gvaso |ZLAZI SVAKE SUBOTE. GmaG

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU.
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
+ ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

,Obzorova“ politika

Sa mnogih strana stižu nam upiti u
kojima je sadržano bolno čuđenje naših
patriotskih krugova nad bijesnim ,buga-
raštvom“ Obzora, tog ultra konzervati-
vnog organa hrvatske javnosti, kao i nad
vrlo sumnjivim njegovim držanjem za ci-
jelog vremena započetog riješavanja ex-
tra-parlamentarne krize u Hrvatskoj. Tko
ne pozna mutne prilike stanovitih zagre-
bačkih krugova, mogao bi pomisliti da
se tu krije kakva ozbiljna politička ten-
dencija ili da je pisanje Obzorovo simp-
tom novih struja u hrvatskoj javnosti.
Da umirimo naše općinstvo obratili smo
se direktno na kompetentne političare u
Hrvatskoj, pa nam je odlanulo kad nam
izjaviše, da se najnovije Obzorovo ša-
ranje u pitanju Hrvatsko-Srpskog jedin-
stva, pod krinkom bugaraškog Slaveno-
filstva i šurovanja sa zlokobnom madža-
ronskom firmom Tomašić-Khuen-Accurti-
jevom, nema nikakvog oslona u trijeznoj
hrvatskoj publici. Tu se radi samo o lič-
noj ,politici“ Obzorovog urednika g. Dež-
mana, kome služi zaleđem novčana grupa
»Dioničke tiskare“ sa svojim posebnim
društvenim interesima. Izvađati dakle ne-
kakvo  neraspoloženje Banovine protiv
Srba iz toga što Obzor voli više Bugar-
ske ,razloge“ nego h pobjede našeg na-
roda u Maćedoniji ili što se odjedared
zagrijevao za uskrisenje! frankovačkog
aoti-srpskog režima u Hrvatskoj zna-
čilo bi vrijeđati bistri duh Hrvatske jav-
nosti odnosno dati Obzoru više važnosti
nego li je imade. Dokle Srpsko-hrvatska
koalicija reprezentira pravi duh novih
vremena u Hrvatskoj, Obzorovo nepa-
triotsko držanje neće nikoga zavesti o
pravim uzrocima koji ga prisiliše da za-
taji dičnu svoju prošlost. Uzdivmo se zato
da će se, kod uspostavljenja normalnih
prilika u Hrvatskoj, razbistriti i novinar-
sko pitanje u Banovini pa da će se i
tamo odlučnije naglasiti nepokolebive do-
gme o jedinstvu Srba i Hrvata i o ne-
zavisnosti Hrvatske kraljevine.

Još Jedan proglas Kralja Petra

Mome dragom narodu oslobođenih i pri-
sajedinjenih oblasti

Mojim današnjim proglasom  prisajedinjene
su na osnovi zaključenih međunarodnih sporazuma
vaše zemlje Kraljevini Srbiji. Zahvaljujući junaš-
tvu moje hrabre vojske, sad smo opet u jednom
bratskom kolu kao što su bili i maši pradjedovi
prije nego što nas je jedne od drugih rastavila
istorijska sudba. Sad mas više nikakva sila ne
može razdvojiti niti nas iz srpske zajednice istr-

 

gnuti.

Dokle se putem zakona ne odluči kako će
se vama upravljati, kakva će biti sva vaša prava
i dužnosti — vi ćete se vjerao pokoravati ured-

bama koje Ja propišem i naredbama koje na
osnovu njih budu izdavale Moja vlada i sve dr-
žavne vlasti.

Sve staranje moje biće, k&o što sam rekao
u tom proglasu, upravljeno da svi vi, bez razlike
vjere i porijekla, budete u svakom pogledu za-
dovoljni, prosvjećeni i zakriljeni pravdom i bez-
bjednošću koje će vam ujemčiti vladavina slobo-
dne Srbije. Svi ćete biti pred zakonima i pred
vlastima jednaki. Vjera svačija, imanje i ličnost
biće poštovani kao svetinja, Moja će vlada bez
prekida raditi na prosvjetnom, privrednom i sva-
kom drugom polju vašega napretka.

I vi sami treba da prionete iz sve snage na
rad, da odbacite dosadašnje zablude, razdore i
nesloge pa da složno, u bratskom zagrljaju izbri-
šemo sa lica vaših lijepih postojbina sve tragove
dugoga robovanja. Tako će vam svaka sreća pro-
cvjetati, i tako ćete za kratko :rijeme stići svoju
braću u starim granicama Srbije i s njima se u
svemu izjednačiti, pa ćete svi zajedno moći stići
i ostalo prosvjećene evropske narode.

Na tome putu pratiće vas uvijek najtoplije
želje Srpskoga Kralja. Ja molim Svevišnjega
'Tvorca da vas take isto i njegov blagoslov prati.

Živjeli svi moji vijerni sinovi i podanici. !

U Ribarskoj Banji, 25. augusta 1913,

Petar >. r.
Zastupnik Presjednika Ministarskog Savjeta, Ministar Fi-
nancija dr, L. Paču s. r.; Ministar Građevina J, P, Jove-

CRVENA i

Dubrovnik, 20. septembra 1913. izdavatelj i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII, — roj 38. NE PRIMAJU SE RUKOPIS GB NE VRAĆA

U iznimnom stanju

Dubrovnik, 19. septembra.

Ko je prozvao Dalmaciju zemljom iz-
nimaka, nije nimalo pogriješio. Samo bi
to trebalo upotpuniti i reći da se nalazi
u iznimnom stanju zajedno s Dalmacijom
sav naš narod, za koji je sudbina odre-
dila da živi u sklopu habsburške monar-
hije. I opet dokaz da zlo, koje nas bije,
ne smijemo pripisati samo Madžarima ili
samo Nijemcima, nego onom centralnom
sistemu, koji drži sve niti u rukama, a
koje se provlače kroz naš narod kao po-
gubna mora.

Eto pred malo dana izašao je kra-
ljevski patenat, kojim se sazivaju razni
pokrajinski sabori na jesenje zasijedanje.
Uzalud ćeš tražiti među sazvanim sabo-
rima onaj naše pokrajine. A da, Dalma-
ciji trebaju da ostanu zatvorena usta,
njen se glas ne smije da čuje. To isto
doživljuje i naša Istra. Drugim riječima:
hrvatski narod ne smije da dođe do ri-
ječi, A da postavimo pitanje, odkada se
već ne sastaju ti naši sabori, čali bismo
odgovor, koji bi nevjerojatno glasio. Pro-
laze godine i godine, da se ti sabori ne
sastaju. A zašto? Na to pitanje ne treba
odgovora. Ali smo ga dužni češće po-
stavljati, da ni za čas ne zaboravimo, da
je vladajući sistem naš najveći neprijatelj.
Moramo biti svijesni da od ovoga sistema
neimamo očekivati ništa, baš ništa, nego
obratno imamo očekivati i daljnje pro-
vađanje one sistematske polike, kcja ide
za uništenjem našega naroda. Sistem da-
našnje monarhije znači prignječenje na-
šega naroda, znači razdvojiti ga, zavaditi
ga i rastočiti; ide se za tim, da se raz-
nim eksperimentima a la zagrebački ve-
leizdajnički i bečki Friedjungov proces te
raznim proganjanjima a la oduzimanje
notarijata, disciplinarne istrage i t. d.
ubiju karakteri, izmore za borbu i onda
da se na razvalinama karaktera podignu
nekarakteri, s kojima će se u nas ,vla-
dati“ onako kako je vladao Khuen u
Hrvatskoj.

Pa kad to znamo, zar će nam biti
nešto čudnovato, ako se mi nalazimo u
položaju, u kojem se nalazimo? Ta to je
naravna posljedica politike sistema. Ali
ako je to prirodna posljedica sistema mo-
narhije, tu nam je ujedno i putokaz, ko-
jim putem treba da pođemo. Zaključak
ne može biti nego jedan, a taj je preki-
nuti sa sistemom. Ne smijemo čekati da
nam sistem otvori vrata naših sabornica,
da se tek onda čuje naš glas, nego mo-
ramo sami učiniti nešto, što će nas di-
gnuti iz ovog položaja. I na to smo htjeli
upozoriti u ovom članku.

One veličanstvene pobjede naše braće
na Balkanu oduševiše nas i u rodoljub-
nom zanosu priredismo neopisive mani-
festacije, kojim dokazasmo da smo jedno
s njima. Ali sada, kada bismo imali da
beremo plodove toga narodnog zanosa i
oduševljenja; baš sada, kada bismo tre-
bali, da najviše radimo, mi kao da smo
prešli u apatiju. Mješte da zalazimo u
narod mi, puštamo da taj posao obavljaju
razni časnici  ustrajanjem  kojekakovih
streljačkih društava. Zar ne mislimo na
posljedice toga? Imamo li mi u opće plan
kakove akcije? Što čine naše stranke,
što zastupnici naroda, gdje su? Uzalud
ćemo pitati. Ili mislimo da se narod vodi
do pobjede, ako ga puštamo u tami, da
postane plijenom vrebajućih neprijatelja!?

Rekli smo da se nalazimo u iznimnom
stanju. E pa dobro, a tko je kriv tom
iznimnom stanju? Vladajući sistem, bit
će odgovor. Bit će tako. Sistem je kriv,
da se ne sazivaju sabori, sistem je uzro-
kom, da mi ne uživamo jednaka prava

  

kao i drugi narodi u ovoj monarkiji, Ali
stavimo ruku na srce, pa po duševnosti
odgovorimo: tko je kriv da je naš narod
još nue osviješten; tko je kriv, da kleri-
kalizam u nas pašuje, tko je uzrokom,
da razni časnici nalaze oslone u na-
rodu. Tko im pripušta to neobrađeno
polje?

Ako na ova pitanja odgovorimo, onda

ćemo vidjeti, da sistem čini svoje, ali da

sistem može da uspijeva, tomu smo krivi
dobrim dijelom mi. Pa ako ćemo se iz-
baviti ovoga stanja, treba da iz naših

a i kancelarija zademo u narod i da
iz warođa 'stvorimo svijesuu vojsku, koja
će ne samo htjeti nego i znati boriti se
i tako doći do pobjede.

Da zaključimo. Naš je politički život
bolestan. Mi se nalazimo kao narkotizo-
vani, a ovu narkozu dobro izrabljuju naši
protivnici. Red je da od akademskih ra-
spravljanja pređemo na realno polje, Treba
li da ovdje spominjemo detalje? I to bi-
smo mogli učiniti, ali mislimo da je bolje
i urednije, da to učine oni, koji su za to
u prvom redu pozvani, a to su vođe na-
roda. 1 svršavamo sa apelom na njih, da
se maknu i nešto učine, jer je periculum
in mora.

 

Bugarska zvjerstva
(Englez i Rus o bugarskim strahotama)

Veliki Englez Ašmid Bartlet piše u ,Daily
'Telegraphu“ o bugarskim divljaštvima u Traciji,
što je sve vlastitim očima vidio. Bartlet veli i ovo:

,Ja sam bio na pedeset kilometara iza naj-
udaljenijih turskih predstraža i ja sam prvi oče-
vidac, koji je posjetio ove krajeve, od kako je
rat počeo. Ja sam vidio prizore i doživio doga-
daje, koje nikad više me bih želio da iskusim.
Stanje, u kome se pokrajine zapadno od Marice
nalaze, ne da se nikako opisati. Ovi krajevi iz-
gleđaju kao uništeni jednim strahovitim zemljo-
tresom, ili kao da su horde Huna pod vodstvom
kakvog modernog Atile, satrle sve pri svom na-
diranju, Fakta, koja ću vam poslati, ne mogu se
pobiti. Ja opet mogu samo da ponovim moj zah-
tjev, da se pošlje ovamo jedna nepristrasna ko-
misija, koja bi imala da ispita istinitost optužba,
koje ja moram da činim protiv bugarske vojske.
Skoro je nemoguće vjerovati da živimo u dvade-
setom stoljeću, kad svada oko mene imam ovakve
dokaze o čovječjoj svireposti, Ono, što sam vidio,
više liči na priče, koje se mogu naći u nekim
glavama stare istorije, u kojima se opisuje umi-
štenje trulog rimskog carstva od strane varvar-
skih horda sa sjevera; ali u jednom telegramu
nemoguće je dati pravi opis onog, što sam vidio.
Fakta ćete primiti kroz nekoliko dana“.

Ruski slikar Černor, koji je naslikao mnoge
prizore iz posljednjeg rata na Balkanu, piše ovo
o bugarskim zvjerstvima :

»Sve sam vidio na maćedonskom bojištu pred
desetak dana. Vidio sam i ono, što su Turci u
Trakiji radili, Ali zvjerstva, kakva su Bugari po-
kazali prema ranjenim srpskim vojnicima, to ni-
gdje nijesam vidio.

Onaj, koji to nije vidio, kud mu se bude pri-
čalo, misliće da je mašta. Ja ni danas ne mogu
da račam — jer mi se smuči kad se samo sjetim
svega onog, što sam tamo vidio“.

 

Bilješke

Quo vadis, Austrla ? Ovo je naslov knjižice,
što je mapisao Dr. Vladan Gjorgjević, bivši mini-
star predsjednik, koji je za vrijeme balkanskih ra-
tova napisao nekoliko manjih i većih knjiga, a
poznata je svakomu ona o Albaniji. Dr. Vladan
bio je ministrom predsjednikom za kraljevanja
Milanova, te je bio poznat kao veliki austrofil
nekadanji predstavnik ,milanovštine“, danas naj-
strožije osuđuje politiku Austrije, isto kako što
je osudila politiku monarhije i njena saveznica i
zaštitnica Njemačka. I ovo je uovo djelo D.,ra
Vladana napismno na njemačkom jeziku.

Vladan u svojoj brošari navodi mnoga i ve-
lika: j naroda kako u Srbiji, tako
i u Crnoj Gori, a osobito navodi doba Karađor-

VATSKA

POJEDINI BRO) ZAPADA 20 PNRA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI 2O POGODBI uz RA-
ZMJERAN

se junački borio protiv 'Taraka. Sve te stvari
davno su poznate srpskoj inteligenciji, ali je do-

i

greiflich. (Ono što je za svakoga čovjeka
normalno misli, bilo jasno kao sunce, to j
žavnicima monarhije bilo nepojmljivo).
vom donosi ,R. Novi List“ u prevodu

s
+

it

Scotusa Viatora što je izašao u
»Contemporany Review“. Članci su
mivi i upozorujemo na njih. Ovi
koliko su balkanski događaji djelovali
gočem promijenuli nazore velikog
Watson došao je do uvjerenja, da Srbija imade
svu potrebitu snagu, vitalnost i otpornost ne
samo da drži svoja samostalnost, već da je i
dalje širi.

ži
ži

F
i

 

Dogođaji u Zadru
(Pismo iz Zadra)

Talijanska omladina svih Pokrajina Monarhije
dala je rendez-vous u Zadru za dan 13. i 14.
tek. mjes. Općina Zadarska sprema veliko javne
manifestacije, bakljade, obhode i t. d. i zove
ljude naše krvi priproste težake i bližnje arbanase
da joj posluže u toj manifestaciji. Stvar nije lo-
kalna već nacijonalna, i ima dubljeg i daleko-

ovoj Općini od 40.000 stanovnika, dvije trećine
trećina

ni progovoriti talijanski a jedna
u gradu govore talijanaki, ali su naše krvi.
Zadar, glavni grad treba jedan put da. bude
naš, jer ovakav kakav je smeta narodnom. i po-
litičkom razvitku Dalmacije i okolnih Slavenskih
zemalja.

Manifestacija Talijana u Zadru u ovom času
vješto jei : oja ifestaciji Tršč
skih Slovenaca. Ide se zatim da se pred neupuče.
i štampom prikaže: da

demonstracija dolazi zgodno i talijanskim aspira-
cijama na Albaniju, te lukavi baštinici Venecije
izigravaju Beč i počimlju već bamti se kao gos
podari Jadranskog i Sredozemnog mora,

darskih Hrvata biti će kako treba, mu potoebito

je da sva Slovenska, H Dalmatinska i
eia svatska. Dola

Beseneka' šta pm spoje

poduprete, pa da tako ono

što po našim skromnim sredstvima jeste maleno,

postane po Vašem rodoljubnom zauzimanju veliko
i dostojno.

Tko je Hrvat i Slaven na posao i to odmah!

djaštva primili smo iz Zadra odulji koga
nam prostor lista ne dopušta donijeti, U kratko
ćemo ga ekscerptirati, U subotu sva sila oruž-
nika i redara blokiralo ja aadarske ulice i obalu.
oko 7, pristao je uz obalu parobrod sa talijan-

skim gostima. Na obali je

t
i
f
F

mladosti da pasivno motri. Kad započeše talijani
sa provokatornim povicima ,viva Zara italiana“,
naša mladost odgovori burom zvižduka. U ne-
djelja oko 10 sati uputi se povorka Zad1a.
Sa svih strana opkole je svišduci su gotovo
pokrivali njihova glazbu. Opazilo se ja, da po-
vorka nije prolazila 1ekim ulicama kao preko
nove, staro obals i ulice Tommaseo, jer su pred-
viđali da bi još gore Lili prošli, nego što su do-
živjeli u onim koje bijahu za to izabrane

f