aosas IZLAZI SVAKE SUBOTE. GueGO

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE-
=: ZA PO [ ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

Dubrovnik, 25. jula.

Bugarska je pristala na direktna pre-
govaranja sa Srbijom i Grčkom, te je
poslala u Niš svoje delegate. Ona je imala
namjeru da sa Rumunijom napose vodi
pregovore i uredi s njome sporna pitanja,
pa da joj onda bude lakše i dalje rato-
vati sa Srbijom i Grčkom. Ali Rumunija
nije na to htjela da pristane. Bukareška
je vlada poručila sofijskoj, da će ona
pregovarati samo skupa sa saveznicima.
Po tome je zaključiti, da između Srbije
i Rumunije postoji jak savez. Da li je
taj savez i trajan, to se do sada ne može
znati.

Delegati su se u Nišu sastali, ali iz-
gleda da pregovaranja zapinju, i da se
tim položaj opet pogoršava. Tome je opet
kriva Bugarska. Bugarski delegati nekako
odugovlače i izlaze sa raznim smicalicama.
Oni kao da ne misle da dovedu prego-
vore do potpisivanja preliminarnog mira,
nego samo do primirja. 'To bi značilo,
da se bugarska vlada još nečemu nada,
kad je ni dojakošnji porazi ni očajno sta-
nje do kog su svoju zemlju doveli ne
goni da se mir što prije zaključi. Kako
je prirodno, Srbija i Grčka neće pristati
na primirje, već hoće da se potpišu pre-
liminari mira. Iskustvo ih je naučilo št
znači odugovlačenje u ovijem pitanjima.
Kad se uzme u obzir, da bugarska vlada
još uvijek nastoji da se sa Rumunijom
sporazumi, samo da bude slobodnijih ruka
protiv Srbije, to je razumljivo da potonja
mora postupati onako kako što doista
postupa.

*
* o *

Ozbiljno je pitanje i prodiranje turske
vojske. Turska je i zvanično objavila Bu-
garskoj rat. Turci su zauzeli i Jedrene,
pa hoće i dalje da preuzimaju izgubljene
zemlje u Traciji, za vrijeme prvoga bal-
kanskog rata. Bugarska nema tamo voj-
ske za obranu, a ono malo što je imala,
povuklo se, Jeza nas hvata kad promi-
slimo, do čega je dovela megalomanska
politika bugarskih državnika. Bugarska
nije ni potpisala mira sa Turskom, pa
ipak povlači svu svoju vojsku iz Tracije
i Jedrena samo da udari na Srbe, da
uništi Srbija. Valjda su sofijski političari
mislili, da će uništiti Srbiju u 5-6 dana,
pa da će onda lako moći da se odupru
eventualnom nadiranju Turaka. Jedan i
drugi slučaj pokazuju bezglavost i bezu-
mlje bugarskih političara. Ipak je nade,
da će se Turci morati opet povući, Iz-
gleda da su velike sile odlučno stale na
stajalište, da neće ni pod koji uvjet  do-
pustiti da Turska uništi zaključke lon-
donske mirovne konference o granicama
Turske. Velesile su na tom stajalištu slo-
žne, ali — još nijesu našle najzgodniji
način kojim bi prisilili Tursku da se po-
vuče.

Koliko je Srbija lealna i slavenska
država, pokazalo se opet sada prilikom
ponovnoga prodiranja turske vojske. Sr-
bija je dala razumjeti i izjavila je, da su
sporovi među bivšim balkanskim savez-
nicima njihova unutrašnja stvar, i da
Turska, upadajući opet u zemlje osvojene
od balkanskih saveznika, ne istupa samo
protiv Bugarske, nego protiv cijeloga sa-
veza, i da će cijeli savez, ustreba li, znati
braniti svoje zemlje. Koliko je plemenita
i lealna Srbija!

 

»Bratska“ zvjerstva.
(Pismo iz Skoplja)

Ono, čemu se niko ne bi nadao ni Torcima
ili uopće nekom drugom narodu, kojemu je civi-
lizovana Evropa dala ime divljaštva i nekulture,
to nam pružnja danas naša ,braća“ Bugan.

Maseskracija koju izvedoše ti tatari izaziva
# dana ma dan sve više gnuušanja. U zapadnoj
Evropi mislilo se je do jučer da su to preuveli-

Dubrovnik, 26. jula 1913.

čavanja sa maše strane, i da su to više riječi,
nego li fakta. Ali te pretpostavke danas iščeza-
vaju.

Hoću da govorim danas o masakracijama,
koje u posljednjem mučnom napadu na naše pred-
straže izvršiše Bugari.

Francuski i ruski konsal u Skoplju pohodiše
jučer bolnicu u kojoj se nalaze naši ranjenici iz
tog prvog okršaja. Htijući se tačno obavijestiti o
toj kako njemačke novine kažu ,, priči“ o tim var-
varskim strahotama koje počiniše , braća“, priđoše
sa liječnikom te bolnice, pojedinim žrtvama, te ih
fotografisaše i raportom dostaviše svojim vladama.
Čovjek ne vjeruje ono što očima gleda, — varva-
rizmi su to, koji se ni opisati ne dadu, djela div-
ljih korda, a ne vojnika obučavanih od školova-
nih oficira. Da budem što kraći. napomenuti ću
samo dva tri primjera:

Kaplar Sava Bogdanović ranjen, pak zaro-
bljen priča ruskom konsulu otprilike ovo: ,Da bi
me natjerali da govorim otsijeku mi jedno uho.
Da me ne muče počeo sam da vičem. Ubijte me
ništa ne znači“ *) — ali nije pomagalo — njegova
je glava zvjerski onakažena. Druga dvojica voj-
nika istom tom zgodem zarobljeni izranjavani su
jedan na 7 a drugi .na 9 mjesta, Jednom voj-
niku što do njih leži, te je gotovo obamro od
rana razmrskana je donja lijeva vilica, gornja re-
bra su mu polomljena, kuršum mu je to sve u-
radio, i to po naređenju komandanta XII. bugar-
skog puka pukovnika Tilova.

To je prizor iz jedne sobe jedne skopljan-
ske bolnice, a koliko li ih je tako pomrlo od tih
zvjerstava na samom bojnom polju. Bio je to VI.
srpski puk koji bijaše na mrtvoj straži na rije-
kama Bregalnici i Zletovskoj. Zvjerstva su izvr-
šena ne samo na prostim vojnicima. Dosta je da
spomenem ime hrabrog — a u toj borbi herojski
palog odličnog srpskog oficira Milana Vasića pje-
šadijskog majora.

Sva zločinstva manešena srpskoj vojsci sa
strane tih Tatara plaćena su dobročinstvom široke
srpske duše. Petnaest hiljada bugarskih ranjenika
liječi danas srpski sanitet, a njihovim zarobljeni-
cima u beogradskoj tvrđavi ne će ni jedna vlas
da nestane,

Pri poređenju velikodušne Srbije i megalo-
manske Bugarske carevine“ osjećam da u žilama
srpskim teče blaga slavenska krv, a u bugarskim
zvjerska, tatarska ; padaju mi tada na pamet riječi
bugarskog vojnog atašeja pri talijanskom dvoru
u Rimu — majora Gančeva — koji bi s ponosom
kadikad znao izjaviti: ,S Atilom smo išli proti
Zapadne Evrope da im pokažemo svoju moć“, a
ja bih danas rekao: ,Lunska krv i dan današnji
teče u vašim žilama nebraćo Bugari“ — što nam
pokazaše događaji posljednjih dana.

Skoplje, 16.VIII. 1913.

Vi, M. Vukmirović.

+) Ovaj se je vojnik za te iste Bugare borio pod Jedrenom,

CRVENA HRVATSKA

Izdavatelji odgovorni urednik: IVO ARSETE Godina XXIII. — Srej 30. ZO PRIMAJU ME. MIROM GB MP VRAĆA

koja je vojnički upravljana — za sjedište sveu-
čilišta naprosto nezgodno i da za njega ne bi
bilo 'uopće mogaće među Srbima i Hrvatima naći
profesorskih sila napominjemo samo, da bi se
proti takoj osnovi digla čitava jugoslavenska jav-
nost, ne ispuštajući ni Srbe ni Muslimane, na
koje vitez Bilinski najviše računa.

Hrvatski i Muslimanski klub u Bosni izjaviše
se protiv tog projekta; hrvatski zastupnici iz
Dalmacije i Istre najoštrije ga osudiše. Iznosimo
nekoje njihove izjave.

Zastupnik J. Biankini na primjer izjavio je:
»Misao nekojeg novog sveučilišta u Sarajevu mora
svaki Hrvat najodlučnije pobijati kao suvišni po-
kašaj, koji bi samo škodio kulturnom razvitku

naroda“.

Zastupnik Vj. Spinčić rekao je: ,Ža mene
nije novost, da bi se n Sarajevu imalo podići
neko kulturno središte, budući je već pred ne-
koliko mjeseca stanovita visoko postavljena osoba
predamnom iznijela ovu misao, premda sam je
ja kategorički odbio i izjavio, da za nas na jugu
nije potrebno osnivanje nikakovih novih kultur-
nih središt&, pošto takovo središte opstoji od časa,
kada su se Jugoslaveni počeli kulturno i politički
budit, a to je Zagr-b.

Zastupnik Dr. A. Tresić-Pavičić izjavio je:
»I kada bi se utemeljio i veći broj sveučilišta u
Sarajevu, mi ne ćemo nikada prestati od svog
zahtjeva da budu priznati svi ispiti položeni u
Zagrebu. Što se tiče misli o utemeljenju sveuči-
lišta u Sarajevu, mi ne bismo imali proti tomu
ništa, ali mi se čini, da sarajevsko sveučilište ne
bi imalo drugog cilja, već da oslabi zagrebačko
koje je nama Jngoslavenima sasvim dostatno“.

Zastupnik Dr. Sesardić rekao je: Što se
tiče hrvatskog sveučilišnog pitanja, jedino riješe-
nje, koje će nas umiriti, jest — potpuno prizna-
nje nauka u Zagrebu svršenih. Svako drugo ri-
ješenje, bilo u Sarajevu ili u Ljubljani isklju-
čeno je“.

Zastupnik Dr. M. Čingrija je izjavio: ,Ja i
moji drugovi tražimo i hoćemo u prvom redo,
da našim kulturnim središtem bude Zagreb. Od
našeg glavnog zahtijeva, da u Austriji bude pri-
znata vrijednost zagrebačkih mauka ne možemo i
ne ćemo nikada odustati. Tek tada, kad Zagrebu
badu priznati, svi atributi našeg središta, moći će
se govoriti -o novim kulturnim poduzećima na
jugu“.

Konačno zastupnik prof. Matko Mandić izja-
vio je: ,Misao o podignuću visoke škole u Sara-
jevu ne uzimljem ozbiljno. Sveučilište u Sarajevu
nema smisla, barem ne za nas ovdje, budući Sa-
rajevo leži na periferiji, dočim je Zagreb našim
prirodnim središtem, ne govoreći ni o suvišnosti
utemeljivanja novih zavoda, kad su ovdje stari,
koje je nužno samo dopuniti“.

U istinu smo znatiželjni, kako će gosp. Bi-
linski obrazložiti u delegacijama svoj predlog o
osnutku sveučilišta n Sarajevu.

 

Plan novog srpskohrvatskog
sveučilišta.

Pod ovim naslovom donosi ugledni česki list
Čas od 20. o. m. članak o našim sveučilišnim pri-
likama, koga ovdje prevodimo.

Ovih dana izađoše vijesti u novinama, po
kojima se zajednički ministar financija i upravi-
telj Bosne i Hercegovine vitez Bilinjski bavi mi-
šlju oko utemeljenja novog srpskohrvatskog sveu-
čilišta u Sarajevu za austrijske Jugoslavene. Ovim
se potvrđuje izjava referenta o talijanskom prav-
mičkom fakultetu Dr. Rosnera, da je obzirom na
najnoviji razvoj događaja na jugu monarhije ,po-
trebito tražiti nove puteve za riješenje jugosla-
venskog sveučilišnog pitanja“. Kad su nedavno
slične vijesti izašle na javnost, srpskohrvatsko
novinstvo nije im dalo nikakove ozbiljnosti, bu-
dući svakomu koji samo malo pozna prilike na
jugu monarhije, biti će odmah jasno, da se sličan
plan može pojaviti jedino u glavi austrijskog bi-
rokrata. Srbi:Hrvati imaju već sveučilište u Za-
grebu, i dugo se već brinu, da ispiti tamo polo-
ženi, budu priznati također i u austrij. poli mo-
narhije. 'To je osobito važno za slušače iz Dal-
macije i Istre, kojima do sada ne bijahu ispiti u
Zagrebu položeni u Austriji priznati i koji bijahu
prisiljeni polagati nadopunitbene ispite pred po-
sebnom komisijom u Beču.

I ako se tiče formalnog pitanja (sveučilište u
Zagrebu bijaše uprav obzirom na slušače iz Dal-
macije i Istre sasvim izjednačeno sa učećim re-
dom austr. svečilišta) austrijska vlada do danas
ne će da prizna reciprocitat hrvatskog sveučilišta.

A sada hoće utemeljiti posebno srpskohrvat-
sko is. u Sarajevu, kao da podignuće sve-
učilišta nije uvjetovano sa kulturom potrebom i
mogućnošću bilo kojeg naroda, već sa političkim
špekulacijama vlade! Bez obzira na to, da je Sa.
rajevo — udaljeno pogranično mjesto u semlji

Zašto nas mrze balkanski
narodi?

Bečka Zeit donosi seriju dopisa iz pera je-
Sa dobrog poznavaoca Balkana. Prvi dopis

“2 uitovaii gospodine uredniče! Skoro je pe-
tnaest godina da putujem po Balkanu i za to
vrijeme pružala mi se prilika da upoznam sve
faz> narodnog raspoloženja za našu momarhiju i
i protiv nje. Zapazio sam da se od neko izvjesno
doba upotrebljuje svaka prilika da se vikne jedao
»Dolje s Austrijom !“ — Odakle to?

Bio sam u jednom zabačenom, a sad često
spominjanom inače neznatnom mjestu Srbije upravo
one večeri, kad se objavljivala prošle godine u-
darunjem uz bubanj i zvonjenjem zvona mobili-
zacija protiv Turske. Oduševljenje i veselje ispo-
ljavalo se u pjevanju patriotskih pjesama i u go-
vorima punim patriotizma, Svaki odsjek zavr-
šavala je skupljena masa avijeta refrenom :
»Dolje Austrija!“ O Turskoj mi riječi! Ni riječi
o neprijatelju s kim će se rat da vodi! Nego
vječno: ,Dolje Austrija!“ — Odakle to?

Prvi uspjesi Srba kod Kumanova! Neodoljivo
veselje u cijeloj zemlji, Neke improvizirane pro-
vincijske novine donose malom (bolje  malo-
umnom“) krugu svojih čitaoca vijesti o srpskim
pobjedama nad silnom turskom vojskom. Kao
dodatak uz to opširan članak pun prijetnja pro-
tiv Austro-Ugarske. Pisac, koga bi trebalo potra-
šiti sigurno u krugu najmlađe mladeši, čuje kako
naša monarhija od straha zubima cvokoće i po-
ručuje joj krvavo razračunavanje čim se s Tur.
cima svrši. Zašto to ?

Prvo primirje! Vojnici ma dopustu preki-
doše se pričajući o junaštvu i svojih drugova;
neđatim primjedbe o nekom tobožnjem 'austrij-

skom sašaptavanju i soja Por pomoći pobijeđenom
na što se nadovezuju fanatična saricanja puna

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PMRA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A

UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
NA, ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA
U, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI 20 POGODBI uz RA-

ili

 

mržnje i bijesa da dan razračunavanja s monar-
hijom nije daleko, dan što ga i staro i mlado s
nestrpljenjem očekuje, pa da s najvećim oduše-
vljenjem jurne na tog din-dušmanina, u čijoj ze-
mlji ni kamen na kamenu ni mače u kući ne će
ostati kad u mju Srbi uđu! Ko samo uzmogne

stranci mogu da u tuđem gradu dobiju od je-
svoga poznanika. Pismo je bilo puno odu-
dorijenih opisa o uspjesima kod Lile-Burgasa i

na ulici. Naravno oduševljeno
njegovih zemljaka kojima se jedino ima da pri-
piše uništenje Turske. Na završetku obećanje sa
smiješkom na ustima: ,Sada ste vi na redu !“ —
Zašto to?

Nalazio sam se u portirskoj loži jednog od.
ličnog beogradskog hotela, kad se pronijela lažna
vijest da su Jedrene i Skadar pali. Niži hotelski
poslužitelj poleće telefonu, dozva prijatelja i do-
javi mu doslovce ovo: ,Zvanično se potvrđuje
da su Skadar i Jedrene pali. Živila hrabra srpska
vojska! Dolje Austrija! — Kakva je to veza?

Bio sam u Zaječaru onog dana kad je Ska-
dar u istinu bio pao. Bezgranično veselje. Za
tren oka svuda se barjaci viju. S visova, na ko-
jim se nalaze pogranične utvrde s vremena na
oranje tai 3 da u
radosti; ljube se, grlo na ulici poznati i nepo-
znati, prijatelji i neprijatelji. Ostatak neke vojne
muzike svira pred lokalom dobro posjećenim kolo
i publika igra na oštroj kaldrmi. Oduševljeni u-
zvici u kolu se čuju a najjače onaj ,Dolje Au-
strija!“ — Zašto to?

U Rumuniji mobilizacija da ne bi Bugarska
bila veća, nego što želi Rumunija. I tu obligatno
narodno oduševljenje, raspaljivi govori, patriotske
izdajice i t. d. Refren: ,Dolje Austrija!“ —
Odakle to?

 

Položaj na Balkanu...

Nota Bugarske velovlactima.

Bugarska vlada poslala je svojim zastupni-
cima kod velevlasti cirkularnu notu slijedećega
sadržaja: Uza sve mjere, što ih je bugarska vlada
podazela, da dovede do mira, ipak će još trebati
dugo vremena, dok do njega dođe. Mora. se naj-
prije ustanoviti primirje i preliminarni uvjeti u
Nišu, a onda se mora potpisati definitivni per
vai ugovor u Bukareštu, odnosno u Sinaji. Da
posvjedoči svoju lojalnost i iskrene želje za mir,

ska vlada svojim poslanicima, da zatraže kabinete,
da se poduzmu koraci, kako bi se polučila obu-
stava neprijateljstva na čitavom ratišta.
Nade u sporazum. $Stanovište srpske
prama turskom prodiranju.

»Politische Correspondenz“ javlja iz Beograda
i Bukarešta, da se brzi sporazum Bugarske sa
protivnicima ima tim prije očekivati, što posljed-
nji ne namjeravaju prekomjerno oteščavati izgla-
đenje sukoba. 'Tursko mastupanje proti Jedrenu
učinilo je u Beograđu neugodan utisak. Naglašuje
se, da se Turci sa svojim držanjem stavljaju u
protimbu ne samo sa Bugarskom, već i sa svim
saveznicima.

Sporazum između saveznika | Rumunjske

govori vodit će se u Bakareštu. Pravda“ javlja,
da su pukovnici Mišić i Pavlović imenovani srp-
skim delegatima za pregovore o primirju. Prija-
šnji poslanik u Sofiji, Panas, koji je sada odsje-

vojni ataše Rangade imenova«i su grčkim dele-
gatima za pregovore u Nišu. Panas je već otpu-
tovao u Niš.

Izjave Bugarske vlada o položaju.
Bugarska da je
ministar izvanjskih posala Genadiev izjavio u So-