uveo (|ZLAZI SVAKE SUBOTE. Geo

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED.
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
+ ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :«

(RVENA

Dubrovnik, 20. decembra 1913. izdavatelj |

Stotodišnjica mustrijske oladnoine u Dalmaciji =

Malo istorije. - Nekada i sada. - Narodne želje i narodna
prava. - Poslije sto godina. - ,,Proslava“ stogodišnjice.

Dubrovnik, 19. dećembra.

Poslije mira u Campoformiu, na te-
melju istoričkog prava, Dalmacija je do-
šla u ruke Frana I., kao kralja hrvatsko-
ugarskoga. Narod je to rado primio, jer
je po padu mletačke republike tražio sje-
dinjenje sa Hrvatskom. I barun gjeneral
Rukavina, kad je g. 1797. došao u Za-
dar s tojskom, istakao je u jednom go-
voru, da je došao u ime ugarskog i hr-
vatskog kralja. Gjeneral Rukavina šalje
izvješće ministru spoljašnjih poslova Thu-

 gatu, o svom dolasku u Dalmaciju, te u

izvješću ovako kaže:

povi slojevi pučanstva i sveukupno
žiteljstvo položilo je prisegu vjernosti na-
šem uzvišenom vladaru kao kralju ugar-
skomu. Ja sam u tu stvar uložio svu
svoju radinost, da narod poučim. S pro-
povjedaonica po crkvama tumačio sam
skupljenom narodu, da je Ni. Vel. car
podjedno i krali Ugarske, Hrvatske i Dal-
macije. Pod prisegom sam ga uvjeravao,
da sam poslanik ugarskoga kralja, dono-
silac prava, reda i milosti u ime Nj. V.
kralja ugarskoga, pa kad se narod uvje-
rio o istinitosti mojih riječi, odmah je
položio prisegu. No možda mi i noc bi
vjerovali, da nijesam 1 sam sin toga na-
roda i porodice, koja je u toj pokrajini
poznata. Prema tomu ja sam Dalmatince
uvjeravao, da će u zemlji biti provedena
ugarska uprava, kako je bilo u doba nji-
hovih pradjedova, podanika ugarske krune
a to da je u skladu ispravima Ni. Veli-
čanstva na tu pokrajinu i sa željom izra-
ženom od svega pučanstva“.

Kakvo je bilo raspoloženje naroda i
briga za narodnu stvar, među ostalim
tam karakteristično prikazuje jedna bi-
lješka šibenskog fratra Glumčevića, koju
donosimo iz Šišićeve Hrvatske Povijesti
(III, dio, Zagreb, 1913. str. 73. i 74.) Ta
zabilješka ovako glasi:

»Kad je ćesarska vojska došia, malo
da se ne ponoviše smutnje i neredi, Na
glas, da je to vojska njemačkoga ćčesara
puk se stade buniti i vikati: Nećemo
Nijemca! Dosta se je htjelo dokle im je
razjašnjeno, da je česar još i kralj Un-
garije, o čemu se jedino uvjeriše po tome,
što im je general Rukavina hrvatskom
besjedom mogao na sreću dokazati da
je i sam Hrvat, te da u ime ugarsko-
hrvatskoga kralja zaposjeduje Dalmaciju“.

Definitivno je Austrija ušla u Dalma-
ciju g. 1813., jer, poslije poraza kod Au-
sterlitza g. 1805., poslije požunskog mira,
Dalmacija je došla u ruke francuske, i
to samo za 8 godina, kroz koje je vri-
jeme francuska uprava mnogo uradila

'za uređenje pokrajine, Francuska je u-

prava, kako kazasmo, ostala samo osam
godina, jer, god. 1813., porazom kod
Lipskoga, Dalmaciju opet okupiraše Au-
strijanci, a bečki kongres (1815.) potvrdi
je caru Franu.

Ovih dana navršilo se je 100 godina
da je gjeneral Tomašić ušao s vojskom
u Zadar.

Koliko je Dalmacija, u ovo sto godi-
šta, trgovinski i ekonomski ,pošla na-
prijed“, preteško je to današnjem kroni-
čaru opisati; dosta je spomenuti to: da
nekadašnje bogastvo, nekadašnje razvi-
jeno brodarstvo, nekadašnja rasprostra-
njena trgovina — sve je već iščezlo. Mi
smo danas najsiromašnija i najzapušte-

nija pokrajina u monarhiji; mi nemamo '

čak ni najnužnijih veza sa svijetom, mi

smo otcijepljeni, odsječeni, pregrađeni.

A narodne želje? Narodna prava? —
Mletačka je uprava u Dalmaciji vodila
oštru politiku potalijančivanja i ta je po-
litika našla svoj sistematski i konsekven-
tni nastavak i u austrijskoj upravi. Na-
rod je istic&o, iznosio svoje želje; narod
se tužio, tražio je svoja prava, ali uvi-

jek bez ikakva uspjeha. ie

Godine 1848. sio je na prijesto novi
vladar Frano Josip I, i on je dao ze-
mlji ustav. Dobivši narod ustav, opet se
u Dalmaciji probudi živi pokret za sje-
dinjenje. Do god. 1861. opet vladaše
apsolutiza, a povraćanjem ustava, traže-
nje narodnih prava i želja postane sve
življe i burnije, Kralj je zatražio oda-
slanstvo dalmatinskog sabora da prego-
vara u Zagrebu, sa banskom konferenci-
jom, o uvjetima za sjedinjenje, ali većina
sabora — ,autonomaši“ — omete taj
poziv i ne pošalje odaslanstvo. Ondašnji
sautonomaši“ predteče su današnjih ,,ta-
lijana“, samo što su potonji u minimal-
nom broju, a ipak imaju u rukama za-
darsku općinu, čijom je inicijativom, bez
naroda, proslavljen ovih dana u Zadru
»pobjedonosni ulazak hrabre austrijske
vojske u Zadar pred 100 godina“.

Tom odlukom ondašnjih ,autonomaša“
narodno pravo ipak nije bilo ukinuto,
niti je narod zatajao svoje želje. Niko
Pucić podnese kralju spomenicu kojom
traži sjedinjenje i razlaže njegovu potrebu
i korist. Kralj mu je na tu spomenicu
odgovorio :

»I ja držim, da je to združenje dobro
i korisno po Dalmaciju, po Hrvatsku i
po cijelu carevinu. Dalmacija je  pokra-
jina slavjanska. Njezina je budućnost u
slavjanstvu. Osamljena neće se moći raz-
viti. Moja je želja i briga, da se to sje-
dinjenje izvede“.

*

Nećemo dalje nizati što se je doga-
đalo, nego ističemo, da narodne želje ni-
jesu još nikako ispunjene. Kako je u tom
bilo pred sto godina tako je i danas,
samo što nam se punih sto godina, je-
dan čitav vijek, obećavalo i obećavalo.

* »

Talijanaška općina u Zadru prosla-
vila je stogodišnjicu. Narod naš prelazi
mukom preko toga, a muk je sasvim shva-
tljiv, Poslije 100 godina, upravo kroz ci-
jelu ,jubilarnu“ godinu, relativno prema
broju stanovnika i zemlji, u Dalmaciji je
bilo bez sumnje najviše progona, zatvora,
procesa, šikaniranja; ova je zemlja pre-
trpjela najveće štete i osjetila i osječaće
najteže posljedice. U njoj i sada vlada
prikriveni apsolutizam, izraziti policijski
režim i t. d. Dok je namjesnik Attems
provodio i potvrđivao sve što se progona,
procesa i sl izvršilo i dogodilo u ,jubi-
larnoj“ godini kao u najbuutovnijoj zemlji,
dotle on isti obratno izvješćuje Najviše
Mjesto o besprimjerno dobrom vladanju
dalmatinskog pučanstva, dotle je i dal-
imatinski delegat Baljak ,presretan“ i t. d,

itd

Sve je to — poslije sto godina.

 

Pregled

Echo de Bulgarie donosi jedan članak, u kom
napada Rasiju, da nije tohože ispunila svoje oba-
veze naspram Bugarske, Zvanična Rossija odgo-
vara na taj članak, te, među ostalim, kaže :

»Ko je kriv, da naši savjeti i posljednje pre.

: i I

dostroženje o koja će pasti na onoga
ko prvi počne bratoubilački rat nijesu zaustavili
Bugarsku od slokobnog prepada u moći od 17.

   
  
  
 
 
  

I samo kad je politika Bugarske već. pre-
poraz potpuni, tada se tek Bugarska obra-

koju je Bugarskoj ukazala u vri-
u najveće krize i za koju nam je pomoć zva-
Bugarska dala svoje priznanje.

a .

Dkret za katolicizam i uniju, koji se je u

prskoj poslije katastrofe živo razmahao, bu-

te novine hoće po što po to da nekako oprav-
h u 4 lici . tim,

 

katolička crkva, da se mogu odbraniti od srpske
i grčke politike denacionalizacije. Rossija na to
odgovara, da tako objašnjenje ne može izdržati

itike, jer je svima poznato, da je i u Srbiji i
u Grčkoj bilo još prije rata hiljade kotolika. Ako
se ovima dodadu još nove hiljade katolika, po
čem bi oni mogli sačuvati svoj bugarski uticaj
na te katolike. Ono bi bilo mogućno samo pod
nekim stranim religioznim protektoratom. Među-
tim. Bugarima je vrlo dobro poznato, da uma-
njivanje suvereniteta balkanskih država ne može
biti dopušteno ni Bugarima ni drugim državama,
među kojima se Rusija nije samo jedan put izja-
vila u tom smislu.

Bečka Die Information (u francuskom dijelu
lista) u članku pod naslovom L'avenir au Bal-
kan, čiji je auktor jedna austrijska politička li-
čnost, piše: Kolikogod se razilazila mišljenja de-
legata u njihovim govorima, svi su suglasni u
tome, da je apsolutno potrebita entente cordiale
(iskreni sporazum) sa balkanskim državama, u
svrhu da poboljšamo naš ekonomski i trgovinski
položaj. Mi (Austrija) moramo da upotrebimo sva
prijateljska sredstva (moyens amicaux) [Op. Ur.
Zar do sada sredstva ne bijahu prijateljska?!)
da zadobijemo natrag ono što smo skoro izgubili.
Kažemo prijateljska, jer, ako smo imali nesreću
i bili prisiljeni koji put da spriječavamo \(drago-

priznanja! Op. Ur.) uzavrele ambicije
pobjedioc&, mi smo srećom dosta razboriti i ra-
zomijemo da, ako je bilo nesporazumljenja — a
ima ih uvijek za vrijeme teritorijalnih i političkih
preokreta — sada treba, da jaka ruka koia je
znala pokazati nepokolebivu čvrstoću u našim pre-
tenzijama, treba da se znatbude prilagoditi pri-
likama i pomilovati one kojima se je nehotice
učinilo zla (No, dakle ipak! Op. Ur.).

Dalje se veli u tom članku o velikoj potrebi
zbliženja Turskoj, pa nastavlja; Ne valja sme-
tuuti s uma, sad više nego ikada, da budućnost
Turske mora ostati intimno spojena s onom Au-
stro-Ugarske a dosljedno tome i Trojnom Savezu.
Turska je bedem proti svakoj ruskoj osvajačkoj
aspiraciji bilo u Albaniji bilo drugovdje.

 

Bilješke

U austrijskoj delegaciji grof Berch-
told ponovno se pokušao braniti od na-
padaja u raspravi. On je ili prećutavao
što je morao da kaže, ili je tamom oba-
vio ono što je morao da osvijetli, a mnogo
je govorio o onom o čemu je bilo nepo-
trebno govoriti, o onom, gdje je, htijući
braniti i opravdati, sam sebe optužio.
Cinizam je, kad govori o jednakoj bla-
gonaklonosti prema svim balkanskim dr-
žavama, a tako i prema Srbiji. To go-
vori, dok se riješava pitanje orientalnih
željeznica; da kažemo samo to, ako je
Berchtold htio da zaboravi afere Proha-
ske i Palića. Ali, i tu je bio srećne ruke.
Najviše je govorio o aferi sa fratrom Pa.
lićom. G. ministar opravdava postupak
vanjskog ureda tim, što je fratar Palić,
i ako u svešteničkim odorama, bio za-
tvoren i u okovima kao obični zločinac,
Trebalo je, kaže g. ministar voštovati
sveto odijelo koje je na sebi nosio. Biće
to lijepo i dobro. Ali je g. ministar znao
da je taj sveštonik u Albaniji, w ratno
doba, jer kriv, bio zatvoren, dočim je
valjda zaboravio, da u ,veleizdajničkom“
procesu ležaše u tamnici i sveštenika,
pa ih nije poštedio radi ,svetih odora“;
valjda je zaboravio, da i danas leži u
tamnici, u Galiciji, nekoliko sveštenika,
kao svaki drugi smrtnik, a da nije po-
kazana počast ,svetim odraoma“, koja

'

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 +PRRA.
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTV

ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

se je tražila za Palića u Arbaniji, za
kog je dokazano što je radio. Bože dragi,
čudne li dosljednosti kod grofa Berch-
tolda ! :

#

Jedini delegat Dalmacije, jedini naš
neodvisni delegat u ovom zasjedanju de-
legacije, g. Dr. Dušan Baljak, držao
je svoj govor. Čitali smo glavne izvatke
iz njegova govora, čitali smo njegove
riječi na cercle-u, pa da pravo kažemo,
mi smo se čudom načudili. Ne treba go-
voriti, koliko je potrebna snažna i ener-

gična naša riječ, sada u delegacijama,

dok n. pr. onako govori grof Berchtold.
Ne treba iznositi ni isticati, kako je tre-
balo da govori jedan naš delegat, sada

u ovim prilikama, osobito prilikom pre-

sije na Srbiju u pitanju orientalnih že-
ljeznica. Suvišno bi bilo pisati da je je-
dini naš delegat trebao energično reagi-
rati na franko-furtimaški govor delegata
Korošeca. Sve je to i mnogo ostalog sada
izlišno spominjati, pa moramo, u najma-
ju ruku žaliti, kako smo u ovom za-
jedanju delegacija loše prošli i ne uči-
nili ono što smo morali učiniti i što je
bilo očekivati.

 

Rezultat izbora u Hrvatskoj

Sjajna pobjeda hrvatsko-

srpske koalicije

:
:
i
i
i
f

tara jednoglagno!, a u 11 kotara koalicija je do-

bila tako impozantnu većinu, da se i ti izbori
mogu smatrati jednoglasnima.

Kao što je frank. str. izišla decimirana iz iz-
bora, tako je i seljačka. Od 9 mandata spala je
na 3. Srpska radikalna stranka je smrtno pora-

Ovdje donosimo spisak izabranih zastupnika

za hrvatski sabor:
Koalicija : 1. I: Dr. Gjuro Šurmin.

Peleš. 28. Krapina: Stjepan Celovac.
Aurel Rauer, 30. Belovar: Josip Werklein. 31
Hercegovac: Većeslav Vilder. 32. Daruvar: Mijo
Ettinger. 38; Pakrac: Dr. Milenko Marković. 34,
Donji Miholjac: Dr. Franjo Poljak. 35. Valpovo
Dr. Ivan Lorković, 36. Djakovo : Dr. Ivan Ribar.
37. Dalj: Josip barun Rajačić. 38. Vukovar: Dr
I. Paleček, 39. Ilok: Dr. Gavro Manojlović. 40.
Mitrovica : Dr. Dušan Popović. 41. Šimanovci
Dr. Svetislav Popović. 42. Martinci: Dr. Stevan
Simeonović-Čokić. 43. Požega: Dr. E. Kirschner.
44. Cerna: Mišo Kutuzović. 45. Hrtkovci; Giga
Jović.

Uz potporu koalicije: Zagreb III.: Janko
Holjac.

e