RANI" OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. »; ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- CRVENA Hl Dubrovnik, 28. juna 1913. Izdavatelj | odgovorni JATSKA : POJEDINI BRO) ZAPADA 20 PMRA. sE. I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A PISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE 6 GRČNNA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VR POE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- Dnbrovnik, 27. juna. U srijedu, 25. ov. mj., nuvršilo se de- set godina otkako je na srpski prijesto stupio kralj Petar I. Karagjorgjević, unuk poznatog ,vožda“ Kara-Gjorgja, iz prvih godina prošloga vijeka, godina oslobođe- nja od turskoga jarma. U deset godina vladanja kralja Petra, Srbija je krenula k napretku i blagosta- nju nevjerojatnom spremom i brzinom. U svim državnim granama koraknula je gi- gantskim krokom u napredak. Trgovina, ekonomija, industrija, privreda, književ- nost, znanost i nauka, danas su na dos- tojnu mjestu visine. Vojska srpska, za koju se mislilo da je slaba, neorganizo- vana i nedisciplinovana, pokazala se u ovom balkanskom ratu na uglednoj visini u svakom pogledu, tako da je izazvala divljenje cijelog svijeta. Kralj Petar, u deset godina svoga vladanja, pokazao se ustavnim vladarom u pravom smislu riječi, te sve novine ističu to kao najjaču i najglavniju nje- govu zaslugu, da je Srbija onako napre- dovala i postala moderno uređena država. U Srbiji ove godine, radi prilika u kojim se zemlja nalazi, nije se ovaj jubilej pro- slavio jnikakvom naročitom svečanošću, nego samo blagodarenjima u crkvama, a novine su se svečano osvrnule na zasluge kraljeve i istaknule ih. Istorija će zabilježiti jedan veliki do- gagjaj za dobe vladanja kralja Petra, a to oslobođenje Kosova i potlačene braće u Turskoj, koje se oslobođenje išćekivalo pune 524 godine. Otpuštanje jednogodišnjih dobrovoljaca medicinara. Od upućene osobe primamo o tom ove podatke : Napokon su pušteni i jednogodišnji dobro- voljci kod dalmatinskih pukovnija. Samo ne kod naše 37, puknovije. Samo kod nje dogodila se je nepravda i nije bila izvršena na- redba ministarstva rata od 5 lipnja ove godine. 'Ta je naredba vrijedila bez iznimke za sve do- brovoljce. S toga i bijahu otpušteni svi jednogo- dišnji dobrovoljci kod 23. i 22. pukovnije. Jedino kod 37. pukovnije, upravo tu gdje je kuća uz kuću: Zapovjedništvo pukovnije, zapovjedništvo brigade i zapovjedništvo 16. vojnog zbora, bila je mnanešena ogromna šteta preteška nepravda jednom dijelu jednogodišnjih dobrovoljaca i to medicinerima. Ne svima! Onima, za koje je o Uskrsu mjesni ;Dubrovnik“ tiskao molbu njihovih roditelja, gdje je bila prikazana opravdanost nii- hova otpusta iz neaktivne izvanredne službe. Onima, kojim je bilo suđeno već do danas izgu- biti tri semestra sveučilišnih nauk&. Saznali smo za ovako nečuvenu nepravdu od privatne osobe, te ne mogući prešutjeti, informirasmo se. Moramo da ustanemo i ozigošemo ovaj protuzakoniti po- stupak spram naših drugova. Pošto je stvar prežalosna iznosimo je javno- sti, upozorujemo na nju naše narodne zastupnike, koji će se bez dvojbe zauzeti i zapitati gos. ministra Domobranstva pl. Georgija, dali mu je poznat ovaj prekršaj protiva naredbe ratnog mi- starstva, i ne izvršenje ove naredbe. U stvari je ovo: Dne 20 ov. mj. izasla je naredba ministar- stva rata, da se moraju svi jednog. dobrovoljci otpustiti. Glede slušača medicine bijaše u naredbi posebna stavka o otpustu, — Dan po tomu 21. VI. svukoše se svi dobrovoljci, dok je slušačima medicine upravo onim — o kojim prije spome- nusmo — bilo rečeno: ,povratite se odakle sto i došli, k vašim satnijama;; ustrpite se do po podne dok pročitate kakva će vam zahvalnost donijeti popodnevni ,befehl“ za dosadanje službovanje. Možete pomisliti kakovo je ogorčenje nad ovom nepravdom među nama njihovim drugovima a kakvo u građanstvu nastalo, čim se je za ovaj protazakoniti postupak obaznalo. Za ovo je odgovoran pukovnijski šef-liječnik Dr. Šwarz, koji je odmah na 20. VI. saznavši i pročitavši naredbu javio pukovniji, da on bez medicinera ne moše biti. Dapače smo čuli jednu versiju, naimo da je ministarska naredba pogre- šna u pogledu zaustavljenih medicinera. 1 popra- vio ju je gosp , Šwarz time što je uspio da je odmah 21. rd nbefehl“ javio da medicineri koji su prije odslužili prvih 6 mjeseca aktivno i bili unovačeni prije 1911. ne mogu do dalnje odredbe biti otpušteni. Dakle pogreška u naredbi mini- starstva rata za 87. pukovniju — recte — za gosp. Šwarza, dok ne bijaše pogreška za 23 i 22 pukovniju, gdje je svaki međiciner bio pušten. Tim je učinio tako grubu nepravdu onim medicinerima, koji mu i unapred moraju zamje- njivati sanitetne podoficire, za koje se on nije pobrinuo za vrijeme zadnjih 5 i više godina. 1 to u gradu Schemue, Webera i Grossmanna, može da bude, može da se postupa proti naredbi ministarstva rata i uništuje jedanaest semestara jedanaestorice medicinera. Nastaje pitanje kada će ovi medicineri biti otpušteni? To će odrediti nitko drugi, već gosp. warz, kad se njemu svidi. Jer ove godine kako donesoše bočke novine otrag nekoliko dana, medicineri ne će nastupiti tromjesečnu zlužbu od 1. VIII. — 1. X. A to znači, da će gosp. Šwarz htjeti, da ova jedanaesto- rica budu zadržani sve dok se ne svuče posljed- nji reservist, dapače i aktivna momčad svrhom septembra. Istina je, da se je kod 1. i 3, bataljona po- javila srdobolja. Pa zar gosp. Šwarz smije radi nje zaustaviti medicinere i prekršiti naredbu rat- nog ministarstva? Ili su oni u aktivnoj službi? Zar su oni kakovi Lingerdieneri? Zar i za njih ne vrijedi ministarska naredba? lli drži, da se ne će saznati i da se ne će nitko dići u njihovu pravednu i opravdanu obranu? Što se nije pobrinuo i izvježbao sanitetne oficire? Što, kad je jedanput tu naredba, a tu bolest nije medicinere otpustila Regimenta, a za neko vrijeme namjestila sanitetne vojnike iz mje- sno vojničke bolnice ? Zaključujemo nemajući riječi, s kojima bismo pokudili i ožigosali ovo nepravedno postupanje upozorujući na ovu nepravdu gosp. zbornog za- povjednika i naše narodne poslanike. Pismo iz Srbije. Beograd, 23'VI, Igra sa dvije karte. (Pod ovim naslovom današnja ,Samougrava“ donosi ovaj članak iz pera ministra g. Stojana Protića, koji se krije pod pseudonimom ,,Balka- nicus“, Njegovi članci pobuđuju opću pozornost jer je poznato na daleko njegovo jako i vrsno pero). Da onu svoju megalomansku politiku provode i tjeraju, Bugarima pomaže i na ruku ide njihov međunarodni položaj s jedne strane, a s druge strane politika Rusije i Austro,Ugatske na Bal- kanu. Bugarska nije u neposrednom susjedstvu nijedne velike države, osim "Turske. Nju nije opasala ni Rusija ni Austro-Ugarska jednim tako dugim pojasom suve granice kao što je Srbiju Austro-Ugarska opasala. Ona upotrebljava i zlo- upotrebljava, drsko i bez skrupula, protivubornost Rusije i Austro-Ugarske za svoje megalomanske prohtijeve. I na tu bugarsku udicu nailaze stalno i Austro-Ugarska i Rusija. Dok su ruski generali, poslije oslobođenja Bugarske, u Sofiji još sjedali i vršili svoj uticaj, bilo je potpuno razumljivo i simpatično i otimanje Bugara od toga i pomaganje Austro-U garske i drugih sila amo Austro ivi je bila tada u tv & ovoj slašboni program pobornika samostelnosti balkan- skih država i na djelu, a ne samo na riječi, po- kaže. Rusija je onda, očevidno, bila na krivu putu, pa je zato bila i usamljena. I ona je taj put, uskoro, i sama napustila. Ali kad je ta mijena prošla i bugarsko i austro ugarsko držanje dobili su vrlo brzo svoj prugi nesimpatični karakter, Bugarska je upotre- pila Austro-Ugarsku ne samo za emancipovanje od ruskoga pregolomoga uticaja, nego odmah boslije toga za svoje megalomanske prohtijeve. 1 Austro-Ugarska je tim prohtijevima služila da Bugarsku upotrebi protiv Rusije i — Srbije. Njen službeni program o samostalnosti balkanskih dr- žava nikad nije važio za Srbiju. On je prema Srbiji uvijek bio prazna riječ, ili, da budem tač- niji, on je tu uvijek značio da se Srbija otkaže svakoga naslona, i prijateljstva ruskoga, bez ikakve ozbiljne naknade od njene strane koja bi zbilja jamčila Srbiji samostalnost i oslobođenje njenih sunarodnika u Turskoj. Taj austro-ugarski program prema Srbiji je u stvari značio kapitulaciju njenu, jer je stvarna politika Austro-Ugarske bila prema Srbiji ostaviti je samo da vegetira i da jednoga dana padne kao zrela kruška u krilo o, Proba koju je Srbija u tom po- gledu izvršila osamdesetih godinia, to je dokazala. To još nije u stanju da uvidi, čini se samo g. Živojin Perić! . POPUST. NEFRANKIRANA PISMA i: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 26. F8 PRIDAJU 08. RUKOPIS SE NE VRAĆA Moa 0.5 današnji dani potvrđuju. U — gada ega ri vt. Y Stvarni ispravak ijednik, kom parlamentu objav- zastupnika JURJA BIANKINIA u sjednici Nipnja o glasno da Austro Ugarska tora dh 1913 zastupničke kuće kuće oarovinskoga io Beču. markirao razlika prema držanju Rusije n u poznatom telegramu carevu o pozivu Bugarske da ostave njemu raspravu svoga Austro-Ugarska diplomatski potpomaže i njene pretensije protivu Srbije. To osti si aknaskik država, jer ono prosto o znači: hegemoniju Bugarske i zavis- Srbije od Bugarske i Austro-Ugarske. ugarska znajući za ove tendencije koristila pa se koristi i danas, Ona se njima ko- vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine. 1 sko se savezi i prijateljstva među državama i narodima prave za to da saveznici jedan drugom, uzajamno, pomažu, i da, u prvom redu čuvaju i svoju i saveznikovu samostalnost, Bugarska je, protivno ugovoru sa Srbijom, tajno ugovorila s Austro-Ugarskom da svoju samostalnost proglasi u oči aneksije Bosne i Hercegovine te da tako olakša politički i diplomatski položaj Austro-U gar- ske a oslabi položaj Srbije i usami je. Ništa se ona onda nije obzirala na to, što će to Rusiji biti nepovoljno i što joj je zaista i bilo nepovoljno. Ona je računala da će Rusija iz bojazni prema Austro-Ugarskoj preko toga preći. I tako je za- ista i bilo. Surevnjivost prema Austro-Ugarskoj učinila je da je Rusija ček i pomogla Bugarskoj da izađe iz zapleta u koji je došla zauzimanjem željeznice turske na bugarskoj teritoriji. Tu istu igru igra Bugarska i danas. I ako je savez obavezuje da štiti interes Srbije, svoga saveznika, od eventualnih opasnosti koje ovoj mogu doći sa sjevera, Bugarska otvoreno koketira s Austro-Ugarskom, njeni državnici idu na dogo- vor u Beč i Peštu a njeni kandidati za ministre predsjednike kao g. Radoslavov otvoreno izjavljuju da je prirodna politika Bugarske da i de s Aus- tro-Ugarskom! I to samo za to što je Srbija, i ako de facto drži sporne krajeve svojom vojskom, lojalno iznijela svoje gledište o reviziji ugovora, a nije ni jednostrano ni tajno kršila ugovor kao što je ona radila za vrijeme aneksije! I samo za to što joj se učinilo da u ovom sporu između nje i Srbije Rusija neće učiniti sve što ona želi, ili što već nije učinila — da nagna Srbiju da poš- tuje ugovor kako u Sofiji drsko i bezočno vele - + Bugarska eksploatiše drsko i bezočno, pot- puno nesaveznički, težak položaj Srbije za svoje megalomanske prohtijeve. Ona igra i s ruskom i s austrijskom kartom jednovremeno, znajući da njen saveznik ne može tako slobodno da se kreće u odbrani svojih životnih interesa. Srbija je svijesna svoga teškog položaja, i za to s pravom traži i apeluje i od Rusije i od os! talih svojih prijatelja da vode o tomo računa. Ona nalazi da u tome nije samo njen interes, nego i interes njenih prijatelja. Slaba Srbija je tuđa igračka, i sigurno ne ruska i francuska, a jaka Srbija je jemac, i to pouzdan jemac za trajnost balkanskog saveza i za samostalnost Balkana. Prevelika i prejaka Bugarska je izgubljena za sa- vez balkanski: ona je gotova za sa svim druge kombinacije. I ona ih čak i ne krije, ako ko ima uši da čuje i oči da vidi. Bugarska će biti u savezu balkanskom samo onda i samo dotle kad je i dokle je jasna i opip- ljiva korist na to gonila bude. 1 današnji savez ova je zaključila tek onda kad je potpuna dezor- ganizacija turske carevine stavila na dnevni red tursko pitanje u Jevropi, i kad je, kako je ,,Bul- garia“ g. Daneva, u času iskrenosti, otvoreno pri- znala, bugarsko ministarstvo vojno dalo mišljenje: da se bez Srbije ne može ići u rat protiv Turske, pa ma s Bugarskom bile i Grčka i Crna Gora! I kao god i ranije, tako Bugarska i sad hoće svoje saveznika samo u svoju korist da eksploa- tiše i, s oproštenjem, da opljačka. I saveznici se od toga, prixodno sa svim, brane i otimlju. Nije, nećemo reći moralno i lijepo, nego nije korisno ni politički težak položaj jednoga |naroda i jedne državo, kao što je Srbija i srpski narod, suviše eksploatisati. To donekle ide, i donekle će takva država i takav narod to podnositi, gonjeni svojim većim, narodnim i državnim, interesom. Ali sko se žice vrlo često i jako zatežu, one će, neminovno, prsnuti. Jednoga dana će doći očaja- nje, a očajanje donosi svakojake ludosti i svako- jaka iznenađenja! I onda tek sigurno dolazi ono čega se boje u Pariza i Petrogradu. Ona bojazan koju im sad iznose, ako se zadovolje pravedni zahtjevi Srbije i njeni životni interesi, samo je bugarski blef i više ništa. Balkanicus Vrlo štovana gospodo zastupnici! Ako ikada, to danas najživlje žalim što u ovom pučkom par- lamentu nije dozvoljeno, makar iznimno barem jedan put na godinu, svakomu zastupniku slobo- ka,dno govoriti i preko svih pregrada poslovni kada ga na to sile zrhovni narodni interesi. Ja moram ipak danas.govoriti, pa bilo to, kada inače nije moguće, putem stvarnog ispravka, na kratko i dakako u koliko mi dopušta $&. 39 E. poslovnog reda. Visoka kućo! Gospodin zastupnik Dobernig u svomu govoru posvetio je dosta prostora južno- slavenskom pitanju. On je, u istinu, tamo i amo kazao štogod teoretično dobra, ali je i izvalio mnoga krivih i tendencioznih (Upadanja) stvari Poslovni red ne dopušta nam u ovom prog diumu rasprave upuštati se u polemiku sa go- spodinom zastupnikom Dobernigom. Za to će se pružiti druga prigoda. Ali mi ne možemo s manje a da još danas najodrješitije ne prosvjedujemo proti smjeru cije- log govora gospodina zastupnika Doberniga (Živo odobravanje), u koliko se u istomu sveto pravo nas južnih Slavena, da u ovoj monarhiji živemo i da se razvijamo kao slobodni i ravnopravni građani, hoće da čini ovisnim od milosti i me- milosti Niemaca. Takvog skrbništva mi nijesmo nikada trebovali, niti ćemo ga ikada trebovati ! (Bravo! Bravo! — Poklici: Mi im na tomu za- hvaljajemo !) Da, mi im na tom skrbništvu za- hvaljujemo i zabranjujemo ga. (Odobravanje.) Što treba nami njemačka tutela ? A ako gospodin zastupnik Dobernig hoće da govori o ogromnim potežkoćama za riešenje ju- žnoslavenskog pitanja, ja stvarno izjavljam, da jedina potežkoča za rieš61je toga pitanja leži u preuzetnosti Niemaca i Mađara (Poklici: Tako je!), koji sa Slavenima ove monarhije postupaju kao sa građanima drugog reda i neće da uvide, da će se samo onda kod nas doći do mira i reda, kada bude uvedeno načelo najstrožije pravičnosti i ravnopravnosti za sve narode i za sve nosti. Živo odobravanje). Ali, moja gospodo, kako se može o tomu uzvišenom načelu ovdje govoriti, ako m zastupnik Dobernig, nekom hladnokrvnošća, koja mora da čovjeka uplaši i preseneti, usuđaje u ovom parlamentu kazati — ovo su njegove riječi (čita) : »Niemci hoće da održe položaj na moru...“ (Zastupnik dr. Gregorin: Ali ga prije moraju imati!) Nijesu ga nikada imali!.. ,i neće nikada dozvoliti, da južni Slaveni uzmu sami gospodstvo na austrijskoj obali“. — (Upadanja.) Ali mi imamo to gospodstvo od vjekova, mi ne trebamo da ga uzmemo, (Pristajanje.) Moja gosgodo! Ako se shvati duboki germa- nizatorni smisao ovih riječi, ako se ovako govori o našoj obali, koja je eminentno hrvatska, o na- šoj obali, gdje, izuzevši malu njemačku naseobinu u Trstu, nigdje, od Trsta do Špića, te skrajne pogranične točke na našem primorju, nije ni za lijek naći Niemca, već pojedinih e. k. njemačkih činovnika (Poklik: I vojnika!) i vojnika — tada jirestaje sve i (Živo upadanje), mi južni Slaveni — naime, Hrvati, Srbi i Sloveuci, koji preko 12 vjekova ondje živemo i koji smo ondje živjeli još rije nego je Austrija bila utemeljena (Čujte! Čujte !) i još prije nego su Niemci imali pojma o našem moru (Vrlo dobro!) — zmamo tko je naš dušmanin, znamo tko hoće da poremeti naš narodni razvoj, tko hoće da nam otme najsvetiju našu stvar, naša domovinu. (Živo odobravanje i pljeskanje ruka.) Ali tada znamo mi što moramo činiti da spasimo svoj obstanak. Ako je nadalje gospodin zastupnik Dobernig u svom govoru rekao, da brzojavka, koju je car Nikola upravio na dva balkanska kralja, doka- zuje, da rat na Balkanu nije bila jedna križarska vojna, već šićarska (grabežna) vojna., . — (Ferdi- nand Seidl: Ali križarska vojna nikako, a moglo bi se već reći; razbojnička vojna! Mnogobrojni povici: Pfui! Pfai!) To je bila vojna za slobodu, gospodine zastupniče Seidle, to je bio rat, kakvih povjest riedko kada ima da bilježi! . , — ja stvarno ispravljam, da je balkanski rat. .. (Živa upadanja i buka.) Ali molim, moja gospodo, ja moram za- ključiti, Ja sam obećao gospodinu predsjedniku, da ću samo pet časa govoriti — ... ja stvarno ispravljam još jedanput, da balkanski rat ostaje za vječna vremena jednom od najsvijetlijih stra- nica u povijesti oslobođenja brutalno podjarmlje- nih naroda. (Živo odobravanje i pljeskanje ruka.) Ja, dalje kažem, naprotiv, da kada bi osnove najavljene od zastupnika Doberniga proti našoj obali imale biti izvedene — to bi u istinu bila ne samo jedna grabežna, nego jedna razbojnička