Strana 2. “ Poslije Cuvaja Skerlecz. Kad je imenovan barun Skerlecz za Cuva- jeva nasljednika, skoro sve češke novine što su nam do ruka došle osvrnule su se na ovo imenovznje novog komesara za Hrvatsku. Radi isti i da o našu javnost, što i kako misle braća Česi o prilikama u Hrvatskoj, donosimo u današnjem broju prevedene članke dvaju najuva- ženijih českih listova: Narodni Lasty i Čas. ,Narodni Listy“ od 23. jula donose ovaj Grof Teodor Pejačević nije se namećao ka- binetu Tiszinu. Kad bi ma bilo stalo do mini- starskog portefeuilla, mogao ga je imati već 11. lipnja, kad je Tiszin kabinet zamjenio Lukacsev. Grof Pejačević postavljaše uvjete, koji se ne svi- đahu gospodujućem Tiszi, koji stoga pregovaraše sa raznim unionistima, hrvatskim i srpskim, dok se konačnu nije povratio opet k grofu Pejačeviću, popustivši sjegurno u nekojim tražbama, o kojim nijesmo obaviješteni. Ali prošlost grofa Pejačevića dozvoljuva nam prosuđivati, da te polakšice ne mogu biti na šteta državnih i uarodnih prava hrvatskih. Bivši mi- nistar za Hrvatsku u kabinetu Lukacsevu, Geza Josipović, bijaše protivnikom Cuvajevog režima 1 dosljedno nastojaše kod ugarske vlade, da odu- stane od silničkog apsolutizma i povrati Hrvat- skoj ustavnost. Poznavajući prilike u Hrvatskoj, preporučivaše vladi izmirenje sa koalicijom, koja protivno od nepomirljivih pravaša, priznaje hr- vatsko-ugarsku nagodbu iz god 1868, te je pri- pravna sparazumjeti se sa Ugarskom na temelju ove dosada vrijedeće nagodbe, ako se ugarska vlada obaveže, da će također poštivati zakone i da ne će u Hrvatskoj provađati nepravde, koje se uprav kose sa temeljnim državnim zakonom. Dr. Lukacs, koji je pod uticajem grofa Stj. Tisze morao nezakonito vladati, koji bijaše prisiljen i u ugarskom saboru postupati protiv ustava, da ispuni dužnosti, preuzete u Beču, nije se usu- đivao u Hrvatskoj biti ustavnijim nego u Ugar- skoj, s toga svi savjeti Josipovića bijahu uzaludni. Poznato je, da je Josipović radio neprestance u dogovoru sa grofom Pejačevićem, koji bijaše presjednikom hrvatskog vladinog kluba, u ugar- skom saboru te da je ne jedanput govorio u sa- boru, izrazujući želju, da vlada obnovi u Hrvat- skoj ustavne prilike. Ako grof Pejačević poslije dugog natezanja i pregovaranja stupa sada ipak u Tiszin kabinet, mora imati barem nekoju sjegurnost, da će mu biti dana dostatna sloboda, da pokuša u Hrvat- skoj takovo poboljšanje prilika, koje ne će vrije- đati čast ugarske vlade, ali će ipak ispuniti za- htijeve Hrvatske, za koje može s pravom do sada govoriti samo srpskohrvatska koalicija. Grof Pejačević mogao bi biti političarom, koji bi obnovio odnošaje hrvatskosrpskom koali- cijom, prekinute uslijed Košatove željezničke prag- matike, budući je i sam dosta dugo bio članom te koalicije. Iz životopisnih vijesti tiskanih u ju- čerašnjem broju, poznato je, da se je 1906. spri- jateljio sa programom koalicije koja je tada do- bila većinu u saboru, i da je tomu programu vjeran poslije svoje demisije također za straho- vlade Rauchove i da je napustio koaliciju stoprv za Tomašićeve vlade, kad se je koalicija razišla sa Tomašićem, s toga jer nije mogao odstraniti pragmatiku tako brzo, kako je koalicija željela. Program koalicije od tog vremena nije se pro- mijenio, jedino u prijetnji, da hrvatski sabor nema birati delegate za zajednički sebor u Pešti tako dugo, dok ugarska vlada bude gazila po nagodbi iz 1868, i na daljnju prijetnju, učinjene za Cu- vajevog despotizma dogovorno sa pravašima da će pri novom sklapanju financijalne nagodbe sa Ugarskom tražiti potpunu financijalnu samostal- nost. Prva će prijetnja iščeznuti sama sobom čim ugarska vlada stupi opet naprama Hrvatskoj na zakonite temelje; druga bi prijetnja također otpala, čim bi ugareka vlada u Hrvatskoj ustavnost i do- zvolila hrvatskom saboru, da izabere kraljevinsku deputaciju, koja će sklopiti sa deputacijom ugar- skog sabora novu financijalnu bu. U oštalom u onom što sadržava program srpskohrvatske koalicije, nema ništa takovog što bi se protivilo zakonima kruljevine Ugarske. Ovo je poznato grofu Pejačeviću i zbog toga nije mu nemogiće sklopiti sporazum između Ugarske i Hrvatske. Sve bi ovo bilo razumljivo, kad bi po konačnom otpustu Cavajevom ostao u Hrvatskoj barem i provizorno kao zamjenik kraljevskog ko- mesara Dr. Unkelhiaser, zh čije uprave nastalo je u zemlji razmjerno umirenje, budući presta- doše većim dijelom glupe šikanacije, kojima je bivši certifikatista Cuvaj nadomještavao državni- čku mudrost, koja se mora pokazati i kod stro- žih mjera. Ali mjesto Slavka Cuvaja, koji definitivno odlazi sa uprave, šalje ugarska - vlada u Zagreb Viteški istup saveznih balkanskih država pro- tiv Turske koncem prošle godine učinio je du- CRVBNA HRVATSKA“. pa boki dojam i na vladinu stranku ugarske te isposlo- vao u im vladinim novinama izjave, da će biti nužno i u Ugarskoj promijeniti politiku spram nemadžarskih narodnosti, u glavnom spram Srba i Hrvata. Plod ove promjene u vladinoj stranci bijaše, da je Cuvaj pred božić poslan na dopust u Zagreb poslan Dr. Unkelhiuser sa naredbama mnogo blažim, od onih koje je u proljeću Cuvaj dobio. . - Ali nesretni bratoubilački rat među savezni- cima balkanskim postavio je Tiszu manovo na konja. Pa je nedavno u sabornici izjavio, da će monarhija, t. j. Madžari, progovoriti kod kanačnog uređenja državnih prilika na Balkanu te da poda vrijednosti svojim riječima hoće da drži i dalje naše Hrvate i Srbe u ježevim rukavicama da utjera strah i Balkanskim Slavenima prije no što Austro-Ugarska progovori onu obećanu Tiszinu odlučujuću riječ. S toga ne smiju se u Hrvatskoj već sada obnoviti ustavne mjere, zato tamo mora — zatim do jeseni — odlučivati neograničena volja kra- ljevskog komesara. Novi kralj. komesar, Ivan Skerlecz, pozna dobro — kako se govori — hrvatske prilike. U Zagreb ide stalno dogovoren sa grofom Pejače- vićem. Njegovo upravljanje ne može biti oštrije, od upreve dr. Unkelhiiusera, jčr grof Pejačević ne bi bio privolio na njegovo imenovanje. Razlika između uprave Skerlecza i Unkelhiusera može počivati samo u titulu; Unkelhiiuser bijaše banski zamjenik, Skerlecz će opet biti kralj. komesar, da iz njegovog titula stizava grozota Hrvate i Srbe. Grof Tisza osjeća se dosta jakim da širi oko sebe strah i grozotu ne samo u Ugarskoj već i u Hrvatskoj. Bugari se do nedavna osjećahu također tako jaki, da htijahu postati gospodari čitavog Bal- kana i ne bojahu se borbe sa svima balkanskim državama. Danas ubogi znadu, kako su precje- njivali svoju jakost, kako su se prevarili, da za- boraviše i na Rumunje. Također Tisza hoće da postane rem čitave monarhije; pa kako se ne bi odvažio po- kazati svoju šaku Hrvatskoj! Ali neka se također ne prevari. I Ugarska ima svoje Rumunje. Zadaća komesara Skerlecza. Organ nar. zastupnika Masaryka Čas donosi veoma interesantni članak o prilikama u Hrvat: skoj, te ga ovdje prevodimo. Zaplijenjeno. Ovim je odalečen prvi izvršitelj osvetničkog plana, kojeg je poslije posvemašnjeg poraza svoje madžaronske politike za izbora u prosincu god. 1911. sastavio dogovorno sa ugarskom vladom ban Dr. Tomašić. Cuvaj ne bijaše odmah imeno- van komesarom. Obratno baš kao ban raspustio je hrvatski sabor u kojem je srpskohrvatska koa- licija bila u relativnoj većini — i pripravljao se na nove izbore. Iza toga je ipak koalicija sklopila sa strankom prava izborni dogovor, koji je one- mogućivao vladi pobjedu kod izbora. 1 tada je bilo učinjeno ono, što je pred tim /bilo priprav- ljeno za slučaj potpunog poraza: vladine politike: Dne 3 ožujka 1912, u dan u kojem po zakonu morahu biti raspisani izbori, bijaše suspendiran ustav kraljevine Hrvatske i ban Cuvaj (tada još ne bijaše ni plemićem) imenovan kraljevskim komesarom. Kao komesar upravljao je Cuvaj zemljom do 23 prosinca 1912, kad je bio poslan na dopust a uprava zemlje povjerena dru Unkel- hiluseru. Od tog vremena nije se Cuvaj povratio u ured od kojeg je 21 srpnja 1913. bio riješen. Dobu Cuvajevog upravljanja može se ozna čiti najernijom stranicom u novijoj političkoj po- vijesti Austro-Ugarske. Bijaše to vlada grube sile, progoni, korupcije, zlouporabe uredovne moći ali u glavnom meraine slabosti i osobnog nepoštenja. Suspensijom starog hrvatskog ustava među Jugo- slavenima austro-ugarskim bijaše potpuno preo- krenuto tradicionalno lojalno mišljenje, ubijena vjera u misao austro-ugarske države. Svojim na-i silnim činima usavršio je komesar Cuvaj ovaj idejn preokret, sa kojim austrijski državnici moraju računati. Za pašovanja Cuvajeva nastao je veli- čajni štrajk srednješkolske mladosti u svim jugo- slavenskim zemljama, zatim je priređen veličan- stveni posjet đaka zagrebačkog sveučilišta u Srbiju, kojemu prisustvovaše također pravaško i klerikalno djaštvo. Posjet u Srbiju i upoznanje sa srpskim prilikama prouzročiše preokret u mišljenju onog dijela hrvatskog sveučilišnog dijaštva, koje je do tada ustajalo protiv ideje narodnog srpskohrvat- skog sjedinjenja. Cuvajevo pašovanje je jake nacionalno-iredentističke težnje među mla- đom srpsko hrvatskom generacijom. Pravnik Jukić pokušao je atentat na Cuvaja. (I pokojni sveučili- štarac Planinšćak 2 mjeseca kasnije, Op. Pr.) Opozicija u zemlji bijaše ojačana i sklopljen neslomivi obranički blok svih narodnih stranaka, tako da danas nije moguće ni uz veća nasilja, da vlada kod izbora debija većinu sebi odanih zastup- nika. Ipak nije moguće opisati, kako djelovahu na mišljenje srpskohrvatskog stanovništva s jedne strane pobjede njihove braće na Balkanu & s druge strane njegovo vlastito propadanje. Mora se za- hvaliti samo trijeznosti njegovih političkih vođa, da ono duboko uzrujanje nije provalilo u požar, koji inogaše potresti temelje države. Pa ipak ni sada uz sva obećavanja odlučujućih krugova nije se ništa poboljšalo. Mjesto Cuvaja imenuje se opet drugi komesar — ugarski ministarski suv- jetnik barun Skerlecz. Vlastoručno pismo, kojim je popraćeno ovo imenovanje jest preko mjere važan dokumenat. Javlja se u njemu; ,Na predlog mog ugarskog presjednika ministarstva, imenujem Vas ovim mojim kraljevskim komesarom u Hrvat- skoj i Slavoniji pozivajući Vas, da pripravite vrlo očekivanu obnovu normalnih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji, sačavavši pri tom bez promjene op- stojeći državnopravni odnošaj k Ugarskoj, po mo- gućnosti što prije i da mi predložite Vaše dotične predloge. Istodobno imenujem Vas tajnim savje- tnikom sa oprostom od pristojbina“. Zar je potrebit neustavni komesar, koji upravlja iznimnim zakonima, sa ukinutom slobo- dom tiska i prava sastajanja, da u Hrvatskoj budu obnovljene normalne prilike? Nije li baš to neus- tavno stanje smetnjom k zavedenju normalnih prilika? I ako je bilo uzroka i zgodnih prilika, nije se ipak pojavio u Hrvatskoj osim atentata prav- nika Jukića, niti pred proglašenjem komesariata niti za vrijeme njegovog dugog trajanja ni jedini slučaj, koji bi opravdavao iznimne mjere. Borba Hrvata proti rušenju nagodbenog zakona vođena je sasma legalnim načinom. Srpskohrvatska koalicija, uz koju je većina naroda i koja prestavlja narodni otpor, je stranka oportunistička te posjeduje sve osebine uzbiljne vladine stranke. Njezini se zahtjevi slažu sa za- konom i ustanovama, i čim budu ispunjeni, koalicija je voljna primiti vladu i redovito voditi upravu zemlje. Čemu se dakle upotrebljuju izvan- redne mjere, zašto se odmah ne provede pobolj- šanje? Pester Lloyd, polavladin list ugarske vlade, piše: ,Stanje u Hrvatskoj nije tako daleko na- predovalo, da bi mogao biti postavljen ban na upravu zemlje sa normalnom zakonskom pravo- moćnošću. Promjena u Hrvatskoj je samo obećanjem ali do potpunog preokreta je ipak dalek put. Kad se hrvatski narod povrati k nagodbi, tek će mu se tada pružiti mogućnost uživanja normalnog ustavnog života. Tek tada će se moći brinuti za njegove zahtjeve“. Prenesu li se ove riječi u obični govor, one znače: U Hrvatskoj će biti povraćen ustav samo tad, kad se hrvatski narod opameti i mjesto uz srpskohrvatsku koaliciju prione uz skupinu bezkarakternih mađaronskih kreatura, sastojeću od nekolicine pomađarenih aristokrata, viših či novnika i vladom postavljenih sveučilišnih pro- fesori, kojima je glavna stvar osobni probitak i ambicija i po tomu se ne treba bojati, da će kao koalicija sekirati ugarsku vladu sa zahtijevima vršenja nagodbenog zakona. Pošto je isključeno, da će hrvatski narod steći takovu pamet, izgledi za obnovu ustavnih prilika u Hrvajskoj su mnogo udaljeni, ili uopće nemoguće . . » Ponovno ime- novanje kraljevskog komesara — pisala je Nova Slobodua Presa u inspiriranom dopisu iz Pešte smatrala je ugarska vlada potrebitnim obzirom na nejasne stranačke prilike u Hrvatskoj“. Novi komesar barun Skerlecz ne znači nika- kav preokret k boljemu te je njegovo imenovanje izazvalo u čitavoj Hrvatskoj također ne blagi utisak kao i u svoje vrijeme imenovanje pl. Cu- vaja. Pu ima istu zadaću, ista srestva kao Cuvaj. »Novi će komesar dobiti strogo ustanovljene di- rektive za njegovu zadaću te će njegova pravo- moćnost biti velika“ — piše ugarski vladin list. Nije li dakle istina, da bar Skerlecz znači bijeli, nenapisani list. Također imenovanje grofa Peja- čevića hrvatskim ministrom nema nikakovog zna- čenja za hrvatsku politiku, Grof Pejačević je slabić pod uplivom grofa Khuena Hedervary i učemka mu bana dra Tomašića. Ovo su ljudi iz mađarske vladine škole, koja misli, da se i u Hrvatskoj može odozgora stvarati i rušiti stranke kao u Ugarskoj. U Hrvatskoj je jedina mogućnost riješenju krize: popraviti sve prekršaje nagodbenog zakona, obnoviti ustav i raspisati nove izbore za hrvatski sabor te lupravu zemlje povjeriti onoj stranci, koja u sabora bude imala većina. U današnjim prilikama, to je srpskohrvatska koalicija. Ova će nositi potpunu odgovornost za upravu zemlje i stoga samo od sebe se razumljivo zahtijeva, da ban i odjelni prestojnici, koji su ustavno odgovorni, budu njihovim povjerenicima. izlaza nema. Ipak ovo ne bi značilo riješenje s OK “ : *% % g Broj 31. Ovo je pitanje mnogo šire: to je pitanje polo- žaja Srbohrvata uopće u državi, pitanje Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Primorja. Dalmacija državna forma i pravni odnošaj ovih zemalja i njihovog stanovništva je neodrživa i mora se promijeniti. A onda je to i pitanje jugoslavensko. Za ovo već ugarsko-hrvatska nagodba ne vrijedi. Ovdje će se morati odlučiti: ili dokrajčiti nadvladu mađarskog naroda i ugarske države, koje ne od- govara današnjim državnim i narodnosnim prili- kama, ili imati jugoslavensku Lombardiju i Vene- ciju sa onim istim stanjem i istim uspjehom. Dužnost je dinastije i države, da se odluči: ili za jedno, ili za drugo. Položaj na Balkanu. Mirovni pregovori. Zahtjevi Srbije Prama informacijama ovdašnje j;, Politike“, Srbija će na pregovorima postaviti ove zahtjeve, za koje će tražiti garsnciju: 1. Srbiji se prepuš- taju sve zemlje koje su po drugi put osvojene. 2. Stara srpsko-bugarska granica ima se konačno regulisati. 3. Bugarska je dužna da isplati ratnu oštetu. Očajno stanje bugarske vojske. Srpske su trupe pod komandom generala Marinovića prodrle s pirotske strane i zaposjele željeznicu Ćustendil-Sofija. Tim je bugarskoj armiji presjećena veza sa Sofijom. Stanovište Bugarske spram sklopljenja mira. Sa bugarske strane biva zastupano stanovište, da mir mora biti sklopljen uz izričito priuzdrža- nje. Europe na reviziju, a glede onih tačaka, glede kojih se ne bi mogao postići nikakav sporazum, morat će ih riješiti evropski obranički sud. Srbija, Grčkai Rumunjska odbijaju ovo stanovište. Prva sjednica mirovnih delegata u Bukareštu. Na 30 o m. mirovni su delegaj držali prvu mirovnu sjednicu te su izmijenili vjerodajnice. Srbi i Grci pokazuju prama Bugarskun delegatima veliko nepovjerenje, a Bugari opet upotrebljavaju svaku prigodu da istaknu, kako Rumunjska vodi glavnu i vodeću ulogu. Zarobljena bugarska brigada. nZeit“ javlja da su srpske čete pod koman- dom obersta Medića zarobile kod Careva sela ci- jela jednu bugarsku brigadu. Linija Sofija-Čusten- dil da je djelomično već u srpskim rukama. Ultimatum Turskoj. Svi su poklisari velevlasti bili kod velikog vezira i savjetovali mu, da odredi, te da se tur- ske čete povuku iz Tracije. Kolektivnog koraka još nije bilo. Drži se, de će danas biti dan Tur- skoj ultimatum. Misiji Nizam paše u Londonu podava se velika važnost. Drži se, da on ima ovlast da ponudi Engleskoj znatne koncesije. Grčke pobjede. Ogromne žrtve. Iz Atene javljaju, da Grci zauzeše Guam indžu. Bitka kod Džumabaja bila je strašno krvava. Grci izgubiše što mrtvih što ranjenih 10,000 ljadi, dočim Bugari izgubiše mnogo više. Bugari se povukoše u neredu prama Dupnici. Očajno stanje u Sofiji. Pouzdana izvješća iz Sofije javljaju, da Sofija sliči velikoj bolnici, oskudica hranivih predmeta sve više raste. Fali liječnika i bolničara. Bjegunci iz zemalja zaposjednutih od rumunjske vojske broje se na hiljade. Napokon da sve to više raste ogorčenje proti kralja Ferdinandu, čija se odreka na prestolje sigurnošću očekuje netom uslijedi demobilizacija vojske. . » Primirje od 5 dana na ratištu. Prva mirovna sjednica. Bukarešt, 31, Ramunjski kralj Karol je pri mio jučer u jutro srpskog ministra presjednika Pašića, a poslije podne bugarskog delegata 'Ton- čeva. Danas će biti primljen Venizelos i Vukotić. Jučer su se vodili državni neobvezatni razgo- vori i izmjene misli. Srbi, Crnogorci i Grci posta- vljaju zajedničke uvjete, te odklanjaju zajedničke uvjete, te svako odjeljeno i posebno raspravljanje U četiri sata poslije podne započela je prva sjednica mirogne konferencije u zgradi izvanj- skog ministarstva. Rumunjski ministar presjednik Majorescu je pozdravio delegate u ime rumuni- skog kralja Karola. U ime delegata zahvalio se srpski ministar presjednik Pašić, te je predložio Majoresca stalnim presjednikom mirovne konf+- rencije. Majorescu se zahvalio na danu mu čast i povjerenje toplim riječima, te je istakao nuždu, da se obustave neprijateljstva. Venizelos je izja-