtjevi Srbije
i njeni životni interesi, samo je bugarski blef i
više ništa. Balkanicus

 

 

Vrlo štovana gospodo zastupnici! Ako ikada,
to danas najživlje žalim što u ovom pučkom par-
lamentu nije dozvoljeno, makar iznimno barem
jedan put na godinu, svakomu zastupniku slobo-
ka,dno govoriti i preko svih pregrada poslovni
kada ga na to sile zrhovni narodni interesi.

Ja moram ipak danas.govoriti, pa bilo to,
kada inače nije moguće, putem stvarnog ispravka,
na kratko i dakako u koliko mi dopušta $&. 39
E. poslovnog reda.

Visoka kućo! Gospodin zastupnik Dobernig
u svomu govoru posvetio je dosta prostora južno-
slavenskom pitanju. On je, u istinu, tamo i amo
kazao štogod teoretično dobra, ali je i izvalio
mnoga krivih i tendencioznih (Upadanja) stvari

Poslovni red ne dopušta nam u ovom prog
diumu rasprave upuštati se u polemiku sa go-
spodinom zastupnikom Dobernigom. Za to će se
pružiti druga prigoda.

Ali mi ne možemo s manje a da još danas
najodrješitije ne prosvjedujemo proti smjeru cije-
log govora gospodina zastupnika Doberniga (Živo
odobravanje), u koliko se u istomu sveto pravo
nas južnih Slavena, da u ovoj monarhiji živemo
i da se razvijamo kao slobodni i ravnopravni
građani, hoće da čini ovisnim od milosti i me-
milosti Niemaca. Takvog skrbništva mi nijesmo
nikada trebovali, niti ćemo ga ikada trebovati !
(Bravo! Bravo! — Poklici: Mi im na tomu za-
hvaljajemo !) Da, mi im na tom skrbništvu za-
hvaljujemo i zabranjujemo ga. (Odobravanje.) Što
treba nami njemačka tutela ?

A ako gospodin zastupnik Dobernig hoće da
govori o ogromnim potežkoćama za riešenje ju-
žnoslavenskog pitanja, ja stvarno izjavljam, da
jedina potežkoča za rieš61je toga pitanja leži u
preuzetnosti Niemaca i Mađara (Poklici: Tako
je!), koji sa Slavenima ove monarhije postupaju
kao sa građanima drugog reda i neće da uvide,
da će se samo onda kod nas doći do mira i reda,
kada bude uvedeno načelo najstrožije pravičnosti
i ravnopravnosti za sve narode i za sve
nosti. Živo odobravanje).

Ali, moja gospodo, kako se može o tomu
uzvišenom načelu ovdje govoriti, ako m
zastupnik Dobernig, nekom hladnokrvnošća, koja
mora da čovjeka uplaši i preseneti, usuđaje u
ovom parlamentu kazati — ovo su njegove riječi
(čita) :

»Niemci hoće da održe položaj na moru...“
(Zastupnik dr. Gregorin: Ali ga prije moraju
imati!) Nijesu ga nikada imali!.. ,i neće nikada
dozvoliti, da južni Slaveni uzmu sami gospodstvo
na austrijskoj obali“. — (Upadanja.) Ali mi imamo
to gospodstvo od vjekova, mi ne trebamo da ga
uzmemo, (Pristajanje.)

Moja gosgodo! Ako se shvati duboki germa-
nizatorni smisao ovih riječi, ako se ovako govori
o našoj obali, koja je eminentno hrvatska, o na-
šoj obali, gdje, izuzevši malu njemačku naseobinu
u Trstu, nigdje, od Trsta do Špića, te skrajne
pogranične točke na našem primorju, nije ni za
lijek naći Niemca, već pojedinih e. k. njemačkih
činovnika (Poklik: I vojnika!) i vojnika — tada
jirestaje sve i (Živo upadanje), mi južni Slaveni
— naime, Hrvati, Srbi i Sloveuci, koji preko 12
vjekova ondje živemo i koji smo ondje živjeli još

rije nego je Austrija bila utemeljena (Čujte!
Čujte !) i još prije nego su Niemci imali pojma
o našem moru (Vrlo dobro!) — zmamo tko je
naš dušmanin, znamo tko hoće da poremeti naš
narodni razvoj, tko hoće da nam otme najsvetiju
našu stvar, naša domovinu. (Živo odobravanje i
pljeskanje ruka.)

Ali tada znamo mi što moramo činiti da
spasimo svoj obstanak.

Ako je nadalje gospodin zastupnik Dobernig
u svom govoru rekao, da brzojavka, koju je car
Nikola upravio na dva balkanska kralja, doka-
zuje, da rat na Balkanu nije bila jedna križarska
vojna, već šićarska (grabežna) vojna., . — (Ferdi-
nand Seidl: Ali križarska vojna nikako, a moglo
bi se već reći; razbojnička vojna! Mnogobrojni
povici: Pfui! Pfai!) To je bila vojna za slobodu,

gospodine zastupniče Seidle, to je bio rat, kakvih
povjest riedko kada ima da bilježi! . , — ja stvarno
ispravljam, da je balkanski rat. .. (Živa upadanja
i buka.) Ali molim, moja gospodo, ja moram za-
ključiti, Ja sam obećao gospodinu predsjedniku,
da ću samo pet časa govoriti — ... ja stvarno
ispravljam još jedanput, da balkanski rat ostaje
za vječna vremena jednom od najsvijetlijih stra-
nica u povijesti oslobođenja brutalno podjarmlje-
nih naroda. (Živo odobravanje i pljeskanje ruka.)

Ja, dalje kažem, naprotiv, da kada bi osnove
najavljene od zastupnika Doberniga proti našoj
obali imale biti izvedene — to bi u istinu bila
ne samo jedna grabežna, nego jedna razbojnička