Strana 2. Tuđinci, časnici u našoj trgovačkoj mornarici Dozvola pomorske vlade parobrodskim dru- štvima , Austro Americana“ i ,Navigazione Li- bera“, da smiju pri iti u svoju službu oko četr- deset tuđinaca, za časnike ma društvenim paro- brodima, naišla je s punim pravom na oštru oporbu sa strane interesovanih pomorskih krugova, s , Po- morskom Ligom“ u Trstu na čelu. Javna je štampa pako podigla svoj glas protiv uvađanja tuđinaca na uštrb domaćih ljudi, u narodnom interesu, a tomu protestu pridružila se je i skupština zastup- nika Hrvatske stranke, na svom sastanku u Zadru, te je stvorila zaključak, kojim prosvjeduje protiv službu naše trgovačke mornarice, jer se time dira u jedan od najbitnijih interesa dalmatinske privrede. I zbilja, da se u isto doba pogoduje uvađanju tuđinaca u našu mornaricu, kada ih se sa pozna- tim tršćanskim naredbama tjera iz javnih služba, što ih već zauzimlju, dosta je čudnovato, a ta bi 'se kontradicija dala samo onda razumjeti, kad bi stalo ono što se veli, da je vlada bila primorana da to dozvoli, eda doskoči pomanjkanju pomor- skih časnika, i kad bi to bio jedini način da se tom pomanjkanju doskoči. U ,Narodnom Listu“ jedan pomorac navađa razne načine, kojim se je moglo doskočiti potrebi časnika, te ne bi bilo potrebno poći onim krivim putem, kojim je vlada udarila. Iz krugova naših brodovlasnika kaže nam se, da bi se dalo s malo više obzira na realne inte- rese brodovlasnika, a držeć se malo manje suhog slova nekih vladinih odredaba, mnoga mjesta po- puniti s našim ljudima, tim više što su neke od tih odredaba u praksi bezmislene. Tako n. pr. za I. časnika na većim parobrodima mora da bude mladić s časničkim ispitom, koji je navršio 24 mjeseca plovidbe. U istinu takovih, danas, obzi- rom na veliku potražbu časnika, nema, jer svaki mladić poslije malo više od godine plovidbe po- laže ispit za kapetana, te kad navrši 24 mjeseca plovidbe ima već sve uvjete za zapovjednika i redovito dobije zapovjed. Poslije 24 mjeseca plo- vidbe nema dakle ljudi za službu 1. časnika, jer su svi već zapovjednici. I premda stvar tako stoji, poznato nam je mnoštvo slučajeva, gdje je pomorska vlada, na molbe brodovlasnika, da dozvoli odobrenje pro- maknuća HI. časnika na mjesto 1., zanijekala to odobrenje, jer dotičnici nijesu imali 24 mjeseca plovidbe. Društvima nije ostajalo drugo, već, da gdje je bilo moguće, ukrcaju za I. časnika kape- tana, bivšeg zapovjednika, sa plaćom što se daje zapovjednicima, na velika svoju šteta, i da druga časnička mjesta popunjaju tuđincima. Kako se vidi iz ovog slučaja, ima i drugog izlaza, a da se ne udomljuje tuđince kod nas, a kad bi se s ozbiljnom namjerom, da se štiti naš ele menat pitanje proučilo, dalo bi se sigurno | drug- čije pomoći, dok se broj mladića, potrebit za pu- punjenje praznina ne izuči. Mislimo pako, da je ovoj nestašici časnika krivo također sadašnje ustrojstvo nautičkih škola, kod kojih mladost uči dugi niz godina, a mnogi od tih ne idu na more. Ako bi i nadalje naše nautičke škole imale biti nedostatne, da s ovim naukovnim redom, dadu mornarici dovoljni broj mladića, onda bi se imalo ozbiljno proučiti pita- nje, kako bi se moglo postići, da broj kapetana poraste, bilo olakšicom kod polaganja ispita, bilo reformom nautičkih škola, bilo pomnožanjem istih,!) bilo ponovnim uvedenjem odredaba, koje su prije vrijedile za postignuće kapetanske pa- tente. Ne vidimo pak ni razloga, zašto ne bi vlada- u iznimnim slučajevima, dopustila, da brod otpu- taje sa samim jednim kvalifikovanim časnikom i jednim kadetom uz kapetana, kad se je do sada na ovaj način plovilo. Svakako bi bilo bolje nego da se uvađaju tuđinci, koji će zapremiti mjesto domaćim Jedino neke navode pomorca u , Narodnom Listu“ ne držimo tačnim, barem u koliko se tiče dubrovačkog parobrodarstva, biva kad nem crnim bojama opisuje stanje naših časnika i kapetana. Možda će u kojem slučaja biti pojedincima zlo, ali mi što poznamo prilike i položaj naših ljodi pa dubrovačkim parobrodima slobodne plovidbe, a dubrovačko parobrodarstvo nije neznatan faktor sa svojih 25 parobroda, od ukupnih 150.000 ''., možemo mirno ustvrditi, da im nije tako zlo. Mi dapače nalazimo, da nijedna struka ne pruža to liko izgleda i koristi, kako pomorska, pe bi smo ga to vruće želili, da naša mladost ide što više na more, ulaže svoje sile u produktivan rad, mje- što da izučavanjem visokih škola stvara inteli- gontni ijat. Onu turobnu notu dakle, koju je prvi zasvirao tajnik , Pomorske lige“, eda dade što više snage svom prosvjedu, držimo da bi bilo debro svesti u prave granice, u interesu što stvar: "CRVBNA HRVATSKA“. dine postaju 1. časnici, sa platom od £ 9 do 12, a da kad postanu kapetani većina?) dobije i za- povjed, sa platom od £ 15 do 19 mjesečnih. Kad se uzme u obzir, da časnici imadu na parobrodu sve što im treba, onda je jasno da oni mogu veći dio svoje plate prištediti, a da kapetani, koji osim stalne plate imadu raznih drugih prihoda, mogu i cijela platu prištediti. Što slična se jedva dade u kojoj drugoj struci postići, pa je zato naše tvrdo ubijeđenje, da_je pomorstvo zbilja još jedino uno- sno polje privrede u našim krajevima. Radi toga nam leži vrlo na srcu, da se našim ljudima to privredno polje sačuva, u interesu naše ekonomske i narodne snage, te pozivljemo sve zanimanike, da se ozbiljno pozabave pitanjem obrane interesa naših časnika, ne gubeć s vida pri tom ni one naših brodovlasnika. dg. 2) Na dubrovačkim parobrodima velika većina zapovje- dnika su ljudi od 25 do 30 godina. Politika ultimatuma Dubrovnik, 24. oktobra. Ima godina dana, da se politički svijet ne može snaći niti mjesec vremena, a da pred njim nije neki ultimatum. Od po- četka prvog balkanskog rata sve su, ev- ropske velike sile neprestano bile anga- žovane u radu za očuvanje evropskog mira — kako to one rado nazivaju — u radu koji je nesumnjivo stajao i suviše brige čitav politički i diplomatski svijet, ali nijedna. osim jedne jedine, nije ni- kome darivala ultimatuma. Politiku ulti- matuma vodila je samo Austro-ugarska monarhija. Koji su i kakvi su uspjesi tih ultimatuma, u to ne čemo ulaziti, to radije čitamo u samim nekim bečkim li- stovima, te u francuskim, ruskim, tali- janskim, pa čak i u njemačkim iz carstva. Ističemo samo, da su ti ultimatumi bili adresovani uvijek Srbiji i Crnoj Gori. One su se do sada uvijek znale snaći pred ,zadnjom riječi“. Pred nekoliko dana ministar Pašić ručao je skupa s ministrom Berchtoldom. To je bio neki predznak, da odnosi iz- među Srbije i Austrije. kreću izvjesnim boljim putem. I sama bečka štampa znala je dovoljno okarakterisati taj politički momenat, ma da je iskrsavala neka bo- jazan, da u Austriji ima ipak stranka koja ne hoće i ne voli dobrih odnosa sa mladom srpskom kraljevinom. Malo poslije Pašićeva boravka u Beču, Srbija opet dobiva ,ultimatum“. Ona mora kroz 8 dana ostaviti arbanaški teritorij. Taj je ultimatum nepojmljivo djelovao na Evropu. Srbija je inače pred- objavila privremeno zaposjednuće nekih pozicija, dok joi se garantuje mir. Na austrijski ultimatum Srbija je odmah od- govorila, da će povući čete, a to je po- vlačenje već i započelo. Hoće li se pot- puno izvršiti u roku od osam dana, ovi- siće o prilikama prevozenja i eventualnim poteškoćama. U Beču je opet zavladala. nervoznost, i nove su prijetnje već na redu A što kaže Evropa? Ko je ta Evropa? Na potonje je pitanje vrlo teško odgovo- riti, dok se o prvome može ipak nešto reći. Francuska, Engleška i Rusija vesele su i blagodarne su Srbiji na njenom raz- boritom vladanju odnosno povlačenja četa, a gospodin ministar talijanske vlade Di San Giulliano čak čestita Srbiji. Rusija i Francuska su ogorčene. Francuska štampa piše vrlo nesimpatično o austrij- skom koraku, a traži da Srbija dobije garanciju i naknadu. Listovi republike naglasuju, da je Evropa braniteljica Lon- donskih zaključaka i da će Evropa biti prisiljena dati Srbiji zadovoljštinu, ako povlačenje njene vojske ponovno ugrozi mir na granici. Situacija se komplicira, ali ovog puta, izgleda, mnogo jasnije i jednostavnije nego što je to bio običaj u vrijeme zad- njih političkih kriza. Kao da su uloge bolje porazdijeljene, Fakt je, da mnogo više aprofituju na sigurnosti situacije i budućeg ekonomskog uspjeha one države koje ne davaju nikakvih ultimatuma. Docet Italija. Bečka Zeit nazvala je us ultimatuma uspjehom bez ikakve koristi! A što da kažemo mi? Mi kao i svi narodi u ovoj zemlji, žalimo pobjedu politike staroga kursa. * * * Korak Austro-Ugarske najoštrije je komenti- rala sva francuska štampa. Echo de Paris piše, da držanje bečke diplomacije vrijeđa tri velevlasti koje imadu u Arbaniji jednaka prava kao i Trojni Savez. Isti list okrivljuje Austro-ugarsku da je or- ganizirala arnautski astanak pa nastavlja: Ali uvreda bečke vlade trim velevlastima ne može se podnositi s jednakom strpljivošću. Ako Austro- Ugarska hoće da govori sama u ime Albanije, ako joj je dosta, što se svjetovala sa svojim sa- veznicima da riješi na svoj način arbanaški pro- blem, kakovu figuru igramo mi, vlasti trojnoga sporazuma u međunarodnoj komisiji u Skadru ? Kakovu figoru igramo u očima svijeta ? Temps osvrćući se na ultimatum komentira i veli da se taj korak nigdje mije odobrio, jer je neshvatljivo, kako se vlada jedne velevlasti može tako daleko zaboraviti, da zataji običaje i pravila internacijonalna. Zašto se je Austrija odreknula korektnosti postupka, te zašto govori u ime Ev- rope, a da nije na to ni ovlaštena? Temps zavr- šuje: Austrija se u ovoj prilici sa najmanjom spretnošću bori oko izgubljene parnice i prema tome oni, kojima se ona prijeti, moraju sadržati hladnokrvnost. Srbija se neka podnipošto ne us- mjeli tjerati do skrajnosti dokaz svoje vlastite volje. Ona tako pripravlja svoju odmazdu za bu- dućnost. Srbija neka i nadalje na shodan način protestira protiv ugrožavanju njezinih prava sa strane Austrije. Odstup i povlačenje srpske vojske francuska štampa pozdravlja sa zadovoljstvom i kaže, da je to uspjeh Trojnog Sgorazuma. O otstupu Srbije . piše Echo de Paris: Srbija imade sada još veće pravo na prijateljstvo i na poštivanje Franceske. Srbija je bila tako razborita. te je popustila pri- jetniama Austro-Ugarske. Bura s stišava sve do sljedeće blamaže, koju je rezervirala austrijska diplomacija. Impresija o sadanjoj krizi biće trajna. Svijet ne će zaboraviti ovu borbu, koju Austrija vodi proti maloj srpskoj državi. Engleske novine pozdravljaju popuštanje Sr- bije, jer je time odstranjena napetost, koja je bila opet nastala između trojnog saveza i trojnog spo- razuma. Srbija je svojom razboritošća iskazala ve- liku uslugu cijeloj Evropi i sebi samoj. TeMjanska Kultura“ u Zadru Prošle nedjelje bio je sokolski slet župe Ban Paližna u Biogradu na moru. Kad su se u veče sokoli povraćali, u Zadru im je talijanska fukara pokazala svoju kulturu kojom se toliko ponose. Kukavički i razbojnički, sakriveni, sa ku- čnih prozora bacahu kamenje na naše sokole, a ženske, svojom prirođenom u- ljudnošću, omicahu rogove! Mjestimice je došlo do konflikta, pa ih je nekoliko i uapšenijeh. Razuzdana, barbarska zadarska ulica, koja -ipak stoji pod protekcijom obrazo- vane gospode oko Dalmate i Risorgimenta ; ta neodgojena talijanska masa, kojoj je na jeziku samo parodija lijepog Danteovog jezika del si, & u srcu barbarska arnaut- ska sirovina, morala bi jednom prestati napadanjima i izazivanjima. Zar neće mirovati dok ne dobiju zaslužnu revanche? I pitomost i trpeljivost našega naroda može da ima granica! Događaji u Zadru rava su sramota, nečuvena sramota. Kad se toliko razmećete kulturom, bu- dite barem toliko kulturni koliko arba- naške naseobine u Italiji! Domaće vijesti Carevinsko Vijeće. U utorak su započele sjed- nice austrijske zastupničke kuće. Bilo je na dne- vnom redu mnogo interpelacija o aferi Canadian Pacifica. Zastupnik Biankini govorio je i upo- zorio na kampanju ugarskih oblasti spram dal- matinskih vina. Upravitelj financija predložio je predračun za prvo polugodište 1914. Nastavlja se specijalna rasprava o porezu na automobile. Hrvatsko pitanje. Grof Tisza konferirao je sa nekim hrvatskim političarima. Na konferenci su bili unioniste Spevec i Pejačević. Poslije kon- ference izrazio se je Dr. Spevec ovako: Moje je stanovište poznato; ja sam nepokolebivi pristaša iskrenih odnošaja s Ugarskom. Postoji samo jedno unionističko čavstvo; njegovih niansa neme. Mi, stari unioniste, tražimo saniranje nagodbenih povreda. 1 grof Khuen i Lukacs priznali su pravednost naših zahtjeva, te s zadovoljstvom vidimo, da se grof Tisza tome ne opire. prije će biti sanirane povrede, tim prije će se u Hrvatskoj uspostaviti normalni odnošaji. Dr. Medaković konferirao je s Tiszom i raz- ložio mu stanovište koalicije prema riješenju krize. Broj 43. Hrvatsko kazalište u Osljeku. Pišu nam iz Osijeka : Ovamo na periferiji Slavonije i Madžarije gdje se nalazi drugi po veličini grad hrvatske domovine — u Osijeku ustrojiše hrvatski patri- ote ,Hrvatsko narodno kazalište“. Unatoč dosta nepovoljnim općenitim prilikama uspjelo se na- vedenim požrtvovnim naporom osigurati ovom vrlo uglednom hrvatskom zavodu trajni opstanak. Ove je godine osobito sretna uprava pome- nutog kazališta jer joj je uspjelo angažirati vrlo dobre sile za operu i operetu — o kojima ćemo se već zgodimice potanje baviti. — Repertoar je vrlo biran te će Osiječani imati tekom godine ugodna užitka. Na čelu opere je vaš znanac ravnatelj Andro Mitrović. Kratke vijesti — Srbija je ozbiljnim naporima i žrtvama odbila na- padaj Amauta, ali za te žrtve njoj danas nema ko da dađe naknadu. Vlada Srbije je daleko od pomisli, da traži bitme izmjene londonske konferencije“. (Samowprava), A Korak Srbije za povlačenje vojske iz Arbanije išao je na veliko odobravanje vlada Trojnog Sporazuma. — Francuska štampa bez iznimke oštro napada poli- tiku Beča i s najvećim simpatijama piše o Srbiji. — Dok se u Beču kao da vanredno vesele nad uspje- hom ultimatuma, talijanski ministar Di Giulliano čestita Srbiji na razboritom i pametnom vladanju. — Najbolje njemačke novine pišu sasvim nesimpati- čno o ultimatumu Austro-Ugarske — Njemački publiciste Harden i Helmolt čudom se čude, kako je uopće moguće, da na stolici ministra spo- ljašnjih poslova još sjedi grof Berchtold. 1 Srbija je zaključila zajam od 250,000.000 dinara u zlatu. . Rumunija će u novim krajevima povećati vojne garnizone. M; Razgraničenje između Srbije i Crne Gore potpuno je riješeno. — U Srbiji je zbog austrijskog ultimatuma veliko razočaranje u austrofilskim političkim krugovima, te neće stoga, sva je prilika, ni doči do osnivanja austrofilske stranke. — Skopljanska Nova Srbija prenijela je pozdrav na- šega lista prvom srpskom sokolskom sletu Župe na Pri- morju u Dubrovniku, — Cetinjski Vijesnik koji je izlazio na Cetinju prestao je izlaziti. Kumanovo Prekjuče, 23. ovog mjeseca navršila se prva godišnjica kumanovske bitke. Bitka na Kumanovu je osveta Kosova, poslije 523 go- dine robovanja; ona je bitka odlučna za us- pjeh prvog balkanskog rata; ona je bila naj- krvavija, ali najslavnija i najznačajnija, jer je podigla duh, okrijepila snagu, preporodila dušu, izdigla i ojačala nadu čitave naše na- cije u bolju i sjajniju budućnost. Kumanov- ska bitka je krvava, ali najsjajnija i naj- svijetlija zvijezda na obzorju budućnosti naše nacije, Zato meka je slava kumanovskim junacima, neka je slava i hvala palin hero- jima. Slava ! Dubrovačke vijesti Velika akademija. Hrvatska omladina pri- ređuje na 7. decembra veliku akadeunju u korist prosvjetno-privrednog društva ,Srpske Zore“ i Družbe sv. Ćirila i Metoda“, kako je već bilo javljeno. Na akademiji će se odigrati lutrija u istu svrhu, te stoga najljepše molimo rodoljubno građanstvo, a osobito maše zauzetne gospođice, da pošulju kakav dar. Darove će primati gosp. Miće Milišić. ODBOR. Čitulja. U nedjelju je preminula Ane Mi- ović rođ. Zadjelović. Pokojnici laka zemlja a ožalošćenim izrazujemo naše saučešće. Vjenčanje. Danas se vjenčao g. Ljubo Dobud sa gđicom Maricom Glavić, kćeri Antuna iz Luke Šipanjske. Pozorište. Prošle subote započelo je u našoj Sokolani gostovanje Narodnog Dalmatinskog Po- krajinskog Pozorišta. Sokolana je lijepo preude- šena u pozorišnu dvoranu, sa ložama i velikim brojem sjedala. Nu uza svu dobru volju i nasto- janje naravski, da sokolska dvorana ne može niti iz daleka da nadomjesti teatar. U koliko se tiče pozornice, sažaljavamo glumce i začudno nam je kako se uopće mogu dobro kretati u onako uskom prostoru. Pozornica je premalena da bi se glumac mogao dobro razviti. Uza sve ove manjkavosti igra se dobro. Društvo raspolaže dobrim silama. Od starih znanaca tu nalazimo veoma vrsno sile g. Hajduškovića i gospođu. U Hasanaginici gostovao je poznati umjetnik kazališta g. Borivoj Rašković u ulozi Hasanage, a treće večeri u Nušićevom Narodnom Poslaniku igrao je glavna ulogu Jevrema Prokića. G. Rašković, pravi umjetnik, osvojio je publiku svojim krasnim glumljenjem. Poslije svakog šina frenetično mu se je aplaudiralo i publika ga jo više puta izazvala pred zastor. U drugom nastapu primio je na dar lovorov vijenac.