maewo (ZLAZI SVAKE SUBOTE, GueGo CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. BROVNIK I ZA A! ARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE - ZA PO I OETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovnik, 3. oktobra. U Arbaniji se razmahao razbojnički i pliačkački ustanak protiv Srbije. Srbija danas vodi treći rat, u ne punu godinu dana, te, kako je u oba prva rata poka- zala i dokazala nečuvena junaštva, bes- primjernu spremu i organizaciju, tako ta ista svoja svojstva već u malo dana po- kazuje u ovom trećem ratu, jer po vije- stima koje stižu, a što je bilo predvidjeti, srpska vojska junački mlati i suzbija ar- nautske horde koje su u vezi i savezu sa bugarskim komitama. Srpski vojnik, junak nad junacima, eto se još jednom kiti lovorom, srnući i gazeći u smrt da pokori neobuzdanog neprijatelja, poludivljeg Arnauta koji ni- kad do sada nije pokazao ni uvjeta ni sposobnosti za samostalan život i za mirni kulturni rad. Arnautin, pouckan sa strane, koraca k svojoj propasti, jer mu ni oni moćniji koji su ga natjerali i pripremili pa ovaj vratolomni korak, neće biti u stanju da mu pomognu ni pri najboljoj svojoj volji. * Ovaj ustanak kome će junački srpski vojnik skoro doći kraja, ima svoje veliko značenje. Ova pljačka nije ona obična arnautska pljačka koja se redovno javlja svakog proljeća; ne, to je organizirani i spremljeni ustanak, pripravljen i pomog- nut sa strane, opskrbljen modernim oru- žjem, isto sa strane, i to sve protiv one pobjedonosne i junačke Srbije, kojoj ne . dadu da počine i odmori se poslije onih slavnih uspjeha u prva dva balkanska rata, protiv one proslavljene Srbije koja je besprimjernim dokazima pokazala Ev- ropi što ona može, što je ona sposobna, što je i ko je njezin sin, njezin vojnik, njezin seljak; to je sve protiv one Srbije, koja je sposobna i hoće da žive kulturno se razvijajući i napredujući. Ali se Srbija ne da; ona je kadra da se brani, nju brani Bog i Pravda. U Arnautluk poslano je sa strane i oružja i novca. Ustanak je imao da bu- kne ranije, još za vrijeme srpsko-bugar- skog rata, ali unutrašnje arbanaške raz- mirice osporile su započimanje akcije. Evo kako se stvar razvijala: U julu upozorila je srpska vlada ve- like sile, da boravak Sandanskog, bu- garskog komitađijskog šefa, u Arbaniji može dati povoda velikim zapletima. U mjesecu avgustu Isa Boljetinac i Bajram Cur organiziraju Arnaute na srpskoj gra- nici. U isto se doba održavaju sastanci u Valoni, na koje dolaze Iso Boljetinac i Bajram Cur. Početkom septembr 1 traže velike sile na poticaj Austro-Ugarske i Italije, da se Arnautima dozvoli pristup u Prizren, Đakovicu i Debar. Srpska vlada pristaje na to i povlači 14, sep- tembra svoje čete. Odmah drugi dan na- kon toga povlačenja bugarski pukovnik Markov javlja šifriranom depešom iz Va- lone preko Srbije u Sofiju o spremanju napadaja. U te dane dolaze u Elbasan bugarske komitađijske vođe i redovni o- ficiri koji se Dervišom Himom organizi- raju bande, Iz depeša pukovnika Mar- kova, koje su docnije išle preko Pešte i Bukurešta, otkrile su se neke vrlo važne stvari, U Debru je uhvaćena poruka iz Valone bivšeg muftije debarskog, koji poručuje Arnautima da se bune, jer je došla sigurna garancija sa strane, da če Debar pripasti Arbaniji, ako ga osvoje. Vođe ljumskih Arnauta, Kobaš i Hasan Husein, umirivali su svoje ljude govoreći im, da ne slušaju tuđih agenata i da se no daju varati, jer će ih Srbi satrti. Srpska vlada je upozorila 18, septembra veliko sile na ovo sve. Dva dana iza toga Arnauti su prešli Drim i otpočeli Dubrovnik, 4. oktobra 1913. su napadaje u većem obimu. Karakteri- stično je i to da su Arnauti plaćali po- * rez u prizrenskoj okolini sve samim stra- nim novcem. Srbija će ugušiti ustanak i pokoriti razbojničke napadače. Ali Srbija neće da se uzalud prolijeva sveta krv njenih dragocjenih sinova; ona se neće zadovo- voljiti samo slavom i čašću, njoj je toga dosta i previše, kako dobro primjećuje petrogradsko Novoje Vremja; Srbija hoće ' zasluženu nagradu za djelo koje će da izvrši u kratko vrijeme, ali velikim žr- tvama, za djelo uvedenja mira i reda, koje Evropa nije umjela niti danas ima snage da izvrši, Srbija će, kako se u Parizu izrazio ministar Pašić. tražiti da joj se obezbijedi mir na granici, da se jednom za vazda osigura od napadanja i smetanja arnautskog, a na te njezine zahtjeve mora da pristane i Evropa, koja se više toliko razvikala svojim željama i unastojanjima“ za: mir, da je postala i smiješna. Srbija to ima prava tražiti. Da se to postigne potrebna je revizija i po- pravak granice, potrebna je prirodna gra- nica, a granica mora da bude osigurana potrebnim sredstvima od svake dalje na- vale. * Interesno je držanje bečke štampe u pitanju arbanaškog ustanka. Ona uvijek ista, ni za dlaku da se promijenila. Kao za vrijeme prvih dvaju ratova, tako i sada. Arnauti prodiru, pobjeđuju, zauzimaju, omalo ne stigoše do Beograda, samo u jednoj bici poubijaše ništa manje ne 12.000 Srba!!! I tako dalje. To su najobičnije vijesti, koje su nama inače najbolji vjesnik. Kada god bečka štampa odmah s početka pa uporno dalje, dok se više ne. uzmože, govori o porazima Srba, onda to nesumnjivo znači, da Sr- bima ide dobro. Interesnije je kako bečka čifutska štampa ,shvaća“ ustanak. Kad se govori o pobjedama onda su to Ar- nauti iz autonomne Arbanije; to isto ako je riječ o njihovim vezama i sporazumu s valonskom vladom, inače to se bune Arbanasi u Novoj Srbiji, a oni u ,dr- žavi“ Arbaniji su mirni, pa se takve mo- tivacije kušaju upotrebiti kako bi se mo- glo doviknuti Srbiji: nemaš razloga da pređeš granicu. Uz to izvjesna bečka štampa i jedan dio talijanske nazivaju ovaj razbojnički ustanak ,borbom za os- lobođenje“ ! I ta se gospoda nijesu još uvjerila, da su to samo prazni fišeci! Organizacija arnautskog upada. Redoviti dopisnik ,Srbobrana“ iz Beograda g. Milan Marjanović, dobio je potpuno autentična obavještenja o organizovanosti upada i poslao ih svome listu. Odatle prenosimo : Još 11. jula Srbija je upozorila vel. sile na rovenja Sandanskog u Albaniji, 28 avgusta Baj- ram Cur i Isa Boljetinac bili su na srpskoj gra- nici, spremajući Arnaute, pa su onda ma poziv otišli u Valonu na dogovor. 1. septembra vel. sile su tražile, da se Arnauti pripuste na tržišta De- bra i Đakovice. Srbija je na to pristala. 14. sep- tembra povukla je Srbija svoje trupe iz Albanije. Ali već drugi dan je bugarski pakovnik Markov, iz Valone poslao velika šifrovanu depešu preko Srbije u Sofiju generalnom štabu. 16. septembra srpske vlasti erika, spremanje upada. 17. sep- temtra vlada određuje pojačanje pograničnih straža. U isto vrijeme dolazi u Elbasan bugarski vojvoda Matov, Hodžev i tri bugarska oficira. Petar Cikujev sa Derviš Himom oprema 300 ko- mita. Pop Hristov dolazi sa novim četnicima. 18. sept. vlada upozorava vel. sile na pri- preme upada i pobuna. 20. septembra počinju Arnaati prelaziti Crni Drin, a sutradan zanimaju Piskopeju. Poslije prvih depeša pukovnika Markova u Sofiju, išla je telegrafske veza između Sofije i Valone preko Budimpešte i Bukurešta, gdje su uhvatili nekoje depeše i otkrili nekoje važne, stvari, koje se još drže u tajnosti. U Debru je još ranije uhvaćena depeša biv- šeg muftije, koji je sada u Valoni i u kojoj po- tiče Arnauto na buna, jer ima uvjerenje sa strane, \ će onda Debar pripasti Albaniji. ji. Nasuprot tome Arnauta Kobaš i Hasan Husein ljivo su javili prije desetak dana (ovaj po- i svom sinu): ,Dolaze tuđi agenti, ne dajte vić jer će vas Srbi satrti, ostanlte mirni“. . Kad su srpske vlasti u Ljumi i okolini Pri- zrena ubirale desetinu, skoro niko od Arnauta Gostivara, imali su Arnauti i više mitraljeza. Velik poraz Arbanasa kod Galičnika. Po složbenom saopćenju vojničkih krugova, osbjelo je posadama iz Bitolja, Skoplja i Prizrena, sa četama, koje su bile postavljene aga i, odbiti kod Mavrova i Galičnika Arnaute, velike gubitke potonjih, i zauzeti oba mjesta s golemim gubitcima Arbanasa. Kod Ohride, gdje se drži 2000 Arbanasa i bugarski komitadžije, vodi se od nedjelje u jutro ogorčena borba. Bilo je strašnih pojedinačnih bojeva, u kojima je palo 1000 Arbanasa, pošto se ne daje nikakav pardon. Ni jedna stranka još nema zarobljenika, jer se svi ljudi ubijaju. 1 ma jugu Pričrena vođe se ogorčeni bojevi. — Kod Ljumkule bilo je jučer ogorčenih borba, te su se srpske čete uklonile pred nadmoćnim brojem Arbanasa. Veliki odjeli Arbanasa udaraju prema Prizrenu. I kod Djako- vice vode se žive borbe. Prizren izvan opasnosti. Malen broj Arbanasa iz Ljume složio se s drugim Arbanasima, koji su stupali na Prizren. Opasnost za Prizren je uklonjena. U čitavom okružju Prizrena, kao i na pograničnoj liniji vlada mir. Srpske čete otišle su u Ohridu, da uhvate ZASENŠ četovođu Čujena. Srbi su posjeli Ga- ličnik i Žirovnicu, te uspostavili srpske oblasti. Šiljanje ratnog materijala za Bugarsku traje dalje. Italija i Albanija. »Nea Imera“ donosi dopis s Krfa, u kome se kaže, da Italija sve većma nastoji, da za no- vac dovede Albance iz istočnih zemalja i Amerike i da se vrate u krajeve, koje je zauzela grčka vojska. Naročito iz Amerike dolazi svake sedmice u Brindisi na stotine Albanaca. Specijalni talijan- ski agenti preuzimaju ih pri izlasku iz lađa, vode ihv u gostionice, gdje ih za badava časte i onda ih lađama šalju u Valonu. Odatle se kreću u mjesta, koja im protektori odrede. Među tim izgubljenim sinovima Albanije, koji se vraćaju u otađžbinu brigom Italije, nalazi se veliki broj notornih zlikovaca, kojima je oči- gledno zadatak da prave smutnje u krajevima uzetim od Grka. Ali se samo na to nije ograničila talijanska politika. U Valoni je stvorena komisija, kojoj je prvak talijanski agent Mastroviti, koji je dugo igrao na Krfu uloga dopisnika »Iribune“. 'Ta komisija ima svrhu da organizuje odbore i sasta- vlja proteste protiv tobožnjeg nasilja grčkih vla. sti prema Albancima. U: tu svrhu komisija daje subvenciju brojnim Albancima. Glasovi francuske štampe. Le Temps u uvodnom članku pod naslovom Inquićtudes Balkaniques, među ostalim piše : Da rečemo istinu, ono što se događa u Al baniji ne može nikoga iznenaditi. Londonska kon- ferenca stvarajuć Arbaniju, znalice je organizovala anarhiju. Ova se anarhija ne zadovoljaje tim da se razvija unutra, već prodire i vani. Srbi napa- dnuti na njihovom vlastitom zemljišta branit će se i navaljivati. Niko im ne može ništa radi toga prigovoriti. Srbi su bili toliko oprezni, pa su oba- vijestili, da bi ih uspostavljanje reda i sigurnosti mog!o prisiliti da okupiraju neke tačke koje njima ne pripadaju. Ovo nalaže i zdrav razom. U osta- lom, niko do sada nije posumnjao u srpske dobre intencije. Najbolje što se može željeti je to, da niko ne intervenira u ovom sukobu srpsko-arbanaškom Neki dan se je govorilo u Londonu, da Bagleska, namjerava opozvati iz Skadra svoga admirala i vojsku, da tim jače afirmira svoju volju za nein- tervemcijom. Bilo bi poželjno, da ovo duševno stu- nje abstinencije bude općenito. Jer bi doista bilo pretjerano, iza kako se je Srbima narinulo sasjed- stvo Albanije, siliti ih još da podnio agresivne posljedice. Pravi ,desinteressement“ nekih diplo- macetja najlakše če se omjeriti po njihovu držanju u ovome pitanju. Matka Srpska u Dubrovniku — Riječki Novi List, br, 233. — Negdio je bilo napisano, da je narod srpski narod velikih zadužbina. Ne ćemo ih nabrajati samo možemo konstatovati da ih svugdje ima i bit će ih gdje ovaj naš narod drugog imena šivi, ,U njima je jedan veliki dio srpsko snage, impule kulturnog i gospodarstvonog rada, Jedna f i vniku. Nije ovo rijetki slučaj jake nacionalne evi- jesti Srbina trgovea; ima ih lijepi koji na način zadužiše narod svoj i ime će im blistati dok je srpstva i čo _ Ljudi, koji su ma upravi ,Matice Srpske“ primiše u amanst veliku zavjetnu misao njenog osnivača i kroz same tri godine upravljanja si- jevnuše širom viblliliog leša ob sjajni plodovi njihovog rada. Premda se prigovaralo da su na upravi neliterari, ipak su osvjetlali lice sebi i ,Matici“ i ne klonuli na započetom putu. i što je određen, djeluje i stupa svojim putem stalnom cilju i ništa ga ne može zaustaviti, ome- sti. Tvrdilo se, da gdje zvekeću sablje i riču to- povi, da tu nema stana vilama umjetnicama. Ža Srbina ni ta teorija ne vrijedi. Zadnji rat na Balkanu koji je bio strašan i po vremenu i žr- tvama, nije omeo, dapače je osnažio, književno-umjetničko stvaranje i djelovanje. Pojam dužnosti jači je bio od hiljada i hiljada ranjenih. glavnije zgrade i pune su bile ranjenika, čuo se je j a ipak književne institucije vršile su svoj pozi kao da je zemlja u najmirnijem i najzadovoljnijem stadiju. Književne velike smotre kao što »Delo“ i ,,Srpski Književni Glasnik“ redovito izlazili, uvijek sočni puni objektivnih rasprava, patio, “prezeča, pregleda naučnog i ževnog rađa u svijeta. umjetničkih te vela. Rat je u najvećem jeku, se o sudbini čitavog naroda, a odbor Srpske Književne Zadruge vijeća mirno i hladno vrhu radnja, koje će izdati za g. 1913. Krv se lije po poljanama Macedonije i Stare Srbije, a u Kraljevskom Po- zorištu u Beogradu glume se Balkanska carica, Otadžbina, Stari kaplar, Lazarevo vaskresenje itd. Pri ovakovoj veličini treba skinuti kapu i po- klonit se geniju srpskom. Srbin je utjelovljena dužnost, on ju idealno vrši kod kuće i u tuđini u mirno i u ratno doba, na svakom mjestu i na svakom polju, U ovakovom shvaćanju dužnosti gledamo napredak i procvat: Matice Srpsko u Dubrovniku. Dosadanja izdanja osvajaju svojom raznolikošću, kolikoćom i i ik 8 < ; grovitošću, eleg.ntnošću, plastičaošća, dubinom, živim prikazivanjem ljudi i krajeva, sadašnjosti i prošlosti. Sjaju se kao što sunce naše _ sjaje a jedrine, koju opažamo obrađeno djelo ,Dživo Bunić Vušićević“ od mla- dog literarnog historike i kritičara dr. Frana i $ i upoznavanje čiosko _poezije u Dubrovniku u i B E U ; > Hi š : i i it : i: šiji Bl Ri ti ii uredio Tihomir Ostojić iznešen je najbolj rijal što je do danas poznat i sakupljen. — Lovrić koji se je okušao u pjesmi, sre i napisao je i dramu u 3 čina nam svijet koji je moralno duboko pao se u rukavicam kreće na dnu divota. M Ne i # « sia