BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMAT SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
i» ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

meso (|ZLAZI SVAKE SUBOTE. za
OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. RVENA
Li
Dubrovnik,

izdavatalj i odgovorni ure

Poslije mira u Bukareštu
Nova Srbija i Crna Gora

Dubrovnik, 15. avgusta.

U Bukareštu je mir potpisan. Pitanje
revizije kao da je pošlo u pozadinu, jer
od toga zalitjeva odustaju i Rusija i Au-
strija. Potonja, kako posljednje vijesti
kažu, neće priznati bukareški mirovni
ugovor, ali to je samo formalnost, bez:
ikakvih posljedica.

Bukareškim mirom privedeno je kraju
jedno veliko djelo. To je djelo odasvuda
pozdravljeno najvećim veseljem, svi se
narodi obradovaše, a osobito narod u No-
voj Srbiji, Njemu je, poslije toliko napora,
patnje, iskušenja, nastupio čas mira, kad
će moći «la se pribira, da sabre svoje
snage i upotrijebi ih na podizanje svoga
stanja i rad za svoju bolju budućnost.
Srpski je narod zadivio cio svijet, srpski
je vojnik začudio svakoga, a Srbija je
znatno otskočila u svakom pogledu.

E

Mala, prezirana, ismjehavana i oma-
lovažavana Srbija; ona sitna Srbija, koja
je neprestano bila najmilijim predmetom
njemačkih šaljivih i karikaturnih listova,
koja je, u tim listovima, grđena najgad-
nijim vitzevima, bila najobljubljenija lek-
tira i zabava njemačkoj publici; — ta
mala, sitna, izrougavana, nevaljala Srbija
(eh, kakva li im još ne bijaše!!) pretvo-
rila se u jaku, snažnu veliku Srbiju. Srp-
ski je vojnik, srpski težak, seljak, srpski
ratar ulio poštovanje kod naduvenih Euro-
pejaca prema njemu, srpskom težaku —
seljaku i njegovoj lijepoj zemlji, njegovoj
junačkoj i ponosnoj otadžbini. Srbija se
podigla i osnažila, pokazavši svoju zdravu
dušu, ali ne nikakvom tuđom pomoći,
nego svetom krvlju i plemenitijem rana-
ma sinova. Izvršila je veliko i neupore-
đivo djelo nacionalnosti, ma da joj se
podmetahu sve moguće poteškoće sa svih
mogućih strana.

Stvarni uspjeh Srbije je ogroman; ona
se podvostručila i teritorijem i stanovni-
štvom, a moralni je uspjeh neprocjenjiv,
i njegove će blagodati osjetiti, shvatiti i
ocijeniti tek docnija pokoljenja.

*

Kralj Petar dovršio je, na kraju de-
sete godine svoga vladanja, veliko djelo
oslobođenja što je bio započeo njegov
veliki ded Karađorđe. Počam od njega
pa dalje na niže, svak je premnogo do-
prinio da se je stvorila Nova Srbija, da
su oslobođene stare srpske prijestonice, i
i da je osvećeno tužno i slavno Kosovo,
Kraljevi sinovi, vojvode, državnici, oficiri,
svi dopriniješe velike i ogromne žrtve za
djelo oslobođenja. Ali najviše je doprinio
onaj mali, dobroćudni, dobri i plemeniti
srpski seljak. Srpski seljak je deset pu-
nih mjeseca ratovao; ratovao je svijesno,
mirno, trpeljivo i oduševljeno; prošao je
kroz granate i šrapnele preko cijeloga
Balkana, od Jadranskog do Egejskog mora,
svo do dalekih Jedrena, do pred Carigrad.
Srpski je seljak i padao i ginuo, patio i
trpio, besprimjerno podnosio sve moguće
patnje i nezgode, po nekoliko dana nije
se odmarao u topovskoj i puščanoj vatri
i nikad nije klonuo, nikad se nije potu-
žio. A zašto? — Jer je bio svijestan,
zašto to podnosi; jer je znao i htio da
vrši jednu veliku patriotsku dužnost. 1
za to se sada podigla Nova Srbija, jaka
i pojačana, uvažena, sa simpatijama ci-
jeloga svijeta; ona se diže kao jak kul.
turni faktor, kao član evropskih država,

*

Mala, kršna ali junačka Crna Gora
izlazi iz ovoga rata takođe podvostručena.
Crnogorski vojnik pokazao je čudesa svoga
junaštva i svoje požrtvovnosti, Crnogorski
vojnici izgrliše se i izljubiše sa srbijan-
skim, i oni pokazaše da osjećaju isto, da

16. avgusta 1913.

su im želje i ciljevi isti. Srbija i Crna
Gora se podvostručiše, geografski se spo-
jiše, srcem se ujediniše, i, poslije deset
mjeseca besprimjerne junačke borbe, da-
doše Novu Srpsku' Državu,

Uspjesima srpskoga naroda, ove jake
i ponosne jugoslavenske grane, veseli se
cijelo Slavenstvo.

Neka cvatu i napreduju !

 

Bankrot političkog lutanja :

Dae 5. o. mj. donio je ,Kurier :
pod gornjim naslovom članak, u kom se u prvom
redu bavi sa prilikama u Hrvatskoj, a zatim se
osvrće na ukinuće ustava u Českoj. Taj nam je
članak poslao jedan naš odlični poljski prijatelj
uz opasku, da vidimo kako Poljaci s nama osje-
ćaju. Za informaciju našega općinstva donosimo
ovaj članak u cjelini. Evo ga:

Kada je g. Cuvaj imenovan kraljevskim ko-
mesarom u Hrvatskoj. navijestili smo unaprijed
bankrot tog političkog koraka, a osobito u doba
kada :e na Balkanu formiraju novi odnošaji. Ju-
žno je slovenstvo prevažnim objektom za monar-
hiju, a da bi bilo moguće žrtvovati ga za lijepe
oči Cuvajeve ili ga na prosto bagatelizovati. Hr-
vati su istrajali i pretrpjeli vladavinu Cuvajevu,
pretrpjeli su je mučanjem, jer nije bilo slobodno
javno se dapače ni potužiti — i napokon su po-
bjedili, jer otpor svijesnug naroda uvijek mora
pobjediti u borbi sa apsolutističkom zabludom.

Cuvaj je pošao ,u ostasku“ tako tiho, da
dapače svi ni ne znadu, da ga više nema u Hr-
vatskoj. Otišao je ma dopust, s kojeg se više nije
vratio. Tako se zatvara eru, posvema bankroto-
vanu a vladavina Cuvajeva nedvojbeno je bila
velikom erom u politici austro-ugarskoj — bila
je pokušajem da se zgnječi jedan cijeli narod po-
moću upravnih sredstava.

Hrvati.na je nesumnjivo pomogao rat na Bal-
kanu, jer u protivnom slučaju, ko zna, da li ne
bi Cuvaj još residovao u Zagrebu.

Ali dapače i austro-Qgarski birokrati opaziše
— poslije stalnog vremena — da je teška privući
k sebi balkanske narode metodama Cuvajevim.
Narodi južno-slavenski voljeli su idealno težiti
prama oslobođajućem se i pobjedonosnom slaven-
stvu, nego li prama Budimpešti i Beču, odakle
su im slali kraljevske komisare.

Za vrijeme rata priređivali su se u nekim
gradovima javne demonstracije u prilog pobjedo-
nosnih Srba i Bugara. Cijelo javno mnijenje ju-
goslavensko probuđeno plamenom rata radovalo
se je slavenskim pobjedama, koje su razmrskale
zgrada poluvjekovnih sanja naivne austrijske di-
plomacije.

Bilo je to osjećajnim ,državnim zločinom“
obzirom na austrijsku državnu politiku, ali je te-
ško bilo dostatno kazniti taj ,zločin“, jer rije lako
postaviti kraljevske komisare, da naziru duše
ljudske i njezina raspoloženja. Došlo je do toga,
da se je među politikom austrijskom i jugosla-
venskom napravio tako ogroman i oprečan bezdan,
da su se diplomati austro-ugarske zapanjili vi-
djevši, do čega dovađaju apsolutističke metode,
kada se upotrebljuju spram živih naroda.

Kazali su dakle Cuvaju, da ode, i poslaše
baruna Škrleca, da bi se nagodio s Hrvatima.
Dapaje Tisza, onaj brutalni Tisza, koji je pomoću
policijanta Pavlike ,regulovao“ parlamentarne od-
nošaje u Ugarskoj počinjajući nasilje za nasiljem
obukao je rukavice te nastoji iz petnih žila da
se nagodi s hrvatskim narodom,

Tako se je svršila u Hrvatskoj posvemašnjim
bankrotom era apsolutizma, koja je bila erom po-
litičke zablude i erom megalomanije.

Gotovo istodobno sa odstranjenjem Cuvaja
postavlja se u Češkoj zemaljska upravna komisija,
koja je u stvari ono isto u Češkoj, što je u Hr-
vatskoj bio g. Cuvaj. Ona je institucijom austrij-
skoga apsolutizma, podignuta na ruševinama če-
ške zemaljske autonomije, Ne tiče nas se u ovom
slučaju strogost te institucije ni način, kako će
se ona odnositi prama pučanstvu, jer to nijesu
momentano bitne stvari, tiče se nas politička in-
štitucija kao takova. Ta je češka upravna komi-
sija iastitucijom, koja ide — tako je glasilo služ-
beno saopćenje — o bok zemaljske konstitucije,
naime to je institucija austrijskoga apsolutizma,
Posve naravno, du su takoj instituciji Česi mo-
rali navijestiti borbu, jer samo posve dešperatni
narod i narod lišen svake političke misli može
dozvoliti, da mu narinu apsolutizam.

Česi se bore proti upravnoj komisiji i dobro
rade, Tako mora biti! A tobože autonomični
»Ozas“ opominje Čehe, da se čavaju te borbe i
samoutojstva“, Ali Česi nijesu tako duboko pali,
kako krakovski stančici (stančici se zove krakov"
sko krilo poljske konservativne stranke u Galiciji,
Iz ove se grupe rekrutiraju visoki dostojanstve-

  
   
      
 
  
  
  
  
   
  

Korytowski, ministar financija Zale-
> ministar zajedničkih financija  Bilinski.
iprevodioca). U Češkoj dapače s konser-
ne stranke protestiraju proti narinutom ap-
mu, a naši bi galicijski stančici otišli sa
uhom sve do Djeđica u susret kakvom
JUM io poslali u Galicija.
Zelimo Cesima iz svega srca da pobjede nad
tizmom, želimo im to ne radi toga što su
i, već radi toga što su autonomiste, što
ostatak svoje državnosti od udara birokra-
>germanskog. 1 uvjereni smo, kako je pao
lj, da će tako morati pasti i komisija upravna
da će zabluda apsolutizma i na jugu i ma
8ru posvema bankrotirati.
Rs

Austrijska tajna policija

Pod gornjim naslovom ocjenjuje londonski
»Times“ nedavno kod F. Tempsky-a u Beču G.
Freytaga u Lipskom objelodanjenu knjigu ,Die
Gehćimpolizei“ auf dem Wiener Kongress“ od
Augusta Fournier.a. Zanimat će čitaoce ako pre-
vedemo uvodni ulomak iz ,,Timesova“ prikaza,
istodobno svraćajući na isti pozornost naših dr-
žavnik&, koji tako grčevito podržavaju i u dan
današnji uporabljuju —  Metternichov policajski
sistem.

Evo tog ulomka :

»Bijaše jedno doba, za talijanskog ,risorgi.
menta“ prošlog vijeka, kad je austrijska tajna po
licija imala u ovoj zemlji tako proširen i zao glas,
kakov je kašnje postigla tajna ruska policija. En-
gleška literatura o borbi za talijansko jedinstvo
puna je njezinih nedjela, a za noveliste, pjesnike
i dramatičare bijaše kano naručena, pružajući im
neiscrpivi izvor realističkih zločinaca melodram-
skih. Trijezni opažači s druge strane zamjetiše

sne toliko njezinu opačinu, koliko njezinu beda-
stoću (stupidity). U aprilu, 1819, za Metternichova
posjeta u Italiji nakon svršetka konferencije u
Aix-la Chapelle, Six Robert Gordon javi Castle-
reagh-u, da bi talijanski temperamenat bio naklon
austrijskoj upravi, da nije postojanog iskaživanja
austrijskog ,nepouzdanja“. Prije revolucije, Lom-
bardija bijaše i napredna i dovoljno zadovolina

pod upravom Habsburgovaca. Ako je sada bila

nezadovoljna, tumač nećemo naći toliko u novom
nacijonalizmu, koji još bijaše u svojim početcima,
koliko u činjenici, da su austrijanci donijeli na-
trag sa sobom jedan novi sistem uprave, teme-
ljen na sumnjičenju. Ništa, javlja Gordon, ne može
nadmašiti djelotvornost Metternichovu u sabiranju
informacija o unutrnjim osjećajima naroda; od
običaja ovih istraživanja on je stvorio svoj ukus,
a tajua, kojom se podavao ovome ukusu, dovela
ga do davanja velike važnosti svojim otkrićima:
— ,Fantomi se prikazuju i uvećavaju u .tmini,
dočim bi možda, izloženi na svijetlo, propali u
neznatnost; a njegovi doušnici naravno pretjeruju
njihova izvješća, svijezni da im je profit suraz-
mjeran sa prikazom njihovih fantasmagorija (!!!)“.

Tako pisahu i mišljahu Eoglezi o austrijskom
tajnom policajskom sistemu god. 1820.!

Od tada svijet je podosta uznapredovao, ali
Gordonovo izvješće Gastlereagh-u zvuči kao sa-
vremeno — Gospodnjega ljeta 1913. — Rek bi,
da je Austrija u toj grani ,upravo“ uvijek na
istome, i po svim znakovima da namjerava tu i
ostati, a obzirom na najzadnje događaje da kani
i — nazadovati

Na zdravlje! »Nar. L.*

 

Poruka Njemačke Austriji

Zahtjev Austro-Ugarske za reviziju mira u
Bukareštu nije uspio niti kod saveznica Austrije.
U Rimu je naišao na indiferentnost a u Berlinu
"na negodovanje i neodobravanje, Francuski Temps
piše o ovome predmetu, pa pita: ,je li to podr-
žavanje principa narodnosti ako a.-u. diplomacija
hoće da povrati Kavala Bugarskoj? U to sumnja
mo, jer je Kavala samo grčka. A s druge strane
nije dualistička monarhija zemlja odabrana za ne-
rodnosti, što najbolje mogu posvjedočiti Hrvati i
Rumunji Translajtanije“.

Prilikom ovog austrijskog zahtjeva na revi-
ziju, sva njemačka štampa (iz Reich-a) odvraća
au, monarhiju od toga zahtjeva, pa se ovom pri-

godom listovi saveznice Njemačke obaraju na au- s

strijsku izvanjsku politiku i zamjeraju joj pogreške,

Najugledniji berlinski list_, Berliner Tagblari“
u dugom članku podvrgava strogoj analizi mustrij-
sku vanjsku politiku, od Aehrenthala pa dalje, i
smatra ju ,nizom pogrešaka“, koje mogu samo
donekle da opravdaju goleme teškoće, sred kojih
mora da ee kreće Austro-Ugarska.

Najzadnja pogreška bijaše, po sudu berlin-
skog lista, kolebanje između Bugarske i Rumunj-
ske, U Beču se obmamljaju ako misle, da se Bu-
garska može oteti uplivu Petrograda; toli Bugsr-

ATSKA

ik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 33.

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PHRA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-
ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

grupi između ostalih pripada sadanji “ ka koli Srbija mogu pokazati želji i namjera za

neodvisnost, ali u zgodan čas bit će uvijek uz
Rasiju.

Nu prvi je i glavni uvjet za jaku vanjsku
politika saniranje unutarnje politike. Austro-U.
ska mora najprije da riješi sporove česko-nj i
i poljačko-ukrajinski, da dade zadovoljštinu Hr-
vatima, da pravedno postupa sa Rumunjima u
Translajtaniji, da ublaži agrarni protekcionizam
prama Srbiji i Rumunjskoj na korist svoje indu-
strije, te da se pobrine zu svoje ekonomsko i
vojno uređenje. Sve je to težak i skoro nadljud-
ski rad, kako bijaše naglašeno u bečkoj Gospod-
skoj kući, ali se radi možda za Austriju o njezi-
nom ,biti ili ne biti“,  *

 

Radujte se poreznici!

»Samostatnost“ 9, VIII.

»Militirische Randschau“ pripravila je ,ras-
položenje“ i po njemu se odmah pronesoše po
austro-ugarskom mikrokozmu ugodne vijesti o
definitivnom povišenju novačkog kontigenta. Ovih
35.000 ljudi, što će u buduće biti zvano k vojnič-
koj službi, zahtjevat će djljnje povišenje vojnič-
kih trošaka za 20 miljona godišnje, minimalno
ručunajući.

Militarizam danas napreduje po čitavoj sred-
njoj Evropi. Dvije glavne militarističke države:
Francuska i Njemačka pripravljaju i čine sve
moguće. Francuska posiže za očajnim srestvom :
trogodišnjom službom. Njemačka opet za skrajnim
srestvom: za ratnom kontribucijom u vrijeme
mira. Ove će dvije države biti postavljene u času
sukoba pred pitanje ,,Biti ili ne biti“! Francuska
politički, Njemačka politički i gospodarski. Nije
se čuditi stoga, da se naoružaju.

Ali, pitamo, čemu neprestano naoružava Aus-
tro-Ugarska? Ne izvršuje li malog svog njemač-
kog saveznika, tad se pitamo, zašto naoružava?
Ili je ugrožena od koga? Ili ne preostaje ovoj
državi drugog puta, do li očajna borba za posve-
mašnju ekzistencu, kakova je određena Njemačkoj?
Ozbiljan odgovor ozbiljnih ljudi glasi, da ne
nipošto.

Dogođaji na Balkanu kao i mir u Bukareštu
ipak potvrđiše poraz Austro-Ugarske. Neprekidan
je uprav niz diplomatskih neuspjeha nanizan. Ali
ovi porazi još ne znače, da su ugroženi temelji
opstanka ove države, Bijaše poražena samo ona
himerična želja dvorske i ratne kamarile, izražena
povjesnim geslom ,Der Weg nach Saloniki“, Bi-
jaše strašno preokrenuta ona triđesetpetgodišnja
varava nada odnosno četiristo godišnje vjerova-
nje Beča, da će habsburška monarhija jednom
dobiti slavenski Balkan politički i državno. Ova
ogromna pogreška spada danas u historiju, a da
je to njezinim podržavateljima preko mjere žao,
o tom nema sumnje.

Ali uvjeti eksistence ove države nijesu još
ipak dotaknuti ni ovim najviše neugodnim povjes-
nim evropskim“ malheurom. Ovi uvjeti stoje po-
svema u rukama onih, koji su do sada griješili,
te sve vodili zaslijepljenim očima.

Nego izgleda, da nijesu još u Beču prožva-
tali i probavili posljedice mira u Bukareštu i svih
pređašnjih događaja puk dolaze sa prokletom mi-
litarističkom ustrajnošću sa novim vojnim zahtije-
vima.

Morale bi sve stranke i svi Marodi države
pospješiti rastrijeznjenje Beča time, da bez razlike
obzirom na nove vojne zahtijeve reknu : , Nikada“

Ali ako sve stranke ovo učine, moraju ovako |

učinit Slaveni, u prvom redu, mi Česi, Vlada,
koja je za stalno znala pred četrnaest dana, za
ovo, što će zatražiti ministar rata, vlada Stčirgh-
Hochenburgerova sasvim tim ipak je pridavila
česki ustav i smrtno izazvala česki narod.

Ako je mislila, da je u Českoj presušila krv
i da u Českoj stanuju samo babice, ako je cije-
nila česke političare za proste figare — nema
sunmje danas, da česka politika ne će odjeknuti
u parlamentu ustavši proti vladi Stiirgha-Hochen-
burgera te da će prva i najmanja ucjena ove
borbe biti poglavice ove vlade, ručunajać ovdje
i česke aktivne ministre. Iznoseći vojne zahtjeve,
upozoruje vlada, gdje je najslabija. Uzimljemo na
znanje i znamo proti čemu ćemo uperiti glavni
nasrtaj.

 

Ratne priče.

No zna čija je glava.

U oči samog dana čuvene i strašne bitke na
Kumanovu, u logora jednog pješadijskog puka
bilo se iskupilo više oficira, koji su se razgova-
rali o sutrašnjoj borbi, Svi oficiri bili su mlađi
ljudi, šali i srmjehu nije bilo kraja.

Ma da je sutrašnji dan bio dan od naj-
većih i najtežih ratnih dana i ma da su svi osjo-

sra