Strana 2. === ==—=—==—=—=—=—=—=—=—<m<m<Y—m=—=—=<—=<=<—<—u= —=—=—m=<—m=<m<=<m=m=m=<=<=<m=m=umzsumm ——=—musummmummmamma. Radulović, koji je govorio u ime braće Srba. On je govorio oduševljeno. Uprav iz duše. prisutne publike. Kada je kazao da se slo- boda ne postizava papirnatim oružjem zaorio je tako urnebesni aplauz u kazalištu, da se mislilo, 'da će se srušiti. 1 on je pozvao narod i strrnke na slogu. Okruženi odasvud neprijateljima jedini nam je spas u slozi Srba i Hrvata. Završuje sa poklikom: Ži- vila sloga Hrvata i Srba. Na to zaori kaza- lištem pljesak i poklici: Živila sloga Srba . i Hrvata. Poslije g. Radulovića uzeo je riječ omla- dinac Kjurina jedan od odasjanika zagrebačke universe. Njegov lijepi govor pretkan je mislima narodne sloge Srba i Hrvata. Dobro je rekao, da oni Srbi od nas Hrvata nemaju što da traž:. Ta sve nam je zajedničko, njihova sloboda i naša je sloboda, njihova domovina i naša je; njihova sreća i naša je. Za to kad se radi o domovini, svi zajedno na bojne šančeve. Drugo se sve zaboravlja a kad je domovina u pogibelji, onda izložimo se svi na njezinu obranu, jer to je naša zajednička obrana. Pozdravio je grad Dubrovnik u ime ujedinjene omladine i pozvao ga, da im u borbi dade moralne potpore. Njegev je govor bio isprekidan više puta burnim aplauzima. Sada je uzeo pravnik Caput riječ. On je govorio u ime pravaša. MRiše žalosno stanje naše domovine. Govori o bahatosti Madžara. Spominje pravaški memorandum. Madžari im prijete vješalima, ali oni ih se ne boje. Tako bi morale raditi sve stranke, pa bismo jedan pnt i mi dočekali zoru naše slobode. Preporuča građanstvu na prihvat slijedeću resolu MRRESRSRISREN Sada je ustao Oskar Tartaglia, treći odaslanik zagrebačkog sveučilišta. On je u lijepom i zanosnom govoru zahvalio gradu Dubrovniku na ovakovom iskazu. Rekao je * da omladina u svojoj borbi sustati ne će, A ngda se da će tako raditi svi naši prvaci i sve stranke. Došlo je doba, kada moramo € bahatom Mađaru doviknuti: Dovle i ne da- lje. Ne smiješ vrše biti gospodarom u našoj kući: Ili se ukloni, ili se pokloni. Tako je Tartaglia završio, a kazalištem zaori bura oduševljenja. a AAE SE RE O 6 (# ,CRVENA HRVATSKA“ Na to ustaje predsjednik Dr. Luko Dra- žić. Preporuča omladini, neka ovako složna i jedinstvena uvijek ostane. One misli, koje sada u sebi goje, neka ostanu jednake i u starijim njezinim godinama. Samo tako ćemo moći doći do onoga, na što težimo. Na to Andrija Ćurlin javlja skupštini radosnu vijest, kako ova borba, koju na ini- cijativu naše omladine vodimo, sve više i više hvata korijena. U borbi nijesmo osam- ljeni, javljaju se i saveznici. Spominje skup- štinu u Trstu. On je sinoć primio brzojavnu vijest iz Praga, da se baš danas u zlatnom Pragu stanite sve češke stranke u istu svrhu, radi čega se i mi ovdje nalazimo. Predlaže, da se pozdravi ovaj bratski istup braće Čeha i da im se zahvali na njihovom zauzimanju za nas. Misli da tumači osjećaje cijelog građanstva, ako se braći Cesima po- šalje slijedeći brzojav : Skupština se završuje sa poklicima: Živili Česi. Poslije skupštine bio je ophod preko grada. Vikalo se proti mamelucima Cuvajo- vim, i klicalo se narodnoj slozi. Vojnovićeva : , Gospoda sa suncokrefom“. Na poziv hrvatskog prosvjetnog druš- tva ,Ljudevit Gaj“ gospar Ivo Vojnović pročitao je u nedjelju na večer pred broj- nom otmjenom publikom u Bondinu kaza- lištu svoju najnev ju. dramu, koja bi pri- mljena frenetičnim odobravanjem slušalaca. Prije čitanja pozdravio je ;gospara Iva za- nosnim govorom pjesničke veličine društveni predsjednik g. A. Kriletić, a iza drugog pročitanog čina bi auktoru predan, u znak priznanja, od društvenog člana g. M. Stan- kovića lovor vijenac sa dvobojnom dubro- vačkom vrpcom, na kom se isticao sunco- kret. Čitanje je potrajalo gotova tri sata. Za cijelo to vrijeme ipak publika je ostala tako mirno i pazljivo ko da je bila stvar vrlo kratkog trenutka. Ljepota, živahnost, nape- tost, gra pojedinih čina, osobiti umjetnički način, kojim 4rospar Ivo znade čitati «svoje djelo, osvojiše sasvim publiku, a ono more pljeskanja i ovacija i najboljim je dokazom. Dubrovnik je dao svome sinu što ga ide, on je zadovoljan, da ga primi u kolo Gun- dulić&, Gjorgjića; Pucića, Zor& itd., pa sada inože poći u bfjeli Zagreb, kamo ga zovu umjetnički glasi, a kad se vrati, neka se vrati sa ,Imperatrix“. Na ovoj svojoj drami radio je Vojnović od septembra do dećembra prošle godine i to u Veneciji, gdje se i događa prvi i treći čin ovog triptihona. Zato ova drama, uz. prvi svoj naslov, ima i drugi, a to je: ,San mletačke noći“. Djelo se djeli u tri čina ili kako sam auktor hoće u tri krila triptihona, a predmet je uzet iz sadašnjosti, Radnja se izvađa silnom hitrinom. Panoramično u br- zom tempu prolaze tu mimo nas predstav. nici raznih narodnosti, osobitog nadahnuća i temperamenta, koji svi kulminiraju u jed- nom: bezbriga, uživanje, rat, smrt. Najprije tu dolaze imperijalistički Englezi obojega spola u spodobi slika vizantinske škole ili onih prije Michelangela i Tiziana. Aureola X Broj 13. starine još ih okružuje i zbori im snagom mrtvih stvari. Pomislite: Lord abed bio je 58. broj pri poklonu veličanstvima, a nje- gova suputnica, pravi pravcati avtomat, ni muško ni žensko, koja se ne miče, ne kreće, ne trepće, Lady Efgesh ne zna tu visoku čast shvatiti, što više, ona u razgovoru o tome čini i grješku. Kad se Lord zaustavi od čuda pred takovim neznanjem, ona mu odgovara glasom, koji ne zna što su usne a ni konsonante: , Lijepi, vrlo lijepi broj 58!“ Ali uz te sjene još nepokopane prošlosti, koje se kreću i misle po istim pravilima za peruke gornjo-engleške kuće Peers-a, dolaze iz istog Albiona - realnosti iz nižeg puka, pune života i kretnja ko u doba Aleksandra Velikoga, Avgusta ili još dalje Feničan&. Imati i razbiti, uživati i ubiti, egoizam po- tenciran do vrhunca Nietzscheovog nadčo- vjeka, preziranje smrti i strah od nje do- veden do na ništicu, to je Zendavesta tih realnosti. Ta albionska realnost jest ,,Go- spođa sa suncokretom“ : u prvoj inkarnaciji kći prodavača ćilima u Londonu, rođena od majke, koja je bila od onamo, gdje mozaici, eunusi, otrov, jedna nit svile oko vrata i zadušen si, jedan cvijet i mitav si, komad Sardoua, slike Kkmta slave triumf, a to je — Bizant. Radila je u jednoj trgovačkoj kući i dobivala za 12 ura dnevnog rada je- dan shilling. U drugoj inkarnaciji ona je zaručnica indijskog engleškog podčasnika Ellan Thow. On ju je uveo u život i dao joj okusiti malnite ljudske strasti, pred ko- jima mora sve Mi, sve se srušiti. Ellen Thow je preugrijao parni kotao orijaškog engleškog dreadnoughta, a nije mu stavio ventil, a još manje manometar, koji odaje snagu pre, ali svojim žutim okruglim obli. kom i snagu zlatnik: novca. Uživanja i novca sikće nezasitna duša zaručnice Ellen Thow, za kojom se sve većma jagme neke domaće korisne životinje mjeseca veljače i ožujka. Kad se. podčasnik u indijskoj regi- menti napokon povrati u Evropu poslije če- tiri godine štednje i hoće da svoju zaruč- nicu odvede, koju ljubi više nego samoga sebe, ona mu reče: ,, Vrati se otkle si do- šao, ne ljubim te više!“ Siromašni podča- snik nema novaca, uživanja, slobode kao što ima 'svega toga kod ekscelencije starog ru- skog grofa Ivana Vladimirovića, koji ju je zamamio. Sve molbe, zaklinjanja nesretnog zaručnika ne pomažu. Milosrđe je za'rđala stvar. Kad joj se zaručnik zaprijeti, da će izručiti njezina ljubavna pisma čovjeku, komu se je ona podala, na pomisao da će oma time izgubiti bogastvo i slobodu, ona ubija svoga zaručnika i spasava ljubavna pisma. Još treba spasiti sebe i ona je postigla što želi. Za to treba naći svoju žrtvu još prije noći. U jednoj ulici pred jednim dućanom ženskih nakita nađe ona mladoga mornara Vitele Malipiera i odvuče ga u svoju sobu. U razgovoru s njime malo bi te se ona po- boja, da on nije onaj kojeg treba. Njegova neobična riječ, muške razblude u djetinjskoj neopreznosti, čudna smjesa starosti osjećaja u neiskustvu života učiniše, da ga ona po- čne savjetovati da bježi. Htjela ga je i otje- rati, ali kako slučaj uvijek pomaže zločin- cima pomogne i njoj. Neko pozvoni. Ha! pomisli ona, poslat ću midshipmanna tamo, da reče došljaku, da me nema doma, do- šljak će bifi svjedok, da je u stanu Sir Georges-a našao stranca a ne ženu, mide- hipmanna ja ću zaključati u sobu i izaći ,