BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMAT SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE i» ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- meso (|ZLAZI SVAKE SUBOTE. za OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. RVENA Li Dubrovnik, izdavatalj i odgovorni ure Poslije mira u Bukareštu Nova Srbija i Crna Gora Dubrovnik, 15. avgusta. U Bukareštu je mir potpisan. Pitanje revizije kao da je pošlo u pozadinu, jer od toga zalitjeva odustaju i Rusija i Au- strija. Potonja, kako posljednje vijesti kažu, neće priznati bukareški mirovni ugovor, ali to je samo formalnost, bez: ikakvih posljedica. Bukareškim mirom privedeno je kraju jedno veliko djelo. To je djelo odasvuda pozdravljeno najvećim veseljem, svi se narodi obradovaše, a osobito narod u No- voj Srbiji, Njemu je, poslije toliko napora, patnje, iskušenja, nastupio čas mira, kad će moći «la se pribira, da sabre svoje snage i upotrijebi ih na podizanje svoga stanja i rad za svoju bolju budućnost. Srpski je narod zadivio cio svijet, srpski je vojnik začudio svakoga, a Srbija je znatno otskočila u svakom pogledu. E Mala, prezirana, ismjehavana i oma- lovažavana Srbija; ona sitna Srbija, koja je neprestano bila najmilijim predmetom njemačkih šaljivih i karikaturnih listova, koja je, u tim listovima, grđena najgad- nijim vitzevima, bila najobljubljenija lek- tira i zabava njemačkoj publici; — ta mala, sitna, izrougavana, nevaljala Srbija (eh, kakva li im još ne bijaše!!) pretvo- rila se u jaku, snažnu veliku Srbiju. Srp- ski je vojnik, srpski težak, seljak, srpski ratar ulio poštovanje kod naduvenih Euro- pejaca prema njemu, srpskom težaku — seljaku i njegovoj lijepoj zemlji, njegovoj junačkoj i ponosnoj otadžbini. Srbija se podigla i osnažila, pokazavši svoju zdravu dušu, ali ne nikakvom tuđom pomoći, nego svetom krvlju i plemenitijem rana- ma sinova. Izvršila je veliko i neupore- đivo djelo nacionalnosti, ma da joj se podmetahu sve moguće poteškoće sa svih mogućih strana. Stvarni uspjeh Srbije je ogroman; ona se podvostručila i teritorijem i stanovni- štvom, a moralni je uspjeh neprocjenjiv, i njegove će blagodati osjetiti, shvatiti i ocijeniti tek docnija pokoljenja. * Kralj Petar dovršio je, na kraju de- sete godine svoga vladanja, veliko djelo oslobođenja što je bio započeo njegov veliki ded Karađorđe. Počam od njega pa dalje na niže, svak je premnogo do- prinio da se je stvorila Nova Srbija, da su oslobođene stare srpske prijestonice, i i da je osvećeno tužno i slavno Kosovo, Kraljevi sinovi, vojvode, državnici, oficiri, svi dopriniješe velike i ogromne žrtve za djelo oslobođenja. Ali najviše je doprinio onaj mali, dobroćudni, dobri i plemeniti srpski seljak. Srpski seljak je deset pu- nih mjeseca ratovao; ratovao je svijesno, mirno, trpeljivo i oduševljeno; prošao je kroz granate i šrapnele preko cijeloga Balkana, od Jadranskog do Egejskog mora, svo do dalekih Jedrena, do pred Carigrad. Srpski je seljak i padao i ginuo, patio i trpio, besprimjerno podnosio sve moguće patnje i nezgode, po nekoliko dana nije se odmarao u topovskoj i puščanoj vatri i nikad nije klonuo, nikad se nije potu- žio. A zašto? — Jer je bio svijestan, zašto to podnosi; jer je znao i htio da vrši jednu veliku patriotsku dužnost. 1 za to se sada podigla Nova Srbija, jaka i pojačana, uvažena, sa simpatijama ci- jeloga svijeta; ona se diže kao jak kul. turni faktor, kao član evropskih država, * Mala, kršna ali junačka Crna Gora izlazi iz ovoga rata takođe podvostručena. Crnogorski vojnik pokazao je čudesa svoga junaštva i svoje požrtvovnosti, Crnogorski vojnici izgrliše se i izljubiše sa srbijan- skim, i oni pokazaše da osjećaju isto, da 16. avgusta 1913. su im želje i ciljevi isti. Srbija i Crna Gora se podvostručiše, geografski se spo- jiše, srcem se ujediniše, i, poslije deset mjeseca besprimjerne junačke borbe, da- doše Novu Srpsku' Državu, Uspjesima srpskoga naroda, ove jake i ponosne jugoslavenske grane, veseli se cijelo Slavenstvo. Neka cvatu i napreduju ! Bankrot političkog lutanja : Dae 5. o. mj. donio je ,Kurier : pod gornjim naslovom članak, u kom se u prvom redu bavi sa prilikama u Hrvatskoj, a zatim se osvrće na ukinuće ustava u Českoj. Taj nam je članak poslao jedan naš odlični poljski prijatelj uz opasku, da vidimo kako Poljaci s nama osje- ćaju. Za informaciju našega općinstva donosimo ovaj članak u cjelini. Evo ga: Kada je g. Cuvaj imenovan kraljevskim ko- mesarom u Hrvatskoj. navijestili smo unaprijed bankrot tog političkog koraka, a osobito u doba kada :e na Balkanu formiraju novi odnošaji. Ju- žno je slovenstvo prevažnim objektom za monar- hiju, a da bi bilo moguće žrtvovati ga za lijepe oči Cuvajeve ili ga na prosto bagatelizovati. Hr- vati su istrajali i pretrpjeli vladavinu Cuvajevu, pretrpjeli su je mučanjem, jer nije bilo slobodno javno se dapače ni potužiti — i napokon su po- bjedili, jer otpor svijesnug naroda uvijek mora pobjediti u borbi sa apsolutističkom zabludom. Cuvaj je pošao ,u ostasku“ tako tiho, da dapače svi ni ne znadu, da ga više nema u Hr- vatskoj. Otišao je ma dopust, s kojeg se više nije vratio. Tako se zatvara eru, posvema bankroto- vanu a vladavina Cuvajeva nedvojbeno je bila velikom erom u politici austro-ugarskoj — bila je pokušajem da se zgnječi jedan cijeli narod po- moću upravnih sredstava. Hrvati.na je nesumnjivo pomogao rat na Bal- kanu, jer u protivnom slučaju, ko zna, da li ne bi Cuvaj još residovao u Zagrebu. Ali dapače i austro-Qgarski birokrati opaziše — poslije stalnog vremena — da je teška privući k sebi balkanske narode metodama Cuvajevim. Narodi južno-slavenski voljeli su idealno težiti prama oslobođajućem se i pobjedonosnom slaven- stvu, nego li prama Budimpešti i Beču, odakle su im slali kraljevske komisare. Za vrijeme rata priređivali su se u nekim gradovima javne demonstracije u prilog pobjedo- nosnih Srba i Bugara. Cijelo javno mnijenje ju- goslavensko probuđeno plamenom rata radovalo se je slavenskim pobjedama, koje su razmrskale zgrada poluvjekovnih sanja naivne austrijske di- plomacije. Bilo je to osjećajnim ,državnim zločinom“ obzirom na austrijsku državnu politiku, ali je te- ško bilo dostatno kazniti taj ,zločin“, jer rije lako postaviti kraljevske komisare, da naziru duše ljudske i njezina raspoloženja. Došlo je do toga, da se je među politikom austrijskom i jugosla- venskom napravio tako ogroman i oprečan bezdan, da su se diplomati austro-ugarske zapanjili vi- djevši, do čega dovađaju apsolutističke metode, kada se upotrebljuju spram živih naroda. Kazali su dakle Cuvaju, da ode, i poslaše baruna Škrleca, da bi se nagodio s Hrvatima. Dapaje Tisza, onaj brutalni Tisza, koji je pomoću policijanta Pavlike ,regulovao“ parlamentarne od- nošaje u Ugarskoj počinjajući nasilje za nasiljem obukao je rukavice te nastoji iz petnih žila da se nagodi s hrvatskim narodom, Tako se je svršila u Hrvatskoj posvemašnjim bankrotom era apsolutizma, koja je bila erom po- litičke zablude i erom megalomanije. Gotovo istodobno sa odstranjenjem Cuvaja postavlja se u Češkoj zemaljska upravna komisija, koja je u stvari ono isto u Češkoj, što je u Hr- vatskoj bio g. Cuvaj. Ona je institucijom austrij- skoga apsolutizma, podignuta na ruševinama če- ške zemaljske autonomije, Ne tiče nas se u ovom slučaju strogost te institucije ni način, kako će se ona odnositi prama pučanstvu, jer to nijesu momentano bitne stvari, tiče se nas politička in- štitucija kao takova. Ta je češka upravna komi- sija iastitucijom, koja ide — tako je glasilo služ- beno saopćenje — o bok zemaljske konstitucije, naime to je institucija austrijskoga apsolutizma, Posve naravno, du su takoj instituciji Česi mo- rali navijestiti borbu, jer samo posve dešperatni narod i narod lišen svake političke misli može dozvoliti, da mu narinu apsolutizam. Česi se bore proti upravnoj komisiji i dobro rade, Tako mora biti! A tobože autonomični »Ozas“ opominje Čehe, da se čavaju te borbe i samoutojstva“, Ali Česi nijesu tako duboko pali, kako krakovski stančici (stančici se zove krakov" sko krilo poljske konservativne stranke u Galiciji, Iz ove se grupe rekrutiraju visoki dostojanstve- Korytowski, ministar financija Zale- > ministar zajedničkih financija Bilinski. iprevodioca). U Češkoj dapače s konser- ne stranke protestiraju proti narinutom ap- mu, a naši bi galicijski stančici otišli sa uhom sve do Djeđica u susret kakvom JUM io poslali u Galicija. Zelimo Cesima iz svega srca da pobjede nad tizmom, želimo im to ne radi toga što su i, već radi toga što su autonomiste, što ostatak svoje državnosti od udara birokra- >germanskog. 1 uvjereni smo, kako je pao lj, da će tako morati pasti i komisija upravna da će zabluda apsolutizma i na jugu i ma 8ru posvema bankrotirati. Rs Austrijska tajna policija Pod gornjim naslovom ocjenjuje londonski »Times“ nedavno kod F. Tempsky-a u Beču G. Freytaga u Lipskom objelodanjenu knjigu ,Die Gehćimpolizei“ auf dem Wiener Kongress“ od Augusta Fournier.a. Zanimat će čitaoce ako pre- vedemo uvodni ulomak iz ,,Timesova“ prikaza, istodobno svraćajući na isti pozornost naših dr- žavnik&, koji tako grčevito podržavaju i u dan današnji uporabljuju — Metternichov policajski sistem. Evo tog ulomka : »Bijaše jedno doba, za talijanskog ,risorgi. menta“ prošlog vijeka, kad je austrijska tajna po licija imala u ovoj zemlji tako proširen i zao glas, kakov je kašnje postigla tajna ruska policija. En- gleška literatura o borbi za talijansko jedinstvo puna je njezinih nedjela, a za noveliste, pjesnike i dramatičare bijaše kano naručena, pružajući im neiscrpivi izvor realističkih zločinaca melodram- skih. Trijezni opažači s druge strane zamjetiše sne toliko njezinu opačinu, koliko njezinu beda- stoću (stupidity). U aprilu, 1819, za Metternichova posjeta u Italiji nakon svršetka konferencije u Aix-la Chapelle, Six Robert Gordon javi Castle- reagh-u, da bi talijanski temperamenat bio naklon austrijskoj upravi, da nije postojanog iskaživanja austrijskog ,nepouzdanja“. Prije revolucije, Lom- bardija bijaše i napredna i dovoljno zadovolina pod upravom Habsburgovaca. Ako je sada bila nezadovoljna, tumač nećemo naći toliko u novom nacijonalizmu, koji još bijaše u svojim početcima, koliko u činjenici, da su austrijanci donijeli na- trag sa sobom jedan novi sistem uprave, teme- ljen na sumnjičenju. Ništa, javlja Gordon, ne može nadmašiti djelotvornost Metternichovu u sabiranju informacija o unutrnjim osjećajima naroda; od običaja ovih istraživanja on je stvorio svoj ukus, a tajua, kojom se podavao ovome ukusu, dovela ga do davanja velike važnosti svojim otkrićima: — ,Fantomi se prikazuju i uvećavaju u .tmini, dočim bi možda, izloženi na svijetlo, propali u neznatnost; a njegovi doušnici naravno pretjeruju njihova izvješća, svijezni da im je profit suraz- mjeran sa prikazom njihovih fantasmagorija (!!!)“. Tako pisahu i mišljahu Eoglezi o austrijskom tajnom policajskom sistemu god. 1820.! Od tada svijet je podosta uznapredovao, ali Gordonovo izvješće Gastlereagh-u zvuči kao sa- vremeno — Gospodnjega ljeta 1913. — Rek bi, da je Austrija u toj grani ,upravo“ uvijek na istome, i po svim znakovima da namjerava tu i ostati, a obzirom na najzadnje događaje da kani i — nazadovati Na zdravlje! »Nar. L.* Poruka Njemačke Austriji Zahtjev Austro-Ugarske za reviziju mira u Bukareštu nije uspio niti kod saveznica Austrije. U Rimu je naišao na indiferentnost a u Berlinu "na negodovanje i neodobravanje, Francuski Temps piše o ovome predmetu, pa pita: ,je li to podr- žavanje principa narodnosti ako a.-u. diplomacija hoće da povrati Kavala Bugarskoj? U to sumnja mo, jer je Kavala samo grčka. A s druge strane nije dualistička monarhija zemlja odabrana za ne- rodnosti, što najbolje mogu posvjedočiti Hrvati i Rumunji Translajtanije“. Prilikom ovog austrijskog zahtjeva na revi- ziju, sva njemačka štampa (iz Reich-a) odvraća au, monarhiju od toga zahtjeva, pa se ovom pri- godom listovi saveznice Njemačke obaraju na au- s strijsku izvanjsku politiku i zamjeraju joj pogreške, Najugledniji berlinski list_, Berliner Tagblari“ u dugom članku podvrgava strogoj analizi mustrij- sku vanjsku politiku, od Aehrenthala pa dalje, i smatra ju ,nizom pogrešaka“, koje mogu samo donekle da opravdaju goleme teškoće, sred kojih mora da ee kreće Austro-Ugarska. Najzadnja pogreška bijaše, po sudu berlin- skog lista, kolebanje između Bugarske i Rumunj- ske, U Beču se obmamljaju ako misle, da se Bu- garska može oteti uplivu Petrograda; toli Bugsr- ATSKA ik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 33. POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PHRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA grupi između ostalih pripada sadanji “ ka koli Srbija mogu pokazati želji i namjera za neodvisnost, ali u zgodan čas bit će uvijek uz Rasiju. Nu prvi je i glavni uvjet za jaku vanjsku politika saniranje unutarnje politike. Austro-U. ska mora najprije da riješi sporove česko-nj i i poljačko-ukrajinski, da dade zadovoljštinu Hr- vatima, da pravedno postupa sa Rumunjima u Translajtaniji, da ublaži agrarni protekcionizam prama Srbiji i Rumunjskoj na korist svoje indu- strije, te da se pobrine zu svoje ekonomsko i vojno uređenje. Sve je to težak i skoro nadljud- ski rad, kako bijaše naglašeno u bečkoj Gospod- skoj kući, ali se radi možda za Austriju o njezi- nom ,biti ili ne biti“, * Radujte se poreznici! »Samostatnost“ 9, VIII. »Militirische Randschau“ pripravila je ,ras- položenje“ i po njemu se odmah pronesoše po austro-ugarskom mikrokozmu ugodne vijesti o definitivnom povišenju novačkog kontigenta. Ovih 35.000 ljudi, što će u buduće biti zvano k vojnič- koj službi, zahtjevat će djljnje povišenje vojnič- kih trošaka za 20 miljona godišnje, minimalno ručunajući. Militarizam danas napreduje po čitavoj sred- njoj Evropi. Dvije glavne militarističke države: Francuska i Njemačka pripravljaju i čine sve moguće. Francuska posiže za očajnim srestvom : trogodišnjom službom. Njemačka opet za skrajnim srestvom: za ratnom kontribucijom u vrijeme mira. Ove će dvije države biti postavljene u času sukoba pred pitanje ,,Biti ili ne biti“! Francuska politički, Njemačka politički i gospodarski. Nije se čuditi stoga, da se naoružaju. Ali, pitamo, čemu neprestano naoružava Aus- tro-Ugarska? Ne izvršuje li malog svog njemač- kog saveznika, tad se pitamo, zašto naoružava? Ili je ugrožena od koga? Ili ne preostaje ovoj državi drugog puta, do li očajna borba za posve- mašnju ekzistencu, kakova je određena Njemačkoj? Ozbiljan odgovor ozbiljnih ljudi glasi, da ne nipošto. Dogođaji na Balkanu kao i mir u Bukareštu ipak potvrđiše poraz Austro-Ugarske. Neprekidan je uprav niz diplomatskih neuspjeha nanizan. Ali ovi porazi još ne znače, da su ugroženi temelji opstanka ove države, Bijaše poražena samo ona himerična želja dvorske i ratne kamarile, izražena povjesnim geslom ,Der Weg nach Saloniki“, Bi- jaše strašno preokrenuta ona triđesetpetgodišnja varava nada odnosno četiristo godišnje vjerova- nje Beča, da će habsburška monarhija jednom dobiti slavenski Balkan politički i državno. Ova ogromna pogreška spada danas u historiju, a da je to njezinim podržavateljima preko mjere žao, o tom nema sumnje. Ali uvjeti eksistence ove države nijesu još ipak dotaknuti ni ovim najviše neugodnim povjes- nim evropskim“ malheurom. Ovi uvjeti stoje po- svema u rukama onih, koji su do sada griješili, te sve vodili zaslijepljenim očima. Nego izgleda, da nijesu još u Beču prožva- tali i probavili posljedice mira u Bukareštu i svih pređašnjih događaja puk dolaze sa prokletom mi- litarističkom ustrajnošću sa novim vojnim zahtije- vima. Morale bi sve stranke i svi Marodi države pospješiti rastrijeznjenje Beča time, da bez razlike obzirom na nove vojne zahtijeve reknu : , Nikada“ Ali ako sve stranke ovo učine, moraju ovako | učinit Slaveni, u prvom redu, mi Česi, Vlada, koja je za stalno znala pred četrnaest dana, za ovo, što će zatražiti ministar rata, vlada Stčirgh- Hochenburgerova sasvim tim ipak je pridavila česki ustav i smrtno izazvala česki narod. Ako je mislila, da je u Českoj presušila krv i da u Českoj stanuju samo babice, ako je cije- nila česke političare za proste figare — nema sunmje danas, da česka politika ne će odjeknuti u parlamentu ustavši proti vladi Stiirgha-Hochen- burgera te da će prva i najmanja ucjena ove borbe biti poglavice ove vlade, ručunajać ovdje i česke aktivne ministre. Iznoseći vojne zahtjeve, upozoruje vlada, gdje je najslabija. Uzimljemo na znanje i znamo proti čemu ćemo uperiti glavni nasrtaj. Ratne priče. No zna čija je glava. U oči samog dana čuvene i strašne bitke na Kumanovu, u logora jednog pješadijskog puka bilo se iskupilo više oficira, koji su se razgova- rali o sutrašnjoj borbi, Svi oficiri bili su mlađi ljudi, šali i srmjehu nije bilo kraja. Ma da je sutrašnji dan bio dan od naj- većih i najtežih ratnih dana i ma da su svi osjo- sra