wuese IZLAZI SVAKE SUBOTE. sumau
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
=: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-
Dubrovnik, 8. avgusta.
Juče je zaključen mir, i tim je kraj
drugog balkanskog rata. Bugarski su de-
legati pristali na uvjete saveznika, sa
ogradom, da samo protestuju. Što se te-
ritorija tiče, mir je zaključen tako da
Bugarskoj pripane Strumica, a Grčkoj
Kavala, Srbiji ostaje Radovište, Štip i
Kočana.
Vijesti kažu, da su Bugari pristali na
zaključenje mira s klauzulom, da će tra-
žiti da velike sile ratificiraju mirovni pro-
tokol, ali se još ne zna, da li će save-
znici pristati na takvu #eviziju.
Zaključenje mira svakoga je obeselilo
pa i nas. Svi smo veseli da je prestalo
prolijevanje bratske krvi, da je i ovom
nesretnom bratoubilačkom ratu došlo kraja.
Izazvaše ga sofijski megalomani, pa će
sada da povlače i posljedice. Bugarska
je mogla, bez kaplje krvi, da ima mnogo
i mnogo više zemljišta, ali se sofijski po-
litičari ne htjedoše sa Srbima bratski
dogovoriti, već se opiše megalomanijom
i težnjom na nepravednu nadmočnost. A
da je ona doista nepravedna bila, poka-
zao je najbolje ovaj rat. Da su se Bu-
gali htjeli sa Srbima bratski dogovoriti,
ili kasnije, da su pristali na arbitražu
ruskoga cara, koji se sam bijaše ponudio,
ne bi bilo došlo do ovog bratoubilačkog
rata, ne bi tolike i tolike hiljade mladih,
junačkih slavenskih života bilo izginulo,
ne bi Turci opet provalili i oteli znatan
dio onoga što je za vrijeme prvog rata
bilo oslobođeno, nebi se Rumunija onako
lako, bez krvi, kao u šalf, bila proširila;
ne bi se mnogo zla bilo dogodilo. Mi
koliko god žalimo i osuđujemo bratoubi-
lački rat, toliko smo, s druge strane, kad
je radi šovinizma i loših računa bugar-
skih političara i državnika ovaj bio neiz-
bježiv, zadovoljni da je ovako svršio i
da je dobila pravedna stvar Srbije.
*
Bugarski su delegati u Bukareštu sve
do zadnjeg časa nastojali da ometu mir,
da zavlače pregovaranjima, jer se valjda
još uvijek. nadahu da će ih ko pomoći,
Dok su za ratovanja, izbačeni iz Maće-
donije, idući s poraza na poraz, molja-
kali na sve strane za mir, dotle su mu-
čke napadali i spletkarili, puni sile i me-
galomanije. Došli su u Bukarešt, pa su
i ako pobijeđeni, redom odbijali uvjete
pobjeditelja i postavljali neprihvatljive
protuuvjete,
Kad smo čitali u novinama, da su
pregovori zapeli, 1 to upravo dan pred
izmaknuće roka produljenog primirja, tre-
sli smo se i grozili, puni žalosti i straha,
da se opet ne zametne krvav boj među
braćom, a opet zbog megalomanije sofij-
skih političara. Ali nas obeseli vesela te-
legrafska vijest iz» Beograda, da je mir
sklopljen, I pristanak bugarskih delegata
na potpisivanje mira bio je pod presijom,
jer ne bijaše više kud kamo.
Iskreno žalimo da je ovo sve ovako,
ali, vjerujući u riječ da i zlo dođe za
bolje, nadamo se da će i Bugarska pro-
gledati i voditi slavensku politiku.
Promjene u Hrvatskoj
uNirodni Politika“ od 2. kolovoza.
Dne 21. srpnja bijaše otpušten ban i kraljev-
ski komesar u Hrvatskoj Cuvaj odlikovan ugar-
skim barunstvom a kraljevskim komesarom ime-
CRVENA
Dubrovnik, 9. avgusta 1913.
šao je zloglasni Cuvaj, bivši stražmeštar, certifi-
katista, koji je više od petnaest mjeseca u Hr-
vatskoj za apsolutizma vladao. I ako je 31. ožujka
1912. bio u Hrvatskoj oduzet ustav i 25. srpnja
iste godine uništena crkvena srpska autonomija,
ipak se nijesu ispunile želje onih, u čije je ime
Cuvaj kršio zakone i slobodu Hrvatskoj, već pro-
tivno ojačao se je hrvatsko-srpski sporazum u ze-
milji kao i otpor proti peštanskim vlastodršcima
koji bezobzirno u svojem madžarskom imperiali-
zmu nastoje podjarmiti ostale narode, kod kuće
Slavene, Rumunje i Nijemce, zatim Hrvatsku i
Slavoniju a u najnovije spustiše također i na Ri-
jeku svoju apsolutističku+ šaku, da dođu do mora.
Novi ugarski ministarski predsjednik grof
Stjepan Tisza stoji do sada uz sistem sasvim ne-
prijateljski ugarskim na#&đnostima iz interesa
ugarske — razumi žarske — narodne države
koja se mora boriti Proti slavenskom i rumunj-
skom valu, koji Madžare opkoljava. Samo što je
sila ovih naroda jača od madžarskog skrahiranog
gospodstva sa svojim panamistima, koji zvekeću'
sabljicama kao Tisza, ako ćete i proti Rusiji, dok
nema rata.
Na Balkanu se odigraše velike promjene,
s kojima evropske velesile u vlastitom interesu
računaju i moraju računati, osobito u stvari go-
spodarstva. I tu se Madžari nastoje također uple-
sti u nove prilike te stoga šalju sada u Hrvatsku
nove ljude, koji imaju pripraviti teren za preo-
kret. Nije moguće neprestano sjedati na bajune-
tama i slati kriminalom na narode grozotu, o80-
bito kada ovi narodi bijahu najvjernijom potpo-
rom prijestolja i države na jedanput u najgorim
momentima, kad ovi narodi redovito plaćaju po-
reze, u koliko njihovi članovi nijesu uslijed po-
svemašnje bijede pobjegli u Ameriku.
Nedavno pisaše ,,Budapesti Hirlap“ — koji
je blizu vladi — da Madžari ne nastoje poma-
džariti Hrvatsku, već hoće da Hrvatska pomaže
Madžarima u njihovoj istočnoj politici i da je štiti
svojim hrvatskim jezikom pred balkanskim upli-
vom. Ovdje pomišlja na Srbe. Radi toga katolički
Hrvati moraju postati iskreni privrženici zajednice
sa Ugarskom ili takozvani unionisti, drukčije im
prijeti pogibelj, da će se podaviti u srpskom
moru. Neka se stoga povrate ma madžarsku dr-
žavnu ideju, neka se odreknu prijateljstva sa au-
strijskim Slavenima i politike otrgnuća od Ugar-
ske i stvaranja trializma, posebnog državopravnog
tijela u kojem bi bila spojena Hrvatska, Slavonija,
Bosna i Hercegovina, Dalmacija, Istra sa Sloven-
cima! Pripoji li se Dalmacija, Bosna i Hercego-
vina ugarskoj kruni, Madžari će podupirati hi-
storičko pravo Hrvatske. Jednako lukavo javljaju
se druge madžarske novine, koje svjetuju Hrva-
tima, da se spoje sa Madžarima, jer inače kuku
njima. Izgleda, da Madžari počinju shvaćati, da
nasiljem proti Hrvatima neće uspjeti i stoga pje-
vaju danas drugu pjesmicu. Ali Madžari svejedno
još ne misle, da će Hrvate sasvim podići.
Novi kraljevski komesar ualijed maloga iz
Pešte pregovara sa hrvatskim 'strankama, od ko-
jih Tomašićeva takozvana stranka narodnog na-
pretka, koja je nestala lani kao nova firma sa
starim unionistima, pozdravlja objema rukama
kraljevskog komesara i njegovu ministarsku za-
daću.
I Škrlec i Pejačević pristupiše k ovoj stranci
i time se po! e u pravom svijetla. Vođa osje-
čkog središnjeg kluba dr. Pinterović, koji je i
odveć pristajao uz Tomašića, izjavio je, da ne-
može posvema podupirati tu stranku, budući se
ne zadovoljava pukim, obećanjima, već zahtijeva
posvemašnju nagodbu između Hrvatske i Ugar-
ske. Hrvatsko-srpska koalicija htjela je u smislu
riječke rezolucije pošteno izmirenje sa Madžarima
u duhu obostranog nagođenja, ali se je digla proti
Pešti, kad je nasilno uvedena željeznička prag-
matika i s njome madžarski jezik na hrvatskim
željeznicama. Danas stoji koalicija uza sve pro-
gone čvrsta te je odbila poziv na zajedničku sje-
dnicu sa Tomašićevom strankom. Stoga je kralj.
komesar pozvao koaliciju, da imenuje svoje oda-
slanike, što je ona i učinila te će oni izjaviti sta-
novište stranke, koje se nije promijenilo i koje
bi — kako su uvjereni — dobilo većinu kod no-
vih izbora, kad ne bi bili provedeni u znaku be-
juneta i tamnice, čim se izbornicima onemogućuje
birati zastupnike od vlade neovisne,
Prvi korak k poboljšanju prilika morao bi biti
povratak ustava, poštovanje zakona i
nagodbe. Sa Tomašićevom strankom kao vodećom
strankom u budućem saboru neće koalicija zajed-
nički raditi, budući se to kosi sa interesima na-
roda i zemlje. Frankovci, koji su se svojedobno
raskrstili sa hrvatskom strankom prava koja no
priznaje nagodbu sa Ugarskom od god. 1868. već
pristaju uz madžarsku vladinu politiku, dočim osta-
tak stranke prava sa vođom Milom Starčevićem,
nećakom d.ra Ante Starčevića, utemeljitelja stran-
ko prava, neće niti da se sastanu sa kralj. ko-
mesarom, upogorujući ga na memorandum o Hr-
j poslan kralju. Izjavljuju, da između stran-
ke i Madžara, naime sa banom, ne može
biti sporazuma, dok Ugarska ne prizna načelo
ravnopravnosti između Hrvatske i Ugarske.
_ Seljačka stranka (Radićeva) zahtjeva rad hr-
sabora, slogu svih stranaka i rad na te-
melju svih zakonskih prava Hrvatske. Socialiste
piru hrvatsko-srpsku koaliciju u borbi za sa-
ravu Hrvatske i naglašuju, da se hrvatsko
pitanje može riješiti samo gospodarstvenim zado-
voljenjem zemlje
Preostaju u zemlji još Nijemci doseljenici, u
7 u Slavoniji, koji imahu u saboru jed-
zastupnika. Ovi su sada utemeljili Neve
za Hrvatsku i Slavoniju sa sjedištem &
i
e kultarno
s uz vladinu sklorfowt#.
džarska kolonija, osobito željezni
Nada Škrlecova, da će u Hrv oj uvesti
neslogu i protisrpsku politiku, počinje već u sa-
mom početku blijeđeti, pošto bi — kako organ
sarajevskog nadbiskupa ,Hrvatski Dnevnik“ piše
— takova bi politika služila samo Madžarima k
širenju njihove nadmoći te se stoga nijedan po-
šteni Hrvat ne može oduševiti a hrvatska stranka
prava mora sve moguće poduzeti proti novoj ma-
džarskoj prevari.
Prilike su u Hrvatskoj tako bijedne, da se
novine ne smiju izjaviti o novom kralj. komesaru,
stoga će ga društvo hrvatskih novinara zamoliti,
da bude ukinuta zabrana proti slobodi štampe.
Skrlec nezna hrvatski; on je potomak onog
Skrlca, kojeg je Jan Kollir stavio u pakao kao
slavenskog protivnika u ,Slavy dcery“ pjevajući
o njem: Jet' on Horvat, Škerlec, Mad'aroman,
reči sv6 a vlasti milenć jamu kopao, sim v ni
padnul co man“.
Skorije će vrijeme pokazati, kakav će se Skr-
lec još pokazati, Od bana Cuvaja postao je kralj.
komesar a možda će od kralj. komesara Skrica
postati ban. Hrvatskoj su osobe banova i kome-
sara svejedno, glavno će biti kako će se vladati
peštanska vlada prama životnim interesima i dr-
žuvo-pravnom položaju Hrvatske. Hrvati i Srbi
su duboko uvjereni, da će pasti apsolutizam kao
što i Cuvaj, ali narod će ostati.
S.
5. JULA
Zaslužnom brigom nekih naših dobrih patri-
ota ustanovljeno je, da se ovaj dan počne slaviti
svake godine kao naš narodni blagdan u ovim
krajevima. Pošto je ta ideja potekla iz krugova
oko Družbe Sv. Čirila i Metoda u Istri, koja je
ustanova, sada, enimentno hrvatska ustanova,
koja uz zadaću da širi i brani hrvatsvo Istre
prestavlja dosta markantno hrvatsku ideju, nije
nužno tražiti u ime našeg nacijonalizma, inte-
gralnog a ne partaičkog samo neke suvišne re-
fleksije, nego ie od osobite važnosti istaknuti
potrebu, osobito veliku, da se taj dan ovamo no
slavi dosta mršavo u nekim stegnutim granicama,
sa nekom izvjesnom prazninom, kako je već pos-
talo običajno. Ideja pokretača bila je osobito važna,
jer oni shvatahu zaista taj dan kao jedan dan, u
koji se ne kupi samo novac za Družbu a ,jefti-
nim, rodoljubima je omogućeno najlakše biti
»rodoljubi“, nego kada se sve narodne sile skupe
i ujedine da zajednički i posvađa proslave, dos-
tojno, taj dan kao zajedničku slavu svih Hrvata.
Nije potrebno istaknati, da danas svaki Hrvat,
ako hrvatski osjeća (ne kao neki Alfirevići i
Horvati), danas pogotovo, uviđa nužnost zajedni-
škog rada svih Srba i Hrvata. Taj blagdan imao
bi bez dvojbe biti blagdan svih Srba i Hrvata,
svih Srbohrvata, blagdan zajedničke slave svih
nas Jugoslavena, ali bezbojnost naših prilika lako
da dade opravdati što se još (valjda) ni u javnosti
to pitanje nije Mi pretreslo. I nehoteć opažate na
taj dan da se i suviše ističe neko izolirano hrvat-
stvo, što postaje odveć smiješno, dok je potrebno
da se svi Srbi tog dana sjete najsrdačnije i naj-
oduševljenije svoje jednake dužnosti ko i Hrvati.
Patnje zarobljene naše braće u Istri patnje su i
svih Srba, kao što su i patnje naše braće u Ma
ćedoniji bile i patnje svih Hrvata. To je trebalo
već prije dobro shvatiti, u tome smjeru raditi i
riči eni: ali o tome danas ne mis.
lim ovdje govoriti. Kolika je potreba da se mi svi
međusobno što više pomažemo i približujemo jedan
drugome ne trebam takođe toliko uvjeravati, jer
to svak stalno razumije, a ujedno da bi najpodes-
nije bilo slaviti takav zajednički, premda
najsrdačnije treba da svak uvidi od kolike bi to
koristi bilo no samo za naše pojedine nego i za
skupne dobrobiti, Dobra je misao da
bi trebalo i Vidovdan uzeti kao naš opšti narodni
blagdan, pa bismo tako imali dva narodna blag-
dana, dakle dva dana, kada bi zajednički u svim
našim krajevima, svi Srbi i svi Hrvati slavili
jednaku slavu, pa time učvršćivali jače i jače
naše međusobne veze a ujedno dizali nacijonalna
IWATSKA :
e ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA
Izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIil. — Broj 32. NE PRIMAJU SE. OSMOM: 06 m8. vnađa
gospodarski, stenjati
POJEDINI SRO) ZAPADA 20 PARA.
Do I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
LISTA; ZA IZJAVE
PEDAOČONIA. ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI . RA-
. srpskohrvatsku svijest. Koje bi shvatanje bilo
opravdanije i da li bi to trebalo svesti na jedan
ove godine da lično i na slobodi što uradim, pa
jer ne znam ni kako se je po Dalmaciji i vani
slavio ovaj dan, kukavnije ili ljepše od drugih
javnosti u svoj njezinoj jasnoći i dobroj važnosti,
koju ima.
Čitao sam i rekli su mi da se je ovdje u
Splitu htjelo ove godine kao možda nijedne do
sada najsvečanije proslaviti ovaj dan, u dostojnom
smislu te riječi i zato su se spremale sve moguće
priprave i mislilo se je tog dana, prirodno, mani-
festovati punim srcem naš borbeni nacijonalizam,
žamo) u jedno ekcentrično doba, ako možemo
tako da nazovemo doba u koje živu i rade
centrični ljudi. Ne kanim ništa reći što bi
reknem sve što mislim bez da bi trebalo stavljati
papirnate ukaze ovim malim pismenima, koji ni-
jesu nego samo jedan prosti ali srdačni izlj
srca, koje osjeća samo i
ove se je godine slavila po prvi pot
na Zrinjsko-Frankopanov dan, pa je to čudnovato
kod naših upravljača, da ne mogu ni
noću spavati, odnosno mirno bdjeti, jer to zahtjeva
velika briga. Nemam njihove naočale da
gao viđeti ono što oni vide, a zadovoljića se
samo da gledam ono što vidim svojim naravnim
koji u sebi sadržaje toliko čara i osjećaja,
noće i osjećanja, da dostojno j
prestonica cio naš narod onog teritorija, tamo. Uz-
rujanost imala je svoje stadije i svoje opravda-
nosti i neopravdanosti, a mi, bljednici, bili smo
»slučajno“ na dohvatu rezultatima svih tih trzaja
uzrujanih živaca. Mi bijednici trpimo zato. Otad
i svaki nenaravni korak naših uprava recte pogla-
varstava. No ipak taj rad radi sigurnosti, sa svim
aparatima detektiva i ostalog osoblja, znade da
nemilosno zazebe i najindiferentnije svako srce,
jer na svoje rođene oči dnevno viđamo više nego
halapljivost udvostračenih energija na tom ak-
tionom polju, koje uostalom ne mora biti polje
puno pšenice. Tako osvanuo je jedan najnoviji slu-
čaj, kada spljetsko poglavarstvo u osobi gospode
srb Obi e oPADNE BESS SR NM
kod nas, kad znamo poznate zabrane u Splitu i
Šibeniku sa poznatim ukazima o zabrani kićenja
i iluminacije, i sve ostalo da i ne :
baš ironijski i ovaj slučaj svevlasnog gospodstva
nekih ljudi ovako kao dosada promatrati? Je li sa-
mo, ljudi, snaždenost naša potrebna ; ili nešto više?
Nešto više?! Kad budemo htjeli još živjeti bez