sese (IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gusao CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO: DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE + ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- = Dubrovnik, 25. oktobra 1913. Državno pravo u balkanskom ratu Niko pametan neće uskratiti znatno mjesto državnom historijskom međuna- rodnom pravu; tek stupanj njegove va- žnosti znatno varira prama stajalištu pojedinih stranaka. Za jedne je ono i sveto, i nepriko- snoveno, i jedino; za druge je bezvrijedno, tako da čuven političar pok. Gregr, bijaše jednoč valjda i odveć trivijalno izrekao: da češko državno pravo ne vrijedi ni lule duhana“, Mi ne spadamo u obožavatelje nje- gove, jer nam je dosta puta odvratno da nazovemo recimo svetim jedan zaključak, kojim su u davnija vremena izvjestan skup feudalne gospode i ograničen broj biskupa n. pr. proglasili da se jedna kra- ljevina ima da prisajedini drugoj i slično. Priznajemo također, da nam je puno srcu bliže prirodno i narodno pravo, po kojemu svaki narod ima urođeno pravo da sam opredijeljiva puteve vlastitog raz- vijanja. Nu, pored toga, ima i samo državno pravo svoju vrijednost — tek nemojmo da pretjerivamo. Sada nam se pruža dobra zgoda, da na svoje oči vidimo, što i koliko znače zahtjevi osnovani isključivo na državnom pravu. Svi kažemo da je historia vitae magistra; pokažimo da znamo iz te hi- storije da povučemo i posljedice. Možda nigdje kao na Balkanu ne križahu se tolika historička prava — jer i ne govoreć o grčkoj vizantinskoj sanji, ko može n. pr. da poreče vrijednost, i ako relativnu, pravu Hrvata, kada se po- zivlju na državne granice za Tomislava ili Krešimira, pravo Srba kada sazivlju uspomenu Dušana Silnoga, i pravo Bu- gara iz vremena Simeona Velikoga. — A sva se ta prava ne samo križahu već se gotovo bez izuzetka pokrivahu međusobno. Nije nam ni na kraj pameti da zar upoređivamo njihovu međusobnu unu- tranju krjepost i salržinu. Po našem bi mišljenju bila to rabota nesamo suvišna već i prazna — jer kakogod bilo, jasno je da će u očima Bugara sveđ jače biti Simeonovo, u očima Srba Dušana, a u očima Hrvata Tomislavovo i Krešimirovo. Povesti o tomu bez krajne nužde du- blju raspravu može biti interesno za hi- storičara (a mi bi rekli radije za arhe- ologa): za političara bi to značilo mlatiti praznu slamu — a, Bcgu hvala, i u nas so počinje uviđati, da se realni narodni život stvara u kabinetima državnika a ne u zaprašenim arhivima historiografa, ma koliko rad potonjih bio u drugom pravcu i potrebit i dragocijen. s Nu, da vidimo s bližega neke primjere. Bugarsko i tursko historijsko pravo jednako se otimahu o Drinopolje, pa kad su Bugari uz najizdašniju pomoć Srba pritisnuli tu veliku varoš ali ju još ne osvojili, prepoštovani evropejski koncerat, zastupljen od ono nekoliko diplomata u Londonu klimaše glavom i očito naginjao turskom stanovištu, — Ta ,Turci su u Drinopolju imali grobove svojih vladara, ono im je bio prvi glavni grad u Evropi i, t, d. — Nu nadođe i kobni dan kada su srbijanski opsadni topovi počeli da riču i Drinopolje pade u ruke saveznika. Kao čudom, istijem udarcem padoše skrupoli prepoštovanog koncerta, i svi u jedan glas, da je pravo Bugara očevidno i neprijeporno. Ne govori se tu više ni o razdiobi te varoši u dvoje (i tu su pre- mudrost bili izmudrili!) već je sve što je bilo u rukama Bugara moralo da im u rukama i ostane. ,Pa tu je Simeun Ve- liki, tu Boris i t. d.* __I bilo se reklo, da će tako biti u sve e. Sudbina i nezasitljivost bugaska ipak učini te ta stvar promijeni tako naglo i radikalno kako se izmjenjuju samo ka- zališni prizori. Dok Bugari vjerolomno gomilaju svoje krvožedne čete protiv dojučerašnjih naj- vjernijih saveznika, Enver beg dojaši pred Drinopolje, gotovo ne zaštićeno, te ga zauze jednom doista operetnom gestom. I niko se ne mače u Evropi . . . Takove nagle tragedije možda histo- rija i ne pamti. Bugari, čiju vanrednu hrabrost niko pravedan ne smije da poreče, bijahu po- sijali okolinu desetkama tisuća svojih le- ševa, te svoje historijsko pravo na onu varoš najobilatije nakvasili i posvetili po- tocima junačke krvi . . ., . a Enverbeg, možda odbijajuć iz prefinjenih dekadent- skih usnic& gusti dim slasne domaće ci- garete, potjera bez muke sakate ostatke očeva a možda i djedova one krasne vojske, koja bijaše posijala svojim kostima tvrde utvrde Papaz-tepe. I mko se u Evropi ne mače . . . Ili tačnije, Evropa se mače da . . . prizna fait accompli. A tad, pitamo mi, gdje ostade i kre- post i svetost malo dana ranije priznatog bugarskoga Simeunskog prava ? Dakle po evropskom shvaćanju, & na žalost to i jeste mjerodajno: Pravo :je bilo na strani turaka dok je Šukripaša u svojim šakama držao Drinopolje: to je isto pravo automatično prešlo na Bugare kad su bajuneti generala Ivanova i to- povi generala Stepanovića Drinopolja ;o- svajali; a konačno se je to pravo ao nestašna nevjesta ponovno povratilo 'Tur- cima, kad je bugarsko zločinačko bez- umlje dalo ga Enwverbegu u krilo kao sazrelu jabuku. Prave *- aga? Cinizam? Nemoral? Moguć: : jedno i drugo i treće; — moraliste i historičari s pravom če se gnjušat, a isto tako poštena javnost, a pozniji će naraštaji možda jednoć čitati, kako je to vrlo sramotna stranica povi- jesti. — Nu, pored svega gnjušanja, zar Je manje istinita ta žalosna trojaka dogodov- ština ? Političkim ljudima ne ostaje vremena k zgražanju: njima je to dangubno. Politički ljudi moraju da stvari u- zimlju pod onu cijenu pod kojom su u realnom životu kvotirane — jer je poli- tika VI art de possibilitćes. — Ne ono što mora biti, već ono što može biti, ima biti zadaća zdrave politike, * Još nam jedan interesan primjer pruža borba o Skadru, Neosporno je da su Srbi tu varoš sa- zidali i da su im kraljevi neko vrijeme stolovali: Odatle historijsko im pravo — čemu da se dodaje druga ne manje važna okolnost, biva ona, da je posjed Skadra nušdan za samo opstojanje Crne Gore. Nakon višemjesečna odlična ali i vrlo krvava vojevanja, nakon besprimijerna junaštva pri zauzeću Bardanjola i Tara- boša, pade im Aapokon Skadar u ruke, i s tim Crnogorci stekoše na nj još jedno zaista tvrdo pravo, pravo osvojenja. E pa dobro, uza sve to Crna Gora bi prinuđena da onako krvavo stečeni bijeli na Bojani Skadar, napusti — i da ga preda onoj istoj Evropi, koja na nj niti ima niti će igda imati koje historij- sko državno pravo, a niti jednog fišeka za nj ispalila i niti jednog vojnika za nj žrtvovala. A kamo se tu djede historijsko pravo Crue Gore? Vrijedilo je bez sumnje dok su Crno- gorci mogli da ga u svojim rukama uz- drže — nakon toga vrijedi tek kao u- CRVENA HRVATSKA izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII. — Broj 43. spomena, u najpovoljnijem slučaju kao poticanje na daleko uhvanje — nu to nije više realna savremena politika, već Wagnerova muzika budućnosti. Eto, kako izgleda ono ,sveto i ne- prikosnoveno državno historijsko pravo“ u drastičnoj rasvjeti realnosti balkanskoga rata. — Pa zar nije pametno, što više nijeli neophodno potrebito, da iz toga i mi, vječni sanjari, štogod naučimo i o- koristimo se? Nego, kad bi ko iz onoga što dovle navedosmo' zaključio da mi cijenimo da se državno-pravno politička ideologija ima posve da zabaci, krivo bi nam učinio. Ne, naše je mišljenje evo ovo: Između državnog i narodnoga prava, mi stojimo na strani potonjega, jer smo mbijsnja, da je najbistriji izvor međuna- rodnom pravu, pravo narodnoga samo- opredijeljenja, koje pak na žalost nije uvijek bilo moguće da ga se pečata u davnašnjim državnim poveljama i ostalim polumističnim ispravama, jer nosilac nje gov — narod — u doba davnašnja nije mogao da istupa kao moćan i priznat faktor. Istom iz krvi i vatre velike revo- lucije francuske, iskrsnuše prirodna prava kao ono jednoč Minerva iz Jupitrove glave. Pored toga, historijsko-državno pravo, osobito u našoj carevini, u kojoj i neki drugi narodi iznose slična oružja, može u danim prigodama da posluži. Nu, to tek kao poluga, kao sredstvo, ali nikada kao svrha po sebi. Bilo je vrijeme, a nije tomu davno, kada su neki u nas državno-historijsko pravo bili okrstili, zaneseni našom obi- čnom južnjačkom frazeologijom imenom nsvetoga i nepovredivoga amaneta“, a to je, mislimo, bila bezumna pretjeranost. Zato, cijenimo, da kada bi se i opet našla stranka, koja bi hrvatsko državno pravo podigla na visinu jedne apsolutne i isključive dogme, te ponovo od njega učinila sebi jedinstveni idol, mi bi smo s pravom mogli da rečemo, da onakova stranka ne spada u živo političko po- prište, već u hladan i ako vrlo cijenjen historijski muzej, kamo se zaklanjaju i drevne egipatske mumije. Omikron. O jednom Jugosloveninu Članak tosgradei »Odjeka“ 179. rilikom večera G. A. Tekoića Pavičića i va Vojnovića u Narodnom Pozorištu. ,O- svećeno Kosovo“ i ,Lazarevo Vaskrsenje“. 15. oktobra 1913. Pretvorilo se ove večeri Narodno Pozorište u dom gdje se proslavljala srpska pobjeda i gdje se radovalo vaskrsloj vjeri sadanjih generacija. G. Dr. Ante Tresić Pavičić unio je u sve slušaoce svoje oduševljenje i probudio je u njih nade za najbliže potpuno ostvarenje srpsko-hrvatskog du- hovnog jedinstva. G, Pavičić je došao u Beograd onda kad su njegove riječi izgovorene u Bečkom Parlamentu postale poznate i najneobavještenijem; on je do- šao poslije svojih pjesama štampanih u srpskim i hrvatskim časopisima, koje su bile ode, kancone, epinikije, epski odlomci o sjaju srpskog oružja i o duševnom kataklizma koji iznese na dan jačinu u osjećanja narodnog jedinstva. Otuda onaj spon- tani, ničim meuzdržali, frenetični pljesak ruku koji pozdravi narodnog zastupnika. Bio je to aplauz koji traje, traje toliko da ne dopušta pje sniku'da sapočne svoj pozdravni govor i čitanje svoje poezije, Uzbuđen tim toplim dočekom, pod utiskom pozdrava koji je poticao iz srca koje se razdra- galo podsjećanjem na pobjede i koji je bio na- dahnut uvjerenjem da je dan velikog nacionalnog vaskrssnja započeo, u sred nastale zapetosti da se čuje i živa riječ onog koji sme kroz pisanje kujiga poznavao, — G, Pavičić se od prvog tre- tnosti, osjetljivi, pjesnik naše prošle himnopjevac najsvjetlijih črenutaka sadašnjice. POJEDINI BROJ) ZAPADA 20 PRRA. I njega nam je poslala ija. Zlatni vijek Primorja obnavlja se. Nauka i politički život imaju Bogišića i Nodila, slikarstvo Vlaha Bukovca, ice sto oojećali dovi poezije koja je lijepa proslavljanja, priznanja i pravde iskazane na bovima pelih vojnika, onih što su umirali sa sa- i herojskim krikom : Na more! I sva ta poezija je puna, puna motiva iz našeg ikog narodnog epa. Kako g. Pavičić i : i i i Et z Pjesnik je po svemu tome Srbin. po jednome Hrvat, po onome stane pa da bude samo — Srbohrvata ili srba. On je Hrvat po velikoj tuzi je dio našeg plemena mora, za sad i na sig i š ri U ti E kulturnih nacionalnosti na svoj život i gdje je okrijepio, učvršćivao misao o duhovnoj zajednici Slovenaca, Hrvata i Srba. a spljetskoj biskupiji, gdje to pravo od živi. Ta biskupska zabrana, razumije se, je veliku ogorčenost u narodu, tako piijeti prijelazom u pravoslavlje, ne ukine li ta zabrana. OQoći