gvaso |ZLAZI SVAKE SUBOTE. GmaG CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE + ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- ,Obzorova“ politika Sa mnogih strana stižu nam upiti u kojima je sadržano bolno čuđenje naših patriotskih krugova nad bijesnim ,buga- raštvom“ Obzora, tog ultra konzervati- vnog organa hrvatske javnosti, kao i nad vrlo sumnjivim njegovim držanjem za ci- jelog vremena započetog riješavanja ex- tra-parlamentarne krize u Hrvatskoj. Tko ne pozna mutne prilike stanovitih zagre- bačkih krugova, mogao bi pomisliti da se tu krije kakva ozbiljna politička ten- dencija ili da je pisanje Obzorovo simp- tom novih struja u hrvatskoj javnosti. Da umirimo naše općinstvo obratili smo se direktno na kompetentne političare u Hrvatskoj, pa nam je odlanulo kad nam izjaviše, da se najnovije Obzorovo ša- ranje u pitanju Hrvatsko-Srpskog jedin- stva, pod krinkom bugaraškog Slaveno- filstva i šurovanja sa zlokobnom madža- ronskom firmom Tomašić-Khuen-Accurti- jevom, nema nikakvog oslona u trijeznoj hrvatskoj publici. Tu se radi samo o lič- noj ,politici“ Obzorovog urednika g. Dež- mana, kome služi zaleđem novčana grupa »Dioničke tiskare“ sa svojim posebnim društvenim interesima. Izvađati dakle ne- kakvo neraspoloženje Banovine protiv Srba iz toga što Obzor voli više Bugar- ske ,razloge“ nego h pobjede našeg na- roda u Maćedoniji ili što se odjedared zagrijevao za uskrisenje! frankovačkog aoti-srpskog režima u Hrvatskoj zna- čilo bi vrijeđati bistri duh Hrvatske jav- nosti odnosno dati Obzoru više važnosti nego li je imade. Dokle Srpsko-hrvatska koalicija reprezentira pravi duh novih vremena u Hrvatskoj, Obzorovo nepa- triotsko držanje neće nikoga zavesti o pravim uzrocima koji ga prisiliše da za- taji dičnu svoju prošlost. Uzdivmo se zato da će se, kod uspostavljenja normalnih prilika u Hrvatskoj, razbistriti i novinar- sko pitanje u Banovini pa da će se i tamo odlučnije naglasiti nepokolebive do- gme o jedinstvu Srba i Hrvata i o ne- zavisnosti Hrvatske kraljevine. Još Jedan proglas Kralja Petra Mome dragom narodu oslobođenih i pri- sajedinjenih oblasti Mojim današnjim proglasom prisajedinjene su na osnovi zaključenih međunarodnih sporazuma vaše zemlje Kraljevini Srbiji. Zahvaljujući junaš- tvu moje hrabre vojske, sad smo opet u jednom bratskom kolu kao što su bili i maši pradjedovi prije nego što nas je jedne od drugih rastavila istorijska sudba. Sad mas više nikakva sila ne može razdvojiti niti nas iz srpske zajednice istr- gnuti. Dokle se putem zakona ne odluči kako će se vama upravljati, kakva će biti sva vaša prava i dužnosti — vi ćete se vjerao pokoravati ured- bama koje Ja propišem i naredbama koje na osnovu njih budu izdavale Moja vlada i sve dr- žavne vlasti. Sve staranje moje biće, k&o što sam rekao u tom proglasu, upravljeno da svi vi, bez razlike vjere i porijekla, budete u svakom pogledu za- dovoljni, prosvjećeni i zakriljeni pravdom i bez- bjednošću koje će vam ujemčiti vladavina slobo- dne Srbije. Svi ćete biti pred zakonima i pred vlastima jednaki. Vjera svačija, imanje i ličnost biće poštovani kao svetinja, Moja će vlada bez prekida raditi na prosvjetnom, privrednom i sva- kom drugom polju vašega napretka. I vi sami treba da prionete iz sve snage na rad, da odbacite dosadašnje zablude, razdore i nesloge pa da složno, u bratskom zagrljaju izbri- šemo sa lica vaših lijepih postojbina sve tragove dugoga robovanja. Tako će vam svaka sreća pro- cvjetati, i tako ćete za kratko :rijeme stići svoju braću u starim granicama Srbije i s njima se u svemu izjednačiti, pa ćete svi zajedno moći stići i ostalo prosvjećene evropske narode. Na tome putu pratiće vas uvijek najtoplije želje Srpskoga Kralja. Ja molim Svevišnjega 'Tvorca da vas take isto i njegov blagoslov prati. Živjeli svi moji vijerni sinovi i podanici. ! U Ribarskoj Banji, 25. augusta 1913, Petar >. r. Zastupnik Presjednika Ministarskog Savjeta, Ministar Fi- nancija dr, L. Paču s. r.; Ministar Građevina J, P, Jove- CRVENA i Dubrovnik, 20. septembra 1913. izdavatelj i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII, — roj 38. NE PRIMAJU SE RUKOPIS GB NE VRAĆA U iznimnom stanju Dubrovnik, 19. septembra. Ko je prozvao Dalmaciju zemljom iz- nimaka, nije nimalo pogriješio. Samo bi to trebalo upotpuniti i reći da se nalazi u iznimnom stanju zajedno s Dalmacijom sav naš narod, za koji je sudbina odre- dila da živi u sklopu habsburške monar- hije. I opet dokaz da zlo, koje nas bije, ne smijemo pripisati samo Madžarima ili samo Nijemcima, nego onom centralnom sistemu, koji drži sve niti u rukama, a koje se provlače kroz naš narod kao po- gubna mora. Eto pred malo dana izašao je kra- ljevski patenat, kojim se sazivaju razni pokrajinski sabori na jesenje zasijedanje. Uzalud ćeš tražiti među sazvanim sabo- rima onaj naše pokrajine. A da, Dalma- ciji trebaju da ostanu zatvorena usta, njen se glas ne smije da čuje. To isto doživljuje i naša Istra. Drugim riječima: hrvatski narod ne smije da dođe do ri- ječi, A da postavimo pitanje, odkada se već ne sastaju ti naši sabori, čali bismo odgovor, koji bi nevjerojatno glasio. Pro- laze godine i godine, da se ti sabori ne sastaju. A zašto? Na to pitanje ne treba odgovora. Ali smo ga dužni češće po- stavljati, da ni za čas ne zaboravimo, da je vladajući sistem naš najveći neprijatelj. Moramo biti svijesni da od ovoga sistema neimamo očekivati ništa, baš ništa, nego obratno imamo očekivati i daljnje pro- vađanje one sistematske polike, kcja ide za uništenjem našega naroda. Sistem da- našnje monarhije znači prignječenje na- šega naroda, znači razdvojiti ga, zavaditi ga i rastočiti; ide se za tim, da se raz- nim eksperimentima a la zagrebački ve- leizdajnički i bečki Friedjungov proces te raznim proganjanjima a la oduzimanje notarijata, disciplinarne istrage i t. d. ubiju karakteri, izmore za borbu i onda da se na razvalinama karaktera podignu nekarakteri, s kojima će se u nas ,vla- dati“ onako kako je vladao Khuen u Hrvatskoj. Pa kad to znamo, zar će nam biti nešto čudnovato, ako se mi nalazimo u položaju, u kojem se nalazimo? Ta to je naravna posljedica politike sistema. Ali ako je to prirodna posljedica sistema mo- narhije, tu nam je ujedno i putokaz, ko- jim putem treba da pođemo. Zaključak ne može biti nego jedan, a taj je preki- nuti sa sistemom. Ne smijemo čekati da nam sistem otvori vrata naših sabornica, da se tek onda čuje naš glas, nego mo- ramo sami učiniti nešto, što će nas di- gnuti iz ovog položaja. I na to smo htjeli upozoriti u ovom članku. One veličanstvene pobjede naše braće na Balkanu oduševiše nas i u rodoljub- nom zanosu priredismo neopisive mani- festacije, kojim dokazasmo da smo jedno s njima. Ali sada, kada bismo imali da beremo plodove toga narodnog zanosa i oduševljenja; baš sada, kada bismo tre- bali, da najviše radimo, mi kao da smo prešli u apatiju. Mješte da zalazimo u narod mi, puštamo da taj posao obavljaju razni časnici ustrajanjem kojekakovih streljačkih društava. Zar ne mislimo na posljedice toga? Imamo li mi u opće plan kakove akcije? Što čine naše stranke, što zastupnici naroda, gdje su? Uzalud ćemo pitati. Ili mislimo da se narod vodi do pobjede, ako ga puštamo u tami, da postane plijenom vrebajućih neprijatelja!? Rekli smo da se nalazimo u iznimnom stanju. E pa dobro, a tko je kriv tom iznimnom stanju? Vladajući sistem, bit će odgovor. Bit će tako. Sistem je kriv, da se ne sazivaju sabori, sistem je uzro- kom, da mi ne uživamo jednaka prava kao i drugi narodi u ovoj monarkiji, Ali stavimo ruku na srce, pa po duševnosti odgovorimo: tko je kriv da je naš narod još nue osviješten; tko je kriv, da kleri- kalizam u nas pašuje, tko je uzrokom, da razni časnici nalaze oslone u na- rodu. Tko im pripušta to neobrađeno polje? Ako na ova pitanja odgovorimo, onda ćemo vidjeti, da sistem čini svoje, ali da sistem može da uspijeva, tomu smo krivi dobrim dijelom mi. Pa ako ćemo se iz- baviti ovoga stanja, treba da iz naših a i kancelarija zademo u narod i da iz warođa 'stvorimo svijesuu vojsku, koja će ne samo htjeti nego i znati boriti se i tako doći do pobjede. Da zaključimo. Naš je politički život bolestan. Mi se nalazimo kao narkotizo- vani, a ovu narkozu dobro izrabljuju naši protivnici. Red je da od akademskih ra- spravljanja pređemo na realno polje, Treba li da ovdje spominjemo detalje? I to bi- smo mogli učiniti, ali mislimo da je bolje i urednije, da to učine oni, koji su za to u prvom redu pozvani, a to su vođe na- roda. 1 svršavamo sa apelom na njih, da se maknu i nešto učine, jer je periculum in mora. Bugarska zvjerstva (Englez i Rus o bugarskim strahotama) Veliki Englez Ašmid Bartlet piše u ,Daily 'Telegraphu“ o bugarskim divljaštvima u Traciji, što je sve vlastitim očima vidio. Bartlet veli i ovo: ,Ja sam bio na pedeset kilometara iza naj- udaljenijih turskih predstraža i ja sam prvi oče- vidac, koji je posjetio ove krajeve, od kako je rat počeo. Ja sam vidio prizore i doživio doga- daje, koje nikad više me bih želio da iskusim. Stanje, u kome se pokrajine zapadno od Marice nalaze, ne da se nikako opisati. Ovi krajevi iz- gleđaju kao uništeni jednim strahovitim zemljo- tresom, ili kao da su horde Huna pod vodstvom kakvog modernog Atile, satrle sve pri svom na- diranju, Fakta, koja ću vam poslati, ne mogu se pobiti. Ja opet mogu samo da ponovim moj zah- tjev, da se pošlje ovamo jedna nepristrasna ko- misija, koja bi imala da ispita istinitost optužba, koje ja moram da činim protiv bugarske vojske. Skoro je nemoguće vjerovati da živimo u dvade- setom stoljeću, kad svada oko mene imam ovakve dokaze o čovječjoj svireposti, Ono, što sam vidio, više liči na priče, koje se mogu naći u nekim glavama stare istorije, u kojima se opisuje umi- štenje trulog rimskog carstva od strane varvar- skih horda sa sjevera; ali u jednom telegramu nemoguće je dati pravi opis onog, što sam vidio. Fakta ćete primiti kroz nekoliko dana“. Ruski slikar Černor, koji je naslikao mnoge prizore iz posljednjeg rata na Balkanu, piše ovo o bugarskim zvjerstvima : »Sve sam vidio na maćedonskom bojištu pred desetak dana. Vidio sam i ono, što su Turci u Trakiji radili, Ali zvjerstva, kakva su Bugari po- kazali prema ranjenim srpskim vojnicima, to ni- gdje nijesam vidio. Onaj, koji to nije vidio, kud mu se bude pri- čalo, misliće da je mašta. Ja ni danas ne mogu da račam — jer mi se smuči kad se samo sjetim svega onog, što sam tamo vidio“. Bilješke Quo vadis, Austrla ? Ovo je naslov knjižice, što je mapisao Dr. Vladan Gjorgjević, bivši mini- star predsjednik, koji je za vrijeme balkanskih ra- tova napisao nekoliko manjih i većih knjiga, a poznata je svakomu ona o Albaniji. Dr. Vladan bio je ministrom predsjednikom za kraljevanja Milanova, te je bio poznat kao veliki austrofil nekadanji predstavnik ,milanovštine“, danas naj- strožije osuđuje politiku Austrije, isto kako što je osudila politiku monarhije i njena saveznica i zaštitnica Njemačka. I ovo je uovo djelo D.,ra Vladana napismno na njemačkom jeziku. Vladan u svojoj brošari navodi mnoga i ve- lika: j naroda kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, a osobito navodi doba Karađor- VATSKA POJEDINI BRO) ZAPADA 20 PNRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI 2O POGODBI uz RA- ZMJERAN se junački borio protiv 'Taraka. Sve te stvari davno su poznate srpskoj inteligenciji, ali je do- i greiflich. (Ono što je za svakoga čovjeka normalno misli, bilo jasno kao sunce, to j žavnicima monarhije bilo nepojmljivo). vom donosi ,R. Novi List“ u prevodu s + it Scotusa Viatora što je izašao u »Contemporany Review“. Članci su mivi i upozorujemo na njih. Ovi koliko su balkanski događaji djelovali gočem promijenuli nazore velikog Watson došao je do uvjerenja, da Srbija imade svu potrebitu snagu, vitalnost i otpornost ne samo da drži svoja samostalnost, već da je i dalje širi. ži ži F i Dogođaji u Zadru (Pismo iz Zadra) Talijanska omladina svih Pokrajina Monarhije dala je rendez-vous u Zadru za dan 13. i 14. tek. mjes. Općina Zadarska sprema veliko javne manifestacije, bakljade, obhode i t. d. i zove ljude naše krvi priproste težake i bližnje arbanase da joj posluže u toj manifestaciji. Stvar nije lo- kalna već nacijonalna, i ima dubljeg i daleko- ovoj Općini od 40.000 stanovnika, dvije trećine trećina ni progovoriti talijanski a jedna u gradu govore talijanaki, ali su naše krvi. Zadar, glavni grad treba jedan put da. bude naš, jer ovakav kakav je smeta narodnom. i po- litičkom razvitku Dalmacije i okolnih Slavenskih zemalja. Manifestacija Talijana u Zadru u ovom času vješto jei : oja ifestaciji Tršč skih Slovenaca. Ide se zatim da se pred neupuče. i štampom prikaže: da demonstracija dolazi zgodno i talijanskim aspira- cijama na Albaniju, te lukavi baštinici Venecije izigravaju Beč i počimlju već bamti se kao gos podari Jadranskog i Sredozemnog mora, darskih Hrvata biti će kako treba, mu potoebito je da sva Slovenska, H Dalmatinska i eia svatska. Dola Beseneka' šta pm spoje poduprete, pa da tako ono što po našim skromnim sredstvima jeste maleno, postane po Vašem rodoljubnom zauzimanju veliko i dostojno. Tko je Hrvat i Slaven na posao i to odmah! djaštva primili smo iz Zadra odulji koga nam prostor lista ne dopušta donijeti, U kratko ćemo ga ekscerptirati, U subotu sva sila oruž- nika i redara blokiralo ja aadarske ulice i obalu. oko 7, pristao je uz obalu parobrod sa talijan- skim gostima. Na obali je t i f F mladosti da pasivno motri. Kad započeše talijani sa provokatornim povicima ,viva Zara italiana“, naša mladost odgovori burom zvižduka. U ne- djelja oko 10 sati uputi se povorka Zad1a. Sa svih strana opkole je svišduci su gotovo pokrivali njihova glazbu. Opazilo se ja, da po- vorka nije prolazila 1ekim ulicama kao preko nove, staro obals i ulice Tommaseo, jer su pred- viđali da bi još gore Lili prošli, nego što su do- živjeli u onim koje bijahu za to izabrane f