maewo (ZLAZI SVAKE SUBOTE, GueGo

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU.

BROVNIK I ZA A! ARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
- ZA PO I OETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

 

Dubrovnik, 3. oktobra.

U Arbaniji se razmahao razbojnički
i pliačkački ustanak protiv Srbije. Srbija
danas vodi treći rat, u ne punu godinu
dana, te, kako je u oba prva rata poka-
zala i dokazala nečuvena junaštva, bes-
primjernu spremu i organizaciju, tako ta
ista svoja svojstva već u malo dana po-
kazuje u ovom trećem ratu, jer po vije-
stima koje stižu, a što je bilo predvidjeti,
srpska vojska junački mlati i suzbija ar-
nautske horde koje su u vezi i savezu sa
bugarskim komitama.

Srpski vojnik, junak nad junacima,
eto se još jednom kiti lovorom, srnući i
gazeći u smrt da pokori neobuzdanog
neprijatelja, poludivljeg Arnauta koji ni-
kad do sada nije pokazao ni uvjeta ni
sposobnosti za samostalan život i za mirni
kulturni rad. Arnautin, pouckan sa strane,
koraca k svojoj propasti, jer mu ni oni
moćniji koji su ga natjerali i pripremili
pa ovaj vratolomni korak, neće biti u
stanju da mu pomognu ni pri najboljoj
svojoj volji.

*

Ovaj ustanak kome će junački srpski
vojnik skoro doći kraja, ima svoje veliko
značenje. Ova pljačka nije ona obična
arnautska pljačka koja se redovno javlja
svakog proljeća; ne, to je organizirani i
spremljeni ustanak, pripravljen i pomog-
nut sa strane, opskrbljen modernim oru-
žjem, isto sa strane, i to sve protiv one
pobjedonosne i junačke Srbije, kojoj ne
. dadu da počine i odmori se poslije onih
slavnih uspjeha u prva dva balkanska
rata, protiv one proslavljene Srbije koja
je besprimjernim dokazima pokazala Ev-
ropi što ona može, što je ona sposobna,
što je i ko je njezin sin, njezin vojnik,
njezin seljak; to je sve protiv one Srbije,
koja je sposobna i hoće da žive kulturno
se razvijajući i napredujući.

Ali se Srbija ne da; ona je kadra da
se brani, nju brani Bog i Pravda.

U Arnautluk poslano je sa strane i
oružja i novca. Ustanak je imao da bu-
kne ranije, još za vrijeme srpsko-bugar-
skog rata, ali unutrašnje arbanaške raz-
mirice osporile su započimanje akcije.
Evo kako se stvar razvijala:

U julu upozorila je srpska vlada ve-
like sile, da boravak Sandanskog, bu-
garskog komitađijskog šefa, u Arbaniji
može dati povoda velikim zapletima. U
mjesecu avgustu Isa Boljetinac i Bajram
Cur organiziraju Arnaute na srpskoj gra-
nici. U isto se doba održavaju sastanci
u Valoni, na koje dolaze Iso Boljetinac
i Bajram Cur. Početkom septembr 1 traže
velike sile na poticaj Austro-Ugarske i
Italije, da se Arnautima dozvoli pristup
u Prizren, Đakovicu i Debar. Srpska
vlada pristaje na to i povlači 14, sep-
tembra svoje čete. Odmah drugi dan na-
kon toga povlačenja bugarski pukovnik
Markov javlja šifriranom depešom iz Va-
lone preko Srbije u Sofiju o spremanju
napadaja. U te dane dolaze u Elbasan
bugarske komitađijske vođe i redovni o-
ficiri koji se Dervišom Himom organizi-
raju bande, Iz depeša pukovnika Mar-
kova, koje su docnije išle preko Pešte i
Bukurešta, otkrile su se neke vrlo važne
stvari, U Debru je uhvaćena poruka iz
Valone bivšeg muftije debarskog, koji
poručuje Arnautima da se bune, jer je
došla sigurna garancija sa strane, da če
Debar pripasti Arbaniji, ako ga osvoje.
Vođe ljumskih Arnauta, Kobaš i Hasan
Husein, umirivali su svoje ljude govoreći
im, da ne slušaju tuđih agenata i da se
no daju varati, jer će ih Srbi satrti.
Srpska vlada je upozorila 18, septembra
veliko sile na ovo sve. Dva dana iza
toga Arnauti su prešli Drim i otpočeli

Dubrovnik, 4. oktobra 1913.

su napadaje u većem obimu. Karakteri-

stično je i to da su Arnauti plaćali po- *

rez u prizrenskoj okolini sve samim stra-
nim novcem.
Srbija će ugušiti ustanak i pokoriti

razbojničke napadače. Ali Srbija neće

da se uzalud prolijeva sveta krv njenih
dragocjenih sinova; ona se neće zadovo-
voljiti samo slavom i čašću, njoj je toga
dosta i previše, kako dobro primjećuje

petrogradsko Novoje Vremja; Srbija hoće '

zasluženu nagradu za djelo koje će da
izvrši u kratko vrijeme, ali velikim žr-
tvama, za djelo uvedenja mira i reda,
koje Evropa nije umjela niti danas ima
snage da izvrši, Srbija će, kako se u
Parizu izrazio ministar Pašić. tražiti da
joj se obezbijedi mir na granici, da se
jednom za vazda osigura od napadanja
i smetanja arnautskog, a na te njezine
zahtjeve mora da pristane i Evropa, koja
se više toliko razvikala svojim željama i
unastojanjima“ za: mir, da je postala i
smiješna. Srbija to ima prava tražiti. Da
se to postigne potrebna je revizija i po-
pravak granice, potrebna je prirodna gra-
nica, a granica mora da bude osigurana
potrebnim sredstvima od svake dalje na-
vale.
*

Interesno je držanje bečke štampe u
pitanju arbanaškog ustanka. Ona uvijek
ista, ni za dlaku da se promijenila.

Kao za vrijeme prvih dvaju ratova,
tako i sada. Arnauti prodiru, pobjeđuju,
zauzimaju, omalo ne stigoše do Beograda,
samo u jednoj bici poubijaše ništa manje
ne 12.000 Srba!!! I tako dalje. To su
najobičnije vijesti, koje su nama inače
najbolji vjesnik. Kada god bečka štampa
odmah s početka pa uporno dalje, dok
se više ne. uzmože, govori o porazima
Srba, onda to nesumnjivo znači, da Sr-
bima ide dobro. Interesnije je kako bečka
čifutska štampa ,shvaća“ ustanak. Kad
se govori o pobjedama onda su to Ar-
nauti iz autonomne Arbanije; to isto ako
je riječ o njihovim vezama i sporazumu
s valonskom vladom, inače to se bune
Arbanasi u Novoj Srbiji, a oni u ,dr-
žavi“ Arbaniji su mirni, pa se takve mo-
tivacije kušaju upotrebiti kako bi se mo-
glo doviknuti Srbiji: nemaš razloga da
pređeš granicu. Uz to izvjesna bečka
štampa i jedan dio talijanske nazivaju
ovaj razbojnički ustanak ,borbom za os-
lobođenje“ !

I ta se gospoda nijesu još uvjerila,
da su to samo prazni fišeci!

Organizacija arnautskog upada.

Redoviti dopisnik ,Srbobrana“ iz Beograda
g. Milan Marjanović, dobio je potpuno autentična
obavještenja o organizovanosti upada i poslao ih
svome listu. Odatle prenosimo :

Još 11. jula Srbija je upozorila vel. sile na
rovenja Sandanskog u Albaniji, 28 avgusta Baj-
ram Cur i Isa Boljetinac bili su na srpskoj gra-
nici, spremajući Arnaute, pa su onda ma poziv
otišli u Valonu na dogovor. 1. septembra vel. sile
su tražile, da se Arnauti pripuste na tržišta De-
bra i Đakovice. Srbija je na to pristala. 14. sep-
tembra povukla je Srbija svoje trupe iz Albanije.
Ali već drugi dan je bugarski pakovnik Markov,
iz Valone poslao velika šifrovanu depešu preko
Srbije u Sofiju generalnom štabu. 16. septembra
srpske vlasti erika, spremanje upada. 17. sep-
temtra vlada određuje pojačanje pograničnih
straža. U isto vrijeme dolazi u Elbasan bugarski
vojvoda Matov, Hodžev i tri bugarska oficira.
Petar Cikujev sa Derviš Himom oprema 300 ko-
mita. Pop Hristov dolazi sa novim četnicima.

18. sept. vlada upozorava vel. sile na pri-
preme upada i pobuna. 20. septembra počinju
Arnaati prelaziti Crni Drin, a sutradan zanimaju
Piskopeju.

Poslije prvih depeša pukovnika Markova u
Sofiju, išla je telegrafske veza između Sofije i
Valone preko Budimpešte i Bukurešta, gdje su
uhvatili nekoje depeše i otkrili nekoje važne,
stvari, koje se još drže u tajnosti.

U Debru je još ranije uhvaćena depeša biv-
šeg muftije, koji je sada u Valoni i u kojoj po-
tiče Arnauto na buna, jer ima uvjerenje sa strane,

\ će onda Debar pripasti Albaniji. ji. Nasuprot tome
Arnauta Kobaš i Hasan Husein
ljivo su javili prije desetak dana (ovaj po-

i svom sinu): ,Dolaze tuđi agenti, ne dajte
vić jer će vas Srbi satrti, ostanlte mirni“.
. Kad su srpske vlasti u Ljumi i okolini Pri-
zrena ubirale desetinu, skoro niko od Arnauta

Gostivara, imali su Arnauti i više mitraljeza.
Velik poraz Arbanasa kod Galičnika.

Po složbenom saopćenju vojničkih krugova,
osbjelo je posadama iz Bitolja, Skoplja i Prizrena,
sa četama, koje su bile postavljene aga
i, odbiti kod Mavrova i Galičnika Arnaute,
velike gubitke potonjih, i zauzeti oba mjesta
s golemim gubitcima Arbanasa. Kod Ohride, gdje
se drži 2000 Arbanasa i bugarski komitadžije,
vodi se od nedjelje u jutro ogorčena borba. Bilo
je strašnih pojedinačnih bojeva, u kojima je palo
1000 Arbanasa, pošto se ne daje nikakav pardon.
Ni jedna stranka još nema zarobljenika, jer se
svi ljudi ubijaju. 1 ma jugu Pričrena vođe se
ogorčeni bojevi. — Kod Ljumkule bilo je jučer
ogorčenih borba, te su se srpske čete uklonile
pred nadmoćnim brojem Arbanasa. Veliki odjeli
Arbanasa udaraju prema Prizrenu. I kod Djako-
vice vode se žive borbe.

Prizren izvan opasnosti.

Malen broj Arbanasa iz Ljume složio se s
drugim Arbanasima, koji su stupali na Prizren.
Opasnost za Prizren je uklonjena. U čitavom
okružju Prizrena, kao i na pograničnoj liniji vlada
mir. Srpske čete otišle su u Ohridu, da uhvate
ZASENŠ četovođu Čujena. Srbi su posjeli Ga-
ličnik i Žirovnicu, te uspostavili srpske oblasti.
Šiljanje ratnog materijala za Bugarsku traje dalje.

Italija i Albanija.

»Nea Imera“ donosi dopis s Krfa, u kome
se kaže, da Italija sve većma nastoji, da za no-
vac dovede Albance iz istočnih zemalja i Amerike
i da se vrate u krajeve, koje je zauzela grčka
vojska. Naročito iz Amerike dolazi svake sedmice
u Brindisi na stotine Albanaca. Specijalni talijan-
ski agenti preuzimaju ih pri izlasku iz lađa, vode
ihv u gostionice, gdje ih za badava časte i onda
ih lađama šalju u Valonu. Odatle se kreću u

mjesta, koja im protektori odrede.

Među tim izgubljenim sinovima Albanije,
koji se vraćaju u otađžbinu brigom Italije, nalazi
se veliki broj notornih zlikovaca, kojima je oči-
gledno zadatak da prave smutnje u krajevima
uzetim od Grka.

Ali se samo na to nije ograničila talijanska
politika. U Valoni je stvorena komisija, kojoj je
prvak talijanski agent Mastroviti, koji je dugo
igrao na Krfu uloga dopisnika »Iribune“. 'Ta
komisija ima svrhu da organizuje odbore i sasta-
vlja proteste protiv tobožnjeg nasilja grčkih vla.
sti prema Albancima. U: tu svrhu komisija daje
subvenciju brojnim Albancima.

Glasovi francuske štampe.

Le Temps u uvodnom članku pod naslovom
Inquićtudes Balkaniques, među ostalim piše :

Da rečemo istinu, ono što se događa u Al
baniji ne može nikoga iznenaditi. Londonska kon-
ferenca stvarajuć Arbaniju, znalice je organizovala
anarhiju. Ova se anarhija ne zadovoljaje tim da
se razvija unutra, već prodire i vani. Srbi napa-
dnuti na njihovom vlastitom zemljišta branit će
se i navaljivati. Niko im ne može ništa radi toga
prigovoriti. Srbi su bili toliko oprezni, pa su oba-
vijestili, da bi ih uspostavljanje reda i sigurnosti
mog!o prisiliti da okupiraju neke tačke koje njima
ne pripadaju. Ovo nalaže i zdrav razom. U osta-
lom, niko do sada nije posumnjao u srpske dobre
intencije.

Najbolje što se može željeti je to, da niko
ne intervenira u ovom sukobu srpsko-arbanaškom
Neki dan se je govorilo u Londonu, da Bagleska,
namjerava opozvati iz Skadra svoga admirala i
vojsku, da tim jače afirmira svoju volju za nein-
tervemcijom. Bilo bi poželjno, da ovo duševno stu-
nje abstinencije bude općenito. Jer bi doista bilo
pretjerano, iza kako se je Srbima narinulo sasjed-
stvo Albanije, siliti ih još da podnio agresivne
posljedice. Pravi ,desinteressement“ nekih diplo-
macetja najlakše če se omjeriti po njihovu držanju
u ovome pitanju.

Matka Srpska u Dubrovniku

— Riječki Novi List, br, 233. —

Negdio je bilo napisano, da je narod srpski
narod velikih zadužbina. Ne ćemo ih nabrajati
samo možemo konstatovati da ih svugdje ima i
bit će ih gdje ovaj naš narod drugog imena šivi,
,U njima je jedan veliki dio srpsko snage,
impule kulturnog i gospodarstvonog rada, Jedna

 

 

f
i

vniku. Nije ovo rijetki slučaj jake nacionalne evi-
jesti Srbina trgovea; ima ih lijepi koji na
način zadužiše narod svoj i ime će im

blistati dok je srpstva i čo

_ Ljudi, koji su ma upravi ,Matice Srpske“
primiše u amanst veliku zavjetnu misao njenog
osnivača i kroz same tri godine upravljanja si-
jevnuše širom viblliliog leša ob sjajni
plodovi njihovog rada. Premda se prigovaralo da
su na upravi neliterari, ipak su osvjetlali lice
sebi i ,Matici“ i ne klonuli na započetom putu.

i

što je određen, djeluje i stupa svojim putem
stalnom cilju i ništa ga ne može zaustaviti, ome-
sti. Tvrdilo se, da gdje zvekeću sablje i riču to-
povi, da tu nema stana vilama umjetnicama. Ža
Srbina ni ta teorija ne vrijedi. Zadnji rat na
Balkanu koji je bio strašan i po vremenu i žr-
tvama, nije omeo, dapače je osnažio,
književno-umjetničko stvaranje i djelovanje. Pojam
dužnosti jači je bio od hiljada i hiljada
ranjenih. glavnije zgrade i
pune su bile ranjenika, čuo se je j
a ipak književne institucije vršile su svoj pozi
kao da je zemlja u najmirnijem i najzadovoljnijem
stadiju. Književne velike smotre kao što
»Delo“ i ,,Srpski Književni Glasnik“ redovito
izlazili, uvijek sočni puni objektivnih rasprava,
patio, “prezeča, pregleda naučnog i

ževnog rađa u svijeta. umjetničkih te
vela. Rat je u najvećem jeku, se o
sudbini čitavog naroda, a odbor Srpske Književne
Zadruge vijeća mirno i hladno vrhu radnja, koje
će izdati za g. 1913. Krv se lije po poljanama
Macedonije i Stare Srbije, a u Kraljevskom Po-
zorištu u Beogradu glume se Balkanska carica,
Otadžbina, Stari kaplar, Lazarevo vaskresenje itd.
Pri ovakovoj veličini treba skinuti kapu i po-
klonit se geniju srpskom. Srbin je utjelovljena
dužnost, on ju idealno vrši kod kuće i u tuđini
u mirno i u ratno doba, na svakom mjestu i na
svakom polju, U ovakovom shvaćanju dužnosti
gledamo napredak i procvat: Matice Srpsko u
Dubrovniku. Dosadanja izdanja osvajaju svojom
raznolikošću,  kolikoćom i i

ik

8 <

;

grovitošću, eleg.ntnošću, plastičaošća, dubinom,
živim prikazivanjem ljudi i krajeva, sadašnjosti
i prošlosti. Sjaju se kao što sunce naše _ sjaje a

jedrine, koju opažamo

obrađeno djelo ,Dživo Bunić Vušićević“ od mla-
dog literarnog historike i kritičara dr. Frana

i
$
i

upoznavanje čiosko _poezije u Dubrovniku u

i
B
E
U
;
>
Hi

š
:
i
i
it
:
i:

šiji
Bl
Ri
ti
ii

uredio Tihomir Ostojić iznešen je najbolj
rijal što je do danas poznat i sakupljen. —
Lovrić koji se je okušao u pjesmi, sre i
napisao je i dramu u 3 čina

nam svijet koji je moralno duboko pao

se u rukavicam kreće na dnu divota. M Ne

i

#

«

sia