soesu (IZLAZI SVAKE SUBOTE. nemo CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJFN IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE - ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-: TURSKO-BUGARSKI SAVEZ? U zadnje se vrijeme po nekoliko puta sa stanovite strane sa nepritajenom zlu- radošću nabacila vijest o takom save — Pri tom se naglasuje dugo rič generala Savov-a u Carigradu, i poderta- vaju više ili manje autentične izjave njegove. — Tom se savezu pače dodava još jedan novorođeni (?) faktor: kneževina Arbanija. Na svijetu je sve moguće, a poza proročka je sved nezahvalna: po gotovu u politici. Malo bi ko bio reko u vrijeme Solferina, Mađente, Custozze i Visa, da će među Italijom i Austrijom doći do današnjih ljubica, i ako je dozvoljeno dvoumiti o iskrenosti pa i o tajnosti tih zagrljaja? A ko bi u vrijeme Faschode bio zamislio mogućnost današnje entente cordiale? Ili da još dalje zagrabimo, jeli tko za rata u Krimu pomišljao o tvrdom braku francuske frigijske kape i kozja- čkoga apsolutističkog kalpaka? Ako je dakle sve to bilo moguće, za- što da ne bude moguće i bugarsko-turski savez? U prkos toga, mi smo dubokog uvje- renja, da dok budu stvari stajale kao što danas i u dogledno vrijeme stoje i dok budu na čelu javnoj stvari stajati razumni državnici a ne čaršijski vikači, Bugarska i Turska se ne mogu i neće se u savez vezati. Savezi su diktirani visokim realnim državnim interesima, koji se uzajamno popunjuju i poklapaju. Obrambeni bi savez mogo imati smi- sla tek za Tursku, jer bi se lako mo- glo dogoditi da se apetit nekih njenih susjeda iznova pomoli na povišinu, i da njena evropska (o azijskim nije sada zgoda govoriti) posjedovanja dođu u pitanje. Nu ko bi, razumno i isključivo, mo- gao izmeđ balkanskih država poželjeti još preostali joj dio Trakije, ko njene otoke? — Ne treba doista odlične da- lekovidnosti, da se na to odgovori. Grčka bi specijalno mogla da požudi otoke a Bugarska specialno kopnena posjedovanja onkraj Marice. Rumunjska i Srbija nemaju tome ni- kakove legitimacije ni objektivne ni su- bjektivne, pa nenaju niti takovih požuda, još manje potreba. Preostajao bi, dakle, slučaj rata Gr- čke sa Turskom, pri kojemu bi tobože Bugarska imala Turskoj da pomogne. Da vidimo. Uzmimo za čšs da bi Grčka bila osa- mljena (što je u našim očima naprosto isključeno) i recimo da Grčka podlegne i da se Turska obogati, osvojivši ponovo što je Grčka sada od nje osvojila (što je također isključeno, jer bi tada došle do riječi kud i kamo veće vlasti ne za lju- bav Grčke, već za vlastit iuteres, kako se to dogodilo i nakon Domokosa god. 1897) zar bi zbilja Bugari bili tako naivni te im ne bi došlo napamet, da će Turci, obračunavši sa Grcima, navratiti svoje pobjedonosne bataljone i na ostale dana- šnje osvajače, a u redu na Bugare, jer najbliži ? — Ili misle Bugari, da usupor staroj rečenici, 7 appitit ne vient en mangeant? — A u toj eventualnosti ko bi garantovao Bugarskoj, da će Srbija i Ru- munska mirovati? Rekosmo, da bi obranbeni savez mo- gao tek za Tursku imati smisla: za Bu- garsku mi tog smisla ne vidimo. Ko prijeti Bugarskoj? — Rumunjska je sve svoje, u ostalom čisto strategične želje sa te strane, potpunoma izdovoljila, a, mislimo, da i pojas Tutrakan: Balčik hoće da joj zadade još dosta brige. Srbija je dočekala obilato i do Bregalnice sigurno nikad ni zamišljeno ispunjenje svo- ga Vardarskog carstva. Ona vlada malo ne cijelom tom prebogatom kotlinom, a okru- nila_je tu silnu tečevinu čak i posjedom samostalnog ta solunskog pristana ; a bit će i njoj bez sumlje dosta posla dok reorganiše i do prave vrijednote do- vede današnja osvojenja. Grčka je pak gotovo ostvarila svoje plemensko ujedi- , tako te naslov ,kralj Helena“ više ne zvuča paradoksno. Nu i kad bi se moglo povjerovati, da Grci ozbiljno kane, da ostvare davnašnju carigradsku tlapnju, zar ne bi to bila tek muska, i to muzika vrlo daleke budućnosti? Ko, dakle, ima razloga da prijeti i još da neposredno prijeti Bugarskoj ? Nje- zini sjeverni, zapadni susjedi nikako a južno zapadni u dogledno vrijeme ja- mačno ne. Nu, ostaje savez za prepad; ofanzivni savez. Priznajemo, da stvari u tom pravcu znatno drukčije stoje, jer i Turska i Bu- garska mogu doista pomisliti, da imaju pravo na revanšu. Iskasapljena jedna, & druga znatno umanjena ili tačnije uni- žena, mogle bi se zbilja složiti da izgu- bljeno natrag povrate. ' Nego, tu nam je teško zamisliti kako uz koje pogodbe i direktive bi se te dvije države mogle da slože? "Turska, ako bi zaisto nakastila da povrati stare pokrajine (o čemu mi vrlo sumljamo, jer smo uvjerenja, da ona do- ista ne žali za gubitkom n. pr. Makedo- nije i Albanije, koje su joj samo briga i poniženja, i troška donosile a bojimo se nikakove koristi) to bi najprije imala da skrene svoje oko na svoga neposrednog susjeda, na Bugarsku, jer valjda neće da skoči preko bugarske Trakije a da se uhvati u koštac sa Grčkom ili sa Srbijom. Stoga silom ili milom, trebalo bi u tom slučaju, da i opet Bugarska otkine ko- mad svoga teritorija na korist Turske — jer bi to nužno bila conditio sine qua ona- kovog prepadnog saveza, jer bi joj inače nestalo teritorijalnoga kontinuiteta. Što se tiče Bugarske, i tu stoji stvar sa svim drukčije. Nju doduše boli srce i na Rumunjsku, i na Srbiju i na Grčku i na Tursku, a mi smo u drugoj prigodi napisali, da se malo kada odigrala ona- kova strahovita tragedija kao u Bugar- skoj 1913. Pored toga, cijenimo, da su najkruće, njezine rane na sjeveru i na jugoistoku — i ako iz nejednakih razloga: Na sjeveru je izgubila lijep pojas, znatne ijske važnosti a naseljen čistim bugarskim življem. Rumujskoj je mo- rala da ustupi sa tim dijelom recimo stare očevine“, do 200.000 bugarskog naroda, što se ni iz daleka ne može naknaditi sa ono nekoliko stotina tisuća raznog a većinom nebugarskog življa u zapadnoj Trakiji. Ovo je doista rana, ovo je pače osakaćenje, a još bez kapi osvojiteljeve krvi...... Infandum renovare dolorem! Na jugoistoku nije bolje. Rijeke i raz- vodnice su životne žile državi, te kako što je Vardar žila kucavica ekonomskoga života Srbijina, tako je Marica kateksohen privredna nužda trakijske Bugarske. A to su odnijeli Bugarima .... Turci. I bez obzira na carsko Drinopolje, oduzeto im po operetskom junaku Enverbegu, a posuto desetkama i desetkamn tisuća najboljih sinova hrabrene joj vojske, Bu- garska je oduzećem Marice privredno zadušena. Istina, i Srbija i Grčka, doduše u ne- jednakoj mjeri, odniješe joj na sablji po koje parče zemlje; kao što je istina, da Bugari tvrde da je sva Makedonija bugarske krvi i jezika. Ostavimo za čas po strani pitanje, da su Srbi svojom i to samom svojom snagom osvojili sve što današ drže, a slično budi kazano glede Grka — ostavimo također po strani pi- e jezikoslovno i krvne ripadnosti edonaca, i ako cijenimo sA tu ima puno više umjetne dugogodišnje propa- gande i školama i bombama no sušte istine, jer znanstveno jeste dokazano tek jedno : da je Makedonac Slaven ida mu je jezik prelaz izmeđ srpskohvvatskog i bugarskog jezika ; sve ostalo su tek nagađanja inte- resiranih stranaka, kojamogu biti plod- nije polje akadomskim raspravama no političkim računima. Tek s činjenicom, da Bugari javno kazuju i dokazuju, da njihovo mora biti ono što su u Macedoniji uzeli Srbi i Grci, a u Trakiji Grci, sa tom činjenicom treba računati, Da se Bugari u opće govoreći, danas zanose ovakim revanšnim mislima, to mi vjerujemo a nije ni začudno, kad se - hova osvojenja smjere o hekatom njihovih žrtava i o apetite cara Ferdi- nanda, pa ono što se u prvi mah neoprav i pretjerano bilo pripisalo u bugarskih vojskovođa," doista je o našemu, pa i drugom, neslavenskom srcu. Mi dakle vjerujemo, da im revan. CRVENA HRVATSKA : ZMJERAN POPUST. 22. novembra 1913. - izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXII. — Broj 47. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE šna misao pred očima lebdi, ali da tako i trezveni bugarski državnici misle, to ne Jer tu zvanje pitao o mogućnosti ostvarenja, pa je politika 7 art des its, političari, po gotovu državnici držaće se u granicama te ,mogućnosti“. A sada, da pobliže pogledamo u oči tim mogućnostima. Ako uzmemo kao polaznu tačku, uče- stvovanje u budućem ratu jedne evropske velesile, što bi eventualno povelo za so- bom. ostale velesile, odmah reći da bi nastao takav kaos, tako bi kata- lan bio sraz svih tih orijaških voj- i da bi se tu doista i najoštroumni oko na prosto izgubilo. Nego, mi u ta- kovu katastrofalnu, nemansku konflagra- ciju slabo vjerujemo, baš s toga što niko ne bi bio u stanju da omjeri sve kata- klizmatičke posljedice. U ostalom, i do ji kroz zimu lanj- sku i kroz proljeće i ljeto ovogodišnje, mogli bi nam služiti kao dokaz, kako smo daleko od jedne svjetske konflagra- cije, jer, ma da je već zavladao bio ak- siom, da promjena status quo-a na Balkanu ne može da uslijedi bez učestvovanja ve- lesila, ipak je bar obratno bilo, i ma da je jedna velesila o opstanak evropske Turske bila vezala tako reći svoju čast i što više svoju ekzistenciju, ipak je Turska evropska (po našem mišljenju za uvijek) potonula, a da niko nije u Evropi trgnuo mač iz korica, Bilo je tek nekoliko pa- pirnatih strelica. Uopće, što se tiče sveopće konflagra- cije, nama se čini da je to više ,baubau“ nego li koncepcija realnosti. A kad bi nam ko primjetio da je lanac međusob- nih saveza tako isprepleten, da ako jedna velesila zagazi u rat, moraju sve druge da za njom zagaze, mi bi smo dvojaki odgovor na to dali: prvo i prvo, baš ta strašna mogućnost tako je doista strašna i od nepredvidlji- vih jedic&a, da je sama predočba te vitosti dovoljna garancija da do toga neće lako doći. Drugi je odgovor pak, da mi suviše ne vjerujemo niti u svetu obvezatnost“ ugovor&, ma kako svečanih, jer baš su nam velesile u ovo potonje doba dale nekoliko primjer& pri- lične ciničnosti u tom pogledu. Zar nije Austrija pretrgnula berlinski ugovor, pa ko joj za to što učinio? Zar nijesu sve velesile bile najsvečanije i to ne jedanput garantirale integritet Turske? A zar je to zapriječilo, da jedna od njih proguta ogromni libijski zalogaj; za se je stoga ko maknuo kad su ono balkanski savez- nici potisnuli Turke tako reći do na po- gled Sv. Sofije u Carigradu? Pri ovakim klasičnim primjerima, mi- slimo, da bi naivno bilo vjerovati u d6- prikosnoveno obdržanje ugovornih uvjeta. Talijanska poslovica kaže: ,le leggi son, ma chi pon man ad elle“, a mi ve- limo, da će se vazda naći državnika spra- vnih da prekrše zadanu riječ, kao što će se sveđ naći i pravoznanaca, koji će svako prekršenje besjede opravdavati. uveni prof. Lammasch dokazivao je, kako Au- strija sh aacksijom nije prekršila berlinski vor! U jednu riječ naše je skromno mišlje- nje, da, dođe li do rata između koje ve- lesile, zagazit će u nj tek one, čija eksi- stencija bude w pitanju: ostalo če biti gle- daoci i ako do zuba naoružani, pa će se bacit tamo, kamo ih bude privuko ne savez već vlastita korist. Nu, u eventualnom ratu izmeđ Bal- kanaca ne vidimo, da bi SRNA koje velesile bila direktno u pitanju, pa cijenimo, da bi se i treći rat odigrao među samim Balkancima, kao što se je odigrao i prvi i drugi. Uzmemo li pak to na oko, kako bi se Bugarska mogla da razložito nada u? Prilike su se znatno promijenile. Bu- garska nije više što je prije bila. Srbija (sa Crnom Gorom) i Grčka mogu svaka POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A PIS ŠTVU NE VRAĆA Razvijenost grčkih obala, vjekovna tra- dicija, Mog ij imperativ životne nu- žde nalažu da današnju sku nadmoć i 1 pojača. Toliko je to istinito da ona već danas gradi dread- ti o sad sve da i nema vora, neće valjda niko pametan pomisliti, da Ru- Srbija i Grčka neće u tom slu- suprotstaviti zah i 500. rumunjskih, i grčkih? (Ove smo brojke nanizali u pretpostavci da bi se eventualni sukob obistinio do, recimo 5—6 ina). riđodati 300, boraca onim 500.00( ugara, to je sve što se od, kraj njezi- nih prometnih va i položaja i trome mobilizacije, može da očekuje, a kroz mj dana, odluka će biti već pala, — Kumanovo je palo šesti dan po ira rata i kroz mjesec dana Srbi su bili očistili sou Makedoniju; isto je tako bitka kod Lile Burgasa bila gotova na par sedmica lašenju rata — a kroz to bi Sudio Sus turci stajali prama protivniku kao 1:2. Istina, broj sim ne odlučuje ni sama sprema, jer i moralni je momenat pre- važan. Nu, pitamo mi, ima li n. pr. raz- loga misliti, da će Srbi i Grci sa i oduševljenja braniti onu u, koju su tako obilno nakvasili s lju nego li koy i Bugari navaliti? — Uzmemo li pak, da im bude i sprema i odušev nje jednako a tad doista pretegnuće = liki razmjer, tačnije n er broja. Pošto se pak, razložito ne da zami- sliti, da će se ofenzivni savez sklopiti bez wjamčena uspjeha, to mi cijenimo što smo u u naglasivali, da toga saveza neće ni biti. Ma kako trijezan bio narod bugarski, nagle, krvave, neviđene nedaće koje zatekoše tako su goleme, da nije čuo da se još ne može ni snaći, ni i. Nama izgleda kao čovjek, koga ši \ rio teškim sukom po glavi — glavinja. gaji uhvanje u osvetu, pa se svuda os- vrće ne bi li pomagača ugledao. Traži ge krivce i upire + vie sad u neva. sad u Savova, u Gešova a znade i na kraljeve dvore da prilijepi ce- dulju: — iznajmljuje se“. Državnici ba- caju krivnju na generale, a im zajam vraćaju. Nu, baš što je bu- garski narod trijezan, mi cijenimo da će u ne sasvim daleko vaijeme nastupiti ko- načno i svestrano rastrijeznenje. Uvidjeće, da su bili kroz nekoliko de- cenija konsekventno opijani n m megalomanijom, uvidjeće, da su ih i neki državnici i neki generali ne pravim pu- tem vodili, Veit ao nepritajana želja da sa nepun una duju groedeica U mina rim, > od nom, jedna nezdrava fantastična tlapnja, a što je glavno uvidjet će, da uprkos egoističnim, neiskrenim obećanjima, oni su na Balkanu osamljeni i odasvuda op- koljeni, p& da im politički rezon katego- rički uprav nalaže, da se vrate u onaj savez iz kojega su izašli, jer samo tada mogu ok se s nečemu uadaju, jer samo može Drino da bude o Jedrenom ..... y4 o Ovakih primjer& ima u i dosta. Mi ćemo tek Austri Me mačkog Bunda, Austrija so je najtvrđe svezala baš sa onima, koji se na nje ra- čun bjehu obogatili, Ako je silena Austrija mogla da pregori i preboli svoje rane, za što da to neučini kud i kamo slabija % Znatna je politična krepost: za- raviti što se zaboraviti mora. Ponavljamo i zaključujemo ; niti želimo, niti umijemo da nu ako je istina da se sa tek na temelju realnih interesć, i među sobom barem ne isključuju, mi t vjerujemo da će se Bugari ranije ili nije povratiti u ono društvo, iz su onako drastično i za sebe fatalno F ne ćemo, pil Treba li dodati, da mi i kao i, i kao Srbohrvati, i kao Slaveni to želimo? Quod di fecissent! i Omikron.