Strana 2.

=== ==—=—==—=—=—=—=—=—=—<m<m<Y—m=—=—=<—=<=<—<—u= —=—=—m=<—m=<m<=<m=m=m=<=<=<m=m=umzsumm ——=—musummmummmamma.

Radulović, koji je govorio u ime braće Srba.

On je govorio oduševljeno. Uprav iz duše.

prisutne publike. Kada je kazao da se slo-
boda ne postizava papirnatim oružjem zaorio
je tako urnebesni aplauz u kazalištu, da se
mislilo, 'da će se srušiti. 1 on je pozvao
narod i strrnke na slogu. Okruženi odasvud
neprijateljima jedini nam je spas u slozi
Srba i Hrvata. Završuje sa poklikom: Ži-
vila sloga Hrvata i Srba. Na to zaori kaza-

lištem pljesak i poklici: Živila sloga Srba .

i Hrvata.

Poslije g. Radulovića uzeo je riječ omla-
dinac Kjurina jedan od odasjanika zagrebačke
universe. Njegov lijepi govor pretkan je
mislima narodne sloge Srba i Hrvata. Dobro
je rekao, da oni Srbi od nas Hrvata nemaju
što da traž:. Ta sve nam je zajedničko,
njihova sloboda i naša je sloboda, njihova
domovina i naša je; njihova sreća i naša
je. Za to kad se radi o domovini, svi zajedno
na bojne šančeve. Drugo se sve zaboravlja
a kad je domovina u pogibelji, onda izložimo
se svi na njezinu obranu, jer to je naša
zajednička obrana.

Pozdravio je grad Dubrovnik u ime
ujedinjene omladine i pozvao ga, da im u
borbi dade moralne potpore. Njegev je
govor bio isprekidan više puta burnim
aplauzima.

Sada je uzeo pravnik Caput riječ. On
je govorio u ime pravaša. MRiše žalosno
stanje naše domovine. Govori o bahatosti
Madžara. Spominje pravaški memorandum.
Madžari im prijete vješalima, ali oni ih se
ne boje. Tako bi morale raditi sve stranke,
pa bismo jedan pnt i mi dočekali zoru naše
slobode. Preporuča građanstvu na prihvat
slijedeću

resolu MRRESRSRISREN

Sada je ustao Oskar Tartaglia, treći
odaslanik zagrebačkog sveučilišta. On je u
lijepom i zanosnom govoru zahvalio gradu
Dubrovniku na ovakovom iskazu. Rekao je

* da omladina u svojoj borbi sustati ne će, A

ngda se da će tako raditi svi naši prvaci i
sve stranke. Došlo je doba, kada moramo

€ bahatom Mađaru doviknuti: Dovle i ne da-

lje. Ne smiješ vrše biti gospodarom u našoj
kući: Ili se ukloni, ili se pokloni. Tako je
Tartaglia završio, a kazalištem zaori bura
oduševljenja.

a AAE SE RE O 6 (#

,CRVENA HRVATSKA“

 

Na to ustaje predsjednik Dr. Luko Dra-
žić. Preporuča omladini, neka ovako složna
i jedinstvena uvijek ostane. One misli, koje
sada u sebi goje, neka ostanu jednake i u
starijim njezinim godinama. Samo tako ćemo
moći doći do onoga, na što težimo.

Na to Andrija Ćurlin javlja skupštini
radosnu vijest, kako ova borba, koju na ini-
cijativu naše omladine vodimo, sve više i
više hvata korijena. U borbi nijesmo osam-

ljeni, javljaju se i saveznici. Spominje skup-

štinu u Trstu. On je sinoć primio brzojavnu
vijest iz Praga, da se baš danas u zlatnom
Pragu stanite sve češke stranke u istu
svrhu, radi čega se i mi ovdje nalazimo.
Predlaže, da se pozdravi ovaj bratski istup
braće Čeha i da im se zahvali na njihovom
zauzimanju za nas. Misli da tumači osjećaje
cijelog građanstva, ako se braći Cesima po-
šalje slijedeći brzojav :

Skupština se završuje sa poklicima:
Živili Česi.

Poslije skupštine bio je ophod preko
grada. Vikalo se proti mamelucima Cuvajo-
vim, i klicalo se narodnoj slozi.

Vojnovićeva : , Gospoda sa suncokrefom“.

Na poziv hrvatskog prosvjetnog druš-
tva ,Ljudevit Gaj“ gospar Ivo Vojnović
pročitao je u nedjelju na večer pred broj-
nom otmjenom publikom u Bondinu kaza-
lištu svoju najnev ju. dramu, koja bi pri-
mljena frenetičnim odobravanjem  slušalaca.
Prije čitanja pozdravio je ;gospara Iva za-
nosnim govorom pjesničke veličine društveni
predsjednik g. A. Kriletić, a iza drugog
pročitanog čina bi auktoru predan, u znak
priznanja, od društvenog člana g. M. Stan-
kovića lovor vijenac sa dvobojnom dubro-
vačkom vrpcom, na kom se isticao sunco-
kret. Čitanje je potrajalo gotova tri sata. Za
cijelo to vrijeme ipak publika je ostala tako
mirno i pazljivo ko da je bila stvar vrlo
kratkog trenutka. Ljepota, živahnost, nape-
tost, gra pojedinih čina, osobiti umjetnički
način, kojim 4rospar Ivo znade čitati «svoje
djelo, osvojiše sasvim publiku, a ono more
pljeskanja i ovacija i najboljim je dokazom.
Dubrovnik je dao svome sinu što ga ide,
on je zadovoljan, da ga primi u kolo Gun-
dulić&, Gjorgjića; Pucića, Zor& itd., pa sada
inože poći u bfjeli Zagreb, kamo ga zovu
umjetnički glasi, a kad se vrati, neka se
vrati sa ,Imperatrix“.

Na ovoj svojoj drami radio je Vojnović
od septembra do dećembra prošle godine i
to u Veneciji, gdje se i događa prvi i treći

 

čin ovog triptihona. Zato ova drama, uz.

prvi svoj naslov, ima i drugi, a to je: ,San
mletačke noći“. Djelo se djeli u tri čina ili
kako sam auktor hoće u tri krila triptihona,
a predmet je uzet iz sadašnjosti, Radnja se
izvađa silnom hitrinom. Panoramično u br-
zom tempu prolaze tu mimo nas predstav.
nici raznih narodnosti, osobitog nadahnuća
i temperamenta, koji svi kulminiraju u jed-
nom: bezbriga, uživanje, rat, smrt. Najprije
tu dolaze imperijalistički Englezi obojega
spola u spodobi slika vizantinske škole ili
onih prije Michelangela i Tiziana. Aureola

X

Broj 13.

 

starine još ih okružuje i zbori im snagom
mrtvih stvari. Pomislite: Lord abed bio je
58. broj pri poklonu veličanstvima, a nje-
gova suputnica, pravi pravcati avtomat, ni
muško ni žensko, koja se ne miče, ne kreće,
ne trepće, Lady Efgesh ne zna tu visoku
čast shvatiti, što više, ona u razgovoru o
tome čini i grješku. Kad se Lord zaustavi
od čuda pred takovim neznanjem, ona mu
odgovara glasom, koji ne zna što su usne a
ni konsonante: , Lijepi, vrlo lijepi broj 58!“
Ali uz te sjene još nepokopane prošlosti,
koje se kreću i misle po istim pravilima za
peruke gornjo-engleške kuće Peers-a, dolaze
iz istog Albiona - realnosti iz nižeg puka,
pune života i kretnja ko u doba Aleksandra
Velikoga, Avgusta ili još dalje Feničan&.
Imati i razbiti, uživati i ubiti, egoizam po-
tenciran do vrhunca Nietzscheovog nadčo-
vjeka, preziranje smrti i strah od nje do-
veden do na ništicu, to je Zendavesta tih
realnosti. Ta albionska realnost jest ,,Go-
spođa sa suncokretom“ : u prvoj inkarnaciji
kći prodavača ćilima u Londonu, rođena od
majke, koja je bila od onamo, gdje mozaici,
eunusi, otrov, jedna nit svile oko vrata i
zadušen si, jedan cvijet i mitav si, komad
Sardoua, slike Kkmta slave triumf, a to je
— Bizant. Radila je u jednoj trgovačkoj
kući i dobivala za 12 ura dnevnog rada je-
dan shilling. U drugoj inkarnaciji ona je
zaručnica indijskog engleškog podčasnika
Ellan Thow. On ju je uveo u život i dao
joj okusiti malnite ljudske strasti, pred ko-
jima mora sve Mi, sve se srušiti. Ellen
Thow je preugrijao parni kotao orijaškog
engleškog dreadnoughta, a nije mu stavio
ventil, a još manje manometar, koji odaje
snagu pre, ali svojim žutim okruglim obli.
kom i snagu zlatnik: novca. Uživanja i
novca sikće nezasitna duša zaručnice Ellen
Thow, za kojom se sve većma jagme neke
domaće korisne životinje mjeseca veljače i
ožujka. Kad se. podčasnik u indijskoj regi-
menti napokon povrati u Evropu poslije če-
tiri godine štednje i hoće da svoju zaruč-
nicu odvede, koju ljubi više nego samoga
sebe, ona mu reče: ,, Vrati se otkle si do-
šao, ne ljubim te više!“ Siromašni podča-
snik nema novaca, uživanja, slobode kao što
ima 'svega toga kod ekscelencije starog ru-
skog grofa Ivana Vladimirovića, koji ju je
zamamio. Sve molbe, zaklinjanja nesretnog
zaručnika ne pomažu. Milosrđe je za'rđala
stvar. Kad joj se zaručnik zaprijeti, da će
izručiti njezina ljubavna pisma čovjeku, komu
se je ona podala, na pomisao da će oma
time izgubiti bogastvo i slobodu, ona ubija
svoga zaručnika i spasava ljubavna pisma.
Još treba spasiti sebe i ona je postigla što
želi. Za to treba naći svoju žrtvu još prije
noći. U jednoj ulici pred jednim dućanom
ženskih nakita nađe ona mladoga mornara
Vitele Malipiera i odvuče ga u svoju sobu.
U razgovoru s njime malo bi te se ona po-
boja, da on nije onaj kojeg treba. Njegova
neobična riječ, muške razblude u djetinjskoj
neopreznosti, čudna smjesa starosti osjećaja
u neiskustvu života učiniše, da ga ona po-
čne savjetovati da bježi. Htjela ga je i otje-
rati, ali kako slučaj uvijek pomaže zločin-
cima pomogne i njoj. Neko pozvoni. Ha!
pomisli ona, poslat ću midshipmanna tamo,
da reče došljaku, da me nema doma, do-
šljak će bifi svjedok, da je u stanu Sir
Georges-a našao stranca a ne ženu, mide-
hipmanna ja ću zaključati u sobu i izaći

,