gosam IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gusam CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DU. BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE i- ZA PO 1 ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovflik, 5. septembra. Poslije bukareškog mira dogodilo se stvari koje je vrijedno zabilježiti, i koje neće biti bez značenja za budučnost naše rase, odnosno za njen politički rad. Evropa, koja je sve moguće učinila da sa strane Srbije i Crne Gore bude po- štovan londonski ugovor, prijeteći, oru- žana do zuba, zahtjevala da se ostavi Skadar i Drač, ta ista Evropa nema sada nikakve snage da prisili i Tursku da poštuje londonske zaključke u pitanju Jedrena. Ne samo to, nego dok joj Tur- ska tako prkosi, Evropa se obraća opet Srbiji da, naravno. opet poštuje london- ske zaključke, i da se povuče iz onih krajeva Arbanije gdje ima još srpske vejske., Ako se Evropa nikad doslije nije pokazala u najvjernijem i najpravijem svijetlu, to je nesumnjivo za vrijeme si- vremenih balkanskih ratova, prije i po- slije koliko londonskog toliko bukureškog mira. I ona je u ovo posljednje vrijeme prilično izigrala svoje tobožnje pravo na tutorstvo nad malim, nezaštićenim drža- vama, koje su pokazale da im je tek onda najbolje, kad se uzdaju u se iu svoju snagu. Ta je Evropa pristala, da Jedrene ostanu Turskoj, a vjerolomna Bugarska koja se do apsurda samo uzdala u tu Evropu, nadajući se, da će pomoću nje izvojevati nepravednu hegemoniju nad svojim saveznicima, bila je prisiljena, ostavši potpuno kratkih rukava, da di- rektno pregovara sa Turskom. Jedrene ostaje Tursko. Ali to nije čitavo zlo, jer će ono, po svoj prilici, prvom zgodom biti oteto Turcima. Mnogo je važnije ta što se za tursko-bugarskih pregovaranja intrigira protiv Srbije i os- talih saveznika, i to upravo s one strane odakle se mi nijesmo ni mogli ni smjeli nadati. To ja naša najbliža susjeda Italija, koja je za vrijeme cijele balkanske krize potajice intrigirala protiv naše nacije, a koja je svagda, kad joj je bilo to pred- bačeno, umiljenim načinom otklanjala od sebe krivnju. Italija koja je najviše do- prinijela da Srbi moradoše napustiti ja- drensko more: Italija koja je uckala Ar- banase protiv Srba; Italija koja je radila sve moguće da se Bugarska sporazumije sa Rumunijom proti Srbije, — ta ista Italija iskače danas, kao neki deus ex machina, prvim posrednikom između Bt- garske i Turske, te radi iz petnih žila da Bugarska i Turska stvore savez. Proti koga bi imao da bude taj savez, jasno je. 'Tako se je Italija eto otvoreno istakla neprijateljicom našega naroda. Naš narod to je već uvidio, on to zna i pamti. Ko- liko &e dobra i koristi donijeti Italiji ova njena politika, to če pokazati budućnost, i to možda ne daleka. Hrabri moji vojnici! Poslije srećno saključenoga mira, željno sam iščekivao povratak iz Makedonije mojega dičnoga Dečanskog Odreda, da svi zajedno podignemo hvala Bogu za naše velike uspjehe, za osvećeno Kosovo i obnovljenje međa našega davnoga carstva. Iščekivao sam ova prilika da mir ovi rado- sno pozdravimo i blagoslovimo. lščekivao sam je nestrpeljivo da iz dubine blagodarne duše zahva- lim još i Mojoj hrabroj vojaci za njeno junačko držanje u dva ovogodišnja rata. Vi gordi moji vojnici, ispod vedroga neba drago nam Domovine, pobijeđiste vjekovnog neprijatelja. Njegov je ba" rjak daleko pred vama uzmakao; on ne zahla" đaje više Srpske. zemlje, Zemlja je Srpska na Jugu oslobođena od Mora do Donava, Nade živih i umrlih miliona Srba ostvarene su. Neizbrojne žr tve i muke naše naknađeno su. Krvavijem rukama vi ste, moji slavni voj- nici, raspučili lance ropstva podjarmljenoj braći. Za to sam vas izveo na polja od megdana i is kušenja. Vi ste tamo vidjeli uz rame svoga brata Srbijanca, gdje poji konja na Sinjemu Moru & na dogled našemu Skadru. Na dogled tužnomu Ska- dru, prijestonici Zete i naših kraljeva, Skadru po- tonjemu bedemu Turske Carevine — Skadru ža- losnome robu s čije katarke Evropa nagovorena 'gahtje, da se, nakon dvadeset dana poslije osvo- ' jenja, spusti naš barjak; ali ni tada mi se njega ne odrekosmo, niti na nj naših istorijskih prava. Vi ste poraz kosovski osvetili i čast oružju srp- skom uzdigli i povratili, Vi ste tamo našli i uz- dane i jednovjerne naše saveznike hrabre Grke, kad ste zajedno kaznili našega mlađega brata Bu- garina za bratoubilački nasrtaj na druga i savez- nika. Čauricama prosutim iz vaših smrtonosnih moskovka, vi zabilježiste i obnoviste s onu stranu Vardara i Bregalnice međe na jugu stare naše divne carevine. Hrabri moji vojnici! Pjesmu pobjednička sada pojte i uzdignite vaša junačka čela s ponosom i mirnom dašom, da ste vašim pregnućem i hrabrošću dužnost is- punili i odažili s+ Domovini. Vaše nepobjedivo oružje povješajte danas o klin i odajte se dobro zaslužnome miru i blago- tvoraom radu i kulturi; ali svakojako milujte to oružje i držite ga svijetlo i naredno. Pobožno se sjećajte u ljubavi i spomenu po- ginule braće, javljajte s napuštenim njihovom smrću: samorancima, udovicama i siročadima, jer oni, vitezovi, slava im, ne pošteđeše, kao god ni vi, svoje živote za ugled našeg barjaka; onoga barjaka, koji je vazda prije od 500 godina pred oltarom Domovine razvijen bio i koji se prvi za- lepršao kad s Gradine i fundinskih strana crno- gorski top dađe znak svemu Balkanu da složno ustane. Ponavljajući vam, hrabri moji vojnici, iskrenn zahvalnost za vaša junačka djela svakojega u čelo junačko ljubim. Živjeli, moji sokolovi, uzdanice Domovine, radosti i ponose mojih starih dana! Živjeli nesravnjivi zaštitnici vjere, pravde i slobode ! Cetinje, 20. avgusta 1913. godine. Nikola, s. r. Bilansa \ Bečka Zeit pod ovim naslovom donosi čla- nak u kome između ostaloga piše: ,Samo da je znati, reče jedan duhoviti francuz, je li smrt zarez ili tačka. I o posljednjoj glavi balkanske krize, do koje dođosmo ne može niko znati, znači li ona doista kraj ili ima još nešto. Pa ipak nepo- sredni pregovori, što ih sad vode Bugarska i Turska, određeni su da na Balkanskom Poluos- trvu za sad stvore mir i učine kraj ostatku još neriješenih pitanja. Time su došli preostali odmor i posmatranja i sud savremenika. Bugarska će carigradskim ugovorom izgubiti Jedrene, koje je dobila londonskim ugovorom, i uzaludan je bio sav trud ruske i austrijske politike, da otkloni taj gubitak. Evropa ne litje da se ozbiljno uplete u korist Bugarske i za taj posao novo osnovana firma Berthold i Sazonov rastari se čim propade poduzeće. Firma je bila baksuz: a ništa ne bi ni od revizije bukureškog ugovora. Aks je podije- ljeni jad u pola, to se mi Austrijanci možemo tješiti time, da na račun našeg ministra inostru- nih djela otpada samo polovina neuspjeha. Tu su na velju žalost i drugi neuspjesi, što se prosto ne daju prepoloviti. Od status quo formule, koja ostavi tužno-veseo spomen, a koju u Beču uzeše ozbiljno, dok “je za Petrograd od samog početka — kako docnije priznade Sazonov — važila samo kao osiguranje protivu svakog ratnog rizika, pa sve do posljednjih nepojmljivih grješaka, kojima odbismo od sebe Rumunisku, našeg jedinog pri- jatelja na Balkanu : nije li sav tok balkanske krize teretio nas političkim i novčanim gu- bitcima? Simpatije i predusretljivost naše slaž- bene politike bile su skoro u svima spornim pitanjima na strani poraženih s sreća je bila na strani onih, kojima ie nijesmo želili. Izgubismo prijatelje i stekosmo neprijatelje, svojim novcem platismo ratne troškove a vojnim silama ne pos- tigosmo ništa što bi bilo vrijedno pomena. Du- gome nizu pasiva stoji na susret jedina aktiva: Arbanija. To je žalostan bilans. Pa ipak, kako se čuje, u nedokučivim nebes: kim visinama, iz kojih se upravlja naša spoljašnja politika, vlada veliko zadovoljstvo sa samim sobom i inače, Kako da se objasni to srećno raspolože- nje gornjih sfera, koje se slabo slaže s raspolo- ženjem donjih slojeva? Tu kao da je po srijedi sličan osjećaj, kao što se može naći u propalih đaka, što zavire u svjedodžbu svojih sapatnika, pa čisto blaženi ugledaju još goru ocjenu u vla- danju i jednu nedovoljnu opjenu više. U bečkoj državnoj kancelariji misle da je to neki uspjeh, što su đoja neuspjesi ruske politike na Balkanu još veći od naših. Ono istina je, da je petrogradskom kabinetu od glasovite careve i da kolosalno i neprestano raste, a mi bi morali “ pažljivije ekonomisati # našim sredstvima, što su znatno smanjeni za po stoljeća. Rusija ima ne- ograničene mogućnosti proširenja, a nama je ko- načno presječena jedina i posljedna — put Bal kana. Rusija se može lakoumno igrati i trpiti gubitke — mi ne, Ru:ija je najposlije narodna, država, što vodi Slovene, ona je glavna pravo- slavna crkva, ta ima sto prilika, da popravi, gdje ila. Imamo li mi iste izglede? Ako smo prodo se sićušne zlobne radosti, već začepimo izvore šteti u rođenoj kući. Otmimo vođice spo- ljašne politik? iz ruku nasljedne klike, i kao god što smo poslije vojnih neuspjeha preporodili voj- _ ska, valja nam poslije sjajnih političkih neuspjeha preporoditi našu diplomaciju. Domaće vijesti . Janjina za Družbu. Općinsko vijeće u Janjini na svojoj sjednici od 30. pr. mj. glasovalo je 100 K za Družbu sv. Ćirila i Metoda. Iznosima ovo patriotsko djelo općine Janjina uz želju da bude imala sljedbenika. izmjena željezničke pragmatike. Ovo zadnje dana sve više prodiru vijesti, kao da bi ministar- stvo a Budimpešti bilo spravno izmijeniti željez- ničku pragmatiku za željezničare u Hrvacskoj. ,Az Est“ doznaje iz pozitivnog vrela, da će grof Tisza obećanu promjenu pragmatike u saboru be- zuvjetno provesti. Nova pragmatika da je već go- tova, te da će doći na dnevni red zajedničkog sabora u jednoj od prvih sjednica. Pragmatika će biti raspravljena na ministarskom vijeću, koje se obdržaje u srijedu. Edinosti“ u Trstu. U ponedjeljak veče bila je u Narodnom Domu u Trstu brojno posjećena skupština političkoga draštva , Edinost“, da 'zauzme stanovište tršćanskih Slovenaca na- prima naredbama namjesnika. Pridiljena je na sastanku rezolucija, u kojoj skupština odobrava stanovište vlade glede isključenja inozemaca iz javne službe, jer je namještanje inozemaca i po- dupiranje stranog elementa na štetu domaćem rada željnom elementu, te na štetu državnim in- teresima. U rezoluciji se veli, da skupština oče- kuje, da će vlada ostati kod svog stanovišta i u buduće osigurati domaćem elementu namještenje u javnim službama i poduzećima. Zaključeno je poslati vladi odnosno namjesniku deputaciju, koja će obrazložiti stanovište Slovenaca. Iza skupštine htjeli su skupštinari u povorci poći u unutarnji grad, ali ih je policija zadržala i rastjerala. Ipak je došlo do iskaza pred talijanskim konsulatom. Položaj u Hrvatskoj | koalicija. Organ star- čevićanaca u Zagrebu ,Hrvat* predbacio je ovih dana koaliciji, da se ,previše žuri“ na dogovore, te da time pokazuje svoju slaboću. ,Da poštovana koalicija pokazuje više rezerviranosti spram snu- bljenja onih iz Pešte, možda bi se prilike u na- šoj domovini tako razvile, da njoj ne bi ni tre balo nikakova raliiranja, nego bi ona sama po sebi maravnim razvitkom stvari došla u položai, da dobije monopol vlasti“. Na ovo ,, Pokret“ odvraća : Kad bi stajalo ono, što tvrdi Hrvat“, da se je koalicija ,nametnula“ u nuđenju, onda bi- smo i mi bili suglasni s ,Hrvatom“, da bi to po- litičkom položaju koalicije a time i zemlje više nila. Dosada se koalicija odazvala pozivu kr. ko- mesara, da mu dade obavijesti o raspletu hrv. krize, a ona je to izvela, kako je mislila, da je po interese zemlje najbolje. Dalje od toga koali- cija nije išla, niti je štogod učinila, što bi davalo ma komu pravo, da_je optužuje s nestrpljivosti za vlašću. Koalicija živi životom našega naroda, pa kako ni naš narod ne pokazuje nestrpljivosti u današnjem stanju, tako ga ne treba ni da poka zuje koalicija. Procesi u Spljetu. Vrošli tjedan vodila se pred sudom u Spljeto rasprava proti Ljubi Petrića, bankovnom činovniku radi uvređe veličanstva, te bunjenja i zavađanja vojnika. Na raspravi je bilo preslošano 13 svjedoka. Optuženoga je branio dr. Smodlaka. Na koncu je senat izrekao osudu ko- jom se Ljubomir Petrić riješava od optužbe. Državno odvjetništvo je odustalo od kazne nog progona, koji se vodio proti Angustinu Uje viću radi nekih govora, što bi ih bio pred dvije godine držao u Beogradu. Rasprava proti A inu Ujeviću, Milosti- slavu Bartalici, Jerku uliću, Anti Mikačiću i čuvstva. ove retke, imao je prigodu da je čuje u Spljetu, na koncertu što «ga je izvela prošle godine kazalištu. Od tada koji teliki napredak! Ako se je one večeri moglo reći, da je ona jedno sje- gurno obećanje, sada se može nadodati, da je već savršena umjetnica, nadarena osim čarobnog i intoniranog glasa još i izvrsnom školom. Pu- blika, slušajući njene prve note, opazila je, da se nalazi pred velikom umjetnicom.i na koncu svakoga komada bila je burno aplaudirana. Od nje se zahtijevao bis“ od one divne ,Tužne pjesme“ iz opere ,Povratak“ Ma Meneghella (ne Publika ne bi se nikad umorila da Varijacije od ,Mosč“, komad što je bio ,cavallo di bataglia“ onog iolini naš Meneghello je izveo sa velikom savršenošću, premda je komad tako težak da mnogi drugi veliki koncertisti ne usuđuju se kušati svoju sreću ovim komadom. On ima na svome violinu jednu samu žicu, ali tko ga sluša čuje glasova i zvukova različitih. I naš vrijedni mladi Bozzotti prodičio se je udarajuć sa zanosom i vještinom svoja dva ko- mada na glasoviru. On se je istaknuo i kao vr- stan pratilac. . Naš načelnik vitez Madirazza u ime općine Trogir, 1/IX. 1903. (Zadaća k. k. Hoflieferantena i družine.) Kad čovjek stade pa se u nećem zamisli, a ako imade samo malo osjećaja i ljubavi za svoj narod, mora da ga zaboli i duša i srce kad vidi, sve ono što so dandanas u Trogiru zbiva, & to pod uzornim načelikovanjem papinskog baras Mikule et comji. pak nam je stoga svota dužaost istaknuti F