Strana 2. - CRVENA HRVATSKA“ Broj 8.

svršava sa poklikom: Živio N jegovom Veli-
čanstvu.

Na to je uzeo riječ novi namjesnik i
izrekao govor, koji donosimo na uvodnom
mjestu. Tim je svečana otvorna sjednica
dalmatinskoga sabora završena.

Treba spomenuti, da pravaški zastupnici
nijesu prisustvovali ovoj sjednici.

Promjene na hrvatskoj vladi. Javlja se,
da će novi ban Slavko pl. Cuvaj :ponuditi
podbansko mjesto D.ru Vladigira Nikoliću
zemunskom. — Veliki župan u Osjeku Fran
Kukuljević-Sakcinski podao je demisiju. Od-
stupiti će također još nekoliko velikih žu-
pana. — Izbilo je novih incidenata, Jrama
kojim izgleda, da bi novi ban imao nado-
vezati svoje prekinute veze sa nekim biv-
šim frankovačkim kaponjama.

Vijećanja koalicije u Zagrebu. Uslijed pro-
mjene na banskoj stolici pozvane su sve
centralne organizacije hrvatsko-srpske koa-
licije na konferenciju. Obdržavat će sjednicu
eksekutivni odbor kao i plenum saborskoga
kluba. Resultat ovih konferencija očekuje se
sa velikom napetošću tim više, što su Dr.
Nikolić i Dr. Medaković ovih dana boravili
u Beču i po svoj prilici stupili u dodir sa
tamošnjim političkim faktorima.

ii I
Pismo iz Arbanije.

Preveza, 15/1. 1912.

Poštovani gosp. Uredniče!
Evo, da se i ja s Novom Godinom iz
ovih krajeva javim. Pitat će mnogi, kakvo
je stanje tamo na Balkanu i hoćemo li

ovog ljeta još štogod čuti? Sad se baš :

stvari nekako utišale ali to predmijeva na
oluju. Amo, tame gdjegdje zaplamsa iskra
pa se ugasi, dok ne planu sve iskre ko iz
varnice pa će da upale čitavu okolinu. Sni-
jeg je velik pao, gore i putevi su zatrpani
nije: baš zgodno vrijeme četovanja. Ali ipak
to ne smeta, da se po Macadenoji pojave
komitetske . čete pa podmeću pod tračnice
bombe, da poleti čitav vlak u zrak. Amo
tamo, sukobe se čete va nastane ljut okršaj
dok nekoliko glava ne poljubi zemlju. U

J. Boglić: Crtice opće patologije,

Kroz moje mnogogodišnje službovanje
kao župnik među narodom, veće sam puta
promatrao čovjeka, u njegovim vanjskim i
unutrnjim bolestima, bijedama i nevoljama.
U tu sam svrhu stao temeljito proučavati
čovječji ustroj t. j. anatomiju zatim fiziolo-
giju, što sam i prebrdio kod kompetentnoga
> foruma, p& su mi dobro poznati svi čovječji
unutrnji djelovi sa njihovim funkcijama. Pri
učenju pojedinih djelova, obazirao sam se
na ono, što čovjek katkad hotimično, a kat-
kad nehotično čini i radi na njihov zator
a svoju štetu. Tu sam vidio, da mnogi\bes-
pametno postupaju protiv sebe i svoga zdra-
| vlja. U kratko: Čovjek tako fino, delikatno,
| i čudnovatiim skladom ustrojen, na prvi po-
gled rekbi, da je svaki dio njegova tijela
napose, a ipak stadeš li promatrati te dje-
love, svaki je međusobno spojen, prepleten,
ispriječan, sa posebnim djelovanjem, a sve
svezano, uređeno preko tankoćutnih žila i

žilica glavnih i ih, i sve se međujse

potpomažu, te imas veliki stroj, zgradu

čovječjega tijela, dajuć istomu život, opsta-
9 .

I

 

     

Epiru je sada rekbi mirno ali se u to Turci
ne uzdaju, već šilju vojsku na sve strane.
Sva mjesta blizu granice grčke natrpana su
vojskom i snabdjevena živežem za mnogo
godina. Ali u Albaniji počeli su se duhovi
podizat. Nedavno su se po drugi put vojnici
pobunili protiv oficira. kojima je napokon
pošlo za rukom, da ih nekako umire. Da
bi zapriječili u proljeće — najbolje doba
za bunu Malisora — ikakav ozbiljniji
preokret u Albaniji, odašilju Turci velike
odjele vojske i svaki najmanji znak nezado-
voljstva nastoje, da u početku uguše. Po
svim znakovima ni prilike u Carigradu ni-
jesu najpovoljnije. Mladoturci se još drže,
koliko mogu, te je zato došlo do buke u
parlamentu a po najnovijim vijestima regbi,
da je u Carigradu buknula “buna i da sta-
roturci jurišaju na Carigrad. Ali se ipak
ne može postaviti mnogo vjerojatnosti u te
vijesti. U ostalom pokrajine su mirne.

Bojište u Tripolitaniji bilo je do nedavno
gotovo nepromijenjeno. Pojedina čarkanja,
slabih navala, zarobljenja bilo je na pfetek.
Tom su uzrok velike oluje i nevremeta.
U zadnje doba po vijestima iz Carigrada
Enverbeg okoristio se zlim vremenom i po-
kušao je, da navali na Bengazi. Bitka je
bila žestoka, Junački se je borilo s obiju
strana. Talijani i ako iznenađeni ipak pri-
rodnom hladnokrvnošću odbiše napadaj, a
Arabi poznatom hrabrošću i žestinom baciše
se na talijanske redove te se najposlije po-
vukoše. Bojno tle bijaše pokriveno brojnim
mrtvacima. Ne će biti poginulo 800 Talijana
kao što vele Turci ali ni 20 po talijanskim
novinama. Kasnije se ponoviše omanje na-
vale. Turci su ozlojetleni na Englesku vladu
koja im je u Egipta zaplijenila mnogo mu-
nicije pa i dva zrakoplova, sve to određeno
za Tripolis a to ona radi, eda bi prisilila,
da joj Turska poda kakvu koncesijn u bag-
dadskom pitanju. Istraga eda.se otkrije ubo-
jica biskupa Emilijana i kazne krivci, koji
su učestvevali u pokolju u Štipu, ostade
bez uspjeha. Bugari su veoma ozlojeđeni
na nečuveni postupak Turaka u Macedoniji
te se govori amo, da se Bugarska potajno

nak; taj čovjek velim tako fino ustrojen, iz-
ložen je svakojakim naprijateljima. Svaki
jad na nj napada. Guraju ga u očaj ne samo
unutrnji' đa li vanjski elementi, Mnogo puta
n. p, primoran je da živi u pokvarenomu
ambijentu, ubojitomu zraku, promjeni atmo-
sfera, nadodaj još, zločesto hranivo, duhan,
alkohol, prijevarne nade, razuzdanost života,
razne otrove, mijasme, i parasite, priljepči-
vosti, moralni utisci dnevnih događaja, i
društvenih odnošaja itd., sve je to, da večera
udruženo da čovjeka sruši. Svi su ovi ne-
prijatelji pa i drugi jači od čovjeka; a ipak!
čovjek se često puta slijepo izlaže tim ne-
prijateljima, srće u hiljađu pogibelji i sebe
upropašćuje malo po malo. Obzirom na to
zaključio sam, da nijedan čovjek nema sa-
vršeno zdravlje, nego tek relativno. Ovaj
me zaključak ponukovao da. se svojski za-
uzmem kroz vrijeme svoje službe, dapače
smatrao sam kao dužnost, da čovjeka pot-
pomožem ili dajbudi zapriječivam donekle nje.
govo brzo propadanje. Nijesam uskratio bilo
riječi, ili savjetom, da opominjem u opće ili
pojedine u raznim prigodama na pažnju
zdravlja i života. Ovaj me je, da tako rečem,
narasmjer između čovječjega organizma,

naoružava te da kani ovog ljeta navaliti na'

Tursku. Kretskoj akciji doskočila je mudra
Grčka. Buduć da nije u stanju, eda se sama
ogleda s turskom vojskom a ne 'nalazeć sada
zgodnim vrijeme, grčka vlada zapriječi dola-
zak kretskih poslanika postavivši im pet
dnevnu karantenu. 'To je proizvelo nekakvo
neraspoloženje među turskim Grcima koji
su se boljemu nadali. A i na granici Crno-
gorskoj miče se turska vojska. Sa svih
strana oblačno, lako da udari munja.

U najnovije doba počela je opet kolera
da hara. Tako imademo nekoliko slučajeva
u Janjini, ali Turci govore, da to nije ko-
lera nego nekakva druga bolest u trbuhu.
Svakako je to, da se ne poduzimlju nikakve
važnije mjere, da se odijele zaražena mjesta
od drugih tako, da je lako, da se zla bo-
lest u brzo na daleko raširi. Do viđenja i

uz pozdrav.
rk.

oarapimitmmmuastamm ini
Naši dopisi,

Trsteno, 25. siječnja.

(Na pisanje , Prave“). Čitamo u »Pra-
voj“ dopis iz Trstenoga o zapuštenosti cr-
kve sv. Mihajla Arhanđela i bojazni, da će
propasti ona vrlo znamenita slika, što se
nalazi u istoj crkvi. Da je crkva zapuštena,
da se može od časa do časa srušiti, slika
ovlažiti i tako za vazda propasti, to na ža-
lost i mi s ogorčenjem priznajemo. :

Nego uredništvo , Prave“, dotično nje-
zini nadahnitelji, primjećuje i govori da bi
najbolje bilo, da znamenita slika bude pre-
data stolnoj crkvi u Dubrovniku. Tu se
»Prava“ malo zalećela i dosta posjekla. Mi
slike ne ustupamo iz Trstenoga nego] odlu-
čno tražimo, da se vrše oporučne odredbe
dobročinitelja Stanića. Poznato je, da je opo-
ručitelj Stanić ostavio na dušu »zboru du-
brovačkih popova“ crkvu sv. Mihajla sa sli-
kom i velike glavnice, da tim upravlja i
crkvu uzdržava. Po toj oporuci crkva bi
morala imati svoga kapelana, imala bi se
djeca sela u nauku poučavati, otkupljivati
robovi i crkva popravljati. Trošak taj mo-
rali bi pokriti prihodi glavnica. No mi dan-
danas ne vidimo toga ništa, nego eto pišu,

 

sustava i njegovih neprijatelja potaknuo, da
uz "ostale svoje dužnosti, počmem ozbiljno
na temelju pozitivne znanosti medicine, razne
prakse sa vještacima, pa saslušanja, te po-
hađanja lokala patnje razmišljati o ustuku ;
nipošto da usvojim liječnička prava jer
me  stališ veže, ili njihove sposobnosti,
ili da ma bilo u čemu njima štetujem, ili
omalovažim rad pojedinih nego jedino da
kao župnik među narodom, budem ako i
zeru kadar savjetovati bolesnike u faznim pri-
godama na ozbiljnu pažnju zdravlja i života,
a po gotovo kad se čovjek razboli, i da mu
pružim u zučetoj nemoći prvu pomoć po
dužnosti, do ljekareva dolaska. Mislim da
me zato ne će niko objediti, uzurpacije li-
ječničkog zvanja i zloporabe radi. Poznat je
naš seljak. Teško da on.u nemoći dobavi
ljekara ; na ako mu župnik koji i malo shvaća
stvar u pomenutoj struki reče ; treba ljekara,
on će ga dobaviti, Istina: mnogo je puta
teško siromašnomu seljaku da dobavi iz da.
leka ljekara, ali ako nije u stanju za u bolnicu,
on će se žrtvovati moleć drugoga za pripo-
moć u nevolji. A to mogu posvjedočiti, Kroz
vrijeme svoje službe imao sam silesija pri-
goda, pri kojim, da nijesam uputio bolesnika