Strana 2.

Tuđinci, časnici u našoj
trgovačkoj mornarici

Dozvola pomorske vlade parobrodskim dru-
štvima , Austro Americana“ i ,Navigazione Li-
bera“, da smiju pri iti u svoju službu oko četr-
deset tuđinaca, za časnike ma društvenim paro-
brodima, naišla je s punim pravom na oštru oporbu
sa strane interesovanih pomorskih krugova, s , Po-
morskom Ligom“ u Trstu na čelu. Javna je štampa
pako podigla svoj glas protiv uvađanja tuđinaca
na uštrb domaćih ljudi, u narodnom interesu, a
tomu protestu pridružila se je i skupština zastup-
nika Hrvatske stranke, na svom sastanku u Zadru,
te je stvorila zaključak, kojim prosvjeduje protiv
službu naše trgovačke mornarice, jer se time dira u
jedan od najbitnijih interesa dalmatinske privrede.

I zbilja, da se u isto doba pogoduje uvađanju
tuđinaca u našu mornaricu, kada ih se sa pozna-
tim tršćanskim naredbama tjera iz javnih služba,
što ih već zauzimlju, dosta je čudnovato, a ta bi
'se kontradicija dala samo onda razumjeti, kad bi
stalo ono što se veli, da je vlada bila primorana
da to dozvoli, eda doskoči pomanjkanju pomor-
skih časnika, i kad bi to bio jedini način da se
tom pomanjkanju doskoči.

U ,Narodnom Listu“ jedan pomorac navađa
razne načine, kojim se je moglo doskočiti potrebi
časnika, te ne bi bilo potrebno poći onim krivim
putem, kojim je vlada udarila.

Iz krugova naših brodovlasnika kaže nam se,
da bi se dalo s malo više obzira na realne inte-
rese brodovlasnika, a držeć se malo manje suhog
slova nekih vladinih odredaba, mnoga mjesta po-
puniti s našim ljudima, tim više što su neke od
tih odredaba u praksi bezmislene. Tako n. pr. za
I. časnika na većim parobrodima mora da bude
mladić s časničkim ispitom, koji je navršio 24
mjeseca plovidbe. U istinu takovih, danas, obzi-
rom na veliku potražbu časnika, nema, jer svaki
mladić poslije malo više od godine plovidbe po-
laže ispit za kapetana, te kad navrši 24 mjeseca
plovidbe ima već sve uvjete za zapovjednika i
redovito dobije zapovjed. Poslije 24 mjeseca plo-
vidbe nema dakle ljudi za službu 1. časnika, jer
su svi već zapovjednici.

I premda stvar tako stoji, poznato nam je
mnoštvo slučajeva, gdje je pomorska vlada, na
molbe brodovlasnika, da dozvoli odobrenje pro-
maknuća HI. časnika na mjesto 1., zanijekala to
odobrenje, jer dotičnici nijesu imali 24 mjeseca
plovidbe. Društvima nije ostajalo drugo, već, da
gdje je bilo moguće, ukrcaju za I. časnika kape-
tana, bivšeg zapovjednika, sa plaćom što se daje
zapovjednicima, na velika svoju šteta, i da druga
časnička mjesta popunjaju tuđincima.

Kako se vidi iz ovog slučaja, ima i drugog
izlaza, a da se ne udomljuje tuđince kod nas, a kad
bi se s ozbiljnom namjerom, da se štiti naš ele
menat pitanje proučilo, dalo bi se sigurno | drug-
čije pomoći, dok se broj mladića, potrebit za pu-
punjenje praznina ne izuči.

Mislimo pako, da je ovoj nestašici časnika
krivo također sadašnje ustrojstvo nautičkih škola,
kod kojih mladost uči dugi niz godina, a mnogi
od tih ne idu na more. Ako bi i nadalje naše
nautičke škole imale biti nedostatne, da s ovim
naukovnim redom, dadu mornarici dovoljni broj
mladića, onda bi se imalo ozbiljno proučiti pita-
nje, kako bi se moglo postići, da broj kapetana
poraste, bilo olakšicom kod polaganja ispita, bilo
reformom nautičkih škola, bilo pomnožanjem
istih,!) bilo ponovnim uvedenjem odredaba, koje
su prije vrijedile za postignuće kapetanske pa-
tente. Ne vidimo pak ni razloga, zašto ne bi vlada-
u iznimnim slučajevima, dopustila, da brod otpu-
taje sa samim jednim kvalifikovanim časnikom i
jednim kadetom uz kapetana, kad se je do sada
na ovaj način plovilo. Svakako bi bilo bolje nego
da se uvađaju tuđinci, koji će zapremiti mjesto
domaćim

Jedino neke navode pomorca u , Narodnom
Listu“ ne držimo tačnim, barem u koliko se tiče
dubrovačkog parobrodarstva, biva kad nem crnim
bojama opisuje stanje naših časnika i kapetana.
Možda će u kojem slučaja biti pojedincima zlo,
ali mi što poznamo prilike i položaj naših ljodi
pa dubrovačkim parobrodima slobodne plovidbe,
a dubrovačko parobrodarstvo nije neznatan faktor
sa svojih 25 parobroda, od ukupnih 150.000 ''.,
možemo mirno ustvrditi, da im nije tako zlo. Mi
dapače nalazimo, da nijedna struka ne pruža to
liko izgleda i koristi, kako pomorska, pe bi smo
ga to vruće želili, da naša mladost ide što više
na more, ulaže svoje sile u produktivan rad, mje-
što da izučavanjem visokih škola stvara inteli-
gontni ijat. Onu turobnu notu dakle, koju
je prvi zasvirao tajnik , Pomorske lige“, eda dade
što više snage svom prosvjedu, držimo da bi bilo
debro svesti u prave granice, u interesu što stvar:

"CRVBNA HRVATSKA“.

dine postaju 1. časnici, sa platom od £ 9 do 12,
a da kad postanu kapetani većina?) dobije i za-
povjed, sa platom od £ 15 do 19 mjesečnih. Kad
se uzme u obzir, da časnici imadu na parobrodu
sve što im treba, onda je jasno da oni mogu veći
dio svoje plate prištediti, a da kapetani, koji osim
stalne plate imadu raznih drugih prihoda, mogu
i cijela platu prištediti. Što slična se jedva dade
u kojoj drugoj struci postići, pa je zato naše tvrdo
ubijeđenje, da_je pomorstvo zbilja još jedino uno-
sno polje privrede u našim krajevima.

Radi toga nam leži vrlo na srcu, da se našim
ljudima to privredno polje sačuva, u interesu naše
ekonomske i narodne snage, te pozivljemo sve
zanimanike, da se ozbiljno pozabave pitanjem
obrane interesa naših časnika, ne gubeć s vida
pri tom ni one naših brodovlasnika. dg.

2) Na dubrovačkim parobrodima velika većina zapovje-
dnika su ljudi od 25 do 30 godina.

 

 

Politika ultimatuma

Dubrovnik, 24. oktobra.

Ima godina dana, da se politički svijet
ne može snaći niti mjesec vremena, a da
pred njim nije neki ultimatum. Od po-
četka prvog balkanskog rata sve su, ev-
ropske velike sile neprestano bile anga-
žovane u radu za očuvanje evropskog
mira — kako to one rado nazivaju —
u radu koji je nesumnjivo stajao i suviše
brige čitav politički i diplomatski svijet,
ali nijedna. osim jedne jedine, nije ni-
kome darivala ultimatuma. Politiku ulti-
matuma vodila je samo Austro-ugarska
monarhija. Koji su i kakvi su uspjesi tih
ultimatuma, u to ne čemo ulaziti, to
radije čitamo u samim nekim bečkim li-
stovima, te u francuskim, ruskim, tali-
janskim, pa čak i u njemačkim iz carstva.

Ističemo samo, da su ti ultimatumi
bili adresovani uvijek Srbiji i Crnoj Gori.
One su se do sada uvijek znale snaći
pred ,zadnjom riječi“.

Pred nekoliko dana ministar Pašić
ručao je skupa s ministrom Berchtoldom.
To je bio neki predznak, da odnosi iz-
među Srbije i Austrije. kreću izvjesnim
boljim putem. I sama bečka štampa znala
je dovoljno okarakterisati taj politički
momenat, ma da je iskrsavala neka bo-
jazan, da u Austriji ima ipak stranka
koja ne hoće i ne voli dobrih odnosa sa
mladom srpskom kraljevinom.

Malo poslije  Pašićeva boravka u
Beču, Srbija opet dobiva ,ultimatum“.
Ona mora kroz 8 dana ostaviti arbanaški
teritorij. Taj je ultimatum nepojmljivo
djelovao na Evropu. Srbija je inače pred-
objavila privremeno zaposjednuće nekih
pozicija, dok joi se garantuje mir. Na
austrijski ultimatum Srbija je odmah od-
govorila, da će povući čete, a to je po-
vlačenje već i započelo. Hoće li se pot-
puno izvršiti u roku od osam dana, ovi-
siće o prilikama prevozenja i eventualnim
poteškoćama. U Beču je opet zavladala.
nervoznost, i nove su prijetnje već na redu

A što kaže Evropa? Ko je ta Evropa?
Na potonje je pitanje vrlo teško odgovo-
riti, dok se o prvome može ipak nešto
reći.

Francuska, Engleška i Rusija vesele
su i blagodarne su Srbiji na njenom raz-
boritom vladanju odnosno povlačenja četa,
a gospodin ministar talijanske vlade Di
San Giulliano čak čestita Srbiji. Rusija
i Francuska su ogorčene. Francuska
štampa piše vrlo nesimpatično o austrij-
skom koraku, a traži da Srbija dobije
garanciju i naknadu. Listovi republike
naglasuju, da je Evropa braniteljica Lon-
donskih zaključaka i da će Evropa biti
prisiljena dati Srbiji zadovoljštinu, ako
povlačenje njene vojske ponovno ugrozi
mir na granici.

Situacija se komplicira, ali ovog puta,
izgleda, mnogo jasnije i jednostavnije
nego što je to bio običaj u vrijeme zad-
njih političkih kriza. Kao da su uloge
bolje porazdijeljene, Fakt je, da mnogo
više aprofituju na sigurnosti situacije i
budućeg ekonomskog uspjeha one države
koje ne davaju nikakvih ultimatuma.
Docet Italija. Bečka Zeit nazvala je us

ultimatuma uspjehom bez ikakve
koristi! A što da kažemo mi? Mi kao i

svi narodi u ovoj zemlji, žalimo pobjedu
politike staroga kursa.
*

* *

Korak Austro-Ugarske najoštrije je komenti-
rala sva francuska štampa. Echo de Paris piše,
da držanje bečke diplomacije vrijeđa tri velevlasti
koje imadu u Arbaniji jednaka prava kao i Trojni
Savez. Isti list okrivljuje Austro-ugarsku da je or-
ganizirala arnautski astanak pa nastavlja: Ali
uvreda bečke vlade trim velevlastima ne može se
podnositi s jednakom strpljivošću. Ako Austro-
Ugarska hoće da govori sama u ime Albanije,
ako joj je dosta, što se svjetovala sa svojim sa-
veznicima da riješi na svoj način arbanaški pro-
blem, kakovu figuru igramo mi, vlasti trojnoga
sporazuma u međunarodnoj komisiji u Skadru ?
Kakovu figoru igramo u očima svijeta ?

Temps osvrćući se na ultimatum komentira i
veli da se taj korak nigdje mije odobrio, jer je
neshvatljivo, kako se vlada jedne velevlasti može
tako daleko zaboraviti, da zataji običaje i pravila
internacijonalna. Zašto se je Austrija odreknula
korektnosti postupka, te zašto govori u ime Ev-
rope, a da nije na to ni ovlaštena? Temps zavr-
šuje: Austrija se u ovoj prilici sa najmanjom
spretnošću bori oko izgubljene parnice i prema
tome oni, kojima se ona prijeti, moraju sadržati
hladnokrvnost. Srbija se neka podnipošto ne us-
mjeli tjerati do skrajnosti dokaz svoje vlastite
volje. Ona tako pripravlja svoju odmazdu za bu-
dućnost. Srbija neka i nadalje na shodan način
protestira protiv ugrožavanju njezinih prava sa
strane Austrije.

Odstup i povlačenje srpske vojske francuska
štampa pozdravlja sa zadovoljstvom i kaže, da je
to uspjeh Trojnog Sgorazuma. O otstupu Srbije

. piše Echo de Paris: Srbija imade sada još veće

pravo na prijateljstvo i na poštivanje Franceske.
Srbija je bila tako razborita. te je popustila pri-
jetniama Austro-Ugarske. Bura s stišava sve do
sljedeće blamaže, koju je rezervirala austrijska
diplomacija. Impresija o sadanjoj krizi biće trajna.
Svijet ne će zaboraviti ovu borbu, koju Austrija
vodi proti maloj srpskoj državi.

Engleske novine pozdravljaju popuštanje Sr-
bije, jer je time odstranjena napetost, koja je bila
opet nastala između trojnog saveza i trojnog spo-
razuma. Srbija je svojom razboritošća iskazala ve-
liku uslugu cijeloj Evropi i sebi samoj.

 

 

TeMjanska Kultura“ u Zadru

Prošle nedjelje bio je sokolski slet
župe Ban Paližna u Biogradu na moru.
Kad su se u veče sokoli povraćali, u
Zadru im je talijanska fukara pokazala
svoju kulturu kojom se toliko ponose.
Kukavički i razbojnički, sakriveni, sa ku-
čnih prozora bacahu kamenje na naše
sokole, a ženske, svojom prirođenom u-
ljudnošću, omicahu rogove! Mjestimice
je došlo do konflikta, pa ih je nekoliko
i uapšenijeh.

Razuzdana, barbarska zadarska ulica,
koja -ipak stoji pod protekcijom obrazo-
vane gospode oko Dalmate i Risorgimenta ;
ta neodgojena talijanska masa, kojoj je na
jeziku samo parodija lijepog Danteovog
jezika del si, & u srcu barbarska arnaut-
ska sirovina, morala bi jednom prestati
napadanjima i izazivanjima. Zar neće
mirovati dok ne dobiju zaslužnu revanche?
I pitomost i trpeljivost našega naroda
može da ima granica! Događaji u Zadru

rava su sramota, nečuvena sramota.

Kad se toliko razmećete kulturom, bu-
dite barem toliko kulturni koliko arba-
naške naseobine u Italiji!

 

Domaće vijesti

Carevinsko Vijeće. U utorak su započele sjed-
nice austrijske zastupničke kuće. Bilo je na dne-
vnom redu mnogo interpelacija o aferi Canadian
Pacifica. Zastupnik Biankini govorio je i upo-
zorio na kampanju ugarskih oblasti spram dal-
matinskih vina. Upravitelj financija predložio je
predračun za prvo polugodište 1914. Nastavlja se
specijalna rasprava o porezu na automobile.

Hrvatsko pitanje. Grof Tisza konferirao je
sa nekim hrvatskim političarima. Na konferenci
su bili unioniste Spevec i Pejačević. Poslije kon-
ference izrazio se je Dr. Spevec ovako: Moje je
stanovište poznato; ja sam nepokolebivi pristaša
iskrenih odnošaja s Ugarskom. Postoji samo jedno
unionističko čavstvo; njegovih niansa neme. Mi,
stari  unioniste, tražimo  saniranje nagodbenih
povreda. 1 grof Khuen i Lukacs priznali su
pravednost naših zahtjeva, te s zadovoljstvom
vidimo, da se grof Tisza tome ne opire.
prije će biti sanirane povrede, tim prije će se u
Hrvatskoj uspostaviti normalni odnošaji.

Dr. Medaković konferirao je s Tiszom i raz-
ložio mu stanovište koalicije prema riješenju krize.

Broj 43.

Hrvatsko kazalište u Osljeku. Pišu nam iz
Osijeka : Ovamo na periferiji Slavonije i Madžarije
gdje se nalazi drugi po veličini grad hrvatske
domovine — u Osijeku ustrojiše hrvatski patri-
ote ,Hrvatsko narodno kazalište“. Unatoč dosta
nepovoljnim općenitim prilikama uspjelo se na-
vedenim požrtvovnim naporom osigurati ovom
vrlo uglednom hrvatskom zavodu trajni opstanak.

Ove je godine osobito sretna uprava pome-
nutog kazališta jer joj je uspjelo angažirati vrlo
dobre sile za operu i operetu — o kojima ćemo
se već zgodimice potanje baviti. — Repertoar je
vrlo biran te će Osiječani imati tekom godine
ugodna užitka.

Na čelu opere je vaš znanac ravnatelj Andro
Mitrović.

 

Kratke vijesti

— Srbija je ozbiljnim naporima i žrtvama odbila na-
padaj Amauta, ali za te žrtve njoj danas nema ko da
dađe naknadu. Vlada Srbije je daleko od pomisli, da traži
bitme izmjene londonske konferencije“. (Samowprava),
A Korak Srbije za povlačenje vojske iz Arbanije
išao je na veliko odobravanje vlada Trojnog Sporazuma.

— Francuska štampa bez iznimke oštro napada poli-
tiku Beča i s najvećim simpatijama piše o Srbiji.

— Dok se u Beču kao da vanredno vesele nad uspje-
hom ultimatuma, talijanski ministar Di Giulliano čestita
Srbiji na razboritom i pametnom vladanju.

— Najbolje njemačke novine pišu sasvim nesimpati-
čno o ultimatumu Austro-Ugarske

— Njemački publiciste Harden i Helmolt čudom se
čude, kako je uopće moguće, da na stolici ministra spo-
ljašnjih poslova još sjedi grof Berchtold.

1 Srbija je zaključila zajam od 250,000.000 dinara u
zlatu.

. Rumunija će u novim krajevima povećati vojne
garnizone.

M; Razgraničenje između Srbije i Crne Gore potpuno
je riješeno.

— U Srbiji je zbog austrijskog ultimatuma veliko
razočaranje u austrofilskim političkim krugovima, te neće
stoga, sva je prilika, ni doči do osnivanja austrofilske
stranke.

— Skopljanska Nova Srbija prenijela je pozdrav na-
šega lista prvom srpskom sokolskom sletu Župe na Pri-
morju u Dubrovniku,

— Cetinjski Vijesnik koji je izlazio na Cetinju prestao
je izlaziti.

 

Kumanovo

Prekjuče, 23. ovog mjeseca navršila se
prva godišnjica kumanovske bitke. Bitka na
Kumanovu je osveta Kosova, poslije 523 go-
dine robovanja; ona je bitka odlučna za us-
pjeh prvog balkanskog rata; ona je bila naj-
krvavija, ali najslavnija i najznačajnija, jer
je podigla duh, okrijepila snagu, preporodila
dušu, izdigla i ojačala nadu čitave naše na-
cije u bolju i sjajniju budućnost. Kumanov-
ska bitka je krvava, ali najsjajnija i naj-
svijetlija zvijezda na obzorju budućnosti naše
nacije, Zato meka je slava kumanovskim
junacima, neka je slava i hvala palin hero-
jima. Slava !

 

Dubrovačke vijesti

Velika akademija. Hrvatska omladina pri-
ređuje na 7. decembra veliku akadeunju u korist
prosvjetno-privrednog društva ,Srpske Zore“ i
Družbe sv. Ćirila i Metoda“, kako je već bilo
javljeno. Na akademiji će se odigrati lutrija u
istu svrhu, te stoga najljepše molimo rodoljubno
građanstvo, a osobito maše zauzetne gospođice,
da pošulju kakav dar. Darove će primati gosp.
Miće Milišić. ODBOR.

Čitulja. U nedjelju je preminula Ane Mi-
ović rođ. Zadjelović. Pokojnici laka zemlja a
ožalošćenim izrazujemo naše saučešće.

Vjenčanje. Danas se vjenčao g. Ljubo
Dobud sa gđicom Maricom Glavić, kćeri Antuna
iz Luke Šipanjske.

Pozorište. Prošle subote započelo je u našoj
Sokolani gostovanje Narodnog Dalmatinskog Po-
krajinskog Pozorišta. Sokolana je lijepo preude-
šena u pozorišnu dvoranu, sa ložama i velikim
brojem sjedala. Nu uza svu dobru volju i nasto-
janje naravski, da sokolska dvorana ne može niti
iz daleka da nadomjesti teatar. U koliko se tiče
pozornice, sažaljavamo glumce i začudno nam je
kako se uopće mogu dobro kretati u onako uskom
prostoru. Pozornica je premalena da bi se glumac
mogao dobro razviti. Uza sve ove manjkavosti
igra se dobro. Društvo raspolaže dobrim silama.
Od starih znanaca tu nalazimo veoma vrsno sile
g. Hajduškovića i gospođu.

U Hasanaginici gostovao je poznati umjetnik

kazališta g. Borivoj Rašković u ulozi
Hasanage, a treće večeri u Nušićevom Narodnom
Poslaniku igrao je glavna ulogu Jevrema Prokića.
G. Rašković, pravi umjetnik, osvojio je publiku
svojim krasnim glumljenjem. Poslije svakog šina
frenetično mu se je aplaudiralo i publika ga jo
više puta izazvala pred zastor. U drugom nastapu
primio je na dar lovorov vijenac.