m PES ma die dina > e. a womav (ZLAZI SVAKE SUBOTE. GDeGO CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. «i Z\ PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- CRVENA fi Dubrovink, 19. jula 1913. ATSNKA ERAN POPUST. NEFRANKIRANA izdavati | odgovorni uredni: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 28. X PRIKAJU ok. MOKOPN #8 NR VRAĆA Prohaska-Zlatka. Dubrovnik, 18. jula. Austrougarski konsul Zlatka, u Seresu, doživio je ovih dana nekoliko vrlo neu- godnih i gorkih momenata, a austrougar- skom konsulatu nanešena je veoma teška uvrijeda. Bugari su g. konsula uhvatili, izveli iz konsolata, zgradu orobili i po- pljačkali, pak zapalili, G. konsulu su ugrozili životom, ucijenili ga, te je mo- rao da plati četrdeset turskih lira da spase svoj život. Ovo je događaj skorih dana. O tome se raščulo, vijest se raširila, pa je done- soše sve novine, Sve bečke novine do- nose ovaj sereški događaj i skoro se na- tječu koja će da ga bolje i tačnije ispriča. Dotle sve dobro, to je onako po kroni- čarskim informacijama. Treba pamtiti, da su te iste novine donosile i poznate priče, besprimjerne laži, o slačaju sa konsulom Prohaskom u Prizrenu, One sada pišu mnogo drukčije nego što su pisale prii- kom Prohaskine afere, i ako ne za to, što je onaj slučaj bio mnogo drukčiji nego li je ovaj najskoriji u Seresu. . Teško ko može da zaboravi tugaljivu aferu sa Prohaskom, diplomatsku blamažu, i sramotno ponašanje bečke štampe koja je onda, kako i obično, napunjala svoje široke i duge stupce sa gadnim i lažnim retcima. Odakle su ti retci bivali dikto- vani jasno se je pokazalo u carevinskom vijeću prilikom parlamentarne afere Ka- nije. Konsulu Prohaski u Prizrenu Srbi ni- jesu učinili ništa. Prohaski se nije ništa dogodilo; to se je ispostavilo. Bečka, pla- ćena štampa, podigla je stvar na visoko i daleko; izmišljalo se sve moguće' izmi- šljotine, gadne i odvratne izmišljotine. To je bilo dotle dotjeralo, da smo bili pred ratom sa Srbijom. To je tako bilo, i ako bečka štampa nije bila ni malo uspjela u javnom mnijenju sa svojom mistifaka- torskom kampanjom. I poslije svega toga: slavna blamaža. +. Slučaj sa konsulom Zlatkom u Seresu nije austrijsku bečku štampu odviše dir- nuo, i ona ne pokazuje stoga ni malo nervoznosti. A ipak je slučaj, kako i prije spomenusmo, bitno različit od onoga sa Prohaskom. Jedino jedan list, oamako hla- dno, bez nervoznosti, govori da se mora od Bugarske tražiti zadovoljštinu. O uvri- jedi, o zločinima, o prestižu — ni u snu. Prohaska je bio casus belli, Zlatka je slučaj koji zaslažuje jednu kroničarsku vijest, jedinu istinitu između onog bez- broja laži kojijem se još i danas, poslije poniznih izvinjavanja i pitanja oproštenja, bečka štampa triumfalno kiti. A zašto je ovo sve ovako? — Zato jer je prizrenska afera bila sa Srbijom, a sereška sa Bugarskom. Od svih slavenskih naroda Poljaci su se po- kazali najobjektivniji prigodom cijelog trajanja rata balkanskih saveznika proti Turcima, pa i oi u ovoj novoj i žalostnoj ratnoj fazi pridržaše oni svoju objektivnost te držimo upravo s toga da nam je zanimljivo znati i za sadašnje njihovo mišljenje. Ovih je dana vrlo uvaženi poljski list , Slowo Polskie“ donio slijeđeći članak : Nared brzi all no vitoški. Koko Bugari vojuju. Jezik bugarski je bea svake sumnje slovenski jesik. Tko je od Poljaka imao prilike makar PES SAN MO I: morao sa je začaditi koliko je bugarskih izraza slično poljukim. i pak i duševno, Bugari nijesu Sloveni. Cijelo njihovo ponašanje je neslavensko. Prije svega manjka Bugarima osjećaj lojal- mosti i osjećaj viteštva, ta dva svojstva, koja u visokom stupnju karakterizuju sve Slo- venstvo a u prvom redu Poljake. Pomanjkanje dobre vjere i viteštva, naklonost do prevare i laganja, rafinovana lukavština i licumjerstvo, to su njihove oznake pri sadašnjem postupanju sa Srbima i Grcima. Bugarima je stalo samo do toga da otmu Macedoniju. Odlućili su da tu namisao provedu makar i Istodobno pak htjeli su se prikazati pred svijetom kao da ne provode rat. Zatim su iznijeli cio niz sistematski promišljenih napadaja, ponaj- više u noći, pretjerali Srbe i Grke sa mnogo po- zicija, i utvrdivši se na tim novim pozicijama, razglasili sa po cijelom svijetu, da su oni bili napadnati ili da su oni naprosto na pokušaj Srba i Grka da ponovno osvoje izgubljene pozicije, odgovarali s novim navalama. I zbilja, u tom izđajničkom i prevarnom po- stupanju podupire Bugare, bečka, berlinska i peštanska štampa, koja stoji na strani Bugarske, po naročitoj želji svojih vlada. Treba biti dobro upućen u tajne intrige štampe, e da se možeš snaći u tom skupu prevara i laži, koje sada širi u svijet štampa trojnog saveza u svrhu da sakrije prave akcije Bugara. Diplomaciji trojnog saveza stalo je do toga da rat srpsko-bugarski faktički bukne, a austro- ugarskoj diplomaciji još više i do toga da bi se pokazalo kako upliv Rusije na "Balkanu dandanas više ništa ne znači. Taj drugi- cilj, diplomacija austro-ugarska već je postigla, faktični početak rata isključuje svako prepuštanje da bi Bugarska bila pod to- likim uplivo.a Rusije te da bi se bezavjetno po- korila njezinim željama. Dali će pak trojai savez-a prije svega Au- stro-Ug. postići svoj cilj, t. j. pomoću Bagarske zgnječiti i ukrotiti Srbiju i oduzeti joj aureolu države pobjednice, to je još veliko pitanje. Srpsko-bugarski rat žele u Beču, za to što obzirom na srpsko.bug. rat od g. 1885. poraz Srbije smatraju za sigurnu stvar. Kao obično, u Austriji su oči i uši zatvorene, te ili komotno spavaju ili ne vide promjena koje su se dogodile u Srbiji od g. 1885 pa do danas. Najvažnijom promjenom jest činjenica, što na srpskom prijestolju ne sjedi degenerovana i nesposobna dinastija Obrenovića, već Petar Ka. rađorđević, koji ne samo što je veliki patriota srpski, nego je jači karakterom i inteligencijom i od Milana i od Aleksandra, a osim toga je i izvrstan vojnik, koji je umio za vrijeme svog desetogodišnjeg vladanja, od srpske vojske učiniti silni vojnički faktor, a to se pokazalo za vrijeme rata protiv Turske. Za vrijeme desetogodišnjeg vlađanja Kralja Petra, Srbi su se toliko momlno podigli, usljed čega sudbina domovine leži sada u rukama mo- ralno zdravih muževa, i koji vjeruju u budućnost narodnu, a to je činjenica od velike važnosti. Ne kažemo, da Srbija kao brojno slabija država od Bugarske, ns može sada biti pobje- đena, ali taj poraz nikada ne će biti tako osjetljiv kao onaj od g. 1885. Pa Bugari će morati polo- miti više kutnjaka, dok savladaju otpor Srba, i dok nauče poštovat protivnika, i razumjeti će da je > imati Srbe za prijatelje i saveznike nego za : Svršetak srpsko-bugarske borbe bit će samo na štetu austro-ugarske. Bugari će se približiti Srbima i pobrinut će se da budu s njima u do- brim odnosima. Na Balkanu će se obnoviti ista situacija, kao što je bila god. 1866 među Bečom i Berlinom. i'remda je austrijska vojska bila kod Sadove pobijeđena, ipak je sam Franjo Josip I. pristao na uži savez s carem Vilimom I. i car Vilim bio je vrlo zadovoljan što je mogao dobiti takova saveznika. Bez svake sumnje, Bugari imaju namisao da nekada zavladaju cijelim balkanskim poluotokom. Njihova je uloga slična Rimljanima na apenin- skom poluotoku i Prusima među njemačkim na- rodima. Bež svake sumnje imaju mnogo karakteri- stičnih osebina koje ih upućuju da tako rade. Nekoji od tih osebina, kao prezimnje. smrti, marljivost i razdražljivost dobre su osebine, druge pako, kao što je lukavstvo, pota;a i oskudica do- bre vjere, pomažu im do izvijesnog stupnja u borbi s drugim narodima, ali to poasše samo za neko vrijeme i do stanovitih granica. Rimljani nijesu imali takovih mana. Za>*to su privukli podjarmljene narode k sebi, asimilovali ih sa ve- Bugari treba da upamte ovu poduku, koja proizlazi ako se usporedi Rimljane i Pruse. Ako Bugari teže do prvenstva na Balkanu, to osim fizične sile, brojne premoći i osim di- plomatskih i vojničkih talenata, moraju se po- starati da bi imponirali balkanskim narodima, es vaj vrlinama zbilja kulturnim i visinom duha. Ne li se oni ovim svojstvima i uzbadu li slijediti današnje Pruse, oni će na taj način postati narod vrlo mrzak, te kao što su se ge a . +. Bečka je ,Zeitš ovo dana donijela nekoliko veoma interesantnih članaka o sadanjim prilikama na Balkanu. U tim člancima hvali se i uzdiže Srbija, njena vojska, državnici i t. d., te se pri- govara najoštrije austrijskoj diplomaciji bagate- lisanje Srbije. Mi ovdje prevodimo pogdjekoje pasuse iz tih karakterističnih članaka. U uvodnom članku ,, Pomozimo Srbiju“ Zeit među ostalim piše: Sada su Srbi pobijedili i dosljedno tome, koristili su se provalom rata, da objave da je saveznički ugovor raskinut. Tim je otklonjen i carev mirovni sud, koji je do sada priječio po- sredovanje svih sila pa i Austro-Ugarske pri po- djeli evropske Turske među dojakošnje saveznike, koja se i nas jako ticala. Dakako da bi dr. Danev htio da cijeli rat kao s mokrim rubcem s table zbriše pa je i opet pozvao cara u pomoć. Nama nije ni tr kakGvom interesa, da činimo cara pre- sudnim sudijom u pitanjima, koja se i nas tiču, koja nas potiskuju u opasnost, da se, što nije potrebno, sudarimo s Rusijom, ako preszda ca- reva ne bude za nas prikladna. Neka naša di- plomacija ispravi pogrešku, u koju je pala prije rata, ili bar neka po drugi put ne pogriješi. Ne priključujmo sa: i: :epet Bugarima, koji su a ovom velikom sudaru a i sad nakon svog poraza više nego ikada bili pred carem u prašini. Radije po- dupirimo .Srbijino mnijenje, koje je, pravnički ispravno, otvorenije i više evropsko, nego li bu- garsko. Recimo također i mi: Rat je pretekao saveznički ugovor i carev sud. Teda je otvoren put skupnom evropskom raspravljanju - Tako se raspravljanje uopće već i stoga prepo- ručuje, jer se još i sad treba istom da udare granice između Grčke i Bugarske te između Ru- munije i Bugarske. Ni jedno od tog dvoga nema ništa zajedničkog sa srpsko-bugarskim saveznim ugovorom ni sa ugovorenim carevim presudnim sudom. Primimo dakle srpsko pravno mnjenje. Prihvatimo se srpskog pravnog shvatanja i zahtjevajmo da ishod drugog balkanskog rata ispita i pravnički ustanovi me samo ruski car, nego, kao u prvom balkanskom ratu, cijeli ev- ropski areopag pa makar to bila i poslanička reunija u starom ruhu ili prerušena. Tako bi imali prilike, da pri ograničavanju na Balkanu pravovremeno i u najboljem liku , stanemo na obranu svojih interesa, a tim bi bio učinjen prvi korak bliže Srbiji. To je približenje Srbiji, pošto se tako brzo i temeljito rasplinno fantom bugar- skog prijateljstva, postalo neizbježiva zapovijest, slobodna od ljubavi i mržnje od srpske kao i bugarskog predubjeđenja — jedne državne poli- tike, kaja bi se temeljila isključivo na rođenim austro-ugarskim ciljevima. U drugom jednom članku, u kojem se bečka novina odriče Bugarske a laska Ramunjskoj, veli Zeit i ovo: Bugarska je na sve moguće načine vrijeđala i zajedala svoje saveznike u ratu s Turskom, pošto je njihovom pomoći veliki posao bio učinjen. Još je u živoj uspomeni ona hvalisava nota, u kojoj Bugarska odsječeno poriče Srbiji svaku zaslugu u zajedničkoj borbi. Još se sjećamo, kako je Bugarska s neke visine Grcima poricala da su n, kako je nastojala da dokaže da su same nametnici, koji su živjeli jedino ničkih djela Bugatike, & da sami što bi bilo vrijedno spomenuti. im bojnim drugovima prosto uki- svijetu, da li se mjeriti s Bugar- su pokazali? Skrhana je bugar- hiti NI : i jetila ru kovi su azor ljudi ti Bugari: trijezni, valjani, mudri, dalekovidni, energični, časni, ljubitelji is- tine, vjerni, pouzdani, Bugari sv kićeni svim anđeoskim uresiraa, što ih ima, a u isto su vri- jeme potpuno u stilu melodrama Srbi ocrtavani to oral ari, boji sa sodojeni mijpiika AD nama čovječije prirode. Još do u posljednje dane hiljada turskih vojnika na ludovanju za veličinom nasjeli. Sad će e Bugari, kada su naglo istinu i to takovom indiferentnosti kao da nikada nije ni moglo da bude drukčije. me kajanju radi krupnih laži došla posula glavu pepalom, pa telegrafski štenje ministra predsjedniku i se s bezobraznih laži koje je si će od sad umaprijed donositi što joj ih pošalje srpski presbiro iz E zaludu, u laži su kratke noge! Proklamacija kralja Nikole. Crnogorci! Kad suace izbavljenja i slobode obasja mnogo napaćene hrićanske narode Balkanskog Polnostrva ; je zamijeni ona savezničkijeh; kad vlast iz jakih šaka Otmanodića prijeđe u ruke balkanskih sa- veznika; kad ograšeni narodi, željni pravde i kulture, dahnuše dašom, otvoriše vrata . krv lije se od Dunava do Solana. nove žrtve kao da nam malo biješe Skadru, Kumanova, Janjini i Jedrena. i prve padoše kao pošljedica jednog mučkog napada naše su, srpske su žrtve, — bratoubilačke ruke bugarske. Od iste ruke prolivena je i krv hrab- rijeh Grka, naših vjernih saveznika, koji su i na kopnu i na moru toliko zadužili Balkanski Savez, . a i Opijen stečenim uspjesima i slavom saveznika naš četvrti drug htjede nasilno da prigrabi naše zajedničke tekovine, ne osvrćući se ni na pravdu Božju, ni na očinski i ske uzajamnosti. Ova je odlnka bolno pala na Moje stce, jer we rukom ruka mora sjeći, ali se inače nije moglo. Moju došu tuga obuzima što sam prinuđen vašu hrabrost obodravati, da bu- nasrtaje oštro odbijete, ali nadu gojim, da će iz međusobne naše savezničke krvi, kad jed- Živjela Crna Gora! Živjeli mili Crnogorci! Na Cetinju, 27. juna 1013. Nikola s. r.